(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Biodiversity Heritage Library | Children's Library | Advanced Microdevices Manuals | Linear Circuits Manuals | Supertex Manuals | Sundry Manuals | Echelon Manuals | RCA Manuals | National Semiconductor Manuals | Hewlett Packard Manuals | Signetics Manuals | Fluke Manuals | Datel Manuals | Intersil Manuals | Zilog Manuals | Maxim Manuals | Dallas Semiconductor Manuals | Temperature Manuals | SGS Manuals | Quantum Electronics Manuals | STDBus Manuals | Texas Instruments Manuals | IBM Microsoft Manuals | Grammar Analysis | Harris Manuals | Arrow Manuals | Monolithic Memories Manuals | Intel Manuals | Fault Tolerance Manuals | Johns Hopkins University Commencement | PHOIBLE Online | International Rectifier Manuals | Rectifiers scrs Triacs Manuals | Standard Microsystems Manuals | Additional Collections | Control PID Fuzzy Logic Manuals | Densitron Manuals | Philips Manuals | The Andhra Pradesh Legislative Assembly Debates | Linear Technologies Manuals | Cermetek Manuals | Miscellaneous Manuals | Hitachi Manuals | The Video Box | Communication Manuals | Scenix Manuals | Motorola Manuals | Agilent Manuals
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "ISLAMSKE KNJIGE PRVI DIO"

Izvod iz knjige: 



Preveti i izbor priredili: 
Munir Drkic, prof i hfz. mr. 

Hfz. Dzevad Hrvacic, prof. 



CIP - Katalogizacija u publikaciji 
Nacionalna i univerzitetska biblioteka 
Bosne i Hercegovine, Sarajevo 

28-167.64-423.3 

IBN Qayyim, al-Jawziyya 

Sejtanove zamke / Ibn Kajjim el-Dzevzijje ; 
[preveli i izbor priredili Munir Drkic i Munir 
Mujic]. Sarajevo : Bookline, 2004. - 296 str. ; 
21 cm 

Prijevod djela: Igasetu lehefan min mesajidi 
Sejtan. - Bibliografske i druge biljeSke uz tekst 

ISBN 9958 9240 7 - 2 

I. Ibn Kajjim, el-Dzevzijje vidi Ibn Qayyim, 

al-Jawziyya 

COBISS.BH ID 13591814 



CIP - KaxajiorHsauHJa y ny6jiHKai;HJH 
HapoflHa SHSjiHOxeKa CpSwje, Eeorpafl 



28-167.62 



HBH KAJHM eji-IJEBSHJE 

Sejtanove zamke Ibn Kajjim el-Dzevzijje [preveli i izbor pripremeli 
Munir Drkic i Munir Mujic]. Novi Pazar: El-Kelimeh, 2004. (Sarajevo: Bemust). 
-296 str. ; 24 cm 

Tekst djelimicno na arp. Jeziku. Tiraz 1 .000 Biografija imama Ibn Kajjima el- 
Dzevzijje: 
Str. 5 12. Napomene i bibliografske reference uz tekst. 

ISBN 86-83707-25-3 
COBISS. SR ID 116826636 



Ibn Kajjim el-DzevziJJe 



^^ 







o)W@ 






Sarajevo, 2004 



Biografija imama Ibn Kajjima El-Dzcvzijje 



Puno ime ovog imama, fekiha, mufessira i gramaticara je Ebu 
'Abdillah, Semsuddin Muhammed b. Ebi Bekr b. Ejjub b. Sa'd b. 
Hariz b. Mekki Zejnuddin ez-2ur'i, iz Damaska, hanbelija. Pozna- 
tiji je kao Ibn Kajjim el-Dzevzijje. 

Nadimak Ibn Kajjim El-Dzevzijje dobio je po skoli koju je 
osnovao Muhjiddin Ebu-1-Mehasin Jusuf b. 'Abdirrahman b. 'Ali 
b. 'Ubejdillah b. El-Dzevzi, u kojoj je njegov otac radio kao up- 
ravnik. ^ 

Njegovo rodenje 

Roden je 691. h. godine. 

Njegov naucni pravac, moraine vrline i akida 

Ibn Kajjim je imao hrabro srce i siroko znanje. Dobro je po- 
znavao nauku o moralu {ahlak) i fikh prvih generacija muslimana^. 
Svoje fikhske (pravne) nazore je bazirao na hanbelijskom mezhe- 
bu. Bio je veliki protivnik novotarija u ibadetima. Davao je fetve. 
Toliko je bio vezan za Ibn Tejmijju da se nije protivio njegovim 
misijenjima ni po cemu. Njegov otac je, kao sto smo malo prije 
napomenuli, bio upravnik skole "El-Dzevzijje", sto je bio jedan od 
faktora njegovog bistrog uma, iskristalisane inteligencije i sirokih 
nazora. 

Ovi moraini ideali su od njega nacinili velikog asketu {zahi- 
da) u pitanju ovosvjetskih blagodati. Bio je pobozan i privrzen 
isiamu. Pokazivao je veliko zanimanje za seriat. U tefsiru nije 



^ Ibn Kajjim El-Dzevzije bi u prijevodu znacilo: Sin upravnika (skole) El- 
Dzevzijje. 



Prvih generacija musliniana. 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



imao premca. U usul-i dinu"* je dostigao vrhunac. Sto se tice hadi- 
sa, njegovih znacenja, odredaba i pravila koja se iz njega crpe, Ibn 
Kajjim je u to polje usao do detalja. Dostigao je visok stepen u 
fikhu'^, metodologiji fikha {usul) i arapskoj gtamatici. Proucavao je 
arapski jezik, knjizevnost i druge discipline. Poznavao je nauku o 
moralu, izreke sufija, njihove mudrosti i suptilnosti. U svim tada- 
snjim disciplinama je dostigao zavidan stepen. 

Bio je posvecen ibadetu, namazu i ucenju Kur'ana. Nije bio 
zavidan niti je koga mrzio. Neprestano se druzio s knjigama i tru- 
dio se da ih sakupi sto vise. O tome najbolje govori podatak da su 
njegovi nasljednici dugo vremena prodavaii njegove knjige, osim 
jednog dijela koji su ostavili za sebe. 

Vec smo rekli da je njegova metoda bila metoda selefi- 
saliha"\.. Takvo mu je bilo i vjerovanje (akida). Na pocetku svoje 
poeme "Nunijja" je rekao: "Mi ne poricemo osobine naseg Uzvise- 
nog Gospodara. Radi toga nas mu'tezilije^ i dzehmije'' nazivaju 



^ Osnovama vjere - akidi. - Prim. prev. 
■* Seriatsko pravo. - Prim. prev. 
"^ Dobrlh prethodnika iz prvih generacija islama. 

^ Osnivac ove frakcije je Vasil b. 'Ata'. On je u prisustvu Hasan El-Basrije, Al- 
lah mu se smilovao, kazao kako pocinilac velikog grijeha nije potpuni vjernik 
niti potpuni nevjernik. Zbog toga ga je Hasan udaljio sa svog predavanja rijeci- 
ma i'tezil. Po tom izrazu Vasil i njegovi sljedbenici su dobili ime mu'tezilije 
(udaljeni). 

Njihovo vjerovanje se sastoji od pet stvari: pravednost (el-'adl), obecanje i pri- 
jetnja [el-vadu ve-l-ve'idu), mjesto izmedu dva mjesta {el-menziletu bejne-e- 
menziletejni), podsticanje na dobro i odvracanje od zla {el-emru bi-l-marufi ve- 
n-nehju 'ani-l-munker) i jednobostvo (tevhid). 

Ova frakcija se dijeli na vise grupa. Po pitanju Allahovih imena i atributa, oni 
atribute potpuno negiraju, a priznaju imena lisavajuci ih svakog smisla, kako ne 
bi AUaha opisali kao slicnog stvorenjima. 

^ Sljedbenici Dzehma b. Safwana koji je umro u vrijeme tabi'ina. Smatraju da 
Allah nije uzeo Ibrahima za prijatelja i da nije govorio sa Musaom. 
Vjeruju u prolaznost i stvorenost Allahovih imena. Za njih, ona su odvojena od 
Allaha; ona pripadaju Njegovom govoru, a govor je odvojen od Njega. Ono sto 
je odvojeno od njega to je stvoreno. Na taj nacin su zanijekah svojstva, postup- 
ke i imena Milostivog (V.: 'Amir 'Abdullah Falih, Mu'dzem elfaz el-'akida, 



SEJTANOVE ZAMKE 



mudzessidima^, musebbihima^ ili hasvijjama^°. Ako je tedzsim (za- 
govaranje da Allah ima tijelo) to sto mi Njemu priznajemo svoj- 
stva, onda ja pripadam toj grupi". O Kur'anu je rekao: "To je ob- 
javljeni Allahov govor koji nije stvoren. Od Njega potice i Njemu 
se vraca. Allah ga je iskreno izgovorio, Dzibril ga je u cjelosti pre- 
nio i dostavio ga Muhammedu M putem objave. Tako su ajeti 
^^j^i^^-y 4(t^^; ^J^-*^)"' ^J^^':^ 4t3^; 4.^^ izravan Allahov govor. 
Ko kaze da je to djelo Ijudi, taj je nevjernik i Allah ce ga uvesti u 
Pakao. On je obicavao govoriti da je Allah i^ iznad Svojeg neba, 
da boravi na 'Arsu, da bdije nad Svojim stvorenjima. U Njegovim 
stvorenjima nema nicega od Njegovog bica, niti u Njegovom bicu 
ima nesto od stvorenja. Oni koji negiraju AUahova svojstva vrse 
izjednacavanje sa onim sto ne postoji, sto je najgnusnija laz; a da- 
vanje Allahu tijela je idolopoklonstvo onoga ko je pretjerao u opi- 
sivanju i procjenjivanju. Srce muvehhida - jednobosca je vezano za 
Onoga kome nema nista slicno, i Koji sve cuje i sve vidi. 

Bilans ovog slijedenja je bilo hapsenje Zajedno sa njegovim 
sejhom Ibn Tejmijom u tvrdavi, nakon sto je ponizen i sto je no- 
sen na devi i udaran bicevima. Nakon smrti Ibn Tejmije, Ibn Kaj- 
jim biva pusten. Maltretiran je jos jednom radi svojih fetvi. Bio je 
hapsen i radi kritiziranja putovanja u posjetu Halilovoj dzamiji. 
Davao je i druge fetve radi kojih je trpio mucenje, aH to mu je sa~ 
mo povecalo strpljenje, hrabrost i izdrzljivost. 

Njegova djela: 

1- El-Idztihadu we-t-taklid, 



.OJilJlj iL^JJ.r'yi 



2. Idztima'u-1-dzujusi-l-islamijje, 

3. Ahkamu ehU-z-zimme, 






Obeikan, Rijad, 1997. g., str. 128). 

^ Oni koji zagovaraju da Allah ima tijelo. - Prim. prev. 

'^ Oni koji porede Allaha sa necim drugim. - Prim. prev. 

'° Ibn Kajjim hasvijjama smatra one koji smatraju da je Allah na nebesima iznad 

Svojih stvorenja i da je obavijen (od glagola hasewe) stvorenim stvarima (V.: 

Mu'diem elfaz el-'akida, Obeikan, Rijad, 1997. g., str. 142) 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



4. 


riamu-1-muwekki'ine 'an Rabbi- 
-'alemin, 


. jdUJl ^j j£- JyJ^> fiJ>\ 


.i 


5. 


Igasetu-1-lehfan fi hukmi talaki-l- 
gadban, 




, 


6. 


Igasetu-1-lehfan min mesajidi-s- 
sejtan, 




.•\ 


7. 


Emsalu-1-Kur'an, 


. jT^I Jb.1 


.Y 


8. 


Beda'i*u-l-fewa'd, 


.M\y>}!\ A^\Ju 


.A 


9. 


Butlanu-1-kimija min erbe'ine 
wedzha, 


.l^^j JytJji J^ tl-A-SO* J'iUai 


A 


10. 


Bejanu-d-delili 'ala istignai- - 
musabekati 'ani-t-tahlil, 




.^ ' 


11. 


Et-tibjanu fi aksami-1-Kur'an, 


. jT^I ^UJl jj jLJl 


.^ \ 


12. 


Et-tahbiru lima jehillu we jahru- 
mu min libasi-l-harir, 




.^ Y 


13. 


Et-tuhfetu-1-mekkijje, 


.A^^t 5i^l 


.^r 


14. 


Tuhfetu-1-wedud fi ahkami- - 
mewlud, 


.j_^jii ^IS^I j Jjj_^' id^ 


.^ i 


15. 


Tefsiru-1-Fatiha, 


.5^UJl ^rwwi: 


.\ 


16. 


Tefsiru-1-Mu'awwizetejni "tubi'a 
min Beda'i'i-1-fewa'id" 


.1 ' " -' h 


.n 


17. 


Tefdilu Mekke 'ala Medine, 


.5.j_d* j_jU 55U JfAAi 


.^v 



18. 



Tehzib Muhtesari Suneni Ebi 
Dawud we idahu muskilatihi we- 
1-kelamu 'ala ma fihi mine-1- 
ehadisi-1-ma'lule. 

Dzela'u-1-efham fi-s-salati we-s- 
selami 'ala hajri-i-enami, 






19. 

8 



jj^ (.^LJij 5:>L/Ji J (.^iVt ^^u . ^ a 



SEJTANOVE ZAMKE 



.^uSfi 



Dzewabatu 'abidi-s-sulban we 
20. enne ma hum 'alejhi dinu-s- 
sejtan, 

El-dzewabu-l-kafi limen se'ele 



*J> L* jfj jULaJ! (^JuLp OjL'j^ . Y 



21 



'ani-d-dewa'i-s-safi, 






22. Hadi-1-erwah ila Biladi-1-efrah, 

23. Hurmetu-s-sema', 



24. Hukmu igmami hilali ramadan, 



25. Hukmu tarikl-s-salah, 



2^ Er-risaletu-1-halebijjeh fi-t- 
tankati-1-muhammedijjeh, 

27. Refu-t-tenzil, 

28. Ref u-1-jedejni fi-s-salah, 

29. Er-ruh, 

Rewdatu-1-muhibbin we nuzhe- 
tu-1-mustakin, 

Zadu-1-musafirine ila menazili-s- 
su'ada' we hedji Hatemi-1-enbija', 



. jUa^j J'>U ^UpI *^ . Y 1 



.^j^l -Y^ 



30 



J^\:jX1\ AAy « Ji^* ^-^ !j -^ ' 



31, 






^2 2adu-l-me'ad fi hedji hajri-l- 
' 'ibad, 



.jLjJI ji^ (^jus, J :iUi( iij .f Y 



33. Es-sunnetu we-1-bid'ah, 

34. Serhu esma'i-l-Kitabi-l-'Aziz, 



.APxJij iL^i .rr 



35. Serhu-l-esma*i-l-husna, 

36. Sifa'u-l-'aiil, 






37. Es-sabru wes-s-sekenu. 



IBH KAJJIM EL-PZEVZUJE 

Es-siratu-1-mustekim fi ahkami >* r^^* ^ r^^* ^'^' -^^ 

ehli-1-dzehim, i^i 

Es-sawa'iku-1-munzele 'ala-1- ^.-^' > ^J^' J^*j^* -^^ 

dzehmije we-1-mu'attile, ^lia^i, 

40. Et-ta'un, .jj^UJi .t- 

41. Tibbu-1-kulub, .^jiii\^.i\ 

.^ Et-turuku-1-hukmijje fi-s- 

sijaseti-s-ser ijjje, " ^ ' - ' 

. ^ Tariku-l-hidzretejn we babu-s- 

se adetejn, ' .' ' ' 

- , 'Uddetu-s-sabirin we zehiretu-s- 

sakirin, ^'_ ll,...l.r...^ 

'Akdu muhkemi-l-enbija' bejne- j^,^ _y, ^, ^ ^ ^ . t o 

45. 1-kelimi-t-tajjibi we-l-*ameli-s- 

salihi-1-merfu'i ila Rabbi-s-sema' :!}::::::^...'j:!±AL:^.'^....t:^. 

46. El-fethu-1-kudusi, .^joJi^^i.n 

El-f erku be jne-1-hulie we-l- .^^^ ^^^ ^i ^ j^i . t v 

47. mehabbe we munazaretu-l-halili 

likawmih, ::^:^...^' 

48. El-furusijje el-muhammedijje, .a^^^i v-^yLH .u 

49. Fadlu-l-'ilm, .jj^n^Ui.t^ 

50. El-fewa'id, .M\yL^\.a> 

El-fewa'idu-1-mesukatu ila 'ulu- ^j ^'^A r>- il ^r^* -^'^-^' ■ * ^ 

mi-1-Kur'an we 'ilmi-1-bejan, ^^^ 

-kaiijetu-s-satijetu ti-i-mtisan ^ ^ - - 

52. lil-firkati-n-nadzijeti we hije-l- j ^_^i sju^t ^y^j 4^Ui 
kasidetu-n-Nunijje fi-s-sunne, 

10 



SEJTANOYE ZAMKE 

53. Ei-kafijetu-s-safijetu fi-n-nahv, .^i j ^l^i -^^^^ ^r 

54. El-keba'ir, _j^^ ^^ 
j-r El-kelimu-t-tajjibu ve-l-'amelu-s- 

56. Medaridzu-s-salikin, .j^ilji ^^ix. .ot 

57. El-mesa'ilu-t-tarablusijje, .4^i>ji jilUi .ov 

58. Me'ani-1-edewati we-1-huruf, .^j>(j oi^.S'i ju. .oa 

59. Miftahu dari-s-se'ade, .i.i^i ^b^u^. .M 

, Q El-menaru-l-munif fi-s-sahihi 
' we-d-da'if, -^^"^'^ :y^' J ouii ,Lii . V 

61. El-mehdi, "• .</V> .^^ 

62. Ei-muzehheb, ^^j^, ^^ 

Nakdu-1-menkul we-l-mahki-l- , 

DJ. mumejjezi bejne-1-merdudi we-1- 

makbuli, Jj^^j 

64. Nikahu-1-muharrem, j.>i;^i5o -^i 

65. Nuru-1-mu'mini we hajatuhu, _^^_^ ^^^ ^^ ^ , 

^^ Hidajetu-l-hajara fi edzwibeti-1- ■i^' ^.^^ j (^ jM-' ^'-^ - ti 

jehudi we-n-nesara, 

, -7 El-wabilu-s-sajjibu mine-1- 

' kellmi-t-tajjibi, • s^i ^i ^ v^i J,i^i . n V 

i druga djela 

Smrt Ibn Kajjima 

Ovaj veliki alim je na Ahiret preselio u noci 13. redzeba, u 
vrijeme jacijskog ezana, 751 g. h. u sezdesetoj godini. 

Dzenaza - namaz mu je klanjana sutradan poslije podne - 
namaza u Emevijskoj dzamiji. Ogromna masa se bila okupila da 
klanja i prati njegovu dzenazu. Prisustvovalo je mnogo znacajnih 

11 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



licnosti, sudija, alima i poboznjaka iz visih i nizih drustvenih kru- 
gova. Ljudi su se gurali kako bi nosili njegov tabut. Sahranjen je u 
Damasku, na greblju "Mala vrata" pored svoje majke (Allah im se 
smilovao).^' 



" Ova biografija je, sa nekim odstupanjima, preuzeta iz slijedecih knjiga: 

Zejl tabekat el-hanabile, 2/447-451; El-bidaje we-n-nlhaje, Ibn Kesir, 
14/202-205; El-wafi bi-l-wefejat, 2/270-272; Sezeratu-z-zeheb, 6/168-170; 
Ed-dureru-1-kamine, 3/164, 40/22-23; Dzela'u-l-'ajnejn fl muhakemeti-1- 
Ahmedejn, Alusi, str. 30 I dalje; Et-taknbu Hfikhi-bni-Kajjim, 1/19-253; 
Iiamu-1-muwekki'ine, Ibn Kajjim, Nunijje, Ibn Kajjim, Miftahu Dari-s- 
se'ade i Zadu-1-Me'ad. 



12 




PODJELI SRCA NA ZDRAVA, BOLESNA I MRTVA 

2a srce se obicava kazati da je zivo ili da nije zivo. Shodno 
tome pravi se i podjela koja kaze da se srce moze nalaziti u jednom 
od tri spomenuta stanja. 

Zdravo je srce cisto {selim) srce; na Sudnjem ce danu biti 
spaseni samo oni koji pred AUaha dodu takvog srca, jer Uzviseni 
kaze: 



'-i-f ■^ 



"Na Dan kada nece nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti, 
samo ce onaj koji Allahu cista srca dode spasen biti" (Es- 
Su'ara, 88-89), 

Rijec selim znaci "zdrav, cist, neporocan", a upotrijebljena je 
u ovom obliku da bi se naglaseno izrazilo svojstvo, tako se za ne- 
koga kaze da je cista srca {selimul-kalbi) ukoliko je cistota i nepo- 
rocnost njegova postojana odlika. Rijec selim ima oprecno znace- 
nje u odnosu na rijeci mend, sekim, 'alii (bolestan, slab). 

Razliciti se izrazi i formulacije koriste da bi se kazalo sta se 
podrazumijeva pod zdravim srcem, ali sve one kazuju da je to srce 
koje je liseno bilo koje strasti protivne Allahovim zapovijedima i 
zabranama i bilo koje suranje koja bi se pojavila spram onoga sto 
je On kazao. Takvo srce cisto je od obozavanja ikoga osim Allaha 
i od povodenja za nekim osim za Njegovim Vjerovjesnikom. Ono 
je besprijekorno predano Ijubavi prema Allahu i slijedenju Njego- 
va Vjerovjesnika. Njega se boji i Njemu upravlja nadu, na Njega se 
oslanja, Njemu se obraca i pokorava i uvijek tezi onome cime je 
On zadovoljan, a kloni se, na svaki nacin, Njegove srdzbe. Ovo je 
sustina obozavanja, a ono je valjano samo ako je upravljeno jedi- 
nom Allahu. 



IBN KAJJIJM EL-DZEVZIJJE 



Zdravo je srce ono u kome ne postoji bilo kakav vid mnogo- 
bostva, ono je do krajnje iskrenosti posveceno obozavanju Uzvi- 
senog Allaha: putem volje, Ijubavi, oslanjanja na Njega, obracanja 
Njemu, pokoravanja, straha i nade. Sta god cini takvo srce cini u 
ime Allaha. Kada voli - voli u ime Allaha; kada mrzi - mrzi u ime 
Allaha; kada daje - daje u ime Allaha i kada uskracuje -uskracuje u 
ime Allaha. Pobrojano nije dovoljno srcu da bude zdravo, ono ce 
to biti tek kad se oslobodi povodenja za bilo kim ko se protivi 
Vjerovjesniku, s.a.v.s., i kad njemu da zavjet kojim se obavezuje da 
ce jedino njemu biti vjerno i slijediti ga u onome sto govori i radi. 
Govor je srca vjerovanje, a govor jezika kazuje sta je u srcu. Djela 
srca jesu volja, Ijubav, mrznja i sve sto ide uz spomenuto. Djela 
drugih organa prosuduju se na osnovu Objave, koju je prenio Vje- 
rovjesnik, s.a.v.s., i onoga sto je on cinio i kazao; tome se nikakvo 
drugo vjerovanje, govor ili djelo ne mogu pretpostavljati, jer je 
Uzviseni kazao: 



>■ - '^ ^"^ t f- .^ - .,1 i.jf 






"O vjernici, ne odlucujte se ni na sto dok za to ne upitate Alla- 
ha i Poslanika Njegova" (El-Hudzurat, 1). 

Neki su iz prethodnih generacija kazali: za svako djelo - ma- 
kar i sitno bilo - otvaraju se dvije knjige: jedna za zasto, a druga za 
kako? To jeste zasto je nesto uradeno i kako je uradeno. Prvim 
pitanjem trazi se sta je uzrok i povod zbog kojeg je djelo ucinjeno: 
da li je ucinjeno zato da bi onaj koji ga je ucinio postigao neko 
zadovoljstvo i da bi ostvario neki ovosvjetski cilj u sustini kojega 
je zelja da ga Ijudi hvale ili strah da ga ne bi kudili, ili je to pak uci- 
nio da bi tim djelom pridobio naklonost nekoga do koga mu je 
stalo, odnosno da bi odagnao nekoga koga prezire. Dakle, da li je 
nesto od ovoga bio razlog ili je djelo ucinjeno iz pokornosti Gos- 
podaru, Slavljenom i Uzvisenom, radi pridobijanja Njegove Ijubavi 
i priblizavanja Njemu. 

Ovo bi pitanje moglo glasiti i ovako: da li si ovo djelo trebao 



14 



SEJTANOVE ZAMKE 



uraditi u ime svoga Gospodara ili si ga uradio zbog vlastitog zado- 
voljstva i prohtjeva? 

Drugim se pitanjem pita da li je onaj koji je ucinio djelo nas- 
tojao pri tome slijediti Vjerovjesnika, s.a.v.s., tj. da li je to djelo 
nesto sto je propisano preko Vjerovjesnika, s.a.v.s., ili je to nesto 
sto nije propisano i cime Allah nije zadovoljan. 

Prvo postavljeno pitanje tice se iskrenosti, a drugo slijedenja. 
Uzviseni Allah ne prima djela bez ovog dvoga. 

Sto se tice prvog pitanja, put koji vodi spasu jeste u potpunoj 
iskrenosti, a kada je posrijedi drugo pitanje, put je u istinskom 
slijedenju i u tome da srce bude cisto od svake zelje koja je supro- 
tna iskrenosti i svakog prohtjeva koji je u suprotnosti sa slijede- 
njem. Ovo je sustina zdravlja srca koja mu osigurava spas i srecu. 

MRTVOM SRCU 

Ovo je srce u potpunoj opreci s prvim. To je mrtvo, bezivo- 
tno srce {el-kalbul-mejjitu) . Ono ne zna ko mu je Gospodar; ne 
pokorava Mu se na nacin da izvrsava ono sto je On naredio; ono 
Ga ne voli i nije zadovoljno Njime, vec ustrajava u prohtjevima i 
nasladama i onda kad to povlaci Njegov gnjev i srdzbu. Ono ne 
mari kad postigne ono cemu ga strast i prohtjevi vode, da li je 
zbog toga njegov Gospodar zadovoljan ili srdit, jer ono obozava 
nekoga drugog bilo zbog toga sto ga voH iU ga se boji ili zbog toga 
sto zeli postici njegovo zadovoljstvo i izbjeci Ijutnju ili da bi ga 
velicalo i bilo mu ponizno. Kad takvo srce nesto voli, ono to voli 
zbog strasti koja ga tome vodi, kad mrzi, cini to zbog strasti, i kad 
daje ili uskracuje, cini to zbog strasti. Strast mu je preca i draza od 
zadovoljstva njegova Gospodara. Ona mu je voda, uzitak mu je 
zapovjednik, neznanje njime upravlja, a nemar mu je lada. Ono je 
zavedeno razmisljanjima o tome kako ce postici ovosvjetske cilje- 
ve i opijeno strascu i Ijubavlju prema prolaznim stvarima. Ono 
zove Allahu i buducem svijetu odnekud izdaleka, ne obazire se na 
onoga ko ga savjetuje i slijedi sejtana svakog, prkosnog. 

Ovaj je svijet ono sto ga Ijuti i cini zadovoljnim, a strast ga 
cini gluhim i slijepim za sve osim za neistinu. Takvo je srce na 
ovom svijetu poput Lejle: 

15 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Dnsmanin je onome sto se s njime zavadi, a prema svojima srca je 

cista, 
koga ce to Lejla naci da je vise voli i da joj hlizi hude. 

Dolaziti u dodir s osobom koja ima takvo srce jeste bolest, 
prijateljevati s njom jeste otrov, a boraviti u njenom drustvu jeste 
propast. 

BOLESNOM SRCU 

Ovo je srce zivo, ali bolesno. Ono ima dvije sastavnice: ne- 
kada preteze jedna, drugi put druga. Srce je onakvo kakva je sas- 
tavnica koja prevladava u njemu. Tako u srcu ima Ijubavi prema 
Uzvisenom Allahu, vjere, iskrenosti i oslanjanja na Njega, sto cini 
sastavnicu srca koja znaci zivot. S druge strane, u srcu ima i Ijubavi 
prema strastima, davanja prednosti njima, zudnje da se one ostva- 
re, zavisti, oholosti, samodopadljivosti i Ijubavi prema uzdizanju i 
cinjenju nereda putem posjedovanja vodstva, sto cini sastavnicu 
srca koja znaci propast i pokvarenost. Ovo je srce tako stavljeno 
na kusnju izmedu dva stremljenja: jednog koje ga zove Allahu, 
Njegovom Vjerovjesniku i buducem svijetu, i drugog koje ga zove 
onome sto je prolazno. Ono se odaziva onome cija su mu vrata 
bliza i onome sto mu nije predaleko. 

Prvo je srce zivo, skruseno, zivotno i svjesno, drugo je kruto 
i mrtvo, a trece, bolesno, ili je blize cistoti i zdravlju ili pokvare- 
nosti i bolesti. 

Allah, neka je slavljen, sva tri je ova srca spomenuo u sljede- 
cim ajetima: 



', i -, 






16 



5EJTANOVE ZAMKE 



^ » 



''Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, 
a da sejtan nije, kad bi on sto kazivaoy u kazivanje njegovo nes- 
to ubacio; Allah bi ono sto bi sejtan ubacio uklonio, a zatim bi 
c\yz.%~^^t:--Ui* -fArir/ii- rtuji^lti,^ ^ftunjc/n' ue/udrcrti itpOzrfali ua"je 
Kur'an istina od Gospodara tvoga, pa u njega povjerovali i da 
mu srca njihova budu sklona. A Allah ce vjernike, doista, na 
PravipHtizvesti" (El-Hadzdz, 52-54). 

Allah, slavljen i uzvisen neka je, podijelio je u ovome ajetu 
srca na tri vrste: dva srca koja su zavedena i jedno srce koje je spa- 
seno. 

Dva zavedena srca jesu: bolesno srce i ono koje je grubo, a 
spaseno je srce ono koje vjeruje i AUahu se pokorava; ono je pre- 
dano Allahu i prema Njemu okrenuto. 

Srce bi trebalo kao i drugi organ! biti zdravo i ne bi trebalo 
bid napadnuto nekom bolescu ili nedostatkom, kako bi moglo 
obavljati funkciju za koju je stvoreno. 

Isto tako, ono se ne treba povinovati okorjelosti i grubosti 
niti ciniti nesto za sto nije stvoreno. 

Od srca se ocekuje da ne bude kao uzeta ruka, nijemi jezik, 
spljosteni nos ili oko koje nista ne vidi, ili pak da zbog nekog ne- 
dostatka, odnosno bolesti, nije u stanju obavljati svoje funkcije 
valjano. Zbog toga su srca podijeljena u ove tri kategorije. 

Sto se tice srca koje je zdravo i cisto, izmedu njega, istine, 
Ijubavi prema istini i naklonosti prema njoj stoji samo spoznaja. 
Ono na valjan nacin doseze do istine, u potpunosti se povodi za 
njom i prihvata je. 

Mrtvo, otvrdnulo srce ne prihvata istinu i ne slijedi je. 

17 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Sto se, pak, bolesnog srca {el-kalbul-merid) tice, ukoliko ga 
nadvlada bolest, ono se pridruzuje mrtvom, otvrdnulom srcu, a 
ukoliko u njemu prevlada zdravlje, pridruzuje se zdravom srcu. 

Rijeci koje sejtan ubacuje u usi i sumnje i nedoumice koje 
unosi u srca kusnja su za dva posljednja srca, a snaga za srce koje 
je zivo i zdravo, jer kad naide na ono sto sejtan donosi, ovo srce to 
prezre i zamrzi jer zna da je istina u onome sto je suprotno, te se 
predaje istini, smiruje se i slijedi je. Ono zna da je neistina ono sto 
sejtan donosi, te jos jace uzvjeruje u istinu, jos jace je zavoli, a nei- 
stinu jos vise zanijece i zamrzi. 

Zavedeno srce uvijek je izlozeno sejtanovom namamljivanju. 
Zdravom i cistom srcu nikada ne moze nauditi sejtanov zov i 
mamljenje. 

•jlaJl ^y^ '•^j^~(»-^J i*^ ''^^ ci^~ '^' '-^J^J CU*.^-^ '.<ajjJ- Jli 

Huzejfa bin Jeman, r.a., kaze da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., re- 
kao: "Kusnje navaljuju na srca poput nizanja stabljicica pri 
tkanju hasure. Srce koje ih prihvati biva obiljezeno crnim bi- 
Ijegom, a srce koje ih odbaci biva obiljezeno bijelim bilje- 
gom.Tako se srca razdijele u dvije vrste: jedna su vrsta crna, 
garava srca - ona su poput ispraznjena vrca: ne prihvataju 
dobro i ne odbacuju ono sto je lose, a prihvataju jedino ono 
sto utoljuje njihove prohtjeve; druga su vrsta bijela srca, ko- 
jima nikakva kusnja nauditi nece dok je nebesa i Zemlje."^^ 

Kusnje navaljuju na srce malo-pomalo, te je napravljena us- 
poredba s nizanjem stabljicica na hasuri, jer ona zadobiva svoju 
cvrstinu postepeno sa svakom stabljicicom. S obzirom na to kako 
se prema kusnjama ponesu, srca su podijeljena u dvije skupine: 
srce koje biva podlozno kusnjama poput spuzve koja upija vodu, 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Muslim i Ahmed. 



18 



SEJTANOVE ZAMKE 



te biva obiljezeno crnim biljegom; ono neprestano podlijeze sva- 
koj kusnji sve dok ne pocrni i ne izoblici se, odnosno, kako je u 
hadisu kazano, "poput ispraznjena vrca", tj. prasnjava, odbacena 
vrca. Kad pocrni i izoblici se, ono zbog ova dva nedostatka biva 
izlozeno dvjema bolestima koje dolaze jedna za drugom i odvode 
ga u propast. Jedna je bolest da ovom srcu dobro i lose postanu 
slicni, te ne prihvata ono sto je dobro niti odbacuje ono sto je lose. 
Ova bolest moze i ovladati srcem u cijelosti, tako da ono pocne 
vjerovati za dobro da je lose, a za lose pocne vjerovati da je dobro; 
za ono sto je Vjerovjesnikova tradicija pocne vjerovati da je novo- 
tarija, a za novotariju da je Vjerovjesnikova tradicija; za istinu po- 
cne vjerovati da je neistina, a za neistinu da je istina. 

Druga je bolest da strast u njemu nadvlada ono s cime je do- 
sao Vjerovjesnik, s.a.v.s., i da se povodi za strascu i slijedi je. 

Svijetlo srce obasjano je svjetlom vjere. U njemu su uzegnu- 
te svjetiljke vjere. Kad kusnje i smutnje napadnu ovo srce, ono ih 
zanijece i odbaci, a njegovo svjetlo i snaga ojacaju. 

Kusnje koje napadaju srca uzrok su njihove bolesti. To su 
kusnje strasti, kusnje sumnji i nedoumica, kusnje zablude i stran- 
putice, kusnje neposlusnosti i novotarstva, kusnje nepravde i nez- 
nanja. Neke od njih dovode do izopacenja volje, a druge do izopa- 
cenja znanja i vjerovanja. 

Ashabi, r.a., podijelili su srca u cetiri skupine. 

L^ iiJji t J-^ 4-^j t^liai LS^ dUoi i^l vliij c^jil C^ 

. 1^!^ aIU- <1jIp liyfcj t(jUj 

Pouzdano je preneseno da je Huzejfa bin Jeman kazao: "Srca 
se dijele u cetiri skupine: cisto srce, u kome postoji svjetiljka 
koja obasjava - to je srce vjernika; ucahureno srce - to je srce 
nevjernika; preokrenuto srce - to je srce dvolicnjaka, koje 
spozna, a zatim zanijece, koje vidi pa ne vidi; te srce u kome 
se nalaze dvije sastavnice, sastavnica vjere i ona dvolicnjas- 
tva; ovo je srce onakvo kakva je sastavnica koja prevlada." 

19 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Cisto je srce srce koje je posveceno samo Allahu i Njego- 
vom Vjerovjesniku; ono je slobodno od svega sto nije istina; svje- 
tiljka koja obasjava to srce jeste svjetiljka vjerovanja. To je srce 
cisto od sumnji koje vode u neistinu i strasti koje vode u zabludu, 
a smjestanjem svjetiljke u srce htjelo se ukazati na to da je takvo 
srce obasjano svjetloscu znanja i vjere. 

2a srce nevjernika kazano je da je to ucahureno srce jer je 
ono obavijeno koprenom nevjerovanja, tako da do njega ne moze 
doprijeti svjetlo znanja i vjerovanja, kao sto je Uzviseni, govoreci 
o jevrejima, kazao: 4.'^-^ ^.j^ \ji\jj^ - "Oni govore: 'Nasa srca su 
okorjela'" (El-Bekara, 88; En-Nisa, 155). U ovom je ajetu upotri- 
jebljena rijec gnlf, sto je mnozina rijeci aglef, koja oznacava nesto 
ucahureno u samom sebi. Radi se o tome da je Allah stavio kopre- 
nu na njihova srca kao kaznu zbog toga sto odbijaju istinu i obije- 
sno se odnose prema njoj. To je koprena na srcu, gluhoca usiju, 
sljepoca ociju, to je onaj nevidljivi zastor sto zaklanja oci, o kojem 
Uzviseni kaze: 



< ^ '■' 






''Kad citas Kur'an, izmedu tebe i onih koji u onaj svijet ne vje- 
ruju Mi zastor nevidljiv stavimo, a na srca njihova pokrivace, 
daga ne bi razumjeli, i gluhim ih ucinimo" (El-Isra, 45-46). 

Kad se ovim srcima spomene da samo u Allaha vjeruju i sa- 
me Njega slijede, onda se oni sto takva srca imaju u bijeg dadnu. 

Pod preokrenutim srcem Huzejfa, r.a., misli na srce dvolic- 
njaka u onom smislu u kojem Uzviseni kaze: 

"Zasto se podvajate kad su u pitanju licemjeri koje je Allah 
vratio u nevjernike zhog postupaka njihovihf" (En-Nisa, 88), 

20 



SEJTANOVE ZAMKE 



tj. Allah ih je okrenuo ponovo zabludi u kojoj su biii zbog 
toga sto su cinili postupke koji vode u zabludu. To je najgore i 
najuprljanije srce; takvo srce laz drzi za istinu i naklonjeno je 
sljedbenicima lazi, a istinu drzi neistinom i neprijateljski se odnosi 
prema sljedbenicima istine. Allah je Onaj od koga treba pomoc 
traziti. 

Pod srcem koje ima dvije sastavnice on misli na srce u kome 
se vjera nije ukorijenila i u kome nije zasjala svjetiljka vjere, tako 
da se ono nikada u potpunosti ne predaje onoj cistoj istini koju je 
Allah dostavio po Svome Vjerovjesniku, vec u njemu ima i istine i 
onoga sto joj je protivno, tako da u jedan mah biva bUze nevjero- 
vanju nego vjerovanju, a u drugi biva bhze vjerovanju nego nevje- 
rovanju, dakle ono ce biti ovakvo ili onakvo, shodno onome sto u 
njemu prevlada. 



21 




SUSTINI BOLESTI SRCA 

Govoreci o dvolicnjacima, Uzviseni je Allah rekao: 



'--- JiJf > -* 



"Njihova su srca bolesna, a Allah njihovu bolest jos povecava" 
(El-Bekara, 10). Uzviseni je kazao i: 

"... da hi ono sto je sejtan ubacio ucinio iskusenjem za one cija 
su srca bolesna" (El-Hadzdz, 53), a kazao je i: 

"O zene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge zenel Ako se Alla- 
ha bojitCy na sebe paznju govorom ne skrecite, pa da u napast 
dode onaj cijeje srce bolesno" (El-Ahzab, 32). 

Allah im, naime, nareduje da ne govore izricito tanahnim 
glasom, kako to rade neke druge zene, pa kod onoga cije je srce 
bolesno pobuduje strast, te da ne govore nesto sto je neprimjere- 
no, kako takav ne hi naumio nesto nedolicno, vec da govore neusi- 
Ijeno, obicno. 

4 ^u>y^^j^^3 J^y ^.y^ <4 iy.^^3 o^^^^i ^^jj^^ 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



"Ako se licemjerV - veli Uzviseni - 'H oni cija su srca bolesna i 
oni koji po Medini sire lazi ne okane, Mi cemo ti vlast nad nji- 
ma prepustiti' (El-Ahzab, 60). Uzviseni kazuje i ovo: 

jioli otj^J "^3 ^^! '>^'^ cf-^^ -^'-^jos--^' 'j^j' cf-^^ (y^^^. 



"Mi smo cuvarima vatre meleke postavili i odredili broj njihov 
kao iskusenje onima koji ne vjeruju - da se oni kojimaje Knji- 
ga data uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerovanja ucvrsti, i 
da oni kojima je Knjiga data i oni koji su vjernici ne sumnjajuy 
i da oni cija su srca bolesna i oni koji su nevjernici - kazu: 'Sta 
je Allah htio ovim primjeromV (El-Muddessir, 31). 

Allah, neka je siavljen, pojasnjava u cemu je smisao toga sto 
je odredio da broj meleka zaduzenih za vatru bude devetnaest i 
pritome navodi pet razloga, a to su: da se iskusaju nevjernici, pa da 
im to jos poveca nevjerovanje i zabludu u kojoj se nalaze; da time 
jos jace uvjeri sljedbenike Knjige, kako bi jos cvrsce vjerovali da je 
to podudarno s onim sto je objavljeno vjerovjesnicima koje oni 
slijede iako se ti vjerovjesnici nisu sreli s Muhammedom, s.a.v.s. 
Svemu je ovome cilj da se iznese argument koji govori protiv nji- 
hove tvrdoglavosti i odbijanja, kako bi oni koje Allah hoce uputiti 
krenuh putem vjere. 

Jedan od razloga je i taj da vjernici, tako sto ce u to povjero- 
vati i prihvatiti to, jos cvrsce uzvjeruju, te da nestane sumnje kod 
sljedbenika Knjige odlucnim prihvatanjem toga, a i kod vjernika 
cvrstim vjerovanjem u to. 

Ovo su cetiri razloga, dakle: da se iskusaju nevjernici, da se 
sljedbenici Knjige uvjere, da se vjernicima poveca vjerovanje te da 
se odagna sumnja od vjernika i sljedbenika Knjige. 

Peti je da se nevjernici i oni u cijim srcima ima bolesti smetu 
24 



SEJTANOVE ZAMKE 



te da im se srce ucini slijepim za smisao koji se krije u ovome te da 
oni budu navedeni da pitaju: "Sta je Allah htio ovim primjerom?" 

Ovako se ponasaju srca kad se pojavi objavljena im istina: 
neko srce biva istinom dovedeno u kusnju, tako da pocne nijekati i 
odbacivati; u nekom srcu istina poveca vjerovanje i ocitovanje vje- 
rovanja; neko, opet, putem nje dode do cvrstog uvjerenja i uzima 
je kao dokaz, a u nekom srcu istina uzrokuje smetenost i sljepilo, 
tako da ono ne shvaca sta se njome zeii. 

Ukoliko se cvrsto uvjerenje i odagnavanje sumnje na ovome 
mjestu odnose na jednu stvar, onda je odagnavanje sumnje nave- 
deno kao potvrda cvrstom uvjerenju i kao negacija svega sto je na 
bilo koji nacin protivno cvrstom uvjerenju. Ukoliko se, pak, od- 
nose na dvije stvari, onda se cvrsto uvjerenje odnosi na navedenu 
obavijest o broju meleka, a odagnavanje sumnje na sve sto je kazao 
Vjerovjesnik, s.a.v.s. 2a ovu obavijest moze se znati jedino ako se 
iskreno vjeruje Vjerovjesniku, s.a.v.s. Naime, onaj ko vjeruje Vje- 
rovjesniku, s.a.v.s., ne moze sumnjati u nju. Ovim tumacenjem 
smisao navodenja ove obavijesti pokazuje se jasnim. 

Cilj naprijed kazanoga jeste da se iznese sustina bolesti srca. 
Uzviseni je Allah kazao: 

"O Ijudi, vec vamje stigla poruka od Gospodara vaseg i lijek 
za vasa srca i uputsWo imilost vjernicima" (Junus, 57). 

Radi se o lijeku za bolest neznanja i zablude koja se nalazi u 
srcima. Neznanje je bolest za koju je lijek znanje i uputa, a zablu- 
da je bolest ciji je lijek spoznaja. Uzviseni je Allah Svoga Vjerovje- 
snika sacuvao od ovih dviju bolesti. Tako On kaze: 

''Tako Mi ivijezde kad lalazi, vas drug nije s Pravog puta 

25 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



skrenuo i nije zalutaof" (En-Nedzm, 1-2). 

Vjerovjesnik, s.a.v.s., opisujuci halife koji ce doci poslije nje- 
ga, naveo je svojstva koja su suprotna dvjema spomenutim boles- 
tima. Naime, on je kazao: 

^juJlgi.1 /yiJ^ijJ] ^UJii-l AX*>Dj i^f-^ (»-'':r^ 

"Duzni ste slijediti moj put i put razboritih i pravovjernih 
halifa koji ce doci poslije mene."'^ 

Uzviseni je Svoj govor ucinio poukom svima Ijudima, a upu- 
tom i miloscu onima koji vjeruju u Njega i potpunim iijekom za 
srce. Ko se njime lijeci ozdravi i oslobodi se bolesti, a ko se ne 
lijeci njime - taj je kao onaj za koga je receno: 

Kad se oporavi od bolesti sto ga je spopala, tadpomisli da spasen je, 
a on od bolesti sto ce ga ubiti bolestan je 



Uzviseni kazuje: 



> ,^4? 



^,■''^ 



''Mi objavljujemo u Kur'anu one sto je lijek i milost vjernici- 
ma, a nevjernicima on samo povecava propast" (El-Isra^ 82). 

Isticanje prijedloga min, koji je upotrijebljen u ajetu, ima cilj 
oznaciti sveukupnost, sto ce reci da je cijeli Kur'an lijek i milost 
vjernicima. 

UZROCIMA KOJI DOVODE DO BOLESTI TIJELA I SRCA TE 

NJENIM OSOBENOSTIIVIA 

Bolest tijela jest stanje suprotno njegovom zdravlju, to je us- 
tvari izlazak iz njegove prirodne ravnoteze, do cega, opet, dolazi 



13 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madza. 



26 



SEJTANOVE ZAMKE 



zbog odredenog poremecaja kojem tijelo biva izlozeno. Na spo- 
menuti nacin remete se prirodne sposobnosti i funkcije koje tijelo 
posjeduje. Moze se raditi o potpunom odsustvu sposobnosti, kao 
u slucaju sljepila, gluhoce i oduzetosti, ili o manjkavosti koja se 
javlja usljed slabosti organa putem kojih se realizira odredena spo- 
sobnost, ili pak o tome da se stvari dozivljavaju suprotno od ono- 
ga kakve doista jesu, kao da se ono sto je slatko osjeca gorkim ili 
da se nesto ruzno vidi lijepim, a lijepo ruznim. 

Kad su posrijedi prirodne funkcije tijela, onda moze, primje- 
rice, doci do slabljenja sposobnosti probave ili slabljenja sposob- 
nosti tjelesne kohezije, te se u tijelu javlja bol u mjeri u kojoj ono 
izlazi iz ravnoteze, mada ga to ne dovodi do granice smrti ili pro- 
pasti. Stavise, u njemu i dalje postoje sposobnosti i funkcije. 

Razlog izlaska iz ravnoteze moze biti poremecaj koji se tice 
kolicine ili onaj koji se tice kakvoce. Do prvospomenutog dolazi 
zbog pomanjkanja odredene materije, te je potrebno povecati je, 
ili zbog povecanja iste, te je potrebno smanjiti je. 

Do ovog drugog dolazi usljed povecanja temperature ili nje- 
nog smanjenja, povecanja vlage ili suhoce, ili njihova smanjenja u 
odnosu na prirodnu mjeru. 

Lijecenje se provodi ovisno o pobrojanom, a domet zdravlja 
ovisi o cuvanju njegovih sposobnosti, o cuvanju od svega sto je 
skodljivo te o uklanjanju stetnih materija. Ljekarov pogled obuh- 
vata ova tri principa; te principe sadrzi i Kur'an i na njih upucuje 
Onaj Koji je Kur'an objavio kao lijek i milost. 

Kad je rijec o cuvanju snage, Uzviseni je odredio da putnik i 
bolesnik ne moraju postiti ramazanski post. Putnik ce nadoknaditi 
post kad zavrsi putovanje, a bolesnik kad ozdravi. Post bi inace 
oslabio bolesnikovo tijelo, a putnik mora sacuvati snagu za tesko- 
ce koje sa sobom nosi put a koju bi mu post umanjio. 

Kad je posrijedi cuvanje od onoga sto je skodljivo, Uzviseni 
cuva bolesnika od koristenja hladne vode prilikom uzimanja ab- 
desta ili prilikom kupanja, pa je odredio da se ima koristiti teje- 
mumom. Na taj nacin On ga stiti od onoga sto je izvanjski stetno 
po njegovo tijelo, a kako ga tek stiti od onoga sto je stetno po nje- 



17 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



govu nutrinu. 

Kad se govori o uklanjanju stetnih materija, moze se navesti 
primjer kako Uzviseni dopusta i onima koji su u ihramima da ob- 
riju giavu ukoliko imaju bolove u glavi, kako hi na taj nacin doslo 
do isparenja onoga sto ih uznemirava. Ovo je jedan od najjednos- 
tavnijih nacina uklanjanja stetnih materija i njime je ukazano na 
slucajeve kada je to potrebnije uciniti. 

Jedne su prilike u Egiptu o navedenom raspravljali neki od 
prvaka u medicini, pa su kazali: "Tako nam Allaha, kad bi covjek 
putovao sve do krajnjeg zapada da spozna nesto ovako korisno, 
bio bi to kratak put." 

Ima li se na umu sve ovo, onda je i samom srcu potrebno ne- 
sto sto ce mu pomoci da sacuva snagu, a to je vjerovanje i pokora- 
vanje, te nesto sto ce ga stititi od svega sto mu skodi, a to se ogle- 
da u izbjegavanju grijeha i nepokornosti. Srcu je potrebno i to da 
se lisi svake stetne materije kojoj je izlozeno, a to se postize iskre- 
nim pokajanjem i trazenjem oprosta od Onoga koji oprasta grije- 
he. Bolest srca ogleda se u poremecaju koji ga pogada i koji remeti 
videnje istine i potkopava zelju za istinom, tako da srce ne vidi 
istinu istinom iii je vidi suprotno od onoga kakvom ona jeste ili, 
opet, poimanje istine cini manjkavim te krnji zelju za istinom tako 
sto nastoji omrznuti istinu, koja je korisna, te privlacnom uciniti 
iaz, koja je stetna, ili se u srcu javlja istovremeno i jedno i drugo, 
sto je najcesci slucaj. Zbog ovoga se bolest koja pogada srce jed- 
nom tumaci kao sumnja i nedoumica - tako, naime, Mudzahid i 
Katada tumace sljedece rijeci Uzvisenog: ^^y- <*-x:^ S¥ '^^Njihova 
su srca bolesna" (El-Bekara, 10), a drugi put kao strast za cinjenjem 
bluda, kako su protumacene sljedece rijeci Uzvisenog Allaha: 
^.^y- tr^ j iS-^^ i-dali^ "... pa da u napast dode onaj cije je srce 
bolesno^' (El-Ahzab, 32). 

U prvom se slucaju radi o bolesti sumnje, a u drugom je pos- 
rijedi bolest strasti. 

Zdravlje se cuva onim sto je zdravlju slicno, a bolest se oda- 
gnava onim sto joj je oprecno. Bolest cini snaznijom ono sto slici 
njenom uzroku, a otkianja je ono sto mu je suprotno, dok zdravlju 



28 



SEJTANOVE ZAMKE 



u prilog ide ono sto slici njegovu uzroku, a slabi ga i nisti ono sto 
je njegovu uzroku oprecno. 

Bolesnom tijelu smetaju stvari koje zdravom tijelu ne smeta- 
ju, kao, naprimjer, malo vise vrucine ili hladnoce ili kretanja i tome 
slicno; isto tako, ukoliko je i srce bolesno, smeta mu i najmanja 
sumnja ili strast jer im se ne moze oduprijeti. S druge strane, srce 
koje je zdravo zahvaljujuci svojoj snazi i zdravlju odbija mnogos- 
truko jace napade. 

Opcenito kazano, kad se kod boiesnika pojavi nesto poput 
onoga sto mu je uzrokovalo bolest, tad se njegova bolest poveca i 
on dozivljava propadanje sve dok se ne domogne necega sto ce 
ojacati njegovu snagu i odagnati bolest. 



29 




LIJEKOVI ZA BOLEST SRCA DIJELE SE NA PRIRODNE I VJERSKE 

Dvije su vrste bolesti srca: jedna su vrsta bolesti od kojih 
onaj sto ih iraa ne osjeca bol zbog toga sto ima takvu bolest, sto je 
najrasirenija vrsta bolesti. Takve su: bolest neznanja, bolest povo- 
denja za nejasnim stvarima, bolest sumnji i bolest strasti. Ova je 
vrsta bolesti najbolnija, ali zbog iskvarenosti srca kao i zbog toga 
sto se opijenost neznanjem prijeci izmedu srca i osjecaja za bol, 
covjek ne osjeca bol. Jer da nije tako, covjek bi osjecao bol i nasto- 
jao bi ga ukloniti radeci nesto sto je suprotno onome sto ga izazi- 
va. Ova vrsta bolesti opasnija je i teza. Lijek za ovu bolest poznaju 
vjerovjesnici i oni koji ih slijede; oni su Ijekari za ovu bolest. 

U drugu vrstu spadaju bolesti usljed kojih covjek osjeca bol. 
Takve su bolesti: briga, tuga, zalost i srdzba. One se uklanjaju pri- 
rodnim Ujekovima, tako da se uklone njihovi uzroci ili da se osnazi 
ono sto je suprotno tim uzrocima i sto odagnava mogucnosti nji- 
hova postojanja. U tome smislu uzmimo za primjer kako srce os- 
jeca bol zbog onoga zbog cega i tijelo osjeca bol: ono pati zbog 
istih razloga zbog kojih pati i tijelo. Isto tako i tijelo cesto osjeca 
bol zbog bola koji osjeca srce i pati od onoga od cega pati i srce. 

Bolesti srca koje se lijece prirodnim lijekovima spadaju u ka- 
tegoriju tjelesnih bolesti koje nece uzrokovati patnju i bol nakon 
smrti. S druge strane, bolesti srca koje se odagnavaju samo lijeko- 
vima vjere jesu te koje uzrokuju vjecni bol i patnju ukoliko se one 
ne lijece lijekovima koji suzbijaju takve bolesti. Ako covjek koristi 
takve lijekove, postici ce zdravlje. Zbog toga se za covjeka kaze: 
Izlijecio je svoju srdzbu, i to onda kad se desi da se osveti neprijate- 
Iju koji ga je bio nadvladao i nanio mu bol, tada je njegovo srce 
izlijeceno. Uzviseni tako kazuje: 

jjJ^ CtLtij X^ p^rvaJ^J }-^j^^3 %^=H:^^. ^1 J^-^ ^^J^ 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 






» ^ -» 



"Borite seprotiv njih! Allah ce ih rukama vasim kazniti iponi- 
ziti, a vas ce protiv njih pomoci, i grudi vjernika zalijeciti i iz 
srca njihovih brigu odstranitL A Allah ce onome kome On hoce 
oprostiti" (Et-Tevba, 14-15). 

On je naredio vjernicima da se bore protiv svojih neprijatelja 
i poducio ih da u tome ima sest korisnih stvari. 

Briga pricinjava srcu bol; srce se u torn slucaju lijeci tako sto 
se lijeci briga. Ukoliko se srce lijeci necim sto je ispravno i istinito, 
tada ce ozdraviti, ali ako se lijeci necim sto je nepravedno i nistav- 
no, ono ce oboUjevati u mjeri u kojoj covjek bude smatrao da ga 
lijeci, kao naprimjer kad bi neko bolest Ijubavi lijecio tako da cini 
nemoral s voljenom osobom. 

To bi jos povecalo njegovu bolest i dovelo bi do drugih bo- 
lesti koje su teze od bolesti Ijubavi, o cemu ce, ako Bog da, biti 
govora u nastavku. Tjeskoba, briga i tuga takoder su bolesti srca i 
lijece se onim sto im je suprotno: radoscu i veseljem. UkoUko se 
to cini na valjan nacin, srce ce biti izlijeceno i ozdravit ce; cini li se 
to, medutim, na nacin koji nije valjan, bolest ce poprimiti drukciji 
oblik, pritajiti se i uslijedit ce teze i opasnije bolesti. 

Neznanje je takoder bolest od koje obolijeva srce. Neki ovu 
bolest lijece znanjem od kojeg nema koristi, smatrajuci pritom da 
ce srce ozdraviti od ove bolesti zahvaljujuci takvom znanju. Istina 
je, medutim, da ono cini srce jos vise bolesnim. Stavise, srce biva 
zabavljeno tim znanjem umjesto da traga za bolom koji se krije u 
njemu. Tome je razlog to sto srce ne poznaje znanje koje je koris- 
no, a sto je inace uvjet da bi bilo zdravo. Neki su dali svoje mislje- 
nje o nekom pitanju, pa je onaj sto je pitao dozivio propast; za 
njih je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: 

"Oni su ga ubili, neka ih Allah ubije! Zasto nisu pitali ako 

32 



SEJTANOVE ZAMKE 



nisu znali? Jedini lijek za slabost jest pitati."'^ 

Naime, Vjerovjesnik, s.a.v.s., neznanje je nazvao bolescu i 
kazao da je lijek za tu bolest pitati one koji znaju. 

Srce onoga koji sumnja u nesto takoder osjeca bol dok ne 
zadobije pouzdano znanje. Kako takav bol uzrokuje povecanje 
temperature u covjeku to se za onoga ko postigne pouzdano zna- 
nje kaze saludza sadrahu (srce mu se rashladilo) ili hasale lehu ber- 
dul-jekin (dostigao je razgalu iz vjernosti). U trazenju Pravog puta 
srce biva pritijesnjeno neznanjem i zabludom a otvori se zahvalju- 
juci uputi i znanju. Uzviseni, tako, kaze: 

jj«3- J"^^.^ o' ^jicy3 ^^*^^^_ j^j-i-^ ^jc^^j^j^ q\ 4JDI ji^ -j-^j 



"Onome koga Allah zeli uputiti - On srce njegovo prema isla- 
mu raspolozi, a onome koga zeli u zabludi ostaviti - On srce 
njegovo stegne i umornim ucini kao kad dim napor da na nebo 
uzleti" (El-En'am, 125). 

O bolesti koja se ogleda u pritijesnjenosti srca, o njenim uz- 
rocima i o tome cime se lijeci bit ce, ako Bog da, govora u nastav- 

ku. 

Ukratko kazano, postoje bolesti srca koje se lijece prirodnim 
i one koje se lijece samo lijekovima vjere. 

Srce ima zivot i smrt, bolest i ozdravijenje, i to na ozbiljniji 
nacin nego samo tijelo. 



'^ Ovo je predanje slabe vjerodostojnosti. Biljeze ga Ahmed, Davud i Ibn Ma- 
dza. 



33 




ZIVOTNOST I PROSVUETUENOST SRCA TEMEU SU SVAKOG 

DOBRA U NJEMU, A NJEGOVA UMRTVUENOST I POMRACENOST 

TEMEU SU SVAKOG ZLA U NJEMU 

Osnova svakog dobra i srece za covjeka koji robuje Allahu, 
ustvari za svakog covjeka jeste cjelovitost njegova zivota i cjelovi- 
tost njegova svjetla. Zivot i svjetlo temelj su sveg dobra. Uzviseni 
Allah kazuje: 










"Zar je onaj koji je bio u zahludi, a kome smo Mi dali zivot i 
svjetlo pomocu kojeg se medu Ijudima krece, kao onaj koji je u 
tminama izkojih ne izlaziV (El-En'am, 122). 

Dvije osnove: zivot i svjetlo spomenute su Zajedno, pri cemu 
se rijecju zivot upucuje na snagu, sluh, vid, stid, uljudnost, hrab- 
rost, strpljenje i sve druge plemenite osobine kao sto su Ijubav 
prema svemu sto je dobro i mrznja prema svemu sto je lose. Kako 
god jaca zivot u covjeku, tako u njemu bivaju jace ove osobine; s 
druge strane, malaksava li zivot, malaksavaju u covjeku i ova svoj- 
stva. Stid od cinjenja ruznih djela srazmjeran je zivotu samoga 
srca; tako zdravo, zivo srce - kad na njega napadnu ruzna djela - 
po samoj svojoj prirodi bjezi od njih i prezire ih ne osvrcuci se na 
njih, za razliku od mrtvog srca, koje ne razlikuje dobro i lose. Ab- 
dullah bin Mesud u torn je smislu kazao: "Propao je onaj cije srce 
ne raspoznaje dobro i lose." 

Srce koje je oboljelo od strasti usljed ove bolesti tezi strasti 
koja mu se nudi u mjeri u kojoj je ta bolest snazna ili nije. 

Isto tako, kad je svjetlo srca snazno i kad je srce prosvijetlje- 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



no, slike stvari i njihova sustina otkrivaju mu se onakvim kakve 
jesu. Tako srce svojim svjetlom razaznaje po cemu je dobro ono 
sto je dobro i tezi za time u svom zivotu, a isto tako razaznaje i po 
cemu je lose ono sto je lose. Allah, uzvisen i slavljen neka je, spo- 
minje ove dvije osnove na vise mjesta u Svojoj knjizi; tako On 
kaze: 



' ^ -_ "3 



(j^ ^i^li ^^^ Cr^'^^cr"^^. lS^ ^jy ^^^^ c^J Cr^-^^ 

f 1^^' A..-a.^...1^ -i^'/v^ ( J' 

"Na takav nacin Mi i tebi objavljujemo ono sto ti se objavljuje 
(rub). Ti nisi znao staje Knjiga niti si poznavao vjerske propi- 
se, ali smo je Mi ucinili svjetlom pomocu kojeg upucujemo one 
robove Svoje koje zelimo. A Ti, zaista, upucujes na Pravi put" 

(Es-Sura, 52). 

Uzviseni zajedno spominje rUh (dusu), pomocu kojeg se us- 
postavlja zivot, i svjetlo, pomocu kojeg se postize prosvijetljenost, 
i kazuje da Knjiga koju je objavio Svom Vjerovjesniku, s.a.v.s., 
objedinjuje u sebi ove dvije stvari. To su, dakle, ruh, zahvaljujuci 
kojem su srca ziva, i svjetlo, zahvaljujuci kojem ona bivaju prosvi- 
jetljena. Uzviseni je rekao i ovo: 



,j^ j> ^ 



* ".' 






"Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali zivot i 
svjetlo pomocu kojeg se 7nedu Ijudima krece, kao onaj koji je u 
tminama iz kojih ne izlaziV (El-En'am, 122), 

tj. zar je onaj koji je nevjernik, mrtvog srca, zalutao u tmini 
neznabostva, kao onaj kojeg smo Mi uputili na Pravi put, pomogU 
mu da postane vjernikom i srce njegovo ucinili zivim nakon sto je 
mrtvo bilo i ucinili ga prosvijetljenim nakon sto je u tmini bilo? Za 

36 



SEJTANOVE ZAMKE 



nevjernika je Uzviseni, zbog toga sto Mu je nepokoran, sto ne 
mari da Ga spozna, niti za to da je On samo jedan, niti mari za 
propise Njegove vjere, nije zadovoijan sudbinom koju mu je On 
odredio, niti radi ono sto hi ga odvelo spasu i sreci - zbog toga je 
On za njega kazao da je mrtvac. A rartvac samome sebi ne moze 
pomoci niti od sebe moze nesto nezeljeno odvratiti. Onda ga je 
uputio u islam i tako ga u zivot vratio, te je poceo razaznavati sta 
je to sto mu steti, a sta mu koristi, i raditi ono sto ce ga osloboditi 
od Allahove srdzbe i kazne. Na taj je nacin ugledao istinu nakon 
sto je slijep spram nje bio, spoznao ju je nakon sto ju je zanemari- 
vao i slijediti je poceo nakon sto joj se protivio. Time je stekao 
svjetlo sto mu obasjava put i pomocu kojeg hodi medu Ijudima 
koji stoje u dubokoj tmini, onako kako se to kaze i u sljedecim 
stihovima: 

Lejla, na lieu je tvome istok svjetla 
dok tama se med' Ijudima siri. 
Svi su u tmini dubokoj, 
ami na svjetlu danjem. 

U ovome smislu Allah, slavljen neka je, navodi primjer vode 
i vatre, aludirajuci pri tome na Objavu i na Svoje robove. 

Kad je posrijedi ovo prvo, u suri Er-Ra'd On kaze: 

djj^^^JS j-4La JUj X.11^ jl Alb^ l\jcZ\ j\l}\ ^j^ aJs- OjJlijJ LL«J 

. ^ ^ " ^ . z- 



"Ow puUa kisu s neb a, pa rijeke teku koritima s mjerom, i buji- 
ca nosi otpatke koji plivaju pa povrsini. I ono sto Ijudi tope na 
vatri u zelji da dobiju nakit Hi orude ima takoder otpatke, slic- 
ne onima. - Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: ot- 



37 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



pad se odhacuju, dok one sto koristi Ijudima ostaje na zemlji. 
Tako, eto, Allah objasnjava primjere" (Er-Ra'd, 17). 

On za Objavu kao primjer uzima vodu, buduci da ona dono- 
si zivot, i vatru, jer ona daje svjetlost. 

Uzviseni kazuje kako rijeke teku s mjerom, tako da veliko 
korito moze primiti mnogo vode, a male korito prima malo vode. 
Srca su poput rijeka: veliko srce moze primiti mnogo znanja, a 
malo opet onoliko koliko je i ono samo. Sumnje i strasti sto ih u 
sebi nose srca, zbog toga sto se mijesaju s Objavom i sto se ona 
izdvaja od njih, usporedio je s otpacima koje nosi poplava. Nistav- 
nost tih sumnji spram postojanosti korisnog znanja sto ga u sebi 
srca nose On poredi s odbacivanjem otpadaka i s time kako ih ri- 
jeka odbacuje, dok u njoj ostaje samo voda koja donosi korist. 
Isto znacenje sadrzano je i u primjeru koji slijedi, gdje se kazuje o 
tome kako se otpad izdvaja iz same materije, a ostaje cista materi- 
ja. 

Sto se tice primjene ova dva primjera na Allahove robove, 
pogledajmo sta On kaze u suri el-Bekara: 






"Slicni su onima koji potpale vatru, i kad ona osvijetli njihovu 
okolinu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni nis- 
ta ne vide! Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste" 

(El-Bekara, 17-18). 

Ovo je primjer u kome se pravi poredenje s vatrom. Allah, 
dz.s., potom je kazao: 



^ i ^ -f ^'^ ff 



f> *..* 






XL 



''Hi, oni su nalik na one koji, za vrijeme silnog pljuska s neba, u 



38 



SEJTANOVE ZAMKE 



punom mraku, usred grmljavina i munja, stavljaju zbog gro- 
mova prste u usi svoje bojeci se smrti" (El-Bekara, 19), a ovo je 
primjer u kome se pravi poredenje s vodom. 

Vec smo govorili o sustini ovih dvaju primjera i o smislu koji 
njedre u sebi, i to u Kitah el-me'dlimu, i na drugim mjestima. 

Sustina je u sljedecem: krepost, sreca i spas srca pocivaju na 
ovim dvjema osnovama. 

Uzviseni kaze: 



-- ■»'' -if 



^1 ^- ^ i >* 



■i f 



''Ovo je samo pouka - Kur'an jasni, da opominje onoga ko ima 
pameti" (Ja-Sin, 69-70). 

On je ovim stavio do znanja da ce se Kur'anom okoristiti i 
pouku prihvatiti samo onaj cije je srce zivo, o cemu govori i na 
jednom drugom mjestu: 

"(/ tome je, zaista, pouka za onoga ko razum (srce) ima" (Kaf, 
37). 

Uzviseni kazuje i sljedece: 

"O vjernici, odazovtte se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraze 
da cinite ono sto ce vam zivot osigurati" (El-Enfal, 24). 

Ovim nam On, slavljen i uzvisen neka je, stavlja do znanja da 
smo zivi samo ukoliko se odazivamo znanju i vjerovanju, cemu 
nas pozivaju Allah i Vjerovjesnik, i uci da gubljenjem toga dolazi 
do umiranja i propasti srca. 

One koji se ne odazivaju Njegovom Vjerovjesniku Uzviseni 

39 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



poredi s mrtvima. Ovo je prelijepo poredenje; njihova su tijela tek 
grobovi njihovih srca. Njihova su srca umria i sahranjena su u nji- 
hovim tijelima. 

U torn smislu Uzviseni Allah govori: 



"Allah ce uciniti da cuje onaj koga On odabere, a ti ne mozes 
one u grobovima dozvati" (El-Fatir, 22). 

Neko lijepo kaza:^"^ 

U nemaru, prije smrti, umiru nemarni, 

tijela su njihova, prije nego u grobove odu, grobovi. 

Duse im u tijelima tuguju; 

prije prozivljenja zivota njima nema, 

Zbog navedenog Uzviseni je Objavu koju je slao vjerovjesni- 
cima nazvao ruh (dusa), npr.: 

-- " ,~-- -- -- ''^ ' ^ ^ ^ • -^ '^ 

"... koji salje Objavu (ruh), rijeci Svoje - kome hoce od robova 
Svojih" (Gafir, 15). 

To je uradio na dva mjesta u Kur'anu; tako je kazao i: 



rr y ■? f 






15 



Radi se o sejhul-iskmu Ibnul-Mubareku, neka mu se Allah smiiuje. 



40 



SEJTANOVE ZAMKE 



"Na takav nacin Mi i tebi objavljujemo ono (ruhj sto ti se ob- 

javljuje" (Es-Sura, 52). 

Razlog je tome sto je zivot za dusu i srce Objava i sto takav 
plemeniti zivot smjera On, siavljen neka je, kroz Svoju Objavu i 
postupanje po njoj. 

"Onome ko cini dobro, bio muskarac Hi zena, a vjernik je, Mi 
cemo dati da prozivi lijep zivot, i doista cemo ih nagraditi bo- 
Ijom nagradom od one koju su zasluziW* (En-Nahl, 97), kaze 
Allah, dz.s. 

Ovakvim je osobama, dakle, Slavljeni i Uzviseni namijenio 
lijep zivot na oba svijeta. Slicno ovome Uzviseni je kazao: 






"... da od Gospodara svoga oprosta trazite i da se pokajete, a 
On ce vam dati da do smrtnog casa lijepo prozivite i svakom 
cestitom dat ce zasluzenu nagradu" (Hud, 3); 



dJcJb ^j 



> ' ' f 



i^~\jS- \J\i ""^J J>l TiL- '^y^^Cf-^. j^j ^ 



^ 



^ 






"0«f y^o/f cme dobra djela imat ce jos na ovom svijetu lijepu 
nagradu, a onaj je svijet, sigurno, jos bolji. O kako ce boraviste 
onih koji su se Allaha bojali - divno biti" (En-Nahl, 30); 






4jum J AJJ 1 .y^J '3 '*.;wv-i.>- U. 



LojJIdJui 



f ■' ^ 



l|'>- 



Oi.^. 



41 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



"One koji na ovom svijetu dobra djela budu cinili ceka nagra- 
da, a Allahova je zemlja prostrana" (Ez-2umer, 10). 

Allah, slavljen neka je, jasno kazuje da ce onoga ko dobro 
cini usreciti Svojim dobrocinstvom na ovom i na buducem svijetu. 
Takoder je stavio do znanja da ce, onako kako to On cini, unesre- 
citi onoga ko lose cini i na ovom i na onom svijetu. Tako Uzviseni 
Allah kaze: 

-- ■'-' ^ f t ^ '.' ^ - '*'-- '-•'T^r '• -' ^ ti- -^ ^ 

"A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj ce teskim zivotom 
zivjeti i na Sudnjem danu ce?no ga slijepa oziviti" (Ta-Ha, 
124). 

Spominjuci obje ove vrste, Uzviseni je rekao ovo: 

-UJl Jjt-^" _LJLI' J-^^ gU-jfJl j JL*-^ UjL^za t^^^ Ul^ JOJJL^ 



f'~^- 






"Onome koga Allah zeli uputiti ~ On srce njegovo prema isla- 
mu oraspolozi, a onome koga zeli u zabludi ostaviti - On srce 
njegovo stegne i umornim ucini kao kad cini napor da na nebo 
uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrske ostavV^ 
(Ei-En'am, 125). 

U prsima onih koji slijede Pravi put i vjeruju jeste sirina i 
prostranost, a u prsima onih sto su na stranputici tjeskoba je i 
muka. 

''Zar je isti onaj cije je srce Allah ucinio sklonim islamu, pa on 



42 



SEJTANOVE ZAMKE 



slijedi svjetlo Gospodara svogaV (Ez-2umer, 22). 

Vjernici imaju svjetlo i unutrasnju sirinu, a oni koji su na 
krivom putu tminu i tjeskobu u sebi nose. 

U poglavlju o cistoti srca bit ce, ako Bog da, vise rijeci o 
ovome. 

Sustina je u tome da je zivot srca i njegova prosvijetljenost 
temelj svakog dobra u njemu, a njegova umrtvljenost i pomrace- 
nost temelj je svakog zla u srcu. 



43 



PETO POGtATLJE 



ZIVOT I ZDRAVUE SRCA IVIOGUCI SU SAMO AKO ONO SHVATA 
ISTINU, ZELI JE I DAJE JOJ PREDNOST NAD ONIM STO NIJE 

ISTINA 

S obzirom da srce iraa dvije sposobnosti: sposobnost znanja 
i rasudivanja te sposobnost zelje i Ijubavi, to se njegovo savrsen- 
stvo i valjanost postizu samo ukoliko se ove dvije sposobnosti 
upotrebljavaju za nesto sto koristi srcu i sto mu donosi krepost i 
srecu. Savrsenstvo se srca, tako, ispoljava u tome da se sposobnost 
znanja koristi da bi se shvatila i spoznala istina i razlucila od neis- 
tine, a onda da se sposobnost zelje i Ijubavi koristi u traganju za 
istinom i Ijubavi prema istini i davanju prednosti istini nad neisti- 
nom. Ko ne poznaje istinu, taj je u zabludi, onaj koji je, pak, spoz- 
na, pa da prednost onome sto nije istina, toga ce srdzba snaci. A 
onaj ko istinu spozna i slijedi je blagodatima ce obasut biti. 

Allah, slavljen i uzvisen neka je, zapovjedio nam je da Ga 
molimo da nas uputi na put onih kojima je milost Svoju dao, a ne 
na put onih koju su protiv sebe srdzbu izazvali. 2bog navedenog 
krscani su, prije negoli drugi, u zabludi, jer su oni zajednica koja 
ne zna; s druge strane, jevreji su, prije negoli drugi, ti koji srdzbu 
protiv sebe zazivaju jer su oni zajednica inada, a nasa zajednica 
jesu oni kojima je milost data. 

Zbog ovoga Sufjan bin Ujejna veli: "Nasi vjernici koji zas- 
trane slice krscanima, a nasi ucenjaci koji zastrane slice jevrejima. 
Naime, krscani obozavaju ono sto obozavaju jer ne znaju, jevreji, 
pak, znaju istinu, ali su odustali od nje." 

U Tirmizijevom Musnedu zabiljezen je hadis koji je Adijj bin 
Hatim prenio od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: 

"Jevreji su protiv sebe srdzbu izazvali, a krscani su u zablu- 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



16 



di." 

Uzviseni Allah ova dva temelja spominje Zajedno na vise 
mjesta u Svojoj knjizi. Evo nekih od njih: 



. '« ^ < 






M ^^c? ^e rohovi Moji za Mene upitajUy Ja sarriy sigurno, blizu: 
odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu 
Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da hi bili na Pravom putu" 

(El-Bekara, 186). 

Dakle, Uzviseni dovodi u vezu odazivanja na Njegov poziv i 
vjerovanje u Njega, U jednom od ovakvih ajeta On za Vjerovjes- 
nika, s.a.v.s., kaze: 

-"*■*-* JjJ' L^4j1 jy^\ ^3*-:r^^3 ^Jj-^J ^JJj^J ^^. '>-«'^ v,_iJi'A)li 



''Zato ce oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podrza- 
vali ipomagali i svjetlopo njemu poslano slijedili - postici one 
sto budu zeljeli" (El-EVaf, 157). 

Uzviseni je rekao i: 



' ' ^ - .if 



Lr. Oj^jj OiOJij >g Ojll4 ^4^ij ^'J 5j!UajT C)j!^^j s4^^ 



''^ Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Ahmed i Tirmizi. 



46 



SEJTAHOVE ZAMKE 



"Elif~Lam-Mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, 
uputstvo je Svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji 
u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjelji- 
vali dio od onoga sto im Mi budemo davali, i onima koji budu 
vjerovali u one sto se objavljuje tebi i u ono sto je objavljeno 
prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu cvrsto vjerovali. 
Njima ce Gospodar njihov na Praviput ukazati i oni ce ono sto 
zele ostvariti" (El-Bekara, 1-5). 

U sredini ove sure Uzviseni govori: 









^tf ^T-f > ^ 



- i 



"Cestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, 
i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, 
daju rodacima, i sirocadi, i siromasima, i putnicima - namjer- 
nicima, iprosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obav- 
Ijaju i zekat daju" (El-Bekara, 177). Na drugom mjestu On 
kaze: 



-/ ^ f 



'•i^-J>^^ 'j-^ '3^3 (3^ '-J ij-^^ijjj 

"Tako mi vremena, covjek, doista, gubi, samo ne oni koji vje- 
ruju i dobra djela cine, i koji jedni drugima istinu preporucuju 
i koji jedni drugim preporucuju strpljenje" (El-Asr, 1-3). 



47 



IBH KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Allah, slavljen i uzvisen neka je, zaklinje se vremenom, a u 
vreraenu se cine djela sto donese dobit ili gubitak, dakle, zaklinje 
se da je na gubitku svako ko svoju sposobnost znanja ne upotpuni 
kroz vjerovanje u Atlaha, a sposobnost cinjenja ne upotpuni kroz 
cinjenje djela kojima se ocituje pokornost Njemu. Ovo predstavlja 
usavrsavanje covjekove licnosti, zatim dolazi usavrsavanje drugih, 
sto covjek postize tako da im preporucuje da cine spomenuto i da 
im preporucuje ono sto ce im to omoguciti, a to je strpljenje. Na 
taj nacin covjek usavrsava sebe kroz korisno znanje i dobra djela i 
pomaze drugiraa time sto ih tome uci i preporucuje im da pritom 
budu strpljivi. Imam je Safi u ovom smislu kazao: "Kada bi Ijudi 
promislili o suri El-Asr, bilo bi im dovoljno." 

Kur'an na mnogo mjesta govori u ovom smislu stavljajuci pri 
tome do znanja da su sretni oni koji spoznaju istinu i slijede je, a 
da su nesretni oni koji ne znaju istinu i koji su na stranputici ili je 
znaju, pa su postupali suprotno njoj i povodili se za necim drugim. 

Treba znati da ove dvije sposobnosti nece mirovati u srcu. 
Naime, covjek koristi svoju sposobnost znanja da bi spoznao i 
dokucio istinu, u protivnom koristi je da bi spoznao neistinu koja 
mu odgovara. Tako i voljnu i djelatnu sposobnost koristi ili da bi 
postupao u skladu s istinom ili za nesto suprotno tome, jer je cov- 
jek zemljoradnik (harts) i zaokupljen (hemmam), kao sto Vjerov- 
jesnik, s.a.v.s., rece: "f^J ^j^ :^d^i ^3^" "Najvaljanija imena 
bila bi: Haris i Hemmam".^^ Smisao lezi u tome sto je zemljorad- 
nik neko ko stjece i radi, a zaokupljen covjek je neko ko se nada. 
Dusa je pokretac zelje, to je jedna od njezinih stalnih osobina, 
sama zelja iziskuje predmet zelje o kojem ona formira predodzbu. 

Ukoliko ona ne formira sebi predodzbu o istini i ne bude 
trazila i zeljela nju, onda ce formirati sebi predodzbu o necemu sto 
nije istina i neizostavno ce traziti i zeljeti to. O ovome ce podrob- 
nije biti govora u poglavlju koje slijedi. 



17 



Predanje je slabo. Biljeze ga Ahmed, Ebu Davud i Nesai. 



48 




SRECA, UZIVANJE BLAGODATI I ZDRAVUE U SRCU MOGUCI SU 

SAMO AKO ONO VJERUJE DA JE JEDINO ALLAH BOG, AKO 

VJERUJE DA JE ON JEDINI NJEGOV STVORITEU, AKO JEDINO 

NJEMU ROBUJE, AKO MU JE KRAJNJI CIU POSTICI NJEGOVO 

ZADOVOUSTVO I AKO MU JE ON DRAZI OD SVEGA DRUGOGA 

Poznato je da sve zivo, osim Allaha, slavljen neka je, a to su: 
meleki, Ijudi, dzini i zivotinje uslijed vlastke nedostatnosti teze 
onome sto ce im koristiti i nastoje odagnati ono sto ce im stetiti. 
To moze biti ostvareno samo ukoliko se ima predodzba o tome 
sta je korisno a sta stetno. Korisno spada u kategoriju blagostanja i 
naslade, a stetno u kategoriju bola i patnje. 

Svako bice mora voditi racuna o dvije stvari: jedna je spozna- 
ti sta je to sto voli i zeli a sto ce mu koristiti i cije ce mu ostvarenje 
donijeti uzitak; druga je spoznati sta je to sto pomaze i vodi do 
ostvarenja toga cilja. Nasuprot tome stoje druge dvije stvari, jedna 
je pokudena, omrazena i stetna, a druga mu pomaze i stiti ga od 
prve. Radi se dakle o cetiri stvari: 

prva je ono sto je pozeljno i cije je postojanje pozeljno; dru- 
ga je ono sto je pokudeno i za sta je pozeljno da ne postoji; treca 
je ono sto vodi postizanju zeljenog; a cetvrta je ono sto vodi oda- 
gnavanju pokudenog. 

Ove se cetiri stvari nuzno moraju naci kod poboznog covje- 
ka, ustvari, kod svakog zivog bica, jer njegovo postojanje i valja- 
nost nisu moguci bez njih. 

Ako se tvrdnja postavi ovako, onda je Uzviseni Allah nuzno 
Onaj Kome se stremi, Koga se poziva i zeli i Onaj Cije se zado- 
voljstvo i blizina nastoje doseci. On pomaze da se to postigne. 

Obozavati nekog ili nesto osim Njega i okretati se necemu 
takvom te vezivati se za to pokudeno je i stetno, i Allah pomaze 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



da se to preduprijedi. On, uzvisen neka je, objedinjuje ove cetiri 
stvari i niko drugi. On je Onaj Koji se obozava, voli i Kome se 
stremi. On pomaze Svome robu da dode do Njega i pomaze mu 
da Mu robuje. Ono sto je pokudeno i mrsko postoji samo zato sto 
On to hoce i sto je tako odredio. 

On pomaze Svome robu da to odagna od sebe. Onaj sto naj- 
bolje poznaje Allaha, dz.s., kazao je: 

:i ^ -*i- ti - -^ » Ti -rK> ^ ^t- ill " - ' ill -• ^ -*f" 

"Utjecem se zadovoljstvu Tvome od srdzbe Tvoje, utjecem se 
oprostu Tvome od kazne Tvoje, utjecem se Tebi od Tebe."'^ 

'L^j (-^-^i c5^r-*' i„— v?yj clJI ,^_^f?-j ^— p-jj ^i i_c:^ ^,..<J^1 

"Boze moj, predajem Ti se i upravljam svoje lice Tebi, prepu- 
stam Tebi moju sudbinu, trazim utociste kod Tebe iz zelje i 
straha. Nema utocista i spasa od Tebe osim kod Tebe".^^ 

Spas dolazi od Njega, pribjeziste je kod Njega, kod Njega se 
trazi pomoc od zla koje postoji na osnovu Njegovog htijenja i 
odredenja. Pomoc je Njegov cin a i ono za sta se trazi pomoc Nje- 
gov je cin, odnosno djelo koje je On stvorio po Svome htijenju. 

Njemu pripada svaka stvar, sva hvala pripada Njemu, sva 
vlast pripada Njemu i sve je dobro u Njegovim rukama. Nijedno 
Njegovo stvorenje nije u stanju pobrojati hvale sto Mu pripadaju. 
On je onakav kakvim Sebe samoga hvali i iznad je hvale sto je iz- 
nosi svako Njegovo stvorenje. 

Sljedstveno ovome, krepost i sreca Njegova roba jesu u os- 



'** Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Muslim, Ebu Davud, Ahmed, Tirmizi i 

Nesai. 

^'^ Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari, Muslim i Tirmizi. 



50 



SEJTANOVE ZAMKE 



tvarenju znacenja koje u sebi nose kur'anske rijeci: 'Te^z se kla- 
njamo i od Tebe pomoc trazimo" (El-Fatiha, 5). Obozavanje uklju- 
cuje postizanje onoga sto se zeli, i to na najpotpuniji nacin, a Onaj 
od Koga se trazi pomoc pomaze da se zeljeno postigne. Ovo prvo 
podrazumijeva da je samo Allah Bog, a drugo da je On jedini Go- 
spodar. Bog (ildh) je Onaj Koga srca obozavaju iz Ijubavi, moleci 
oprost, velicajuci Ga, odajuci Mu pocast, uzdizuci Ga, iskazujuci 
Mu poniznost i pokornost, strahujuci od Njega i upravljajuci na- 
danja Njemu. Gospodar (rabb) odgaja Svoga roba, daje mu cudo- 
rednost i upucuje ga onome sto je dobro za njega. 

Jedino je On Bog i Gospodar. Robovanje bilo kome drugo- 
me najgora je zabluda kao i obozavanje bilo koga drugoga. 

Uzviseni Allah na vise mjesta u Svojoj knjizi spominje Zaje- 
dno ova dva temelja, tako On kaze: 



ji ' ji ■»' 



"... zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj^" 
(Hud, 123). 

Govoreci o vjerovjesniku Suajbu rekao je: 

"... a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i 
Njemu se obracam" (Hud, 88). 

Uzviseni takoder kaze: 



"Ti se pouzdaj u Zivog, Koji ne moze umrijeti, i velicaj Ga, i 
hvali" (El-Furkan, 58). 



tZ ••■'■' * tf 



•^ ,sl.\3 > Sfj ^ "y y^T3 j^T cJ^ ;5 ^ui aJi ^ 



51 



IBN KJUJIM EL-DZEVZIJJE 



::d: 



"... i Njemu se potpuno posveti. On je Gospodar istoka i lapa- 
da, nema boga osim Njega, i Njega uzmi za zastitnika'' (El- 
Muzzemmil, 8-9). 

@ y Ll, ^ <iil==3: aJ^ > ^J ^ "i^ ^j > Ll^ 

"'Red: 'On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se 
uzdam i Njemu se obracam'" (Er-Ra'd, 30). 

A u vezi pravovjernih sljedbenika Ibrahima, a.s., On kazuje 
kako su govorili: 



"Gospodaru nas, u Tebe se uzdamo i Tebi se obracamo i Tebi 
cemo se vratiti" (El-Mumtehina, 4). 

Ovo je sedam mjesta u Kur'anu na kojima se ova dva temelja 
navode u smislu da je jedino Allah Bog, te da bez ova dva temelja 
nikako nema srece za covjeka: 

drugo: Allah Uzviseni, slavljen neka je, stvorio je Ijude da 
Mu robuju, da nastoje spoznati Ga, da Mu se obracaju, vole Ga i 
budu Mu iskreno predani. Njihova srca i duse nalaze smiraj u 
spominjanju Allaha, oni se raduju Njegovu videnju na buducem 
svijetu, i to ce za njih biti vrhunac blagodati. Nista od onoga sto 
ce im podariti na buducem svijetu njima nece biti draze od toga. 
Nece biti vece radosti njihovim ocima niti vece blagodati za njiho- 
va srca od toga da gledaju u Njega i slusaju Njegove rijeci bez ika- 
kva posredovanja. 

Na ovom svijetu im, opet, nije podario nista bolje niti draze 
od vjerovanja u Njega, Ijubavi i ceznje prema Njemu, prisnosti u 
Njegovoj blizini i uzivanja u Njegovu spominjanju. 

Vjerovjesnik, s.a.v.s., objedinio je ove dvije stvari u dovi koju 
su zabiljezili Nesai i imam Ahmed te Ibn Hiban u svom Sahihu, 

52 



SEJTANOVE ZAMKE 



kao i neki drugi. Naime, Ammar bin Jasir prenosi da je Vjerovjes- 
nik, s.a.v.s, ucio ovu dovu: 

J 1^ sUil ^_U^ U jJa jiil J^ S3^°Aj 44iJl adn 1^1" 

^\j j^\ J Juk_i]i diL:.! j ..^^ij ij.;ji j jii las- iubi j 
j-L; ;l^;ji iuUj J-ka2^^ <^ b;J iuL:! j iiL; V '^' cidUi j 



"Boze moj, Ti znas nepoznato i moci Svojom upravljas stvo- 
renjima, daj mi da zivim onoliko koHko je po Tvome znanju 
dobro za mene, i daj da umrem onda kada to bude dobro za 
mene. Daj da Te se bojim, i kada me Ijudi ne vide i onda kada 
me vide. Daj da govorim istinu i u srdzbi i u zadovoljstvu. 
Daj da budem umjeren i u neimastini i u bogatstvu. Podari 
mi blagodat neprolaznu, Podari mi radost neprekidnu. Daj 
da budem zadovoljan sudbinom. Podari mi ugodno zivljenje 
nakon smrti. Daj da se nasladujem gledajuci Tvoje lice. Daj 
da ceznem za susretom s Tobom i da me ne zavedu kakve ne- 
srece niti kusnja koja bi me na stranputicu odvela. Boze moj, 
ukrasi nas krasotom vjerovanja i daj da idemo naprijed Pra- 
vim putem."^° 

U ovoj dovi, goleme vrijednosti, Vjerovjesnik, s.a.v.s, obje- 
dinio je najbolju stvar na ovome svijetu, a to je ceznja za susretom 
s Uzvisenim Allahom, i najljepsu stvar na onome svijetu, a to je 
gledanje u Njegovo lice. 

S obzirom da cjelinu s time cini da covjeka ne pogadaju nes- 
rece u zivotu niti kusnje u vjeri, to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 
"... i da me ne zadesi kakva nesreca niti kusnja koja bi me na stran- 
puticu odvela." 



20 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Ahmed, Nesai, Ibn Hibban i Hakim. 



53 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



A kako se zrelost vjernika ogleda u tome da zna istinu, da je 
slijedi i druge poducava i upucuje njoj, on je kazao: "Daj da idemo 
naprijed Pravim putem." 

Zadovoljstvo je korisno i ono vodi postizanju zeljenog cilja. 
Ovdje je rijec o zadovoljstvu koje uslijedi nakon sto se desi ono 
sto je odredeno, a ne prije toga, jer takvo zadovoljstvo pociva u 
rijesenosti da se bude zadovoljno. Medutim, kada se desi ono sto 
je sudeno da se desi, onda se dogada da to zadovoljstvo iscezne. 
Zato je Vjerovjesnik, s.a.v.s., molio u dovi da bude zadovoljan na- 
kon sto se nesto desi. Ono sto je odredeno zaklonjeno je dvjema 
stvarima: ucenjem dove da se desi ono sto je najbolje te zadovolj- 
stvom nakon sto se desi ono sto je sudeno da se desi. Covjekova 
sreca ogleda se u tome da objedini ove dvije stvari. U Musnedu, te 
na drugim mjestima, zabiljezeno je da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ka- 
zao: 

"Covjekova se sreca ogleda u tome da moli Allaha da mu da 
ono sto je dobro i da bude zadovoljan onim sto mu je On odredio, 
a nesreca je za covjeka da ne moli Allaha da mu da ono sto je dob- 
ro i da se Ijuti na ono sto je On odredio.""^ 

Bojati se Uzvisenog Allaha jeste najvece dobro, kako onda 
kada drugi vide sto se cini, tako i onda kada ne vide, zato je Resu- 
luUah, s.a.v.s., molio Allaha, dz.s., da ga ucini bogobojaznim i kada 
ga Ijudi vide i kada ga ne vide. 

Vecina Ijudi istinu govore samo kada su zadovoljni, a kada se 
rasrde, onda ih srdzba navede da govore ono sto nije istina. Zato je 
Vjerovjesnik, s.a.v.s., moHo Allaha, dz.s., da mu da da govori isti- 
nu i onda kada je Ijut i onda kada je zadovoljan. U tome smislu su 
nasi stari govorili: "Nemoj biti kao oni koje zadovoljstvo odvede u 
neistinu, a kada su Ijuti, onda ih Ijutnja izvede iz istine." 



^' Predanje je slabe vjerodostojnosti. Biljeze ga Ahmed, Tirmizi i Hakim. 



54 



5EJTANOVE ZAMKE 



Siromastvo i bogatstvo jesu dvije nevolje i kusnje kojima Al- 
lah kusa Svoje robove. Tako se Ijudi u bogatstvu ponasaju rasip- 
nicki a u siromastvu su stisnute ruke. Vjerovjesnik, s.a.v.s., moli da 
mu Allah, dz.s., podari umjerenost i u jednom i u drugom slucaju, 
tj. da se ne ponasa ni rasipnicki niti da skrtari. 

Dvije su vrste uzivanja: jedna se odnosi na tijelo, a druga na 
srce. Ova druga ogleda se u radosti, Savrsenstvo te blagodati jeste 
u njenoj trajnosti i stalnosti. To dvoje Vjerovjesnik, s.a.v.s., Zajed- 
no spominje i kaze: "Podari mi blagodat neprolaznu i radost nep- 
rekidnu." 

Dvije su vrste ukrasa: ukras tijela i ukras srca. Ukras je srca 
vredniji i znacajniji, Ako se on posjeduje, onda se naposljetku pos- 
jeduje i ukras tijela i to u naljepsem obliku. Tako Vjerovjesnik, 
s.a.v.s., moli svoga Gospodara da mu podari skriveni ukras i kaze: 
"Ukrasi nas krasotom vjerovanja." 

Zivljenje na ovom svijetu nikome nije posve lagodno, stavise, 
ispunjeno je nevoljama, teskocama, skrivenim i vidljivim mukama. 
Zato Vjerovjesnik, s.a.v.s., moH da mu Allah, dz.s., podari ugodno 
zivljenje nakon smrti. 

Smisao je u tome da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u ovoj dovi ob- 
jedinio najbolje stvari na ovom i na buducem svijetu. 

Ljudi su ovisni o svome Gospodaru u pogledu pokoravanja i 
obozavanja isto kao sto su ovisni o Njemu jer ih On stvara, 
opskrbljuje, uzdrzava njihova tijela, omogucava im da sakriju svoja 
sramotna mjesta, daje im sigurnost pred strahovima. Ustvari, ovi- 
snost ljudi o svome Gospodaru u pogledu obozavanja, Ijubavi i 
pokornosti Njemu veca je jer je to smisao njihova zivljenja bez 
kojeg Ijudima nema nikakva dobra, blagostanja, spasa, uzivanja niti 
srece. Zbog toga izgovoriti la tlahe illallah (nema boga osim AUa- 
ha) predstavlja najbolje djelo. Vjerovati da je jedino Allah Bog 
(tevhidul-ilahija) jeste vrhunac svega, i vjerovati da je samo On 
gospodar {tevhidur-ruhuhijja) takoder je vrhunac. 

Zbog toga su robovi duzni pokoravati se Allahu i nikoga Mu 
ravnim ne smiju smatrati, kako stoji u jednom vjerodostojnom 
hadisu koji od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi Muaz bin Dzebel, 

55 



IBM KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



r.a. U tome hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaze: 

^_^JLp aa^ oLs : Jli . JLpI 4Jj^jj 4ijl c~Ls ' ^LaJI Jp 4iJl ^_^ U (^j-bl 
^-- ^ ^ ^ , ^^ ^^ o^ -J- *'»■' > »^'i,^j'-*j'=^''f 

"'Znades li sta su robovi Allahovi duzni prema Njemu?' - 
'Allah i Njegov Vjerovjesnik najbolje znaju', rekoh. 'Robovi 
su Njegovi duzni da Ga obozavaju i da Mu nikoga ravnim ne 
smatraju', rece on, pa upita: 'Znades li cime se Allah obave- 
zuje prema Svojim robovima ukoliko oni take cine?' - 'Allah 
i Njegov Vjerovjesnik znaju najbolje', rekoh. 'On se obavezu- 
je prema njima da ih nece kazniti vatrom', rece Vjerovjesnik, 



s.a.v.s. 



"22 



Uzviseni tako voli Svoje robove pravovjerne, koji same u 
Njega vjeruju i raduje se njihovu pokajanju. I za samoga roba u 
tome je najvece uzivanje, sreca i blagodat. Ne postoji nista pored 
Allaha gdje bi srce moglo naci smiraj, prisnost i uzivanje. Ko obo- 
zava nekoga drugog pored Uzvisenog Allaha i pri tome postigne 
kakvu korist i uzivanje, steta koja ce ga zbog toga zadesiti bit ce 
mnogostruko veca. To je usporedivo sa uzimanjem ukusne hrane 
koja je otrovana. 

Uostalom, kao sto bi se nebesa i Zemlja poremetili da na 
njima ima drugih bogova osim Allaha, kao sto Uzviseni kaze: 



JL , 



bjuliJST'Ji^i^ L*^ois^}J 



^^Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, 
poremetili hi se" (El-Enbija, 22). 

Tako se i srce poremeti ukoliko je u njemu neko drugi osim 
Uzvisenog Allaha, tada se njegovom ozdravljenju moze nadati 
jedino kada ono sto se obozava pored Allaha izade iz srca, a Allah 
Uzviseni bude jedini koga ono obozava, voli, boji Ga se, pouzdava 



22 



Hadis Je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari, Muslim, Ahmed i Tirraizi. 



56 



SEJTANOVE ZAMKE 



se u Njega i obraca Mu se; 

trece: rob je ovisan o tome da obozava samo Uzvisenog Al- 
laha i da Mu nikoga ravnim ne pripisuju i to na neusporediv nacin. 
To bi se, ipak, unekoliko moglo usporediti s potrebom koju tijelo 
osjeca za hranom, picem i disanjem, s tim sto izmedu ovoga dvoga 
postoje brojne razlike. Naime, bit covjeka cini njegovo srce i dusa. 
On ostvaruje vlastitu svrsishovitost samo ukoliko obozava istin- 
skoga Boga, pored Kojeg drugog boga nema, unutarnji smiraj na- 
lazi jedino u svjesnosti o Njemu, a smiraj u spoznaji i Ijubavi pre- 
ma Njemu. Rob nastoji doci do Njega i sresti Ga, i neizostavno ce 
Ga sresti. Vlastitu svrsishodnost postici ce ukoliko voli samo Al- 
laha, ukoliko jedino Njemu robuje, jedino Njega se boji i jedino 
Njemu upravlja svoje nade. Postigne li pak covjek zadovoljstva i 
radosti u necemu drugom, ona nece biti duga vijeka vec ce prelazi- 
ti iz jedne vrste u drugu i s jedne osobe na drugu, covjek u tome 
slucaju uziva jedan put u ovome, drugi put u onome, a to u cemu 
uziva pocesto mu biva glavnim uzrokom bola i nevolje. 

U svako vrijeme i na svakom mjestu covjek ovisi o svome 
Bogu Istinskom, gdje god da pode, vjeruje u Njega, voli Ga, poko- 
rava Mu se, velica Ga i spominje, a to je covjeku hrana, snaga i po- 
stojanost onako kako je to slucaj s vjernicima, onako kako na to 
ukazuju Kur'an i sunnet i kako to dozivljavaju cista Ijudska priro- 
da i dusa, a ne onako kako o tome govore oni sto su tek neznatno 
odmakli u spoznavanju sustine i sto dobro posve malo cine. Takvi, 
naime, kazu: 'Biti pokoran Bogu, spominjati Ga i zahvaljivati Mu 
doista je obaveza i teret, jer to se radi samo zbog polaganja racuna 
ili nagrade koja ce uslijediti kao nadoknada tome, a koje nalikuje 
davanju protiwrijednosti koja je odredena cijenom ili pak zbog 
pukog discipliniranja licnosti i njena uljudivanja kako bi se ona 
uzdigla iznad stupnja zivotinja. Tako govore oni cije je znanje o 
Milostivom skromno i koji su posve malo okusili od sustine vjero- 
vanja, takvi se ponose naplavinama vlastitog misljenja i umovanja. 
A vjerovati samo u AUaha i Njemu zahvalan biti radost je za cov- 
jeka, najbolji uzitak za dusu i srce i naljepsa blagodat sto je dobiju 
oni koji ovakvi jesu. Allah je Onaj od Koga pomoc treba traziti i u 
Njega se treba pouzdavati. 



57 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Smisao vrsenja ibadeta i drugih duznosti nije u prvom redu 
obavezivanje, mada je i to u odredenoj mjeri ukljuceno kao popra- 
tno zbog odredenih razloga koji to iziskuju a koji su neizostavni 
za covjekovo uzdizanje. 

Zapovijesti kojima je Uzviseni obavezao Svoje robove i pro- 
pisi koje im je propisao radost su i uzivanje za srca te blagodat za 
dusu, u tome je lijek, sreca i spas za srce i dusu, u tome je njihovo 
savrsenstvo i na ovom i na onom svijetu. Ustvari, nema istinske 
radosti, uzivanja i blagodati bez toga, a evo kako o tome govori 
Uzviseni: 



> I ,i 



:!-'-- 



f.^ 



\ * ■''' \'' ^ \\ "' "• '" •"'Ti''' 1^ ^"^--. ' ' -* It ■'^ ' -^ ■* 

\y^jiilS5 liiJ'JLJ ^4.X>-_^j aJJI J .,,^,6,; ji J-^It'J ^jc^^jtj}^ "^^^^3 iS^^-^J 

^^, -" ■'-'"( ^ '-'■', r ^ ^ 

"O //w^z, -L^ec i^i^m /e sttgla poruka od Gospodara vaseg i lijek 
za vasa srca i uputstvo i milost vjernicima. Red: ^Neka se zato 
Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga sto 
gomilaju'" (Junus, 57-58). 

Ebu Seid el-Hudri kaze: "Allahov je dar Kur'an a milost 
Njegova je to sto nas je ucinio sljedbenicima Kur'ana." A Hilal bin 
Jessar veli; "Islam kojem vas je uputio i Kur'an kojem vas je podu- 
cio bolji su vam od zlata i srebra koje sakupljate." Ibn Abbas, Ha- 
san i Katada vele: "Njegov je dar islam, a milost Njegova je 
Kur'an." 

Sustina je u tome da je i jedno i drugo opisano kao dar i mi- 
lost, i jedno i drugo Allah, dz.s., vezuje za Vjerovjesnika, s.a.v.s., i 
kaze: 



^Na takav nacin Mi i tebi objavljujemo ono sto ti se objavljuje. 



58 



SEJTANOVE ZAMKE 



Ti nisi znao sta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise" (Es- 
Sura, 52). 

Allah Uzviseni uzdize onoga koga uzdize putem Kur'ana i 
vjere i unizava onoga koga unizava ostavljajuci ga bez Kur'ana i 
vjerovanja. 

Neko bi kazao kako je to u Kur'anu nazvano obavezom, jer 
Kur'an kaze: 



"Allah nikoga ne obavezuje preko mogucnosti njegovih" (El- 
Bekara, 286). 

"Mi nikoga preko njegove mogucnosti ne zaduzujemo" (El- 
En'am, 152), 

onda bi se takvom moglo odgovoriti sljedece: obavezivanje 
se ovdje spominje u odricnom kontekstu, a Uzviseni nikada nije 
Svoje zapovijedi, upute i propise nazvao obavezivanjem. Stavise, 
On ih naziva: ruh, svjetlo, lijek, uputa, milost, zivot, zavjet, oporuka 
i sL; 

cetvrto: najbolja, najsjajnija i najveca blagodat na buducem 
svijetu jeste gledanje u lice Uzvisenog Gospodara i slusanje Nje- 
govih rijeci. Evo kako to opisuje hadis koji, u Sahihu, Muslim pre- 
nosi od Suhejba, r.a., a u kojem Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaze: 

,J:^:f\ i_^u ^-Xi^y 4)1 jlIp °^ 01 ^i^ ^si; c£ii 4^1 J^i j^s ill" 

"Kada stanovnici Dzenneta udu u njega, pozvat ce ih jedan 
glasnik i reel: 'Stanovnici Dzenneta, ima jedno obecanje koje 
vam je Allah dao i zeli vam ga ispuniti.' Oni ce na to kazati: 
'Sta bi to moglo biti? Zar nam nije lica ucinio svijetlim, dao 



59 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



da pretegnu nasa dobra djela, uveo nas u Dzenmet i sacuvao 
nas Dzehennema?' Tada ce se podici koprena i oni ce Ga ug- 
ledati. Nista od onoga sto ce im podariti nece irn biti draze 
od toga."'' 

U jednom drugom hadisu kaze se: L!- <^'^ 'y «^^ J\ o^JcL y^ 
S ojj^^ 'j^iS "Nece se obazirati na bilo koju blagodat sve dok budu 
gledali u Njega."""* Vjerovjesnik, s.a.v.s., pojasnjava da ce stanovni- 
cima Dzenneta pored savrsenog uzivanja koje ce u njemu imati 
najdraze biti gledanje u Allaha, dz.s. To ce im biti doista najdraze, 
jer ce ugodaj, uzivanje i radost koju ce u tome nalaziti nadilaziti 
uzivanje u jelu picu i lijepookim hurijama. Ove dvije blagodati i 
uzivanja ne mogu se ni uporediti. U ovome smislu, Uzviseni go- 
voreci o nevjernicima kaze: 

■a ^ 

© (*>^' '>^ ^ f4j P 'tP o>i^^^^ ^ii hP ^ r^i ^ 

"Uistinu, oni ce toga dana od Gospodara svoga zaklonjeni biti, 
zatim ce sigurno u oganj uci" (El-Mutaffifin, 15-16). 

Dakie, pripremit ce nevjernicima dvije vrste kazne: patnju u 
vatri i zaklonjenost od Uzvisenog Allaha, a dobrim robovima Svo- 
jim pripremit ce dvije vrste blagodati: uzivanje u onome sto se 
nalazi u Dzennetu i uzivanje u gledanju Allaha, dz.s. U istoj suri 
Uzviseni spominje ove cetiri vrste blagodati; tako o dobrim robo- 
vima kaze: 

"Dobri ce, zaista, u nasladama boraviti, sa divana ce gledati" 

(El-Mutaffifin, 22-23). 

Neki su znacenje ovih ajeta razumjeU ovako: gledat ce u svo- 
je dusmane kako se pate, ili gledat ce u svoje palace i vrtove, ili 
gledat ce jedni u druge. Sve ovo odstupa od zeljenog znacenja koje 



^^ Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Muslim, Ahmed, Tirmizi i Ibn Madza. 
-"* Hadis je munker. Bitjezi ga Ibn Madza. 



60 



SEJTANOVE ZAMKE 



glasi: gledat ce u lice svoga Gospodara nasuprot nevjernicima koji 
ce biti zaklonjeni od Njega: "Zatim ce sigurno u oganj uci" (El- 
Mutaffifin, 16). Pogledaj dobro kako ce Uzviseni na buducem 
svijetu preokrenuti situaciju protiv nevjernika, koji na ovome svi- 
jetu podrugljivo govore o onima koje drze za svoje neprijatelje. 
Kada vjernici prolaze pored nevjernika, ovi namigujuj'edni drugi- 
ma i podsmjehuju se, kad ih ugledaju, govore: 4djl^ /Mj^ 5i^ 
"Ovi su, doista, zalutaW (El-Mutaffifin, 32). A Uzviseni na to ka- 
ze: 4^dj$^^-^^j\j^\ ^ lj:;iT^iJl ^_^li^ "Danas ce oni koji su vjerovali - 
nevjernicima se podsmijavati" (El-Mutaffifin, 34). To ce biti odgo- 
vor na njihovo namigivanje i podsmijavanje. Potom Uzviseni kaze: 
4h/)^_dki\}i\ ji)^ "... sa divana ce gledati" (El-Mutaffifin, 35), pri 
cemu je samo spomenuo gledanje, ne vezujuci ga za bilo koji pre- 
dmet. Najveiicanstvenije u sta ce gledati jeste On, Allah, uzvisen 
neka je. Gledanje je u Njega najuzvisenije i najodabranije gledanje, 
to je najveci stupanj upute, a pogledaj, na drugoj strani, kako su 
nevjernici govorili: "Ovi su, doista, zalutali" (El-Mutaffifin, 32). 

Neprijeporno je da se na dva spomenuta mjesta misli na gle- 
danje u Uzvisenog Gospodara, bilo da se obrati paznja na poseb- 
nost povoda ovih ajeta ili pak na opcenitost poruke. Ko god dobro 
promisli o kontekstu naci ce kako ova dva ajeta mogu znaciti jedi- 
no ovo. 

UZIVANJE U GLEDANJU ALLAHOVOG LICA NA SUDNJEM DANU 
PLOD JE SPOZNAJE ALLAHA I UUBAVI PREMA NJEMU NA 

OVOM SVIJETU 

Nijedan uzitak u Dzennetu nije usporediv s uzitkom gleda- 
nja Njegova lica, slavljen neka je. Isto tako nijedan uzitak na ovo- 
me svijetu nije usporediv s uzitkom koji donosi Ijubav prema Al- 
lahu, spoznavanje Allaha, ceznja i priblizavanje Njemu. Ustvari, 
uzivanje u gledanju u Njega na Sudnjem danu plod je spoznavanja 
i Ijubavi, jer uzitak slijedi osjecaje i Ijubav. Sto onaj koji voli vise 
poznaje onoga koga voli i sto ga vise voli, to ce i uzivanje u njego- 
voj blizini i gledanju u njega biti vece; 

peto: covjeku ne moze niko donijeti korist ili stetu, ne moze 
mu nista dati niti ga sprijeciti da nesto dobije, ne moze ga uputiti 
niti zavesti na stranputicu, ne moze mu pomoci niti odmoci niti ga 

61 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



moze uniziti ni uzdici. Jedini koji mu to moze uciniti jeste Allah, 
dz.s. On kaze: 

"Milost koju Allah podari Ijudima niko ne moze uskratiti, a 
ono sto On uskrati niko ne moze, poslije Njega, dati. On je si- 
lan i mudar" (Fatir, 2); 



rf— '' ■ 



f i 



"A^o if Allah dade kakvu nevoljUy niko je osim Njega ne moze 
otkloniti, a ako ti zazeli dobro, pa niko ne moze blagodat Nje- 
govu sprijeciti. On njome nagraduje onoga koga hoce od roho- 
va Svojih; Onprasta i milostiv je" (Junus, 107); 



"yl^o -L^^s Allah pomogne, niko vas nece moci pobijediti, a ako 
vas ostavi bez podrske, ko je taj ko vam, osim Njega, moze po- 
moci}" (Alu Imran, 160); 



'^ tf 



K It 



"Zasto da prihvatim druge bogove mimo Njegaf Ako Milostivi 
hoce da me snade neko zlo, njihovo posredovanje nece mi biti 
ni od kakve koristi i oni me nece moci spasiti" (Ja-Sin, 23); 



62 



SEJTANOVE ZAMKE 






i^ 



"O Ijudi, sjetite se milosti kojom vas Allah obasipa. Postoji li, 
osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas s neba i iz zemlje 
opskrbljujef Osim Njega nema drugog boga, pa kuda se onda 
odmecete}" (Fatir, 3); 

"7/z, ^0 ye f<^y ^o;V ce biti vojska vas a i vama pomoci, osim Mi- 
lostivogf - Nevjernici su samo obmanuti. Hi, ko je taj koji ce 
vas nahranitiy ako On hranu Svoju uskratif - AH, oni su uporni 
u bahatosti i u bjezanju odistine" (El-Mulk, 20-21). 

Uzviseni zajedno spominje pomoc i opskrbu, jer je covjek 
primoran okrenuti se nekome ko ce ga odbraniti od njegovih nep- 
rijatelja i ko ce mu pomoci, te nekome ko ce mu osigurati opskrbu 
i ono sto mu je potrebno. Dakle, covjeku je nuzan pomagac i 
opskrbitelj. Jedino Allah pomaze i daje opskrbu. Zrelost covjeko- 
va razuma i znanja ogleda se u tome da zna sljedece: ako ga zadesi 
neko zlo, niko mu to osim Allaha ne moze otkloniti, a ako mu On 
da neku blagodat, niko mu je osim Njega ne moze oduzeti. Spo- 
minje se kako je Uzviseni Allah nekom od vjerovjesnika objavio: 
"'Budi prema Meni na lijep nacin razborit i u osami se lijepo odno- 
si prema Meni jer Ja to volim.' On je upitao: 'Gospodaru moj, sta 
znaci biti razborit na lijep nacin?' 'Znaci da kada na tebe sleti mu- 
sica, da trebas imati na umu da sam je Ja poslao, pa Me zamoli da 
je otjeram', odgovorio mu je Gospodar. A sta znaci da se prema 
Tebi i u osami lijepo odnosim', upitao je vjerovjesnik. 'Kad steknes 
zrno, trebas znati da sam te se njime sjetio', odgovorio mu je Gos- 
podar." 

63 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Govoreci o carobnjacima Uzviseni Allah veli: 

"... ^/j »/sw mo^/i time nikome hex Allahove volje nauditi" (El- 
Bekara, 102). 

Imam Ahmed kaze: "Abdurrezzak je ispricao da je Muamer 
kazao: 'Cuo sam Vehba kako je rekao: Allah Uzviseni je u nekoj 
od Svojih knjiga kazao: 'Velicine Mi Moje, onome ko trazi kod 
Mene utociste - makar se nebesa i ono sto je na njima i Zemlja i 
ono sto je na njoj urotili protiv njega - Ja cu mu dati izlaz. A 
onome ko ne trazi kod Mene utociste Ja cu mu ruke odsjeci da se 
za nebo ne moze hvatati i dat cu da se zemlja pod njim rastupi, 
ostavit cu ga tako u zraku prepustenom samome sebi. Ja sam do- 
voljan Mome robu. Ako Mi je rob Moj pokoran, Ja cu mu dati 
prije nego sto Me zamoli i odazvati mu se prije nego Me pozove 
jer Ja bolje od njega znam sta mu treba.'"" 

Ahmed kaze: "Ispricao nam je Hasim ibn el-Kasim, njemu 
Ebu Seid el-Mueddib, a njemu neko ko je cuo Ataa el-Horosanija 
da je ovaj ispricao sljedece: 'Sreo sam Vehba bin Munebbiha dok je 
on cinio tavaf oko Kabe i rekao mu: Ispricaj mi jedan hadis da ga 
od tebe zapamtim na ovome mjestu.' On mi kaza: 'Uredu. Allah, 
blagoslovljen i uzvisen neka je, objavio je Davudu: 'Davude, tako 
Mi moci i velicine Moje, koji god od robova Mojih trazi utociste 
samo kod Mene, a ja to znam iz njegova nauma, kada bi se protiv 
njega urotilo sedam nebesa i ono sto je na njima i sedam zemalja i 
ono sto je na njima, Ja bih mu dao izlaz iz toga. Tako Mi moci i 
velicine Moje, koji god od robova Mojih trazi utociste od nekoga 
drugog osim Mene, a Ja to znam iz njegova nauma, Ja cu mu vezu 
s nebom prekinuti a zemlju pod njim rastvoriti i necu mariti gdje 
ce skoncati.'"" 

Ovaj vid robovanja Uzvisenom blizi je poimanju obicnoga 
covjeka nego prethodno spomenuti, zbog toga se Kur'an obraca 
Ijudima govoreci o ovom posljednjem vise, dok se vjerovjesnici 
vise pozivaju prvospomenutom. Kada razuman covjek promisli o 
Kur'anu uvidjet ce da kada Allah Uzviseni poziva Svoje robove 

64 



SEJTANOVE ZAMKE 



ovom vidu robovanja, time ih, ustvari, poziva onom prvospome- 
nutom, jer spomenuti vid robovanja podrazumijeva oslanjanje na 
Uzvisenog Allaha, trazenje pomoci od Njega i upucivanje molbi 
samo Njemu. Takoder podrazumijeva i Ijubav prema Njemu zbog 
dobrocinstva i blagodati kojima obasipa covjeka. Ako covjek voli 
Allaha, dz.s., obozava Ga i oslanja se na Njega na ovakav nacin, 
onda ce samim time postici i ono sto je prvo spomenuto. 

Navedeno bi se moglo usporediti sa sljedecim: kada nekoga 
zadesi kakva golema nevolja ili ga proganja strah, on pocne upuci- 
vati moibe Uzvisenom AUahu i pocne Mu biti pokoran. Tad mu 
On podari slast u iskrenom obracanju Allahu, vjerovanju i preda- 
nosti Njemu, te mu to postane draze od one potrebe koju je prvo- 
bitno trazio, mada to nije znao prije; 

sesto: moze se desiti da se covjek vezuje za nesto drugo osim 
Uzvisenog Allaha, a sto mu donosi stetu. Do toga dolazi kada 
covjek pocne uzimati vise nego sto mu treba ne koristeci to da bi 
iskazao pokornost Allahu, dz.s. Tako, kada covjek prekomjerno 
uziva u hrani, picu, spolnom uzivanju, odjeci, to mu steti. Ako 
voli nesto vise od Allaha, covjek to mora napustiti, jer ce mu Iju- 
bav prema tome neizostavno stetiti i zbog toga ce biti kaznjen, na 
ovome ili na buducem svijetu, a najvjerovatnije ce biti kaznjen na 
oba svijeta. Uzviseni kaze: 



\ -5'- ^ - a- 



"Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne trose ga na Allahovu 
putu - navijesti bolnu patnju na Dan kad se ono u vatri dzehe- 
nemskoj bude usijalo, pa se njima cela njihova i slabine njihove 
i leda njihova budu zigosala. 'Ovo je ono sto ste za sebe zgrtali, 
iskusite zato kaznu za ono sto ste gomilaliV" (Et-Tevba, 34- 



65 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



35); 



■i c. 



^ . -..i ^< 



. > -» f 



t ^ - 



''Neka te ne odusevljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njiho- 
va! Allah hoce da ih njima kazni na ovom svijetu i da skoncaju 
kao nevjernici" (Et-Tevba, 55). 

Nisu u pravu oni koji kazu da je u ovom ajetu primijenjen 
stilski postupak mijenjanja uobicajenog redoslijeda rijeci. Jedan od 
takvih je Dzurdzani, a po njima bi ovaj ajet trebalo razumjeti na 
sljedeci nacin: 

"Neka te ne odusevljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njiho- 
va" - na ovom svijetu ''Allah hoce da djeca njihova..." - na ovom 
svijetu. 'Allah hoce da ih njima kazni "- na buducem svijetu. Ova- 
kvo se misljenje prenosi od Ibn Abbasa, r.a., a ovo su misljenje 
preuzeli i Katada te veliki broj ucenjaka. 

Moguce je da je njima bilo tesko shvatljivo da neko bude na 
ovome svijetu kaznjen bogatstvom i djecom jer se Ijudi tome vese- 
le i uzivaju u tome, tako da su to protumacili kao stilski postupak 
mijenjanja uobicajenog redoslijeda rijeci. 

Kada su posrijedi oni koji ovaj ajet razumijevaju drzeci se re- 
doslijeda rijeci kakav jeste u ajetu, oni se razilaze oko toga na koji 
ce nacin ti Ijudi biti kaznjeni imovinom i djecom. Hasan Basri to 
tumaci ovako: "Kaznit ce ih tako sto ce biti iskusavani davanjem 
zekata na imovinu i sto ce morati trositi u borbi." To je misljenje 
prihvatio Ibn Dzerir i dao sljedece pojasnjenje: "Kaznjavanje dje- 
com i imovinom ogleda se u duznostima i obavezama prema imo- 
vini i djeci koje je Allah propisao Ijudima, jer su to obaveze koje se 
uzimaju od covjeka, mada on to nije rad dati, ne radi to da bi do- 
bio nagradu od Allaha niti to cini iz zahvalnosti Njemu, vec to 
daje pod prisilom i nevoljno. 

Ovo nije u skladu sa smislom kaznjavanja na ovom svijetu i 
odstupa od znacenja ovog ajeta. 

66 



SEJTANOVE ZAMKE 



Neki, opet, kazu: "Bit ce kaznjeni na nacin da ce, zbog toga 
sto su bezboznici, njihova imovina zavrsiti kao ratni plijen, a djeca 
ce im dopasti ropstva." 

Na takav se nacin postupa s bezboznicima, a oni su u sustini 
bezboznici. Slucaj o kojem je rijec, takoder spada u kategoriju na- 
prijed spomenutog slucaja. 

Naime, Uzviseni Allah zastitio je imovinu i djecu dvolicnja- 
ka tako sto oni prividno prakticiraju islam. Da je smisao ajeta ona- 
kav kakvim ga vidi ova skupina, onda bi se to i ispunilo, tj. njihov 
bi imetak postao plijen, a djeca bi im postala zarobljenici. Volja se 
Bozija u ovome ajetu spominje u smislu univerzalnog htijenja; ono 
sto Allah hoce to, neizostavno, biva, a ono sto nece to se ne doga- 
da. 

Ispravno bi bilo, a Allah najbolje zna, sljedece tumacenje: 
spomenuta se kazna ogleda u ocitoj patnji kojoj je izlozen neko ko 
trazi ovaj svijet, ko ga voli i daje mu prednost nad buducim svije- 
tom. To se ogleda u sljedecem: ovakva osoba zudi za stjecanjem 
imovine, podnosi ogroman napor pri tome i trpi razlicite nedace. 

Neces tako naci nikoga ko bi bio vise opterecen od onoga 
kome je dunjaluk najveca briga i ko ulaze stalni napor u stjecanju 
imetka. Kazna su, u ovom slucaju, patnja, napor i nevolje, u smislu 
u kojem Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaze: "Putovanje je neka vrsta pat- 
nje"-' ili "Umrlome je patnja plac njegove porodice za njim",^^ tj. 
on osjeca bol zbog toga. 

U hadisu, koji biljeze Tirmizi i drugi, Vjerovjesnik, s.a.v.s., 
kaze: 



^j CjJi o-Ij a\ij> <j ^j Ui J clip 4)1 J;^ ^ 5>^vi cJi5 ^" 

"Onome ko je zaokupljen buducim svijetom Allah podari 



25 



2f, 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari, Muslim i drugi. 
Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari, Muslim i drugi. 



67 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



bogatstvo u srcu i skladan zivot. Takvome dunjaluk ponizno 
dolazi. A onome ko je zaokupljen ovim svijetom Allah da si- 
romastvo pred ocima i neskladan zivot, a od ovoga svijeta 
mu podari onoliko koliko mu je sudeno."^'' 

Jedna od najvecih patnji na ovome svijetu jeste unutarnja ne- 
sredenost i podvojenost srca, te stanje u kojem je covjeku siroma- 
stvo stalno pred ocima. 

Da zaljubljenici u ovaj svijet nisu opijeni torn Ijubavlju, oni 
hi molili za pomoc da se zastite od ove patnje. Medutim, oni se 
neprestano zale i vajkaju zbog dunjaluka. U Tirmizijevoj zbirci 
zabiljezeno je da je Ebu Hurejra prenio sljedece Vjerovjesnikove 



rijeci: 



^ j> 



".h^Jil^ijj Sui ici: obu J^S iii 

"Allah, blagoslovljen i uzvisen neka je, govori: 'Covjece, pre- 
daj se ibadetu, ispunit cu ti srce bogatstvom, a ne budes li ta- 
ke cinio, dat cu ti pune ruke posla ali, necu zatomiti tvoje si- 



romastvo 



"28 



To je takoder jedna vrsta kazne koja se ogleda u zauzetosti 
srca i tijela ovosvjetskim nevoljama i borbom protiv njih te trpije- 
nja teskoca koje one pricinjavaju. Evo sta su o tome kazali neki iz 
prethodnih generacija: "Ko voli ovaj svijet neka se pripremi za 
podnosenje nevolja. Covjeka koji voli ovaj svijet nikada ne napusta 
troje: briga neizbjezna, muka vjecita i jad neprolazni."'® 

Razlog je navedenom to sto neko ko voli ovaj svijet, cim os- 
tvari nesto ovosvjetsko, odmah pozeli da mu je vise. Tako stoji u 
sljedecem vjerodostojnom hadisu: 

"Rada bi covjek imao dvije doline imovine, pozelio bi da ima 

" Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Tirmizi, Ibn Madza i Begavi. 

^^ Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Tirmizi, Ibn Madza i Ahmed. 

'" Prenosi Ibn Ebi Dun'ja kao rijeci koje je kazao Isa, a.s., kudeci ovaj svijet. 



68 



SEJTANOVE ZAMKE 



"30 



1 trecu. 

Isa, sin Merjemin, a.s., usporedio je zaljubljenika u ovaj svijet 
s onim sto pije vino, sto ga vise pije, vise je zedan.''^ 

Ibn Ebu Dun'ja navodi kako je Hasan el-Basri pisao Omeru 
bin Abdulazizu sljedece: "Ovaj je svijet prolazno boraviste, on nije 
kuca za vjecno boravljenje. Adem, a.s., poslan je na njega po kazni, 
i, zato, pripazi ga se, zapovjednice pravovjernih, jer opskrba ovo- 
svjetska nosi u sebi i ostajanje bez nje, a bogatstvo nosi u sebi i 
siromastvo. U svakome trenu ovaj svijet nekoga ubija; unizava 
onoga ko ga zavoli i ostavlja siromasnim onoga ko ga nastoji ima- 
ti. To je otrov sto ga jede onaj ko ne zna da je otrov; on je njegova 
smrt. Budi kao onaj koji sebi vida rane tako sto se maio cuva da ne 
bi dugo patio i strpljivo podnosi gorcinu lijeka, jer se boji duga 
bolovanja. 

Zato, pripazi se ove kuce obmane, sto zavodi i mastanje nu- 
di, okicene varkama, prekrivene nadama, nagizdane kao za udaju, 
poput mlade na svadbi. Oci su upravljene u nju, srca trepere za 
njom, duse su zaljubljene u nju. Pogled njen je ubitacan, ko se u 
nju zaljubi zaboravi na sebe, padne u samoobmanu i osili se, zabo- 
ravi na povratak, sve dok ne dode vrijeme da je napusti. Tada u 
njemu prevlada kajanje i uveca se jad, sretnu se gorcina i bol sto ih 
donosi smrt i pojavi se tuga zbog osjecaja prolaznosti. Zaljubljenik 
u ovaj svijet tako ne postize na njemu ono sto je zelio, zivi u muci 
i napusta ga s gorcinom ne nasavsi ono za cime je tragao. Dusa se 
njegova ne odmon od muke, a on odlazi bez zarade i ne nalazi 
pocivalista. 

Budi najplemenitiji i najobazriviji na ovome svijetu, jer kad 
god covjek nade zadovoljstvo i radost u necemu sto je zabranjeno, 
to mu donese nevolje, a ono sto je prizeljkivao da bude vjecno - 
prode. Radosti su ovosvjetske pomijesane s tugom, zelje su lazne, 
nadanja zaludna, cistota ovoga svijeta pomucena je, a zivljenje je 
na njemu muka. 



^° Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buharija, Muslim, Ahmed i Tirmizi. 
^' Biljezi Ibn Ebu Dun'ja. 



69 



IBN KAJilM EL-DZEVZIJJE 



Da Gospodar nas nije ni kazao nista o ovome svljetu niti za 
njega primjera naveo, i tada bi se uspavani trebao probuditi i ne- 
marni prenuti. Kako bi tek trebalo biti vec kada je Allah poslao 
nekoga da opominje i upozorava? Ovaj svijet nema vrijednosti 
kod Allaha, nasem su Vjerovjesniku bili ponudeni njegovi kljucevi 
i riznice, a on je odbio prihvatiti ih jer mu je bilo neprihvatljivo 
voljeti nesto sto njegov Stvoritelj ne voli, odnosno uzdizati ono 
sto je Njegov vladar ucinio manje vrijednim. Allah, dz.s., sklonio 
je ovosvjetska uzivanja od dobrih robova zeleci ih time uciniti 
odabranima, a razastro ih je pred neprijateijima Svojim kako bi ih 
time zaveo. Zavedeni, kada zaimadne ovaj svijet, pomisli kako mu 
je time ukazana pocast, a zaboravlja pri tome da je Allah Uzviseni 
Svoga Vjerovjesnika dovodio u takvu situaciju, pa je on zbog gladi 
pritezao kamen na trbuh."''^ 

"Neki Ijudi", kaze Hasan, "ukazuju pocasti ovome svijetu, pa 
ih on raskuje na drvetu. Zato ga omalovazite, jer on je najsnishod- 
Ijiviji onda kada ga omalovazite."'*'' 

Oni sto posjeduju ovosvjetska dobra i sto su zaljubljeni u 
ovaj svijet najbolje znaju kakve teskoce i patnje moraju podnositi 
dok za recenim tragaju. 

Kako god je ovaj svijet najveca briga nekome ko ne vjeruje u 
buduci svijet i ne zudi za susretom sa svojim Gospodarom, to su i 
patnja i napori koje podnosi da bi ga stekao isto tako najveci. 

Ako zelis znati kakvu patnju podnose te osobe, onda zamisli 
zaljubljenog cija se voljena udaljava od njega kad god joj se zeli 
pribliziti; ne udovoljava mu; napusta ga i odlazi njegovom neprija- 
telju. On zeli s voljenom biti i u najtezim zivotnim okolnostima, 
draze mu je umrijeti nego biti bez nje. Medutim, njegova je volje- 
na posve nevjerna, gruba, ima mnogo Ijubavnika, brzo se pretvara, 
obmanjuje, biva ovakvom i onakvom, tako da njen voljeni nije 
pored nje siguran ni za sebe niti za svoju imovinu. Pored toga, on 
ne moze naci mira niti razonode bez nje, niti se moze vezati za 



^^ Ovo predanje ima prekinut lanac prenosilaca. Biljezi ga Ibn Ebu Dun'ja. 
^■^ Ovo predanje ima nepouzdan lanac prenosilaca. Biljezi ga Ibn Ebu Dun'ja. 



70 



SEJTANOVE ZAMKE 



biio koju drugu osobu. Kada bi zaljubljenik u ovaj svijet patio sa- 
mo od ovih nevolja sto ga za zivota pogadaju, i to bi mu bilo dos- 
ta, 

Sta ce tek biti s njim kada bude odvojen od svih uzitaka i ka- 
da mu ono sto mu je nekada bilo uzivanje, postane kaznom u istoj 
mjeri u kojoj mu je bilo uzivanjem. A upravo ga je to uzivanje 
odvracalo od stjecanja valjane opskrbe i traganja za cestitim mjes- 
tom povratka? 

Ovoj temi u potpunijoj mjeri vratit cemo se u poglavlju koje 
govori o bolesti srca do koje dolazi usljed zaljubljenosti u ovaj 
svijet. Dakle, smisao je u tome da ce onaj ko voli nesto vise od 
AUaha, na nacin da to nesto ne voli radi Allaha, ili radi toga sto mu 
to pomaze da iskaze pokornost Uzvisenom Allahu, biti kaznjen 
prije Sudnjeg dana. Evo sta je kazao neki pjesnik: 

Zrtva ces hiti zhog Ijubavi svoje, 
zato izaberi sebi sta ce/ voljeti. 

Kada na Dan ponovnog prozivljenja Uzviseni bude pravedne 
presude donosio, s covjekom ce biti sve ono sto je volio na dunja- 
luku, bilo kao blagodat ili kao kazna. Tako ce se onome ko je bio 
imucan imetak njegov ukazati kao odvazan, sugav covjek koji ce 
ga uzeti za donju vilicu i reci: 'Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoja riz- 
nica.' Onda ce uzeti ploce iz vatre i njima ce mu se peglati celo, 
slabine i leda.'^"^ Uzviseni kaze: 

"Tog ce dana oni koji su jedni drugima bill prijatelji postati 
neprijatelji" (Ez-2uhruf, 67). 

Uzviseni kazuje o tome kako ce oni koji su se na ovome svi- 
jetu voijeli nalazeci zajednistvo u mnogobostvu, nijekati na Sud- 



34 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhan, Muslim i Ahmed. 



71 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



njem danu da su jedni drugima prijatelji bili, jedni ce druge prokli- 
njati, a boraviste ce im u vatri biti i niko im nece moci pomoci. A 
onaj ko voli bit ce s onim koga voli i na ovome i na buducem svije- 
tu. 

Uzviseni ce tako na Sudnjem danu kazati Ijudima: 

"Zar nije pravedno od Mene da svakome kao prijatelju dam 
onoga ko mu je bio prijatelj na dunjaluku?" A Vjerovjesnik, 
s.a.v.s., veli: "L^> ^ ^ s^ J^' " "Covjek je s onim koga voli."^"^ 

Allah, uzvisen neka je, kaze: 



^ rf ^ 



« ^ ' ' 



'W<« Di^w had nevjernik prste svoje hude grizao govoreci: 'Ka~ 
mo srece da sam se uz Poslanika Pravogputa drzao, kamo srece, 
tesko meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od 
Kur'ana odvratio nakon sto mi je priopcen bio!\ a sejtan covje- 
ka uvijek ostavlja na cjedilu" (El-Furkan, 27-29). 

-a^ - * - i^Z 

"Sakupite nevjernike i one koji su se s njima druzili i one koji- 
ma su se klanjali mimo Allaha, i pokazite im put koji u Dze- 
hennem vodi i zaustavite ih, oni ce biti pitani: ^Sta vamje, zas- 
to jedni drugima ne pomognete^'" (Es-Saffat, 22-25). 



35 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari, Muslim, Ahmed i Tirmizi. 



72 



SEJTANOVE ZAMKE 



Omer ibn Hattab veli: "Njihovi su bracni drugovi poput 



njih. 



fi. 



Allah Uzviseni kaze: 4*^jj J-j^' '^Ij)" "^ kad se duse zdru- 
ze..." (Et-Tekvir, 7), tj. svemu ce biti dat njegov oblik i svakome ce 
biti pridruzen njegov prijatelj i sudrug, onome ko je bio dobar bit 
ce pridruzen neko ko je dobar, a grjesnom grjesan.'^^ 

Smisao je u sljedecem: ko god voli nesto vise od Uzvisenog 
Allaha, to ce mu donijeti stetu, kako onda kada ima to sto voli, 
tako i onda kada to izgubi. Naime, ako ostane bez toga, covjek 
pati zbog gubitka i osjeca bol shodno tome koliko je bio vezan za 
ono sto je izgubio. A i onda kada to ostvari, patnja koju je osjecao 
dok to nije stekao, pa nevolje u vremenu dok to ima, te zal za time 
nakon sto bez njega ostane mnogostruko su veci od uzitka. 



Na zemlji nema veceg nesretnika od zaljubljenogdy 
cak i onda kada Ijubav slatkom nalazi. 
On place ako su daleko, zato sto cezne, 
a ako su blizu, place jer od rastanka strepi. 
Pri susretu suze mu vrele u oci naviru, 
a vrele mu suze i pri rastanku poteku. 



Ovo je posve pouzdano i iskustvo to pokazuje. Zbog toga 
Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu, koji prenose Tirmizi i drugi, kaze: 



"Iju^j lii^j ,?^\j Uj 4)1 ;^i ^\ tiy u o^ <.'^^ cijOi" 

"Ovaj svijet je proklet, prokleto je na njemu sve osim spo- 
minjanja Allaha i onoga sto Njemu vodi."^^ 

Pod spominjanjem Allaha misli se na sve vrste pokornosti 
Njemu, jer ko god Mu je pokoran taj Ga i spominje, cak i onda 
kada to ne cini samim jezikom. Koga Allah pomaze voli ga i prib- 
lizi ga Sebi; 



■'' Vidi: Ed-Durrul-mensur, 6/319. 

"" Hadis je hasen. Biljeze ga Tirmizi, Ibn Madza i drugi. 



73 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



sedmo: kada se covjek oslanja na Ijude, to mu, neizostavno, 
donosi nevolje. U tome ce se slucaju neizbjezno razocarati u nesto 
za sta je mislio da ce mu biti od ponoci, kudit ce ga oni za koje je 
mislio da ce ga hvaliti. Ovo je jasno potvrdeno Kur'anom i sunne- 
tom, a poznato je i na temelju zivotnog iskustva. 

Uzviseni Allah kaze: 

Oji>5v- ^ f^ Ijf '^ l>'j>y hI'^ ^' >>_i^J-^ dr? b-^'j 

"0«r ^fzo zagovornike nekakva bozanstva, a ne Allaha, uzima- 
ju. A ne valja tako! Bozanstva ceporeci da su im se klanjali, bit 
ce im protivnici" (Merjem, 81-82). 



"Vec pored Allaha druge bogove prihvataju u nadi da ce im oni 
na pomoci biti; oni im, medutim, nece moci pomoci, a oni su 
njima poslusna vojska" (Ja-Sin, 75-76), tj. zauzimaju se za 
njih i bore se onako kako se vojska bori za gospodare svoje, 
a oni im ne mogu pomoci, ustvari, u potpunosti su ovisni o 
njima samim. Uzviseni je kazao i ovo: 



^ f i. 



"Mi nismo prema njitna bili nepravedni, vec oni sami prema 
sebi. I kad bi pala naredba Gospodara tvoga, nista im nisu po- 
mogla bozanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali, 
samo biim propast njihovu povecali" (Hud, 101); 



74 






SEJTANOVE ZAMKE 



"Zato se, mimo Allaha, ne molt drugom bogu - da ne bi bio je- 
dan od onih koji ce biti muceniV (Es-Suara, 213); 

"Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga - da ne bi osudu zas- 
luzio i bezpodrske ostao" (El-Isra, 22). 

Oni koji pridruzuju Allahu nekoga cine to nekada trazeci 
pomoc, a nekada, opet, na nacin da nekome zahvaljuju za ono za 
sto se jedino zahvaljuje Allahu ili nekoga hvale onako kako se sa- 
mo Allah hvali. Uzviseni govori da ce se takvima desiti suprotno 
od onoga cemu se nadaju, tj. osudu ce zasluziti i bez podrske os- 
tavljeni biti. 

Ovim se zeU kazati da je pouzdavanje u Ijude na spomenuti 
nacin u suprotnosti s pouzdavanjem u Stvoritelja, slavljen neka je 
On. 

Cestitost srca, njegova sreca i spas jesu u obozavanju Uzvi- 
senog Allaha i trazenju pomoci od Njega, a propast, patnja i steta 
koja ce srce zadesiti prije ili poslije jeste u obozavanju stvorenja i 
trazenju pomoci od njih; 

osmo: Allah, slavljen neka je, ne ovisi ni o kome, plemenit je, 
silan i samilostan. Cini dobro Svome robu, iako ne ovisi o njemu 
ni u kom pogledu, zeU mu dobro i otklanja od njega zlo ne da bi 
od roba pribavio neku korist za sebe niti da bi kakvu stetu odag- 
nao, vec iz miiosti i dobrocinstva. Uzviseni nije stvorio Ijude da bi 
se dicio njihovim brojem niti da bi se time uzdizao, nije ih stvorio 
da Ga opskrbljuju ni da mu koriste niti da Ga brane. Tako On 
kaze: 



. i 



f f T- 



'-* ^r r -» -* ' 



''Dzine i Ijude stvorio sam same zato da Mi se klanjaju, Ja ne 
trazim od njih opskrbu niti zelim da Me hrane, opskrbu daje 

7b 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



jedino Allah, Mocnii JakiV (Ez-2arijat, 56-58); 



"I red: 'Hvaljen neka je Allah koji Sebi nije uzeo djeteta i koji 
u vlasti nema ortaka, i Kome ne treba zastitnik zbog nemoci, i 
hvaleci Ga velicaf" (El-Isra, 111). 

Allah nije naklonjen onima kojima je naklonjen, zbog nemo- 
ci, kao sto Ijudi prijateljuju jedni s drugima, On je naklonjen Svo- 
jim dobrim robovima, samo zbog dobrocinstva, milosti i Ijubavi 
prema njima. A sto se tice ijudi, Uzviseni kaze: isf\j J^jJ! -(ilj^ 
4«=^1^1 "Allah je bogat, a vi ste siromasni" (Muhammed, 38). 

Naime, Ijudi samo zbog ovisnosti i potreba cine dobro jedni 
drugima, te da bi iz toga, prije ili kasnije, izvukli korist za sebe. U 
suprotnom, da ne vide takve koristi, ne bi ni cinili dobro drugima. 
Covjek u sustini zeli dobro samome sebi, a dobro koje cini drugi- 
ma sluzi mu kao sredstvo i nacin da pribavi neku korist za sebe. U 
nekim slucajevima covjek cini drugima dobro jer ocekuje da ce za 
to u dogledno vrijeme dobiti neku vrstu nagrade koja mu je potre- 
bna, ili ocekuje da bude uzvraceno nekom vrstom dobrocinstva, ili 
pak ocekuje pohvalu i zahvalnost. Tako covjek cineci dobro dru- 
gima cini dobro samome sebi. I onda kada cinjenjem dobra zeli 
postici nagradu kod Uzvisenog Allaha na buducem svijetu, on cini 
dobro sebi samome. Ustvari, na taj nacin samo odgada svoju nag- 
radu do Dana kada ce biti u oskudici. 

A tada covjek nece koriti sebe zbog toga sto je tako postu- 
pao, jer ce biti nemocan i potrebna ce mu biti pomoc. Nemoc i 
ovisnost o pomoci svakako su odlike Ijudskog bica, a savrsenstvo 
se njegovo ogleda u nastojanju da postigne ono sto ce mu koristiti 
i da pri tome ne posustaje. Uzviseni je kazao: Ij^wlJ-l Ixx^I jl^ 
4(lXwi;'^ "Ako cinite dobro, sebi ga cinite" (El-Isra, 7); 



•> i 



. ^^'^ t 



jj<l) ^"' *^ rfO Ij 1 




O^ '> 






76 



SEJTANOVE ZAMKE 



"... a ono sto od imetka udij elite drugima nadoknadit ce vam se 
potpuno, nece vam biti ucinjeno krivo" (El-Bekara, 272). 

Vjerovjesnik, s.a.v.s., prenosi da je Uzviseni kazao: 
\j^->- -L;>-J rr^ cLaIj! I-S^t^jl (W t(t-SO [^,y^.:>- 1 15J|^l jO»s (PI c5^^ 

"Robovi moji, vi doista necete uraditi nista korisno da bi ti- 
me mogli Meni korist donijeti, niti cete uraditi ista stetno da 
bi time mogli Meni stetu nanijeti. Robovi moji, to su samo 
vasa djela, koja cu vam pobrojati i za koja cu vam nagradu ili 
kaznu dati. Oni koji dozive dobro neka budu zahvalni Alla- 
hu, a oni koji ne dozive dobro neka kore sami sebe."^® 

Ljudi ti ne namjeravaju u prvom redu uciniti nesto sto je ko- 
risno za tebe. Ustvarl, oni zele uciniti nesto korisno za sebe. A 
Gospodar Uzviseni samo zeli za tebe uraditi nesto korisno, a ne 
da se pri tome i On okoristi. To je korist u kojoj nema nicega ste- 
tnog, za razliku od slucaja kada ti ljudi zele uciniti nesto korisno, 
jer u tome biva i stetnog po tebe, makar se to ogledalo i u prigova- 
ranju za ucinjeno dobro. 

Dobro promisli o ovome. Imas li to na umu, onda neces svo- 
ja nadanja upravljati Ijudima i neces se obracati njima, umjesto 
Uzvisenom Allahu. Isto tako, neces od ljudi traziti pomoc i zasti- 
tu i neces se srcem vezivati za njih jer oni se, u konacnome, zele 
okoristiti tobom, a ne, bezuvjetno, biti tebi od koristi. 

Tako se svi ljudi odnose jedni prema drugima, tako se odnosi 
roditelj prema djetetu, jedan bracni drug prema drugome, rob 
prema gospodaru, ortak prema ortaku. Sretan je onaj ko prema 
drugima postupa onako kako je Allah zapovijedio i ko drugima 
cini dobro u ime Allaha Uzvisenog, bojeci se pri tome Allaha, a ne 
ljudi. Takav moli Allaha Uzvisenog za sebe da bude dobrostiv 
prema Ijudima aH ne moli Ijude; voli Ijude u ime Allaha, ali ne izje- 



3X 



Ovaj hadisi-kudsi je vjerodostojan. Biljezi ga Muslim. 



77 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



dnacuje Ijubav prema njima i prema Allahu. Dobri robovi Uzvise- 
nog AUaha govore: 



>^* 



"Mi vas samo za Allahovu Ijubav hranimo, od vas nipriznanja 
ni zahvalnosti ne trazimol" (El-Insan, 9); 

deveto: covjek ne moze znati sta je u konacnici dobro za te- 
be dok ga Allah Uzviseni tome ne poduci, niti ti moze to omogu- 
citi sve dok mu Uzviseni Allah ne da sposobnost da to uradi. On 
to ne moze ni pozeljeti dok Allah ne stvori u njemu volju i htije- 
nje. Tako se sve vraca Onome od Koga pocinje, to je Onaj u Cijoj 
je ruci svo dobro i o Kome sve ovisi. Stoga je vezivanje srca za bilo 
koga drugoga zbog nade, straha, trazenja oslonca ili pokornosti 
cista steta; u tome nema nikakve koristi, a iako je bude, onda je 
bude jer ti je Allah odredio i olaksao ti da do nje dodes; 

deseto: vecina Ijudi iskljucivo nastoji kod tebe postici ono 
sto njima treba makar time naudili i tvojoj vjeri i tvojoj imovini, a 
Gospodar, blagoslovljen i uzvisen neka je, zeli ti samo dobro i to 
radi tebe samoga, a ne da bi Sebi time kakvu korist pribavio, te zeli 
od tebe odagnati sve sto bi ti stetilo. 

Kako bi ti onda mogao vezivati svoje nade i zelje za nekoga 
osim Njega? 

Sve kazano moglo bi se sazeti u sljedecem: 

"Kada bi se svi Ijudi sastali da ti donesu neku korist, ne bi 
mogli uciniti nista sto ti nije vec propisao Allah, a kada bi se 
sastali da ti ucine neku stetu, ne bi ti mogli nastetiti nicim 
sto ti Allah nije vec propisao."^' 



39 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Tirmizi, Ahmed, Hakim i drugi. 



78 



SEJTANOVE ZAMKE 



ji==3£;U M j^j UJ> > UJ Si ^liiz. i, ^i ui^ ^' ji 



"Red: 'Dogodit ce nam se samo ono sto nam Allah odredi, on je 
Gospodar nas.' I neka se vjernici samo u Allaha pouzdajul" 

(Et-Tevba, 51). 



79 



IBN KAJJIM EL-DZEVZiJJE 



ZAVRSETAK OVOG POGUVUA 

Svakog covjeka, ustvari svako Ijudsko bice pokrece volja. 
Stoga se covjek ne moze odvojiti od znanja, volje i postupanja po 
volji. Covjek ima cilj kojem tezi, nacin i povod koji vodi tome 
cilju i koji mu pomaze da ga ostvari. Ponekad se povod nalazi u 
samom covjeku a ponekad u necemu izvan covjeka. Tako je cov- 
jek, po prirodi, predodreden da nesto zeli postici te da pri tome 
trazi pomoc u necemu i oslanja se na nesto da bi postigao to sto 
zeli. 

Cilj moze biti dvojak: jedan je ono sto covjek zeli sebi, a 
drugi ono sto zeli drugima. 

Onaj ili ono od koga se, tj. od cega se trazi pomoc takoder 
mogu biti od dvije vrste: prva je neko ili nesto sto je u stanju samo 
pomoci, a druga je nesto sto pripada prvoj vrsti ili neko sredstvo. 

Dakle, postoje cetiri stvari: ono sto se zeli sebi, ono sto se 
zeli drugome, onaj od koga se licno trazi pomoci i neko sredstvo 
ili nesto drugo sto mu pripada. 

Srce mora postici cilj kojem tezi da bi postiglo smiraj u ko- 
jem ce njegova Ijubav naci zadovoljstvo. Stoga, covjek mora imati 
nesto sto ce ga voditi tome cilju i nekoga od koga ce traziti po- 
moc; takvome se upucuju molbe i trazenja. Pokornost i trazenje 
pomoci pocesto prate jedno drugo. Srce je pokorno i snishodljivo 
prema onome na koga se oslanja u trazenju opskrbe i pomoci; ono 
se povodi za njim i voli ga zbog toga, cak i ako ga ne voli zbog 
njega samoga. Medutim, desava se da zakon situacije u kojoj se 
nalazi nadvlada, i da ga pocne voljeti zbog njega samoga, zabora- 
vivsi pri tome sta zeli postici od njega. 

Ponekad srce ne trazi pomoc od onoga koga voli, vec od ne- 
koga drugog. Kao, naprimjer, kada neko voli imetak ili polozaj ili 
neku zenu i uvidi da mu je neko koga voli u stanju pomoci da os- 
tvari svoj cilj, on tada zatrazi od njega pomoc. Tako se kod njega 
istovremeno nadu Ijubav prema toj osobi i trazenje pomoci od nje. 

Rijec je, dakle, o cetverodijelnoj podjeli unutar koje postoji: 
neko koga covjek voli licno zbog njega samoga, i od koga licno 

80 



SEJTANOVE ZAMKE 



trazi pomoc. Taj neko je na prvom mjestu u podjeli o kojoj govo- 
rimo, a to nije niko drugi do Allah. Sve osim Njega treba se voljeti 
samo zbog toga sto se voli On i od svega drugog se trazi pomoc 
samo kao od sredstva ill nacina na koji se dolazi do pomoci. Na 
drugom mjestu dolazi neko koga covjek voli zbog nekog razloga, i 
od takvoga trazi pomoc. Uzmimo za primjer voljenu osobu koja 
moze pomoci onome koji je voli da ostvari neki cilj. Na trecem je 
mjestu neko koga covjek voli zbog nekog drugog, a na cetvrtom 
mjestu je neko od koga covjek trazi pomoc, ali ga ne voli. 

Kada se ovo zna, onda je jasno ko ponajprije zavreduje da ga 
se obozava i da se od njega trazi pomoc. Jasno je i da Ijubav prema 
bilo kome drugome i trazenje pomoci od bilo koga drugog, ukoli- 
ko nisu u siuzbi Ijubavi prema Njemu i trazenju pomoci od Njega, 
predstavljaju opasnost za covjeka i najvecu stetu njegovom dobru. 

Od AUaha treba traziti pomoc i na Njega se treba oslanjati. 



81 




KUR'AN U SEBI SADRZI LIJEK ZA SRCE I NJIME SE LIJECE SVE 

BOLESTI SRCA 

Uzviseni Allah kaze: 



^ ' - 



"O //wc^i, vec vamje stiglaporuka od Gospodara vaseg i za va- 
sa srca lijek..." (Junus, 57); 



f i'> ^ 



^■>j 



ff^^A 



"Af/ objavljujemo u Kur'anu ono sto je lijek i milost vjernici- 

md" (El-Isra, 82). 

Naprijed smo kazali kako bolesti srca ukljucuju bolesti sum- 
nji i strasti. Kur'an je lijek i za jedne i za druge. On donosi posve 
jasne dokaze i pojasnjenja kojima razlucuje istinu od neistine i 
uklanja bolesti sumnje, sto remete znanje, predodzbe i razumije- 
vanje. Zahvaljujuci tome, covjek moze vidjeti stvari onakvima ka- 
kve uistinu jesu. Pod nebeskim svodom ne postoji ni jedna knjiga 
koja, kao Kur'an, nosi u sebi jasne dokaze i znakove o visokim 
ciljevima kakvi su vjerovanje u Jednog i Jedinog Boga (tevhid), 
vjerovanje u Allahova svojstva (sifat), vjerovanje u ponovno pro- 
zivljenje te vjerovanje u poslanstvo i opovrgavanje slijedenja i mis- 
Ijenja koja vode u neistinu. Kur'an je jamac za sve to, on to obje- 
dinjuje na najpotpuniji, najljepsi, razumu najblizi i najocitiji nacin. 
On je istinski lijek za bolesti, nedoumice i sumnje. Naravno, pre- 
duvjet tome je razumijevanje i spoznaja znacenja Kur'ana. Koga 
Uzviseni Allah obdari time on ce jasno svojim srcem vidjeti i isti- 



SEJTANOVE ZAMKE 



nu i laz, onako kao sto vidi dan i nod, te ce znati da sve druge 
knjige koje su sastavili Ijudi, njihova gledista i razmisljanja nisu 
bezuvjetno pouzdani. To su tek misljenja 1 slijedenja drugih ili 
neutemeljene pretpostavke koje nimalo ne doprinose istini, ili 
stvari koje su ispravne same po sebi, ali u njima nema nikakve ko- 
risti za srce. I same valjane nauke koje krce put prema istini, nas- 
tojeci doci do nje, nadugo i nasiroko govore o njoj, ali od toga 
biva malo koristi. 

Jos je bolje za primjer uzeti ucenjake ilmul-kelama i neke 
druge koji o Kur'anu iznose najispravnija misljenja i najbolja tu- 
raacenja, a koja u sustini nisu nista drugo nego natjecanje u jezic- 
kim finesama, potanka objasnjavanja i kompliciranja, upravo ona- 
ko kako je neko kazao u sljedecim stihovima: 

Da nije ovosvjetskog natjecanja, ne hi bile 
knjige raspravdy El-Mugni i El-Umd napisane. 

Nejasnoce, kako tvrde, oni mmace, 
ali zhog toga sto pisu, nejasnoce postaju jos vece. 

Dakle, oni tvrde da se onim sto pisu odagnaju nedoumice i 
sumnje, no ucen i uman covjek zna da se time nedoumice i sumnje 
povecavaju. Nemoguce je da se do lijeka i upute, znanja i izvjes- 
nosti ne dolazi iz Knjige Uzvisenog Allaha i rijeci Njegovog Vje- 
rovjesnika, vec iz onoga sto su kazali ovi zbunjeni autori, a o cemu 
je jedan ucenjak, koji je bio krajnje upucen u njihove poduhvate i 
ciljeve, kazao:'^^ 

Krajnjije doseg razuma do kape, 
a najveci trud ucenjak zavrsava u zabludi. 
Dok nase duse prehivaju u hladnoci nasih tijela, 
hoi i nesreca desavaju se nasim zivotima. 
Nikakve koristi od naseg traganja cijeloga zivota ne hi, 



40 



Rijec je o Fahru er-Raziju. 



83 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



skupili samo tek rekla-kazala. 



41 



"Proucio sam dobro postavke ucenjaka, ilmul-kelama^ i filo- 
zofske metode. Ne nadoh da su bolnome lijek niti da zednome 
utoljuju zed. Najprihvatljivijim metodom nadoh onaj kur'anski. 
Citaj kako Kur'an potvrduje: 4(^j^* e^y^* J^ O^J^'^ 'Milostivi, Koji 
upravlja svemirom svim...^ (Ta-Ha, 5); JliJij 44^" f4^' jJwaj ^1^ 
^^iiji ijlJiJI 'K Njemu se dizu lijepe rijeci, i dobro djelo On prima! 
(Fatir, 10), i citaj kako Kur'an opovrgava. <^^^i <iLi IJ )* '^iko nije 
kao OnV (Es-Sura, 11); ^Qj> ^j Oyo^, ^jf 'A oni znanjem ne mogu 
Njega obuhvatiti^ (Ta-Ha, 110). Ko iskusa ono sto sam kusao ja, 
spoznat ce ono sto sam spoznao ja." 

Ovo su rijeci koje je autor kazao na kraju svoje knjige. On 
je, u svoje vrijeme, bio posve bez premca u ilmul-kelamu i filozofi- 
ji. Slicno su kazali i mnogi drugi koje smo spomenuli u djelu £5- 
Savd'ik i drugdje. Neki su upuceni kazali: "Ucenjaci ilmul-kelama 
na kraju pocnu sumnjati, a sufije pocnu lutati." 

Kur'an te pak vodi samoj sustini izvjesnosti u pogledu ovih 
ciljeva, koji su najuzviseniji vjernikovi ciljevi. Zbog toga je Allah 
objavio Kur'an ucinivsi ga lijekom za srca i uputom 1 miloscu vjer- 
nicima. 

Kur'an je Hjek za bolesti strasti jer su u njemu sadrzane mu- 
drosti i savjeti koji podsticu i zabranjuju; podsticu na suzdrzanost 
prema ovosvjetskim uzivanjima i na trud radi postizanja ono- 
svjetskog dobra. Kur'an sadrzi i primjere i pripovijesti sto nose u 
sebi pouke i ocevidne prikaze kako se treba ponasati. Tako, kada 
srce koje je zdravo uoci sta mu koristi na ovom i na buducem svi- 
jetu, ono to pocne zehti, a ono sto ce mu stetiti pocne odbacivati. 
Time srce postaje srcem sto voH Pravi put i mrzi stranputicu. 

Kur'an uklanja bolesti sto stvaraju zelje za necim sto je lose, 
lijeci srce, lijeci covjekovu volju i vraca ga cistoj prirodi, u kojoj je 
i stvoren. Kur'an cini da covjekovo postupanje po volji postane 
valjano kao sto se tijelo putem lijecenja i ozdravljenja vraca priro- 



41 



Vidi: Sijeru ealamun-nHbela. 



84 



SEJTANOVE ZAMKE 



dnom stanju. Na ovaj nacin srce prihvata samo istinu, poput novo- 
rodenceta koje pije samo mlijeko. 

Srce se hrani vjerovanjem i Kur'anom, oni ga ciste, daju mu 
snagu, podrsku, radost, srecu, polet i sposobnost, isto kao sto se i 
tijelo hrani onim sto mu daje snagu. I srce I tijelo moraju se njego- 
vati kako bi rasli i razvijali se te postigli zrelost i zdravlje. Kako 
god tijelo ima potrebu da uzima valjanu a odbacuje stetnu hranu, 
jer se razvija jedino ako mu se daje ono sto mu koristi, i kako god 
ima potrebu da bude cuvano od onoga sto mu steti, tako i srce nije 
zdravo niti se razvija bez kazanog. Jedini nacin da srce ovo postig- 
ne nalazi se u Kur'anu. Postigne li nesto od toga na neki drugi 
nacin, to ce ipak biti tek neznatna mrva kojom se nece u potpu- 
nosti postici zeljeno. Bez ove dvije stvari ni sijanje usjeva ne moze 
uspjeti. 

Buduci da zivot i blagostanje srca nisu moguci bez stasavanja 
i cistote, to cemo, pored ovoga sto smo kazali, iznijeti ono sto 
slijedi. 



85 




CISTOTI SRCA 

Rijec zekat u jeziku oznacava rast, povecavanje i upotpunje- 
nje necega u pozitivnom smislu. Tako Uzviseni kaze: 









"Uzmi od dobara njihovih zekaU da ih njime ocistis i uvecas 
dobra" (Et-Tevba, 103). 

U vezu su dovedene dvije stvari: cistota i rast jer one podra- 
zumijevaju jedna drugu. Necistota ruznih dijela i grijeha za srce su 
isto sto i ruzne materije koje dospiju u tijelo, kao sto je i korov u 
bilju ill jalovina u zlatu, srebru, bakru ili zeljezu. Kada se tijelo lisi 
necistih materija, prirodna se sposobnost tijela oslobodi i obavlja 
svoju funkciju bez ikakve smetnje i zapreke, a tijelo se razvija. Isto 
tako, kada se pokajanjem srce ocisti od grijeha, njegove sposob- 
nosti i volja oslobode se i usmjere ka dobru. Srce se tako oslobada 
losih sklonosti i ruznih primjera, ono raste, razvija se, snazi, i za- 
posjeda svoje prijestolje, sprovodi svoju vlast medu svojim poda- 
nicima, a oni ga slusaju i pokoravaju mu se. Srce moze stasavati 
samo ako je cisto. 

Uzviseni Allah kaze: 

'^ ^jl jaj;.i :>Hrr3j> ^J^^-J f*-?>>^l cr? '>>^ .<^j^}l}} Ji 

"Red vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o 
stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna 
ono sto oni rade" (En-Nur, 30). 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Obaranje pogleda pred onim sto je zabranjeno gledati dono- 
si tri vazne i veoma vrijedne koristi. Jedna od njih jeste slast vjero- 
vanja koja je slada i Ijepsa od onoga zbog cega covjek, u ime Alla- 
ha, obara pogled. 

Kada se neko kloni necega u ime AUaha, On mu to nadok- 
nadi necim sto je bolje. Dusa je privrzena gledanju lijepih slika, a 
oko vodi srce. Tako srce salje svoga vodica da izvidi, pa ako ga 
izvijesti o lijepom prizoru, u njemu se rada zeija koja pocesto slo- 
mi njegova vodica. Neko je kazao: 

Onda kad svoj pogled kao izvidnika 

srca svoga poslao siy ono sto si vidio smorilo te. 

Vidje ono sto cijelo vidjeti nisi mogao, 

a strpiti se nisi dao da dio vidis samo. 

Kada taj izvidnik otkrije i izvidi, srce se okani okolisanja u 
trazenju i zeljama. Ko pogled baca dugo se kaje. Gledanje rada 
zelju i nastaje veza kojom se srce povezuje s onim sto gleda; zeija 
jaca i postaje zarkom, srce joj se u potpunosti predaje; potom ona 
jos jaca i pretvara se u strast koja ne napusta srce, a onda se pretva- 
ra u Ijubav. To je neumjerena ijubav koja potom jos jaca i pretvara 
se u opsjednutost. Takva ijubav dospijeva do same srzi srca, jaca, i 
postaje pokoravateljkom. Srce onda pocinje robovati necemu ce- 
mu ne bi trebalo robovati. 

Sve je ovo liaranje pogleda. Srce pada u ropstvo i postaje za- 
tocenikom nakon sto je bilo vladar, dospijeva u zatvor nakon sto 
je bilo na slobodi, zaii se na pogled, a pogled mu govori: "Ja sam 
tvoj vodic i izaslanik, ti si me poslao." Na ovaj nacin srca u kojima 
nema Ijubavi i iskrenosti prema Allahu bivaju dovedena u iskuse- 
nje, jer srce se mora vezati za nekoga koga voli. 

Ukoliko Allah nije Jedini Koga voli, ono se neizostavno pre- 
daje nekome drugom. Uzviseni govori o Jusufu, a.s.: 



bjlLlp^j-Ol fLiU:^«_iJlj i^^l 4lp3_/CaiJvlIl' 



88 



SEJTANOVE ZAMKE 



"... tako bida odvratimo od njega izdajstvo i blud,jerje on uis~ 
tinu bio Nas iskreni rob" (Jusuf, 24), 

Naime, namjesnikova zena koja bijase mnogoboskinja zagle- 
dala se u Jusufa, a.s., mada je bila udata, a i on se zagledao u nju. 
Medutim, Jusuf je bio iskreno predat Uzvisenom Allahu, te se 
spasio te kusnje iako je bio mlad, neozenjen, usamljen i rob. 

Druga korist koju sobom nosi obaranje pogleda jeste prosvi- 
jetljenost srca i ispravno prosudivanje. 

"Ko se u zivotu bude javno pridrzavao sunneta", kaze Ebu 
Sudza el-Kermani, "te i u osami uvijek bude vodio racuna o njemu, 
zatim se bude suzdrzavao od strasti, obarao pogled i bude umjeren 
u uzimanju onoga sto je halal nece mu se desiti da pogresno pro- 
suduje. Govoreci o Lutovom narodu i iskusenju u koje su pali, 
Uzviseni kaze: 4u>^j^ ^^ iU^ j 5l)^'To su, zaista, pouke za one 
koji posmatraju" (El-Hidzr, 75), tj. to'su oni koji ne gledaju u zab- 
ranjeno i nedolicno. U ajetu koji siijedi, ubrzo nakon ajeta u ko- 
jem nareduje vjerniciraa da obore poglede i da vode racuna o svo- 
jim stidnim mjestima, Uzviseni kaze: i^j'i\j c^\j\^\ jj%\^ "Allah 
je izvor Svjetlosti nebesa i zemljel" (En-lSTur, 35). 

Sustina se u ovome slucaju ogleda u tome da je nagrada iz is- 
te vrste kao i djelo. Ko obori pogled da ne gleda ono sto je Allah, 
dz.s., zabranio, On mu nadoknadi boljim. Ko svjetlu svojih ociju 
ne dopusti da se upravi prema onome sto je zabranjeno, Allah mu 
podari svjetlo u njegovom razboru i srcu, te vidi ono sto ne mogu 
vidjeti oni sto gledaju stvari koje je Allah Uzviseni zabranio gleda- 
ti. To je nesto sto covjek osjeti svojom dusom. Srce je kao ogleda- 
lo, a strast kao hrda na njemu. Ukoliko je ogledalo cisto od hrde, 
u njemu se prilike pojavljuju onakvim kakve uistinu jesu. 

Ukoliko je pak ogledalo zahrdalo, onda se u njemu slike ne 
odslikavaju valjano, te o onome sto se u njemu ogleda govori samo 
povrsno i nudi covjeku da naslucuje. 

Treca je korist sto srce postaje snazno, postojano i hrabro. 



89 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



U Allaha je snaga, i On srcu daje sposobnost da pobijedi, u Njega 
je svjetlo, i On daje srcu sposobnost da utemeljeno rasuduje. Dak- 
le, On mu daje ove dvije sposobnosti, i sejtan bjezi od njega, kao 
sto stoji u sljedecem predanju: "Doista, sejtan uzmice od sjene 
onoga ko se strasti svojoj ne predaje." 

U tome smislu, vidjet cemo da neko ko se predaje strastima 
dozivljava samoponizenje, slabost, i nipodastavanje koje dozivlja- 
vaju i oni sto su neposlusni Allahu. Uzviseni uzdize one koji su 
Mu pokorni i unizava one koji su Mu neposlusni. 

"A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i vjernika..." (El- 
Munafikun, 8), kaze Uzviseni Allah. On je takoder re kao: 



'We gubite hrabrost i ne zalostite se i vi cete pobijediti ako bu- 
dete vjernici' (Alu Imran, 139). 



-• ^ ^-' 



''Ako neko zeli velicinu, pa- u Allaha je sva velicinaV (Fatir, 

10). 

Ko trazi velicinu neka je, dakle, trazi u pokornosti Allahu, li- 
jepom rijecju i dobrim djelom. Neki su stari govorili: "Ljudi traze 
velicinu pred vratima vladara, a naci ce je jedino u pokoravanju 
Allahu." 

Sustina je u tome da stasavanje srca ovisi o cinjenici da li je 
ono cisto ili ne, kao sto i razvoj tijela ovisi o tome da u njemu ne- 
ma stetnih materija. Uzviseni kaze: 



,^ -« - f 






90 



SEJTANOVE ZAMKE 



"A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti NJegove, ni~ 
jedan se od vas ne hi nikad od grijeha ocistio; all Allah cisti 
onoga koga On hoce. Allah sve cuje i sve zna" (En-Nur, 21). 

Ovo je Uzviseni Allah kazao nakon ajeta u kojima govori o 
zabrani bluda, kazni za blud i sklapanju braka s bludnicom, sto 
upucuje da se cistota ogleda u izbjegavanju ovakvih djela. O cistoti 
Uzviseni takoder govori i u vezi s trazenjem dozvole za ulazak u 
neciju kucu; 

"... ^ ako vam se rekne: 'Vratite se!\ vi se vratite, to vamje cis~ 
tije" (En-Nur, 28). 

Ukoliko domacin kaze onome ko trazi dozvolu za ulazak da 
se vrati kako ne bi vidio nesto sto spada u intimnost i sto domaci- 
nu ne bi bilo drago da se vidi, to im je bolje (cistije), kao sto je 
bolje i cistije odvratiti i oboriti pogled pred necim sto je zabranje- 
no gledati. Uzviseni kaze: 

"Postici ce sto zeli onaj koji se ocisti i spomene ime Gospodara 
svoga pa molitvu obavi' (El-E'ala, 14-15). 

Musa je, a.s., kako kazuje Uzviseni Allah, rekao faraonu: Ji^ 
ij3 -^^ Ji ^ "Da li bi ti da se ocistisV (En-Naziat, 18). Allah je 
Uzviseni kazao i sljedece: 



f'~- 



^3 



"A tesko onima koji Njemu druge ravnim smatraju, koji zekat 
ne daju i koji u onaj svijet ne vjerujuV (Fussilet, 6-7). 

Vecina tumaca Kur'ana, kako iz prvih generacija, tako i iz 
onih poslije, tumace da se pod ovom cistotom podrazumijgva: tev- 



91 



IBN KAJJIM EL-DZEVZUJE 



hid, svjedocenje da je jedino Allah Bog, i vjerovanje koje cisti srce, 
jer ovo ukljucuje da srce negira postojanje bilo kojeg drugog boga 
osim AUaha. To je, ustvari, ciscenje srca i postojano vjerovanje da 
je samo Allah Bog, sto je temelj svakom napredovanju i razvijanju. 
Stasavanje se, mada je u njegovoj sustini povecavanje i rast, postize 
samo ukoliko se ukloni ono sto je lose. 

Temelj cistote za srce i dusu jeste vjerovati samo u AUaha, a 
ciscenje znaci nesto uciniti cistim, bilo u doslovnom smislu iU pak 
u smislu uvjerenja i govorenja o tome. U tome smislu, Uzviseni 
kaze: 4^°fS^\ IjS^jjS^^ "Zato se ne hvalisite da $u vase duse ciste..." 
(En-Nedzm, 32) ili u slicnom znacenju: '^[a\SJ ^ ^1 Ji^ "Uspjet ce 
samo onaj ko je ocisti" (Es-Sems, 9). U prvom ajetu Allah, dz.s., 
govori kako ne treba govoriti: "Mi smo cisti, cestiti, bogobojazni", 
te stoga u nastavku kaze: 4.^J^^ j-^ ^1' y^^ "On dobro zna onoga 
koji se grijeha kloni" (En-Nedzm, 32). 

Zejneb se prvobitno zvala Berre (cista, bezgrjesna), neko je 
zbog toga za nju kazao: "Njena je dusa cista." Resulullah, s.a.v.s., 
cuo je to, i predio joj ime u Zejneb.'*" 

Resulullah, s.a.v.s., veli: "Allah najbolje zna ko je od vas dob- 
rocmitelj. 

Uzviseni Allah kazao je: 4(l4-^' <J^iJ jd-^' J>ly°p¥ "^^r ne vi- 
dis one koji sebe smatraju od grijeha cistim" (En-Nisa, 49), dakle, 
smatraju da su cisti i to govore. Oni su poput svjedoka koji je nes- 
to vidio i koji za sebe govori da je cist. U nastavku Uzviseni kaze: 
<4<^liJ j:^ ^j^ 4i\ JJ^ "Medutim, Allah oslobada od grijeha onoga koga 
On hoce" (En-Nisa, 49), tj. On je Taj Koji ce covjeka ocistiti od 
grijeha i reci da nema grijeha. 

2a razliku od ovoga, na drugom mjestu Uzviseni Allah kaze: 
^i»\Sj r^ ^\ Ai)> "Uspjet ce samo onaj ko dusu ocisti." (Es-Sems, 9) 
Spomenuti je ajet u duhu ajeta koji kaze: 4.^^ o\ jl ^ Ji^ "Da li 
hi ti da se ocistis}" (En-Naziat, 18), tj. da li bi htio biti pokoran 
Uzvisenom Allahu i na taj nacin postati cist. Slicno stoji i u sljede- 



''^ Radi se o velikoj zeni, ashabu, niajcl pravovjernih, Zejneb bint Dzahs, r.a. 
^^ Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Muslim, Ebu Davud i Ibn Sa'd. 



92 



SEJTANOVE ZAMKE 



cem ajetu: flits'] Ja 4iit °ji^\ "Postici ce sta zeli onaj koji se ocisti" (El- 
E'ala, 14). 

Postoji razilazenje o tome na koga se misli kada se u ajetu 
kaze "onaj ko je ocisti" (men zekkaha). Neki ce reci da se misli na 
Allaha, tj. spasena ce biti ona dusa koju Allah, dz.s., ucini cistom. 
Drugi ce kazati da se misli na subjekat glagola "uspjeti" (efleha), a 
to je zamjenica "koji" (men), jer da se misli na Uzvisenog Allaha, 
onda bi bilo kazano: kad efleha men zekkahu ve kad hahe men desah 
(Uspjet ce onaj koga On ocisti, a bit ce izgubljen onaj koga On na 
stranputicu odvede). 

I jedno i drugo misljenje u skladu je s pravilima arapskog je- 
zika. 

Oni koji daju prednost prvom miMjenju kazu: "Dokaz da je 
nase misljenje ispravno jeste hadis koji prenosi Ibn Ebu Mulejka 
od Aise, r.a., koja mu je ispricala sljedece: Jedne noci zatekla sam 
Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako govori: 

'Gospodaru moj, podari dusi mojoj bogobojaznost i ocisti je. 
Ti ces je najbolje ocistiti, Ti si njen zastitnik i ona tebe vo- 

l" ""44 

Ova je dova u neku ruku tumacenje ajeta o kojem je rijec. 
Allah Uzviseni cisti duse i one postaju ciste, On je Onaj Koji cisti, 
a covjek je onaj koji se cisti. Razlika izmedu ovoga dvoga jeste to 
sto se u prvom slucaju radi o aktivnom, a u drugom o pasivnom 
ciniocu. "To sto se u Kur'anu ciscenje pripisuje covjeku", kazu 
zastupnici ovog misljenja, "ima jedan drugi smisao." To je jednako 
slucaju kada Allah Uzviseni kaze: ^c/j^" y' ^^ -^^ "Postici ce sta 
zeli onaj koji se ocisti"" (El-E'ala, 14), te: 4^>" J Jl iiJ Ji)* ''Da li bi 
ti da se ocistis}" (En-Naziat, 18). Znaci: hoces li prihvatiti ocisce- 
nje koje ti nudi Uzviseni Allah i tako se ocistiti? "To je pravo zna- 
cenje", kazu oni, "jer spasen ce biti samo onaj koga Allah, dz.s., 
ocisti." Oni jos kazu i da je ovakav stav zauzeo i tumac Kur'ana, 



■'■' Hadis biljeze Ahmed i Muslim. 



93 



IBN KAJJIM EE.-DZEVZIJJE 



Ibn Abbas. Ali bin Ebu Talha, Ata i el-Kelbi prenose kako je on 
kazao: "Uspjet ce onaj ciju dusu ocisti Uzviseni Allah." I Ibn Zejd 
kaze: "Uspjet ce onaj ciju dusu ocisti Uzviseni Allah", sto je tu- 
macenje kojem se priklanja i Ibn Dzerir. 

Ovakvom tumacenju, prema njihovom misljenju, u prilog 
ide i ajet koii se nalazi ispred ajeta o kojem je rijec, a koji glasi: 
^Ul^j Ujj4^ l^li)* "...pa joj put dohra i put zla shvatljivim ucinV 
(Es-Sems, 8), "gdje", kazu oni, "Allah Uzviseni kazuje da je on 
stvorio dusu i njena svojstva." 

Zagovornici drugog misljenja drze kako gramaticko znacenje 
i stilske osobine spomenutog ajeta iziskuju da se kao cinilac radnje 
podrazumijeva men (koji). Ovakvo razumijevanje daje se samo po 
sebi. Ustvari, tako ce ga razumjeti skoro svako drugi. Na takav ce 
nacin, uostalom, svi razumjeti i kada bi se kazalo: "Ovo je robinja 
od koje ce zaraditi onaj ko je kupi" ili: "Ovo je namaz zbog kojeg 
ce biti sretan onaj ko ga obavi" ili: "To je izgubljena stvar zbog 
koje ce propasti onaj ko je uzme sebi." 



94 



DEVETO POGLAVLJE 



CISCENJE SRCA OD NECISTOTA I PRUAVSTINA 

Ova je tema unekoliko obradena u okviru prethodnog pog- 
lavlja, gdje smo pojasnili kako se rast moze odvijati jedino uz pri- 
sustvo cistote. Kao posebno poglavlje izdvojili smo je kako bismo 
pojasnili smisao cistote srca, potrebu za njom, te da bi pojasnili 
kako Kur'an i sunnet govore o toj temi. 

Uzviseni Allah kaze: 



"O tiy pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veli- 
caj! I haljine svoje ocistiV (El-Muddessir, 1-4). 



^ i 






,:'S%, » 



f^jLJlsLP 



IwLpS 



'j^ 






"To su oni cija srca Allah ne zeli ocistiti, njih na ovom svijetu 
ceka ponizenje, a na onom svijetu patnja golema" (El-Maida, 
41). 

Vecina tumaca Kur'ana, kako onih iz prvih generacija tako i 
onih iz potonjih, su na stanovistu da se pod odjecom na ovom 
mjestu podrazumijeva srce, a pod ciscenjem se misli na nastojanje 
da se cine dobra djela i da se valjanije ponasa. 

"Mufessiri", kako kaze El-Vahidi, "razlicito tumace sta se 
misli pod ciscenjem u ovom ajetu." Ata tako prenosi da je Ibn 
Abbas kazao da se misli na ciscenje od grijeha koji su cinjeni u 
vrijeme dzahilijeta. A evo sta o tome kazu Katada i Mudzahid: 
"Dusu svoju ocisti od grijeha." Slicno su kazali Ibrahim, Dahhak i 



IBN iCAJJIM EL-DZEVZUJE 



Zuhri. Sto se tice koristenja rijeci sijab (odjeca) u znacenju dusa, 
treba kazati da Arapi koriste rijec odjeca u prenesenom smislu 
misleci na dusu. Tako Antar veli: 

I probih kopljem odjecu (srce) njegovu, 
ni junaku nema od koplja spasa. 

U predanju koje se prenosi od El-Kelbija stoji ovakvo tuma- 
cenje: "Nemoj obmanjivati i biti nemaran jer c&s tako uprljati du- 
su." Seid bin Dzubejr kaze: "Kada neko obmanjuje, za njega se 
kaze da je neciste duse." Ikrima pak, oslanjajuci se na predanje 
koje se prenosi od Ibn Abbasa kaze kako je smisao ajeta sljedeci: 
"Nemoj u odjecu (dusu) svoju odijevati ono sto je grijeh." Kao 
argument naveo je i sljedeci stih: 

A ja, Bogu hvala, odjecu ohmane ne ohukoh, 
niti na kakvu sramotu pristadoh. 

Ovakvo znacenje smjeraju oni koji kazu da se u ajetu o ko- 
jem je rijec zeli kazati: "I djela svoja boljim ucini." Takvo je mis- 
Ijenje zastupao Ebu Rizin, a prenijeli su ga Mensur i Mudzahid bin 
Revk. Es-Suddi napominje: "2a covjeka koji je dobar kaze se da je 
'ciste odjece', a za grjesna covjeka kaze se da je prljave odjece'." 
Neki je pjesnik spjevao sljedece stihove: 

Ne oni, vec Amr bin Dzehm 
u odjeci necistoj hadz obavi. 

Dakle, on je bio uprljan grijesima. Tako se, znaci, za nekoga 
ko obmanjuje i grijehe cini kaze da je neciste odjece, a za onoga ko 
dobra djela cini da je ciste odjece. Imru ul-Kajs kaze:: 

Odjeca je plemena Benu Avfcista i blistava. 

Pjesnik zeli kazati kako oni nisu ti koji iznevjere, vec ispu- 



96 



SEJTANOVE ZAMKE 



njavaju obecano. El-Hasan kaze da ajet o kojem je rijec znaci 'svoj 
moral poboljsaj'. Takvog je misljenja i Kurtubi. Prema ovome mis- 
Ijenju, odjeca podrazumijeva moral, ponasanje, jer covjekovo po- 
nasanje obuhvata covjeka onako kao sto ga obuhvata odjeca. 

El-Aufi, vezano za ovaj ajet, prenosi od Ibn Abbasa ovakvo 
tumacenje: "Neka odjeca koju nosis ne bude stecena na neprimje- 
ran nacin." Znaci, neka ne bude oteta ili stecena na nedozvoljen 
nacin. Prertosi se da tumacenje Selda bin Dzubejra glasi: "Srce svo- 
je i nijet svoj ocisti." Ebul-Abbas kaze da se navedena rijec {sijab) 
odnosi na odjecu, a neki kazu na srce. Tako je neko pjevao: 

Moje se srce razvedrilo kad je srce tvoje utjehu naslo. 

Neki su pak pribjegli doslovnom tumacenju ovog ajeta i ka- 
zali: "Ovim je ajetom naredeno covjeku da ocisti svoju odjecu od 
necistoca s kojima nije dopusteno obavljati namaz." Ovo je mis- 
Ijenje Ibn Sirina i Ibn Zejda. Ebu Ishak navodi sljedece tumacenje: 
"Potkrati svoju odjecu." A pojasnjava to time sto se odjeca cuva 
od necistoce skracivanjem, jer ako se vuce po zemlji, nije sigurna 
od prljanja. Ovo je, inace, misljenje Tavusa. 

Ibn Arefe predmetni ajet tumaci ovako: "Ucinite da vase ze- 
ne budu ciste." Naime, on posmatra rijec odjeca kao metaforu za 
zene, oslanjajuci se na sljedeci ajet: 

"Dozvoljava vam se da se u nocima dok traje post sastajete sa 
svojim zenama\ one su odjeca vasa, a vi ste odjeca njihova" 
(El-Bekara, 187). 

Neki za zene kao metaforu upotrebljavaju rijec ogrtac. Tako 
je El-Berra bin Mearur kazao Vjerovjesniku, s.a.v.s., u noci kada je 
postignut sporazum na Akabi sljedece: 



97 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJiE 



Stitit demo te od svega od cega stitimo nase ogrtace. 

(Htio je kazati: "Stitit cemo te od svega od cega stitimo i 
svoje zene.") 

Moje je misljenje da navedeni ajet obuhvata sve ovo i upucu- 
je na to tako sto upozorava i obavezuje. Mada nije doslovno kaza- 
no, ali ako je ciscenje srca to sto je naredeno, onda ciscenje odjece 
i vaijan nacin njenog stjecanja pomaze potpunijem ciscenju srca, 
jer necistoca odjece cini da i srce poprima ruzna svojstva. Isti je 
slucaj i s necistocom u hrani. Zbog toga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u 
nekoliko vjerodostojnih hadisa zabranio da se kao odjeca koristi 
koza leoparda i ostalih grabljivih zvjeri jer srce poprima svojstva 
slicna svojstvima tih zivotinja buduci da se izvanjska odjeca odra- 
zava i na unutarnje u covjeku. 

Tako je muskarcima zabranjeno nositi svilu i zlato, zbog to- 
ga sto srce poprima one osobine koje pripadaju zenama te uznosi- 
tim i oholim Ijudima. 

Smisao je u sljedecem: cistoca odjece i njeno stjecanje na va- 
ijan nacin upotpunjuju cistotu i savrsenstvo srca. Ako je cistota i 
savrsenstvo srca to sto je naredeno u ajetu, onda je cistoca odjece i 
njeno stjecanje na vaijan nacin tek jedno sredstvo za postizanje 
neceg drugog. Najprihvatljivije je da je naredeno ono sto je sami 
cilj. Uzmemo li da je naredeno ciscenje srca i duse, onda se pot- 
punost takvog ciscenja postize tek ako je i odjeca cista. Zato pro- 
misli i o jednom i o drugom na temelju onoga sto govori Kur'an: 
"To su oni cija srca Allah ne zeli da ocisti" (El-Maida, 41). Dakle, 
kada se covjek osloni na to da slusa neistinu i prihvata je, onda ga 
to navede da iskrivljuje istine. Kada prihvati neistinu, zavoli je i 
postane njome zadovoljan, tako da kada mu dode istina kao sup- 
rotnost neistini, on je, ako je u stanju, pobije, a ako nije, onda je 
iskrivi, kako to rade dzehmijje,'*'' kada su posrijedi ajeti i hadisi koji 
govore o Bozijim svojstvima. Naime, oni posezu za ezoterijskim 



■*'' Radi se o jednoj sljedbi nastaloj u prvom periodu islama kod koje se javlja 
neispravno vjerovanje suprotno sljedbenicima ispravnog puta. 



98 



SEJTANOVE ZAMKE 



tumacenjem u takvim prilikama i pri tome nijecu istinu. Oni se 
oslanjaju i na hadise s nedovoljnim brojem prenosilaca, na koje se 
inace nije dozvoljeno oslanjati u spoznavanju svojstava i imena 
Uzvisenog Allaha. Oni su kao i njihova braca kojima Allah ne zeli 
ocistiti srca. Da su njihova srca cista, tad ne bi odbacivala istinu i 
ne bi neistinu prihvatala kao nadomjestak za rijeci Uzvisenog Al- 
laha i Njegovog Vjerovjesnika. 

Isto tako, i oni sto zastupaju apsolutnu slobodu covjekove 
volje, zbog toga sto srca njihova nisu cista, slusaju sejtana umjesto 
da slusaju Kur'an i ono sto nalaze vjera. 

Osman bin Affan, r.a., kaze: "Kada bi nasa srca bila cista, ne 
bi se nikada zasitila Bozijeg govora." 

V 

Cisto srce, usljed savrsenstva njegova zivljenja, usljed toga 
sto je obasjano svjetlom i sto odbacuje necistotu, ne moze se nasi- 
titi Kur'ana, ono se hrani samo kur'anskim istinama i lijeci se sa- 
mo njegovim lijekovima. Suprotno njemu, srce koje Allah ne ucini 
cistim hrani se hranom koja mu odgovara s obzirom na necistotu 
koju sadrzi. Necisto je srce poput bolesna tijela. Njemu ne odgo- 
vara hrana koja odgovara zdravom tijelu. 

Navedeni ajet upucuje na to da cistota srca ovisi o volji Uz- 
visenog Allaha, te da On, slavljen neka je, ne zeh uciniti cistima 
srca onih koji govore neistinu i koji izokrecu istinu. O tome smo 
iscrpno pisaU u nasoj velikoj knjizi koja govori o sudbini. 

Ajet takoder upucuje na to da onaj cije srce Allah ne ocisti 
neizostavno dozivljava ponizenje na ovom i kaznu na buducem 
svijetu, shodno tome koliko je njegovo srce necisto. Allah, slavljen 
neka je, ucinio je Dzennet nedostupnim za one u cijim srcima ima 
necistote. Takvi ce u njega uci tek nakon sto srce ucine boljim i 
ociste ga, jer Dzennet je boraviste dobrih robova. Bit ce im rece- 
no: 



t> _ j- 



"Od grijeha ste cisti, zato udite u njega, u njemu cete vjecno 
boraviti" (Ez-Zumer, 73), tj. udite u Dzennet zato sto ste 



99 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



dobra djela cinili. 

Ovo je radosna vijest za ovakve osobe koja se samo njima u 
casu smrtnom kazuje. Uzviseni kaze: 

LIj al^l IjJU-Sl *5Lip joJL, .^>'>Sj ^ji^ aSLiUJI (»4^3^ oi^l 

"... owe kojima ce meleki duse uzeti - a oni cisti, i kojima ce go- 
voriti: 'Mir vamal Udite u dzennet zbog onoga sto ste ciniliV" 

(En-Nahl, 32). 

U Dzennet nece uci neko ko je necist niti neko kod koga 
postoji kakve necistote. Onaj ko se ocisti na ovome svijetu te do- 
de pred AUaha cist uci ce u Dzennet bez ikakve zapreke. Onaj pak 
ko se ne ocisti na ovome svijetu, i cija necistota bude posvemasnja, 
kao u slucaju nevjernika, takav nece uci ni u kom slucaju. Onaj 
pak cija necistota bude rezultat nekog pocinjenog grijeha, i koja je 
kao takva prolazna, uci ce u Dzennet nakon sto se u vatri ocisti od 
te necistote i vise nece izlaziti iz Dzenneta. Cak ce i vjernici, dok 
budu prelazili preko sirat-cupnje, biti zaustavljeni izmedu Dzen- 
neta i Dzehennema te ce cistiti ostatke koji su ostaii na njima i 
zbog kojih ne mogu uci u Dzennet, a koji, opet, nisu takvi da bi 
bili baceni u vatru. Nakon sto se ociste, bit ce im dopusteno uci u 
Dzennet. 

Allah, slavljen neka je, mudroscu Svojom odredio je da pred 
Njega moze stati samo onaj ko je cist. Tako niko ne moze pristu- 
piti namazu ukoliko nije cist. Radi toga je propisano da onaj ko 
uzima abdest treba po njegovom zavrsetku kazati: 

^ •* ^ •• ' 

"Svjedocim da je samo Allah Bog, i da je Muhammed Njegov 
rob i Njegov vjerovjesnik. Boze moj, daj da budem od onih 



100 



SEJTANOVE ZAMKE 



koji se kaju i daj da budem od onih koji se ciste.'"*^ 

Upitao sam sejhul-islama'*'' o znacenju dove u kojoj Vjerov- 
jesnik, s.a.v.s-, kaze: 

"Boze moj, ocisti me od mojih grijeha vodom, ledom i hlad- 
nocom."^^ 

Pitao sam kako se time brisu grijesi? Zbog cega su pobrojane 
upravo ove stvari, te zasto je na jednom drugom mjestu spomenu- 
ta hladna voda, mada topla voda bolje cisti? 

On je odgovorio: "Gnjesi neizostavno stvaraju u srcu us- 
plamtjelost, necistotu i slabost. Srce malaksava, u njemu se budi 
vatra strasti i oneciscava ga. Grijesi su kao zapaljena drva, sto ih je 
vise, vatra u srcu je jaca, a samo je srce slabije. Voda pere prljavsti- 
nu i gasi vatru. Ukoliko je voda hladna, onda daje tijelu cistocu i 
snagu, ako usto u njoj ima i leda, onda jace hiadi i daje tijelu vecu 
cvrstocu i postojanost, te tako uspjesnije uklanja grijehe." Ovo je 
smisao rijeci koje je kazao Vjerovjesnik, s.a.v.s. 

Sve ovo trazi dodatno pojasnjenje. 

Znaj da, vezano za ovo, treba imati na umu cetiri stvari: dvije 
su konkretne, a druge dvije apstraktne. Necistoca i voda koja je 
uklanja konkretne su, dok su trag koji ostavljaju grijesi kada se 
potaru pokajanjem i trazenjem oprosta, te onim sto brise grijehe, 
apstraktne stvari. Da bi srce bilo zdravo, zivo i valjano, mora uk- 
Ijucivati i jedne i druge. Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada je spomenuo 
dio iz jedne vrste, istovremeno je ukazao i na drugi dio iz druge 
vrste, tako da njegove rijeci, krajnje sazeto posmatrano, obuhvata- 
ju sve cetiri pobrojane stvari. Slican je slucaj s dovom koju Vjerov- 
jesnik, s.a.v.s, preporucuje posiije uzimanja abdesta i u kojoj kaze: 
"Boze moj, daj da budem od onih koji se kaju i daj da budem od 
onih koji se ciste", gdje, takoder, obuhvata sve cetiri spomenute 



46 



■' Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Tirmizi, Ahmed i drugi. 
■'^ Rijec Je o Ibn Tejmijju, Allah neka mu se smiluje. 
■*** Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Mushm, Ahmed, Nesai i drugi. 



101 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



stvari. 



Savrsenstvo Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., nacina izrazavanja i 
efektivnost u izrazavanju onoga sto zeli kazati, odnosno narediti, 
ogleda se u tome sto apstraktno predocava uz pomoc konkretnog. 
Mnogo je takvih primjera u onome sto je kazao. Navedimo hadis 
koji je prenio Alija bin Ebu Talib: "Moli Allaha da te uputi i da ti 
podari sposobnost da pogodis ono sto zelis. Pod uputom mislim 
na to da te uputi na Pravi put, a pod gadanjem mislim na gadanje 
strijelom." 

Ovo je poduka i savjet iskazan na vrio rjecit nacin. Naime, 
ovdje je preporuceno covjeku da kada trazi od Allaha da ga uputi 
na Pravi put; kada moli da Allah bude zadovoljan njime i podari 
mu Dzennet, da pri tome zamisli da je putnik koji je zalutao i ne 
zna kuda treba krenuti, a onda se pojavi covjek koji poznaje put u 
tancine te njega pita da mu pokaze kuda da ide. Takav je slucaj s 
putem koji vodi prema buducem svijetu, on je usporediv s obic- 
nim putem kojim covjek hodi. 

Dakako, onaj koji putuje Allahu Uzvisenom u daleko je ve- 
coj ovisnosti o Njegovoj uputi nego sto je putnik ovisan o neko- 
me ko ce mu pokazati put. Moc postizanja zeljenog, bilo da je 
rijec o govoru ili o djelima, usporediva je s gadanjem strijelom, pri 
cemu strijela pogada ciljano mjesto. 2a takvog se strijelca kaze da 
je valjano naciljao i pogodio te da nije promasio. Onaj ko dode do 
istine, kada govori ili radi, poput je strijelca koji pogodi cilj. 

U Kur'anu se pocesto prave slicna poredenja. Tako, naprim- 
jer, Uzviseni kaze: 4e5S^' ^'JJ' j:^ '^"i h^^j^yj)" "^ onim, sto vam je 
potrebno za put, snabdijte se. A najbolja je opskrba bogobojaznost" 
(El-Bekara, 197). Allah, dz.s., nareduje onima koji krecu na hadz 
da se opskrbe za put i da ne putuju bez opskrbe, a potom im 
skrece paznju na to da je najbolja opskrba za buduci svijet 
bogobojaznost. Kako god putnik moze doci do zeljenog mjesta 
samo ako se spremio za put, tako i onaj koji putuje Allahu i putuje 
prema buducem svijetu moze stici tamo gdje je krenuo samo ako 
je opskrbljen bogobojaznoscu. Dakle, Uzviseni je na jednom 
mjestu spomenuo dvije vrste opskrbe. Uzviseni je takoder rekao: 



102 



5EJTANOVE ZAMKE 



is , 

"O sinovi Ademovi, dali smo vam odjecu koja ce pokrivati sti- 
dna mjesta vasa, a i raskosna odijela, all odjeca cestitosti - to je ono 
najbolje" (El-E'raf, 26). 

U ovom su ajetu dovedeni u vezu dva ukrasa: odjeca, kao 
ukras tijela, te bogobojaznost, kao ukras srca. Jedan je vidljiv, a 
drugi je ukras nevidljiv. Jedan predstavlja unutrasnju, a drugi iz- 
vanjsku urednost. Uzviseni je Allah takoder rekao: Sli t^lji ill ^jXi)* 
^^_jAw V j Js^^ "Onaj ko bude slijedio uputu Moju nece zalutati i nece 
nesrecan bid" (Ta-Ha, 123). Dakle, Uzviseni kazuje da onaj ko 
slijedi Pravi put nece upasti u zabludu koja je patnja i za srce i za 
dusu, niti ce ga zadesiti nesreca zbog koje pati i tijelo i dusa. On 
je, kao blagodat za srce i tijelo, dao uputu i spas. Navedimo u 
ovom smislu i slucaj namjesnikove zene, koja je, kada su zene koje 
su je ogovarale ugledale Jusufa, a.s., rekla: ^^ ^J^ iS^^ IM^^ cJli)^ 
"E to vam je onaj zbog koga ste me korile" (Jusuf, 32), misleci pri 
tome na njegovu tjelesnu Ijepotu, a potom je, ukazujuci na njego- 
vu nutarnju Ijepotu i cednost, dodala: 4^'L:^a^\i ^^ ^ <;ijlj laJj)^ 
"Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, ali on se odupro" 
(Jusuf, 32). Dakle, ona im je istovremeno ukazala i na njegovu 
unutarnju i na njegovu vanjsku fizicku Ijepotu. 

Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao je: "Boze moj, ocisti me od gri- 
jeha vodom, ledora i hladnocom" i podvukao na taj nacin paznju 
da je tijelu i srcu nuzno potrebno ono sto ce ih ocistiti, rashladiti i 
ojacati. Njegova dova zato sadrzi sve pobrojano. Allah najbolje 
zna. 

U ovome smislu mogli bismo navesti i to da je Vjerovjesnik, 
s.a.v.s., obicavao po izlasku iz zahoda kazati: "gufraneke'' ("Molim 
te da mi oprostis"). U tome, a Allah najbolje zna, postoji skriveni 
smisao, koji se ogleda u sljedecem: izmet predstavlja tijelu smetnju 
i uznemirava ga svojim prisustvom, a grijesi predstavljaju teskocu 
za srce i uznemiravaju ga svojim prisustvom. Dakle, to dvoje uz- 



103 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



nemiruje tijelo i srce. Vjerovjesnik, s.a.v.s., na ovaj nacin iskazuje 
zahvalnost Allahu sto ga je oslobodio onoga sto uznemiruje nje- 
govo tijelo i moli Ga da ga oslobodi ovog drugog uznemiravanja, 
tj. grijeha, da mu od toga oslobodi srce i olaksa mu. 

Smisao Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., rijeci i dova nadvladavaju 
obicno shvatanje. 

NECISTOTI KOJU SA SOBOM NOSE MNOGOBOSTVO, BLUD I 

SODOMIJA 

Allah, slavljen neka je, u Kur'anu je zigosao mnogobostvo, 
blud i sodomiju kao necistotu i prljavstinu i izdvojio ih u odnosu 
na ostale grijehe. Mada i drugi grijesi nose u sebi prljavstinu Uzvi- 
seni u Kur'anu kaze: ^JU^ djSjlll pi \yf\ ;^_iJl \^\ i;)^ "O vjernici, 
mnogobosci su sama pogan" (Et-Tevba, 28). O onima koji praktici- 
raju sodomiju Kur'an kaze: 



J-l«j cuiiT ^^1 ^j^i >..lL^ '^■^^^^3 '-^"-^i U5v3- <iujif li^yj 

"7 Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kojem su sta- 
novnici njegovi odvratne stvari cinili, izbavismo - to, uistinu, 
bijase narod razvratan i zao" (El-Enbija, 74). 

Nastrani Lutovi sunarodnjaci govorili su: J> hj] JT \j^j^\h 
4 jj^Jla^' J^^\ ^l (^'^ "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vaseg, oni 
su Ijudi - cistuncil" (En-Neml, 56). Na taj su nacin priznali da su 
sami necisti i pogani, a da su Lut i njegova porodica cisti. U vezi s 
cinjenjem bluda, Uzviseni je Allah rekao: 



ijuriJIj ^J^JLuJkJUcl-l!LA^^ 




"Nevaljale zene su za nevaljale muskarce, a nevaljali muskarci 
su za nevaljale zene" (En-Nur, 26). 

Dvije su vrste necistote mnogobostva: krupna i lahka. Krup- 
na necistota ogleda se u najgorem mnogobostvu koje Allah, dz.s., 



104 



SEJTANOVE ZAMKE 



ne oprasta. Allah ne oprasta da Mu se neko smatra ravnim. Lahka 
necistota ogleda se u najnizem vidu mnogobostva, kao sto je neka 
vrsta dvoiicnjastva pri vrsenju vjerskih duznosti te prijetvornost 
naspram Ijudi, zaklinjanje ijudima, strah od njih i upravljanje nade 
prema njima. Necistoca mnogobostva vidljiva je. Zbog toga je Uz- 
viseni za mnogobostvo kazao da je to nedzes (necistoca). On nije 
kazao da su mnogobosci nedzis (necisti) vec da su nedzes (necisto- 
ca). 

2a odjecu se, recimo, kada na nju padne vino ili mokraca, 
kaze da je necista {nedzis). Najveca necistota je mnogobostvo koje 
je ujedno i najveca nepravda. 

Jezicki i pravno gledano, necistoca je nesto sto treba odstra- 
niti tako da je se ne dotice, da se ne osjeti njen miris i da se ne vidi, 
ne uzimajuci u obzir odvratnost koju prema njoj covjek osjeca. 
Sto je covjekov zivot savrseniji i sto je njegov stid postojaniji to 
vise odbacuje necistocu i osjeca jacu odvratnost prema njoj. 

I necisti pogledi uznemiravaju tijelo ili srce ili i jedno i dru- 
go. Necistoca se nekad ogleda u uznemiravanju mirisom, a nekad 
je rijec o prljanju bez obzira da li ima ruzan miris. 

Smisao je u sljedecem: necistoca je nekad konkretna i vidlji- 
va, a nekad apstraktna i nevidljiva. Tako se desava da necistota 
ovlada i dusom i srcem te onaj cije je srce zdravo osjeca miris tak- 
ve duse i srca, i taj mu miris smeta onako kako mu smeta smrad. 
Neprijatni miris umnogome se ocituje i u znoju, a dobar covjek 
ima prijatan znoj. Resulullah, s.a.v.s., imao je najprijatniji znoj. 
Ummu Seleme je osjetila znoj kod njega i on ju je upitao u vezi s 
tim. Njen odgovor je bio: "To je kao najprijatniji miris."^^ Necis- 
tota u necistoj dusi povecava se do te mjere da se pocinje pojavlji- 
vati na tljelu. 

Cista dusa ima suprotna svojstva. Kada se ona izdvoji iz tije- 
la i izade vani, pojavi se kao najljepsi miris miska, koji se moze 
naci na zemlji, a necista dusa pojavi se kao najodvratniji smrad 



49 



Hadis je vjerodostojan. Biljezi ga Muslim. 



105 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



lesine, koji se moze naci na zemlji. 

Smisao je jos i u sljedecem: mnogobostvo je najveca neprav- 
da, najruznije djelo, najgori prijestup i AUahu najmrze djelo. Ono 
za sobom povlaci kaznu na ovom i na buducem svijetu kakvu ne 
povlaci nijedan drugi grijeh. 

Allah je kazao da taj grijeh nece oprostiti, te da su oni koji ga 
cine necisti. Zabranio im je da se pribUzavaju Njegovom hramu. 
Zabranio je vjernicima da jedu meso zivotinja koje su zaklali mno- 
gobosci te im je zabranio i da sklapaju s njima brak. Allah, dz.s., 
naredio je da vjernici ne prijateljuju s njima te ih okarakterisao kao 
Svoje neprijatelje te neprijateije Njegovih meleka, vjerovjesnika i 
svih vjernika. A to je sve zbog toga sto mnogobostvo potire vjero- 
vanje u Allaha, kao jedinog Gospodara, Boziju velicinu prikazuje 
manjkavom, te stvara nedolicno misljenje o Gospodaru svjetova. 
Tako Uzviseni Allah kaze: 



^ r 

"/ da hi kaznio licernjere i licemjerke i mnogobosce i mnogobo- 
skinje koji o AUahu zlo misle - neka zlo njih snadef Allah se na 
njih rasrdio i prokleo ih i pripremio za Dzehennem, a grozno je 
on boravistel" (El-Feth, 6). 

Nikome Allah, dz.s., nije priprijetio takvim kaznama kao 
mnogoboscima. Takvi o Njemu misle lose i onda mu pocnu neko- 
ga ravnim smatrati, a kada bi dobro o Njemu mislili, samo bi u 
Njega, istinski, vjerovaH. Zbog toga On, slavljen neka je, na tri 
mjesta u Kur'anu govori da mnogobosci ne znaju Allaha kako tre- 
ba. A kako bi ga i mogli znati onako kako treba oni koji Mu druge 
ravnim smatraju. Vole te druge, boje ih se, upravljaju prema njima 
svoje nade, ponizni su im, uzmicu pred njihovom srdzbom i nas- 
toje pridobiti njihovo zadovoljstvo. Uzviseni Allah o takvima ka- 
ze: 

106 



SEJTANOVE ZAMKE 



"'Iina Ijudi koji 5W, umjesto Allaha, kumire prihvatili, vole ih 
kao sto se Allah volt" (El-Bekara, 165). 






%-i J 



t- z-* 



f ', 



"Hvaljen neka je Allah, Koji je nehesa i Zemlju stvorio i tmine 
i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju - druge s Gospodarom 
svojim izjednacuju" (El-En'am, 1), tj. druge obozavaju onako 
kako Njega treba obozavati, vole ih i velicaju onako kako 
Njega treba voljeti i velicati. 

Ovakvo izjednacavanje, koje mnogobosci prave izmedu Al- 
laha i svojih bozanstava, jeste zabluda. Oni ce to spoznati kada se 
nadu u vatri i tada ce govoriti svojim bozanstvima, koja ce zajedno 
s njima biti u vatri: 

''Allaha nam, bill smo, doista, u ocitoj zahludi kad smo vas s 
Gospodarom svjetova izjednacavali" (Es-Suara, 97-98). 

Poznato je, svakako, da oni koji druge izjednacavaju s Alla- 
hom ne cine to na nacin da te druge smatraju Njemu ravnima u 
pogledu same Bozije biti, Njegovih svojstava i djela. Tako oni nece 
kazati da su oni koje obozavaju stvorili nebesa i Zemlju, niti da 
daju zivot i smrt. Oni ih izjednacavaju s AUahom, dz.s., tako sto 
ih vole i velicaju kao sto se voU i velica Allah, dz.s., i robuju im kao 
sto se Njemu robuje. Takvima, naime, vjernici vide mnogobosce. 

Cudno je da mnogobosci, opet, prigovaraju vjernicima to sto 
se povode za vjerskim ucenjacima, vjerovjesnicima i dobrim Ijudi- 
ma. No, kakav bi bio grijeh ovih pobrojanih, osim sto sami za sebe 
kazu da su robovi koji ne mogu ni sebi ni drugima nista ni pomoci 
niti nauditi, niti mogu ikome podariti smrt ili zivot, niti koga ozi- 

107 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



viti. Oni se ne zauzimaju za one koji bi ih obozavali, ustvari, tako 
nesto Allah zabranjuje. Oni se, bez Allahove dozvole, ne mogu 
zauzimati ni za vjernike. Oni ne upravljaju nicim, vec Allah uprav- 
Ija svime. Oprastanje grijeha i zastita u potpunosti pripadaju Alla- 
hu. Samo se On moze zauzeti za covjeka 1 zastititi ga. 

Mnogobostvo {sirk) i negiranje Bozijih svojstava (tenant) po- 
civaju na neispravnom misljenju o Uzvisenom Ailahu. Zato Ibra- 
him, predvodnik pravih vjernika, rece mnogoboscima koji su se 
prepirali s njim: 

"Zar lazna bozanstva umjesto Allaha hocete} I sta o Gospodaru 
svjetova mislite?" (Es-Saffat, 86-87). 

Uzmimo da je smisao ovog ajeta sljedeci: sta mislite, sta ce 
On s vama uciniti i kako ce vas kazniti, kad obozavate druge po- 
red Njega i suparnika Mu pripisujete? Iz ovakve prijetnje mozes 
izvuci i sljedece pitanje: kako to nakaradno mislite o Gospodaru 
vasem kada ste u stanju, pored Njega, druge obozavati? 

Mnogobostvo se moze ocitovati u tome da se smatra kako je 
Ailahu, slavljen neka je, potreban neki namjesnik ili pomocnik da 
uz Njega upravlja svijetom, sto predstavlja najgori nacin pripisiva- 
nja manjkavosti Onome Koji je dovoljan Sebi i neovisan od svega 
drugog i o Kome sve drugo ovisi. 

Mnogobostvo se moze ogledati i u tome da covjek misli ka- 
ko je moc Allahova potpuna jedino ukoliko uz nju sudjeluje moc 
nekoga koga smatra Aliahu ravnini, ili pak da misU kako Allah 
sazna nesto tek nakon sto mu to kazu posrednici, iU da se nece 
smilovati prije nego sto kakvi posrednici izmole milost kod Njega. 

Mnogobostvo se moze ogledati i u tome da covjek ne vjeruje 
da mu je dovoljan samo Allah ili da Allah nece uciniti covjeku na 
volju, dok se za to kakvi posrednici ne zauzmu kod Njega, onako 
kako se Ijudi zauzimaju jedni kod drugih, te zbog toga osjeca pot- 
rebu da se za njega neko zauzima, da mu pomaze i podrzava ga. 
Mnogobostvo je i da se vjeruje kako Allah nece udovoljiti raolbi 

108 



SEJTANOVE ZAMKE 



Svoga roba prije nego sto neki posrednici zamole da se ta njegova 
molba uslisi, onako kakav je slucaj s ovosvjetskim vladarima. 

Navedeno predstavlja temelj na kojem pociva mnogobostvo, 
a ono se moze ogledati i u tome da covjek misli kako Allah, dz.s., 
ne cuje njegovu molbu zbog daljine, te posrednici trebaju da po- 
mognu pri tome, ili pak da vjeruje kako neki od Ijudi imaju poseb- 
no mjesto kod Allaha pa Ga onda pri molbama zaklinju tim Ijudi- 
ma i nastoje izmoiiti to sto zele posredstvom njih, upravo onako 
kako Ijudi nastoje isposlovati kod velikasa i vladara ono sto zele 
posredstvom osoba koje su ovima posebno drage. 

Sve pobrojano predstavlja krnjenje vjerovanja u Allaha kao 
jedinog Gospodara. 

Da u svemu tome i nema nicega drugog nego krnjenja u srcu 
mnogobosca Ijubavi prema Ailahu, krnjenja straha od Njega, na- 
danja u Njega, oslanjanja na Njega i obracanja Njemu, jer sve ovo 
ranogobozac dijeli izmedu Allaha i onoga koga Mu smatra ravnim. 
Zbog toga velicanje, Ijubav, strah i nada koji trebaju biti upravljeni 
samo AUahu bivaju manjkavi i nedostatni jer vecinu ili dio toga 
mnogobozac daruje nekome drugom osim Ailahu, dakle i da nije 
svega recenog, bilo bi dovoljno toga da se mnogobostvo smatra 
ruznim. 

Mnogobostvo (sirk) neizostavno podrazumijeva krnjavo vje- 
rovanje u Allaha kao jedinog Gospodara, htio to neko ko Ailahu 
druge ravnim smatra priznati, ili ne. Zbog toga je On, slavljen ne- 
ka je, Koji je jedini Gospodar, odredio da onome ko mu ravna pri- 
pisuje nece biti oprosteno i da ce vjecno u patnji bolnoj biti, i time 
ga najnesretnijim stvorenjem ucinio. Neces naci ni jednog covjeka 
koji druge Ailahu ravnim smatra a da pri tome njegova vjera u Al- 
laha nije krnjava, makar on tvrdio da na taj nacin velica Allaha. 

Takoder neces naci nikoga ko se drzi kakvih, po vjeru stet- 
nih novotarija, a da nema manjkavosti u slijedenju Vjerovjesnika, 
s.a.v.s., makar tvrdio da on tim novotarijama nastoji uzvisiti Vje- 
rovjesnika, s.a.v.s. Takav ce ustvrditi kako su te novotarije bolje i 
od samog sunneta i kako su blize sustini, ili ce, pak, tvrditi da je 
upravo to Sunnet ukoliko je neznalica koji slijepo slijedi druge. 



109 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Ukoliko, opet, zna da je to sto cini novotarija, onda prkosi Allahu 
i Njegovom Vjerovjesniku. 

Oni koji su kod Allaha, Vjerovjesnika i dobrih Allahovih ro- 
bova krnjavi i koji su sami sebe krnjavim ucinili - to su mnogobo- 
sci i pristalice novotarija koje su stetne po vjerovanje. Narocito su 
takvi oni koji vjeruju da su Allahove i Vjerovjesnikove rijeci izri- 
cajni dokazi koji ne vode cvrstom vjerovanju, niti ista koriste cvrs- 
tom vjerovanju i znanju. Takvi su i oni koji nijecu savrsena svoj- 
stva Uzvisenog Gospodara, i to iz bojazni od toga da Ijudi ne bi 
sebi predocili sliku o Bogu kakva nalikuje Ijudskoj tjelesnosti. Ta- 
kvo se krnjavo razmisljanje o Bogu pojavljuje usprkos tome sto je 
Uzviseni Sebe opisao savrsenim svojstvima. 

Zakljucimo: ove dvije kategorije imaju krnjavu predodzbu o 
samoj sustini. Ustvari, to su Ijudi koji prednjace u tome, njima je 
pristupio sejtan i naveo ih da povjeruju kako je to sto oni krnje 
sustinu upravo potpunost. Zbog toga su novotarije koje su stetne 
po vjeru u Allahovoj knjizi spomenute naporedo s mnogobos- 
tvom. 

Uzviseni Allah tako kaze: 



''Red: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potpuni, i 
grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate rav- 
nim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu 
govorite one sto ne znate''' (El-E'raf, 33). 

Grijeh i nepravicnost idu jedno uz drugo, a novotarije koje 
stete vjeri idu uz mnogobostvo. 



110 



SEJTANOVE ZAMKE 



NECISTOCI 

Sto se tice necistote olicene u grijesima i neposluhu, ona se 
ocituje na drukciji nacin. Takva necistota, naime, nuzno podrazu- 
mijeva manjkavost vjerovanja u to da je Allah jedini Gospodar, ali 
ne podrazumijeva nedolicno i neispravno misljenje o Uzvisenora 
Allahu. Radi toga je Allah, slavljen neka je, odredio za to kazne i 
odredbe, kakve je odredio i za samo mnogobostvo. Serijatski pro- 
pisi tolerisu necistocu koja ostane nakon ciscenja poslije nuzde, ili 
onu s obuce ih mokracu dojenceta i slicno, aH ne tolerisu tesku 
necistocu. Isto tako, Uzviseni prelazi preko malih grijeha, ali ne 
prelazi preko velikih. Zatim oprasta onima cije je vjerovanje u Ai- 
lahovu jednocu cisto i nije onecisceno sirkom, oprasta im ono sto 
ne oprasta drugima. Tako, ako bi onaj ko vjeruje da je samo Allah 
jedan i nikada Mu nekoga ravnim ne smatra dosao pred AUaha s 
toliko grijeha kolika je Zemlja, On bi mu podario i oprosta kolika 
je Zemlja. Nesto ovako nece dozivjeti onaj cije je vjerovanje u Al- 
lahovu jednocu manjkavo i pomuceno sirkom. Uz cisto vjerovanje 
u Allahovu jednocu {tevhid halis), koje nije pomuceno sirkom, 
grijeh ne moze ostati. Ovakvo vjerovanje nosi u sebi takvu Ijubav 
prema Uzvisenom Allahu, velicanje AUaha, strah od Njega, i na- 
danje koje je upravljeno samo Njemu, da nuzno dovodi do potira- 
nja grijeha, makar bili veliki kao Zemlja, jer su grijesi kod ovakve 
osobe nesto prolazno. Necistoca je u ovakvom slucaju prolazna 
stvar, a odbacivanje necistoce je nuzno tako da se ona ne moze 
ukorijeniti. 

Treba imati na umu da blud i sodomija predstavljaju necisto- 
tu koja je teza od ostalih necistoca, s obzirom da to kvari srce i 
jako slabi vjerovanje u Allahovu jednocu. Radi toga oni koji su 
najveci mnogobosci cine ova necista djela. Sto je mnogobostvo 
vise prisutno kod covjeka, to je vise ove necistoce, a opet, sto je 
covjek iskrenije predan vjeri, to je dalje od ove necistoce. U tome 
smislu Uzviseni Allah kazuje o Jusufu, a.s.: 






Zycx 



in 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



"... tako hi, da odvratimo odnjega izdajstvo i blud,jerje on ui- 
stinu bio Nas iskreni rob" (Jusuf, 24). 

Biti zaljubljen u neki lik na nedozvoljen nacin jeste vid rops- 
ke predanosti, ustvari to je jedan od najizrazenijih nacina oboza- 
vanja, narocito u slucaju kada takav lik ovlada srcem i kada ono 
postane zaneseno njime. Zanesenost takoder znaci ropsku preda- 
nost. Tako zaljubljena osoba postaje robom onoga u koga je za- 
Ijubljena. 

Pocesto se desava da ta Ijubav, sjecanje, ceznja i nastojanje da 
se pridobije naklonost voljene osobe nadvisi Ijubav prema Allahu, 
spominjanje Allaha i nastojanje da se stekne Njegovo zadovolj- 
stvo. Stavise, cesto se desava da svega toga nestane iz srca zaljub- 
Ijenog te on postaje u cijelosti vezan za lik osobe koju voli. On se 
ponasa kao da tu osobu stalno gleda, te ona postaje njegovim bo- 
zanstvom, pored Uzvisenog Allaha. On daje prednost zadovolj- 
stvu i Ijubavi te osobe nad AUahovim zadovoljstvom i Ijubavi, nas- 
toji joj se pribliziti vise nego Allahu Uzvisenom, te ulaze u stjeca- 
nje njene naklonosti vise nego u stjecanje Allahove naklonosti, 
kloni se srdzbe te osobe vise nego sto se kloni srdzbe Uzvisenog 
Allaha. Ta mu osoba postaje bliza nego njegov Gospodar: u pog- 
ledu Ijubavi, poniznosti pred njom i poslusnosti. 

Zbog navedenog Ijubav i sirk dvije su usko povezane stvari. 
Uzviseni Allah kaze za Lutov narod da su biH mnogobosci, a isto 
kaze i za namjesnikoyu zenu, koja je u vrijeme dok je spletkarila 
bila mnogoboskinja. Sto je covjek vise uronio u mnogobostvo, to 
je na vecoj kusnji kada je u pitanju Ijubav prema osobama. S druge 
strane, sto snaznije vjeruje u jednocu Uzvisenog Allaha, to je tak- 
va kusnja dalje od njega. Vrhunac bluda i sodomije jeste u zaljub- 
Ijenosti. Onaj sto cini spomenute poroke nikako nije Hsen zaljub- 
Ijenosti, on se zaljubljuje sad tamo sad onamo. Njegova zaljublje- 
nost ne ostaje vezana za jedno mjesto, vec se dijeU u mnogo smje- 
rova, svaka osoba koju voli dobija dio njegova obozavanja i robo- 
vanja. 

Medu grijesima ne postoje pogubniji po srce i vjeru od ova 
dva razvratna djela. Oni narocito udaljavaju srce od Allaha, jer 
spadaju u najruznija djela. 

112 



SEJTANOVE ZAMKE 



Kada srce postane obojeno njima, pocne se udaljavati od 
onoga sto je dobro, a Allah prima samo dobra djela. Sto je srce 
vise necisto, to je dalje od Allaha. Zbog toga je Isa, a.s., kako pre- 
nosi imam Ahmed u Poglavlju o skrusenosti (Kitahuz-zuhd) ^ ka- 
zao: Grjesni nemarnici nece postati mudraci niti ce bludnici uci u 
carstvo nebesko. 

S obzirom da je blud blizak sirku, Uzviseni Allah kaze u 
Kur'anu: 



J f ^ 



"'Bludnik ne treba da se zeni osim hludnicom Hi mnogoboski- 
njom, a bludnica ne treba da bude pozeljna osim bludniku Hi 
mnogoboscu, to je zabranjeno vjernicima" (En-Nur, 3). 

Ovaj ajet nosi u sebi propis po kojem se ima postupati i nije 
nicim derogiran, nosi u sebi obavijest i zabranu. Niko nije iznio 
neki argument da je odredba izrecena u ovom ajetu derogirana. 
Ono sto mnogima cini problem je, hvala Uzvisenom Allahu, jas- 
no. Naime, njima se nejasnim pricinja znacenje sljedecih rijeci Uz- 
visenog Allaha; "Bludnik ne treba da se zeni osim bludnicom Hi 
mnogoboskinjom'\ tj. da li se radi o obavijesnom iskazu, zabrani ili 
dopustanju? Kako bismo mogli prihvatiti da je rijec o obavijesnom 
iskazu ako vidimo da se mnogi bludnici zene cestitim zenama. 
Kako cemo uzeti da je rijec o zabrani kada je vec bludnicima zab- 
ranjeno zeniti se drugim zenama osim bludnicama ili mnogobos- 
kinjama, a to onda treba znaciti da jm je zabranjeno zeniti se cesti- 
tim vjernicama a dopusteno zeniti se mnogoboskinjama i bludni- 
cama. 

Buduci da je ovo unekoliko nejasno, pocelo se tragati za 
znacenjem koje bi moglo biti ispravno. 

Tako su neki kazali da se pod zenidbom, u ovom ajetu, misH 
na snosaj i blud, te bi znacenje trebalo biti: bludnik ne smije blud- 
niciti osim s bludnicom ili mnogoboskinjom. 



113 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Ovo je neprihvatljivo i beskorisno turaacenje. Allahov je go- 
vor cist od slicnih stvari. Samo se po sebi podrazumijeva da blud- 
nik bludnici samo s bludnicom. Kakav bi onda bio smisao da se 
govori o tome? Posto su ucenjaci uvidjeli nistavnost ovakvog tu- 
macenja, odbacili su ga. 

Neki su, opet, kazali kako je iskaz u ovome ajetu opcenit a 
znacenje specificno, te kako se misli na odredenog muskarca i od- 
redenu zenu. Ona je bila prostitutka u doba dzahilijeta a on njen 
podvodac. Kada je on prihvatio islam, upitao je Vjerovjesnika, 
s.a.v.s., za dopustenje da se njome ozeni i tada je objavljen ovaj 
ajet. 

Ovo je takoder neprihvatljivo tumacenje. Kada bismo uzeli 
da je ova konkretna situacija i bila povodom objavljivanja tih ajeta, 
trebali bismo znati da se Kur'an ne zadovoljava povodima koji su 
nerazumljivi i apsurdni. Da i jeste tako, onda izvodenje propisa na 
osnovu njih ne bi bilo primjenljivo na druge slucajeve. 

Neki pak kazu da je ovaj ajet derogiran ajetom koji kaze: 
^liiUjJ (^^^ j^ <>J-lJaJlj ISc^ ^if^l ^J^'^j^ "Udavajte neudate i 
zenite neozenjene" (En-Nur, 32). 

Ovo je tumacenje najneprihvatljivije tumacenje, jer izmedu 
ova dva ajeta nema nikakve protivrjecnosti i suceljavanja. Uzviseni 
je ustvari naredio da treba udavati neudate i zeniti neozenjene i 
zabranio je zenidbu bludnicom kao sto je zabranio i zenidbu sa 
zenom koja je udata te onom koja je u odredenom stupnju rod- 
binskog srodstva. Sta je onda u ovom slucaju derogirano i cime? 

Neko ce kazati: sta je onda znacenje ajeta? Znacenje ajeta je, 
a Allah najbolje zna, da je onome ko se hoce ozeniti naredeno da 
se ozeni cestitom i cednom osobom. Dakle, dozvoljeno mu je 
ozeniti se nekom zenom jedino pod ovim uvjetom, o cemu Uzvi- 
seni govori u surama En-Nisa i El-Maida. Propis koji je vezan za 
uvjet prestaje vaziti onda kada prestane postojati taj uvjet. U 
ovom slucaju dopustenje je vezano s uvjetom cestitosti; ukoliko 
osoba nije cestita, prestaje biti dopusteno zeniti se njome. Onaj ko 
se namjerava ozeniti on ce se pridrzavati AUahovih propisa i zako- 
na koje je propisao posredstvom Svoga Vjerovjesnika ili se nece 



114 



SEJTANOVE ZAMKE 



pridrzavati toga. Ukoliko se ne pridrzava toga, onda je mnogobo- 
zac s kojim u brak moze stupiti jedino osoba koja je mnogobozac 
kao i on. Ukoliko se pridrzava Allahovog zakona, pa ipak ucini 
ono sto je suprotno torn zakonu, te se ozeni osobom kojom mu je 
zabranjeno zeniti se, takav brak se nece smatrati valjanim. 

Ovo u potpunosti pojasnjava znacenje kur'anskih rijeci: "... 
ne treba se zeniti osim bludnicom Hi mnogoboskinjom." Isti propis 
vazi i za zenu. 

Ovakav propis ne samo da iziskuje Kur'an vec i sama cista 
Ijudska priroda (fitra) i razum. Uzviseni je Allah zabranio vjerniku 
da se ponasa tako kao da mu je svejedno za nedopustene postupke 
u porodici pa da se zeni prostitutkom. On je Ijudsku prirodu stvo- 
rio takvom da joj je mrsko i strano nesto kao ovo. Oni koji pretje- 
ruju grdeci covjeka koji ne mari za moralom supruge nazivaju ga 
"muzem bludnice". Allah je zabranio muslimanu da dozivi nesto 
tako. 

Sustina zabrane o kojoj je rijec ovim je postala ocita a znace- 
nje ajeta jasno. Allah daje svaki uspjeh. 

Kao pojasnjenje ovoj zabrani koja odslikava Allahov potpuni 
zakon navest cemo sljedece: ako zena cini ovakvu vrstu prijestupa, 
to se odrazava kao povreda bracne veze i remecenje potomstva 
koje je Allah podario Ijudima za njihovo dobro ubrajajuci ga medu 
ostale blagodati koje im je podario. Blud dovodi do mijesanja sje- 
mena te do toga da se ne moze sa sigurnoscu znati porijeklo po- 
tomka. Stoga je jedna od lijepih stvari koje Serijat nosi sa sobom ta 
da je zabranjeno zeniti se bludnicom, izuzev ako se pokaje i pres- 
tane ciniti to sto je cinila. 

Bludnica je takoder nevaljala zena, o cemu je prethodno bilo 
rijeci, a Uzviseni je Allah doveo brak u uzrocnu vezu s Ijubavlju 
(meveddet) i samilosti (rahmet). Meveddet oznacava cistu Ijubav. 
Kako onda nevaljalu zenu moze voljeti cestiti muskarac i kako mu 
ona moze biti suprugom? 

Za supruznika se upotrebljava rijec zevdz jer ona oznacava 
slicnost, te bi supruznici prema tome trebali biti dvije medusobno 
slicne osobe. S druge strane, izmedu cestitog muskarca i nevaljale 

115 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



zene postoji jasna nepodudarnost kako u pogledu serijatskih pro- 
pisa tako i u pogledu opcih mjerila. Medu takvim osobama ne mo- 
ze biti medusobne srodnosti, samilosti i Ijubavi. Krajnje je divno 
ucinio Onaj Koji je odredio ovako I zabranio muskarcu da bude 
suprug prostitutke. 

Kako je daleko od ovoga onaj koji smatra da je covjeku doz- 
voljeno ozeniti se takvom zenom i opciti s njom nocas, a neki je 
bludnik s njom opcio prosle noci. Sjeme bludnika ne nosi u sebi 
hurmet (dostojanstvenost i nepovredivost), a sjeme muza nosi. 
Kako bi onda moglo biti dopusteno da se ova dva sjemena nadu 
Zajedno u istoj materici. 

Smisao je u sljedecem: Uzviseni Allah nazvao je bludnike 
nevaljalim, necistim {habisun i hahisat). 2a takvo cinjenje propisa- 
no je ciscenje. Ukoliko je oneciscenje (opcenje) dozvoljeno, onda 
se onaj koji ga cini naziva dzunub (udaljen), jer mu nije dopusteno 
pristupiti ucenju Kur'ana, obavljanju namaza ili ulasku u dzamiju. 
Sve mu je to zabranjeno dok se ne ocisti vodom. Ukoliko je oneci- 
scenje ucinjeno na nedozvoljen nacin, onda srce biva udaljeno od 
AUaha. Izmedu srca i vjerovanja stvara se prepreka sve dok se ono 
u potpunosti ne ocisti pokajanjem a tijelo vodom. Lutov je narod 
govorio: ^Oj^jJL^ J-Cl 'Jr\ °^S^°} J> ^^ S\ *^^1^ "Istjerajte Lutovu 
porodicu iz grada vaseg, oni su Ijudi - cistuncil" (En-Neml, 56). To 
sto su oni govorili bilo je zbog istog razloga zbog kojeg su se 'oni 
sto su rovove iskopali' (ashabul-uhdud) svetili vjernicima: Ijiil Uj^ 
4 4:^! ji>Jl "UiVj IjLjJ ji Sfl 14I- "A svetili su im se samo zato sto su u 
AUaha, Silnoga 1 Hvale dostojnog, vjerovali" (El-Burudz, 8). Slicno 
tome je i sljedece: 

L.J iLij lj/\ Uj ^L il^i; bi 'Vl "^ bj^ U^ s-^'' J^Ll [^ 

"Red: 'O sljedbenici Knjige, zar da nas osudujete zato sto vje~ 
rujemo u AUaha i u ono sto nam se objavljuje, i u ono sto je ob~ 
javljeno prije'" (El-Maida, 59). 

Mnogobosci se isto tako svete vjernicima 1 osuduju ih zbog 
116 



SEJTANOVE ZAMKE 



toga sto su u potpunosti predati vjerovanju u Jednoga Boga i sto 
ne dopustaju da im mnogobostvo pomuti to vjerovanje. Oni koji 
izmisljaju i slijede po vjeru stetne novotarije se, opet, svete i osu- 
duju one koji su predati slijedenju Vjerovjesnika i njegova sunneta 
i koji ne dopustaju da im to pomute misijenja koja iznose Ijudi niti 
bilo sta sto je s time u suprotnosti. 

Onome koji vjeruje u AUahovu jednocu i slijedi Vjerovjesni- 
ka, s.a.v.s., bolje je, korisnije i lakse podnositi osvetu i osude mno- 
gobozaca i onih sto slijede, po vjeru, stetne novotarije nego trpjeti 
Allahovu i Vjerovjesnikovu osudu zbog slijedenja mnogobozaca i 
onih sto slijede, po vjeru, stetne novotarije i radi ugadanja njima. 

Kada se vec strpiti mora, strpljiv budi zbog onoga sto jepravo. 
Tome ces strpljenja na kraju zahvalan biti. 



117 




ZNAKOVIMA BOLESTI I ZDRAVLJA SRCA 

Svaki organ tijela stvoren je radi posebne funkcije koju obav- 
Ija. Organ je bolestan ukoliko nije u stanju vrsiti funkciju zbog 
koje je stvoren Hi je vrsi uz odredene poremecaje. Ruka je bolesna 
ako se ne moze njome uzimati, oko je bolesno ako se njime ne 
moze gledati, jezik je bolestan ako se njime ne moze govoriti, tije- 
lo je bolesno ako nije u stanju vrsiti prirodne pokrete ili ako ih 
tesko vrsi. Srce je bolesno ako nije u stanju ciniti ono zbog cega je 
stvoreno, tj. spoznavati Allaha, voljeti Ga, ceznuti za susretom s 
Njim, predati Mu se i davati Mu prednost nad svime drugim. Kada 
bi covjek spoznao sve, a ne bi spoznao svoga Gospodara, bilo bi to 
kao da nije spoznao nista. Kada bi dokucio svaku ovosvjetsku sre- 
cu i uzitak, a ne bi postigao to da voli Allaha, da cezne za Njim i 
uziva u Njegovoj blizini, bilo bi to kao da nije osjetio nijedan uzi- 
tak, blagodat ili radost. 

Ustvari, ukoliko u srcu nema navedenog, onda ce mu se sva 
sreca i svi uzici neizostavno vratiti kao patnja, i pocet ce trpjeti 
patnju od onoga u cemu je uzivao. Tome postoje dva razloga: je- 
dan je razocarenje i tuga zbog toga sto su sreca i uzici prosli, te su 
mu sada nedostupni mada je puno vezan za njih; drugi je razlog to 
sto ga je masilo ono sto mu je bolje, korisnije i trajnije i sto nije 
cinio nesto tako. Tako, naposljetku, ono sto je volio i imao proslo 
je, a sto je najvise volio nije postigao. Onaj ko bude spoznao Alla- 
ha i bude Ga volio te iskreno Mu robovao, neizostavno ce postici 
ono sto zeU. Srce onoga kome je nesto draze od Allaha bolesno je. 
To je kao kada se zeludac navikne da jede nesto ruzno i pocne ga 
voljeti vise nego ono sto je lijepo. U zelucu tada malaksa zelja za 
onim sto je lijepo. 

Desava se da srce oboli i da bolest uzme maha, a da covjek to 
i ne zna jer ne nastoji spoznati u cemu se ogleda zdravlje srca. Cak 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



se desava da srce i umire, a da covjek ne osjeti kako je mrtvo. Znak 
za to je da ga ne bole rane koje sa sobom nose ruzna djela niti ga 
boli to sto ne poznaje istinu te to sto vjeruje u zabludu. S druge 
strane, kad je srce zivo, ono osjeca bol kada ga zadesi nesto ruzno, 
takoder osjeti bol zbog nepoznavanja istine o zivotu. 

Pjesnik je kazao: 



Mrtvoga rana ne holt. 



JO 



Covjek ponekad i osjeca bol, ali mu je mucno podnositi gor- 
cinu lijeka, tako da vise voli i dalje trpjeti bol nego se nositi s lije- 
kom. Njegov je lijek suprotan onome sto voli. Takvo nesto je za 
covjeka najteze, ali nema nicega korisnijeg od toga. 

Ponekad se covjek navikne na strpljivo lijecenje, a onda nje- 
gova odlucnost iscezne i ne biva u stanju dalje nastaviti s time us- 
Ijed nedostatnog znanja, razboritosti i strpljenja. On je tada kao 
neko ko krene na put i plasi se toga puta nakon kojeg se nalazi 
posve sigurno mjesto: pri tome zna da ako bude strpljiv, da ce 
strah proci i da ce uslijediti sigurnost. 

Zbog toga mu je potrebna snaga strpljivosti i cvrsto uvjere- 
nje o mjestu na koje ide. Kada mu strpljenje i uvjerenje malaksaju, 
on se vrati s puta ne upustajuci se u teskoce koje put nosi sa so- 
bom. To se narocito desava ako nema druga te se osjeti usamlje- 
nim i pocne govoriti: "Gdje su Ijudi?" 

Tako se desava s vecinom Ijudi i to ih odvodi u propast. Is- 
krena strpljivost ne dopusta da se covjek osjeti usamljenim usljed 
toga sto ima malo drugova, saputnika, niti zbog gubitka druga 
ukoliko srce osjeca da je u drustvu vjerovjesnika, pravednika, sehi- 
da i dobrih Ijudi kojima je Allah podario svoju blagodat. Kako su 
oni divna skupina! Tako covjek koji je pokoran Allahu moze sam 
pronaci putokaz koji ga vodi u valjanom smjeru. 



■''° Ovo je dmgi dio stiha koji je kazao glasoviti pjesnik El-Mutenebbi, a prvi dio 
glasi: Ko je snishodljiv lahko ga je poniziti. 



120 



5EJTANOVE ZAMKE 



Ishaku bin Rahivejhu jednom su prilikom postavili neko pi- 
tanje, i on je odgovorio. Na to su mu kazali: "Tvoj brat Ahmed 
bin Hanbel o tome pitanju kaze to i to." A on je odvratio: "Ne 
mislim da ce se iko slagati sa mnom u vezi s ovim pitanjem." Dak- 
le, nije se osjetio usamljenim nakon sto je uvidio da se s njim ne 
slaze niko. Kada se istina jasno pojavi, nije joj potreban ni jedan 
argument da je podupre. Srce vidi istinu onako kao sto oko vidi 
sunce. Kada covjek ugleda sunce, nije mu potreban niko da mu 
posvjedoci i slozi se s njim da je sunce izaslo, jer on to zna i uvje- 
ren je u to.''^ 

Ebu Muhammed bin Ismail, poznat kao Ebu Sama lijepo je 
kazao u svojoj knjizi o novotarijama: "Kada je dosla naredba o 
dzematu (zajednici), to je znacilo da je naredena istina i slijedenje 
istine i to i onda kada je bilo malo onih koji se nje pridrzavaju a 
puno onih koji rade suprotno od nje." 

Kazao je tako jer je prava zajednica (dzemat) u vrijeme Vje- 
rovjesnika, s.a.v.s., i njegovih ashaba bila jedinstvena kada je u pi- 
tanju istina, a nije uzimao u obzir veiiki broj onih koji su poslije 
slijedili novotarije. Amr bih Mejmun ispricao je sljedece: "Bio sam 
sa Muazom u Jemenu, nisam ga napustao sve dok ga nisam izgu- 
bio u prasini Sama. Nakon njega druzio sam se s najpronicljivijim 
covjekom, Abduliahom bin Mesudom, r.a., koga sam cuo kako 
kaze: 'Morate paziti na zajednicu jer je Allahova pomoc i zastita 
nad zajednicom.' Jednog dana cuo sam ga kako kaze: 'Doci ce vam 
vladari koji ce kasniti s obavljanjem namaza i obavljat ce ga izvan 
njegova vremena, zato vi klanjajte namaz na vrijeme jer je to stro- 
ga duznost, a onda klanjajte s njima i to ce vam biti kao dobro- 
voljni namaz.' Onda sam upitao: 'Ashabi Muhammedovi, ne razu- 
mijem to sto nam govorite?' A sta to?', kaza on. 'Ti mi preporucu- 
jes zajednicu i podstices me na nju a zatim kazes: 'Klanjaj namaz 
sam jer je namaz stroga duznost, a onda klanjaj u dzematu pa ce ti 
taj namaz biti kao dobrovoljni namaz?" On mi odgovori: 'Amre 



^^ Fudajl ibn Ijad divno je kazao: "Idi Pravim putem i nemoj se osjecati usam- 
Ijenikom zbog toga sto je malo onih koji njime hode, a cuvaj se puta zablude i 
ne daj da te zavara mnostvo onih sto idu u propast." 



121 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



bin Mejmune, smatrao sam te jednim od najpronicljivijih Ijudi u 
ovom kraju. Znas li ti sta je to zajednica (dzemat)?' 'Ne', rekoh. 
'Vecina zajednice su oni koji su je napustili. Zajednica su', rece, 
'oni koji su slozni u istini, pa makar to bio i ti sam.'" 

U drugoj verziji ovog predanja stoji: "Potapsao me je po le- 
dima i kazao: 'Jadan ti, vecina Ijudi se okrenula od zajednice. Zaje- 
dnica, to su oni koji su slozni u pokornosti Uzvisenom Aliahu.'" 

A Neim bin Hammad kazao je ovako: "Znaci, kada se zajed- 
nica poremeti, duzan si ciniti ono sto je zajednica cinila dok se nije 
bila poremetila, pa makar bio i sam, jer ti si tada zajednica."''" Ha- 
san el-Basri, kako prenosi Ebu Sama od Mubareka, kazivao je slje- 
dece: "Sunnet je, tako mi Onoga pored Kojeg drugog boga nema, 
izmedu fanaticnog zanesenjaka i grubog neotesanca. Zato budite 
strpljivi u slijedenju sunneta, Allah neka vam se smiluje. Sljedbeni- 
ci sunneta bili su u proslosti najmalobrojniji medu Ijudima, a bit ce 
najmalobrojniji i ubuduce. To su oni koji se nisu poveli za onima 
sto su se predali raskosi i uzivanju, niti za onima koji su poceli 
slijediti, po vjeru, stetne novotarije. Oni su sa strpljivim u slijede- 
nju sunneta, sve do susreta s Allahom. Uz pomoc Ailahovu budite 
i. 



takvi."-^-^ 

Muhammed bin Eslem et-Tusi, voda (imam) koga su svi kao 
takvog prihvatali bio je, bez obzira na polozaj, najbolji sljedbenik 
sunneta u to vrijeme. On je, tako, govorio: "Za bilo kakav postu- 
pak AUahovog Vjerovjesnika, s.a.v.s., za koji sam saznao, ja sam ga 
slijedio. Pokusavao sam i obaviti tavaf oko Kabe jasuci, ali nisam 
uspio." Neke ucenjake sto su zivjeli u njegovo vrijeme upitali su o 
glavnini koja se spominje u sljedecem hadisu: "Kada se Ijudi pocnu 
razilaziti, drzite se glavnine." Odgovor tih ucenjaka bio je: "Mu- 
hammed bin Eslem et-Tusi jeste glavnina. Kada u bilo kojem vre- 
menu zivi dobar poznavalac sunneta koji poziva na slijedenje sun- 
neta on je dokaz vjere (hudzdze), on je stjeciste jedinstva, on je 
glavnina, onako kako postupa on to je put vjernika. Ko god ne 



52 
53 



Vidi: Ebu Sama, El~Bais. 

Biljezi Darimi u svome Sunenu, 1/71-72. 



122 



SEJTANOVE ZAMKE 



slijedi taj put, a slijedi neki drugi, Allah ce ga pustiti da i dalje cini 
to sto cini i onda ce ga baciti u Dzehennem, a to je grozno boravi- 



ste 



?j54 



Smisao je u sljedecem: znaci koji govore o bolesti srca jesu 
kada srce odustane od hrane koja je za njega korisna i prikladna i 
okrene se stetnoj hrani. Zatim kada odustane od lijeka koji je kori- 
Stan za njega i okrene se lijeku koji je stetan. Postoje, dakle, cetiri 
stvari: korisna hrana, iijek koji lijeci, stetna hrana i smrtonosni 
lijek. 

Srce koje je zdravo daje prednost stvarima koje su korisne i 
Ijekovite nad onima koje su stetne i bolne. Bolesno srce cini sup- 
rotno. 

Najkorisnija je hrana hrana vjerovanja, a najkorisniji lijek je 
Kur'an, s tim sto i u jednom i u drugom ima i hrane i lijeka. 

Znaci koji kazuju da je srce zdravo sljedeci su: ako se ponasa 
kao da napusta ovaj svijet kako bi otislo na buduci i ostalo tamo 
kao da njemu pripada, te ako se ponasa kao da je stranac na ovome 
svijetu koji je dosao samo da uzme ono sto mu treba i da se vrati u 
svoju domovinu, onako kako je Resuiullah, s.a.v.s., kazao Abdul- 
lahu bin Omeru: 

". jj^l JaI y> dlliJ Ipj J-^ y\S' j\ 4*d^ '^^ ^'-^1 J 0^" 

"Ponasaj se na ovome svijetu kao da si stranac ill prolaznik i 
smatraj se stanovnikom kabura."^^ 

AH bin Ebu Talib, r.a., veli: "Ovaj svijet putuje odlazeci, a 
buduci svijet putuje dolazeci. I jedan i drugi imaju svoje pristalice, 
zato budite pristalice buduceg svijeta, a ne budite pristalice ovoga 
svijeta, jer danas se radi a ne polaze racun, a sutra ce se polagati 
racun i nece se moci nista ciniti." 

Sto je srce zdravije, to je blize ahiretu, sve dok ne postane u 



^'^ Vidi: Es-Satibi, El-Ptisam. 

^^ Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari, Ibn el-Mubarek, Tirmizi i Ibn Ma- 



dza. 



123 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



cijelosti ahiretsko, a sto je slabije, to vise naginje dunjaluku, sve 
dok ne postaje u cijelosti dunjalucko. 

Jedan od znakova koji kazuju da je srce zdravo jeste to da 
ono stalno navodi onoga u cijim je grudima da bude predan i po- 
koran Allahu, da se veze za Njega kao sto je zaijubijeni prisiljen 
biti vezan za voljenu osobu jer ne moze zivjeti bez nje, jer ne mo- 
ze dozivjeti bilo kakvu srecu i radost ako ona nije zadovoljna nji- 
me, ako mu nije blizu i ako mu nije nakionjena. Kod nje nalazi 
smiraj, utociste, radost, oslonac, povjerenje, upravlja svoja nadanja 
i bojazni prema njoj. Vracanje njoj mu je lijek. 

Kada srce spozna Gospodara, nade kod Njega utociste i smi- 
raj, a nedace i tjeskobe nestanu, i prestane siromastvo, a u srcu 
postoji takvo siromastvo koje ne moze iskorijeniti niko drugi 
osim Uzvisenog Aliaha, i takva nesredenost koju ne moze urediti 
nista drugo osim da se covjek okrene Allahu, i takva bolest koju 
ne moze iskorijeniti nista drugo do iskrenost i pokornost Njemu. 
Zdravo srce stalno navodi covjeka da nade smiraj kod svoga Gos- 
podara kako bi pronasao i okusio dah ispravnog zivljenja. Na taj 
nacin njegov zivot postaje drukciji od zivota nemarnika koji ne 
mare za ono zbog cega su i stvoreni svi Ijudi, ne mare zbog cega su 
stvoreni Dzennet i Dzehennem, poslati vjerovjesnici i objavljene 
knjige. Kada i ne bi bilo nagradivanja, dovoljna bi nagrada bila to 
postici, a dovoljan gubitak to propustiti. 

Neki vrlo pobozni znalac {arif) kazao je: "Siromasi ovoga 
svijeta napustili su ga a da nisu okusili ono sto je najboije na nje- 
mu." Na pitanje sta je to najboije na njemu, on je kazao: "Voljeti 
AUaha, teziti Njemu, ceznuti za susretom s Njim i uzivati spomi- 
njuci Ga i pokoravajuci Mu se." 

Jedan drugi veli: "Tako prozivljavam vrijeme da bih mogao 
reci: ako je ovako stanovnicima Dzenneta, onda oni lijepo zive." 

A jedan je, opet, kazao: "Tako mi Aliaha, ovaj svijet i nije 
dobar bez Ijubavi i pokornosti. Njemu, niti bi Dzennet bio dobar 
da se u Njemu ne vidi Allah." 

. V V 

"Zivot srca jeste u spominjanju Zivoga, Koji nece nikada 
umrijeti, a prijatno zivljenje ogleda se u zivljenju s vjerom u Alla- 



124 



SEJTANOVE ZAMKE 



ha, ne drukcije", kazao je Ebu el-Husejn el-Verrak. 

Poboznim znalcima teze pada prolaznost zivota od smrti jer 
prolazak znaci prekidanje veze s Istinom (hakk), a smrt je prekid 
veze s Ijudima. Izmedu ova dva prekida golema je razlika. 

"Ko se raduje Allahu", rekao je neko, "njemu se raduje sva- 
ko, a onaj ko se ne raduje Allahu, njegovo ce srce na ovome svijetu 
razjedati jad." 

Jahja bin Muaz veli ovako: "Koga raduje da sluzi Allahu, sve 
ce Ijude radovati da sluze njemu, ako se bude veselio Allahu, svako 
ce se veseliti njemu kada ga vidi." 

U znakove zdravog srca spada i sljedece: 

da srce ne izbjegava spominjati Allaha, da mu ne predstavlja 
teskocu sluziti Mu, niti da se okrene nekome drugom, izuzev ako 
ga taj neko upucuje Allahu i zajedno Ga s njim spominje; 

da je bol koju osjeca zbog onoga sto je propustilo veca od 
boli koju osjeca onaj sto zudi za imetkom kada ga izgubi; 

da nastoji sluziti Allahu onako kao sto gladni nastoji doci do 
vode i hrane; 

da kada zapocne obavljati namaz, odbaci sve ovosvjetske bri- 
ge, te da mu tesko pada kraj namaza jer u njemu nalazi uzitak i 
radost, da brine samo o jednom, i da to bude Allah; 

da bude skrt prema vremenu i da mu je vise stalo do toga da 
mu ono zalud ne prode, nego sto je najskrtijem covjeku stalo do 
njegova imetka; 

da vise pazi da mu djela budu ispravna nego uspjesna, te da 
nastoji iskreno savjetovati druge, valjano raditi i ciniti dobrocin- 
stvo, pri cemu opaza darove kojima ga Allah daruje i propuste ko- 
je cini prema Allahu. 

Ovo je sest stanja koja moze dozivjeti samo ono srce koje je 
zivo i zdravo. 

Opcenito govoreci, zdravo je srce ono koje je zaokupljeno 
jedino Allahom, sva njegova Ijubav i stremljenja usmjereni su Al- 



125 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJi 



lahu. Ukoliko je covjekovo srce zdravo, njegovo tijelo, djela, san, 
Java i govor upravljeni su Allahu. O Njemu mu je draze govoriti 
nego o bilo cemu drugom. Njegove misli kruze oko onoga cime je 
On zadovoljan i sto On voli. Covjeku cije je srce zdravo draze je 
biti sam nego u drustvu, osim ako je takvo drustvo draze Allahu i 
ukoliko u njemu dozivljava radost i spokoj. Kad god opazi kako 
dusa naginje necemu drugom, srce je podsjeti ucenjem sljedecih 
ajeta: 

"A ti, o duso smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i 
On tobom zadovoljan' (El-Fedzr, 27-28). 

Ono joj ponavija ove rijeci kako hi ih cula od svoga Gospo- 
dara na dan susreta s Njim i kako bi se one urezale u srce kao pe- 
cat istinskog pokoravanja Allahu i kako bi pokoravanje postalo 
njegovo svojstvo i nacin osjecanja, a ne puka forma. Srce kroz tu 
pokornost nastoji iskazati Ijubav i pribliziti se Allahu, dz.s., onako 
kao sto zaljubljeni nastoji voijenoj osobi biti na usluzi i uciniti za 
nju ono sto treba. Kad god covjek vidi pred sobom neku zapovijed 
iU zabranu koja dolazi od Njegova Gospodara, osjeti kako njegovo 
srce govori: "Odazivam Ti se i pokoravam Ti se. Slusam i pokoran 
sam. 2a to cu imati od Tebe nagradu a zahvala za to pripada Tebi." 

Kada covjeka cije je srce zdravo nesto zadesi, ono tada govo- 
ri Allahu: "J^ sam Tvoj rob i siromasak Tvoj, a Ti si moj Svemogu- 
ci i Svemilosni Gospodar. Ja se ne mogu strpiti ako me Ti ne uci- 
nis strpljivim, niti smoci snage ako mi Ti ne podaris snagu. Nigdje 
se od Tebe ne mogu skloniti doH kod Tebe i nemam od koga po- 
moci traziti osim od Tebe, nemam se kuda vratiti ispred Tvojih 
vrata, niti imam gdje otici od Tebe." 

Kada je tako potpuno predat Allahu i oslonjen na Njega, 
covjek ce, ako ga zadesi nesto sto ne voU, reci: "Ovo je milost koja 
mi je podarena i koristan lijek od Samilosna Ijekara." A ako ga 
omasi ono sto bi volio da mu se desi, on kaze: "To je zlo koje me 
je omasilo." 

Kad ga zadesi nesto dobro ih lose, takav covjek se okrene 
126 



SEJTANOVE ZAMKE 



Alkhu, i otvore mu se vrata, slicno ononie sto je kazao neki pjes- 
nik: 

Kad god me zadesi nesto sto bi mi mrsko Hi drago, 

ja s time Tebi podoh. 

Propisi mi da u odredbi nadem zadovoljstvo, 

H nevolji Te uvijek za prijatelja nadoh. 

Allahu je znano sve sto je u srcima i sve misli skrivene. On 
zna sta je u riznicama koje si pohranio. On zna najtanahnije tajne, 
a to ce narocito vidljivo biti na Dan kada tajne budu objelodanje- 
ne. 



127 



JEDANAESTO POGLAVLJE 



LIJECENJE BOLESTI SRCA KAKO NE Bl NJIME OVLADALA 

STRAST 

Ovo je poglavlje neka vrsta temelja poglavljima koja slijede, 
jer sve bolesti srca dolaze upravo od nefsa - strasti. 

Tu se zamecu sve nevaljale stvari i potom se sire u organe. 
Prvo sto ira se nade na domasaju jeste srce. ResuluUah, s.a.v.s., 
drzeci hutbu kazao je: 

"Hvala Allahu, od Njega pomoci trazimo, molimo Ga da nas 
uputi na Prvi put i da nam oprosti grijehe. Utjecemo se Al- 
lahu od zla dusa nasih i od ruznih postupaka nasih."^^ 

Boziji Poslanik, s.a.v.s, zamoHo je Allaha, dz.s., da ga sacuva 
opcenito od svih zala sto ih donosi nefs^ te od losih djela koja se u 
njemu zacinju i od prijestupa i kazni koje potom uslijede. Na taj 
nacin doveo je u vezu trazenje utocista od nefsa i od losih djela. 

Postoje dva moguca nacina razumijevanja navedenog: 

jedan je da se radi o dovodenju u vezu vrste i kategorije kojoj 
vrsta pripada, te bi znacenje bilo: utjecem Ti se od te vrste djela; 

drugi je da se pod time podrazumijevaju kazne za ucinjena 
djela koje ce zadesiti onoga koji je ta djela ucinio. 

Uzme li se u obzir prvo, onda je Vjerovjesnik, s.a.v.s., trazio 
od Allaha, dz.s., da ga zastiti od osobina nefsa i djela koja pod ut- 
jecajem nefsa nastaju. 



56 



■' Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Muslim, Ahmed, Ebu Davud i drugi. 



SEJTANOVE ZAMKE 



Po drugom, Vjerovjesnik, s.a.v.s., trazio je da ga Allah, dz.s., 
zastiti od kazni i uzroka koji dovode do kazni. 

On je losa djela pripisao nefsu. Ukoliko se radi o znacenjima: 
sacuvaj me da ne budem kaznjen za ono sto sam ucinio, ili sacuvaj 
me od mojih losih djela, prednost se daje prvom. Naime, trazenje 
utocista od pocinjenih djela jeste trazenje utocista od kazne za ta 
djela jer neka se stvar ne moze otkloniti njom samom. 

Poboznjaci koji se nastoje pribliziti Allahu (es-salikun ilalal- 
lah), bez obzira na razlicite puteve kojima hode 1 neistovjetne pos- 
tupke, slazu se u tome da nefs kida vezu kojom se srce kani priku- 
citi Gospodaru, te da ce do Njega, uzvisen neka je, dospjeti samo 
onaj ko umrtvi nefs, ko ga odbaci i pobijedi. 

Ljudi se dijele u dvije vrste: na one koje njihov nefs nadvlada, 
zagospodari njima i unisti ih, te mu postanu pokorni i ponizni, te 
one koji nadvladavaju svoj nefs, poraze ga, te im on postane poko- 
ran i izvrsava ono sto mu narede. 

Neki pobozni znalci kazase: "Krajnji cilj puta kojim hode 
pobozni tragaoci jeste pobijediti vlastiti nefs. Onaj ko pobijedi 
svoj nefs uspio je i spasen je, a onaj koga nadvlada njegov nefs po- 
razen je i propao je." Uzviseni je kazao: 

j^ nil op (U c:^3lT^ j^T ^j ^^j ^Li. Oi ^ 1^13 



f ^ '-' 



''Onda ce onome koje obijestan bio i zivot na ovom svijetu vise 
volio Dzehennem prebivaliUe postati sigurno. A onome koji je 
pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dusu odprohtje- 
va uzdrzao Dzennet ce boraviste biti sigurno" (En~Naziat, 37- 
41). 

Nefs zove na obijest i na davanje prednosti ovom svijetu, a 
Gospodar zove roba Svoga da Ga se boji i da nefs svoj uzdrzi od 
prohtjeva. Srce se take nalazi izmedu dva zova, jednom se okrene 

129 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



ovome, drug! puta onorae. 

To je situacija propitivanja i kusnje. Uzviseni je u Kur'anu 
opisao dusu {nefs) trima svojstvima: smirena dusa (el-mutmeinna), 
dusa sklona zlu {el-emmara bis-sui) i dusa sto sama sebe kori (e/- 
levvam). 

Postoji razilazenje oko toga da li je, onda, dusa jedna, ukoli- 
ko je ovako opisana, ili covjek ima tri duse: onu smirenu, onu sto 
sama sebe kori i onu sto je sklona zlu. 

Prvi stav preferiraju islamski pravnici {fukahd)y apologeticari 
(mutekellimun) i vecina tumaca Kur'ana {mufessirun) ^ a drugo je 
stav golemog broja sufija. 

U sustini nema nekog spora izmedu ove dvije grupe, jer dusa 
je jedna kao subjekt a trostruka je s obzirom na pripadajuce joj 
osobine. Ukoliko se podrazumijeva dusa kao subjekt, onda je ona 
jedna, ali ako se podrazumijeva svako njeno svojstvo ponaosob, 
onda je ona visestruka. Ne drzim da je kazano kako svako ima tri 
duse od kojih je svaka zasebna i samosvojna, i po definiciji i sustini 
jednaka onoj drugoj, i da se covjeku, kada mu se uzima dusa, uzi- 
maju tri duse od kojih je svaka samostalna. 

Tamo gdje Uzviseni Allah spominje Ijudsku dusu (nefs), 
spominje je u jednini, isti je slucaj i u svim hadisima. Niti na jed- 
nom mjestu ne stoji 'tvoje duse' ili 'njegove duse'. Mnozina se ove 
rijeci upotrebljava tek tamo gdje se o dusi govori opcenito, kao u 
sljedecem ajetu: 4^^jj tr'j^' '^U^ "••■ ^ kada se duse s tijelima spa- 
re" (Et-Tekvir, 7) ili kada se govori o mnozini, kao, recimo, kada 
Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaze: "^lijl j-j L^I \^f "Nase su duse, doista, u 
Allahovoj ruci."^'^ 

Da covjek ima tri duse, onda bi rijec dusa bila upotrijebljena 
u mnozini kada se govori o covjeku barem na jednom mjestu. 

Kada se dusa pouzda u Allaha, nade mir u spominjanju Alla- 
ha, preda Mu se, cezne za susretom s Njim i osjeca dragost u Nje- 
govoj blizini, onda je to smirena dusa kojoj ce, kada covjek bude 



57 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari, Ebu Davud, Ahmed i Nesai. 



130 



SEJTANOVE ZAMKE 



na samrti, biti kazano; 



"A fi, o c/w/o smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljnUy a i 
On tobom zadovoljan" (El-Fedzr, 27-28). 

Ibn Abbas kaze da se rijecima: M ti, o duso smirena..." misli 
na dusu koja cvrsto vjeruje. 

Katada daje sljedece tumacenje: "To je vjernik cija je dusa 
smirena u onome sto je Allah obecao." A El-Hasan veli: "To je 
dusa koja je smirena u vezi s onim sto je Allah kazao i koja cvrsto 
vjeruje u to." "To je predana i pokorna dusa", tumaci jos Katada, 
"koja je sigurna da joj je Allah Gospodar, nepokolebljivo izvrsava 
Njegove zapovijedi i pokorava Mu se i sigurna je u susret s Njim." 

Sustina smirenosti jeste mir i postojanost, sto ce reci da je 
smirena dusa ona koja je nasla mir kod svoga Gospodara tako sto 
Mu se pokorava, izvrsava ono sto je naredio i spominje Ga, a ne 
ona koja je svoj mir nasla u necemu drugom. Ova dusa nalazi mir 
jedino u tome da voH Allaha, dz.s., pokorava Mu se, spominje Ga; 
ona nalazi mir u onome sto je On naredio, zabranio i o cemu go- 
vori; nalazi mir u vjerovanju da su Njegova imena i svojstva susta 
istina, nalazi mir u zadovoljstvu da joj On bude Gospodar, da joj 
islam bude vjera, a Muhammed vjerovjesnik, nalazi mir u Njego- 
vom odredenju sudbine i nalazi mir u vjerovanju da joj je Allah 
dovoljan 1 da joj On pruza sigurnost, i nalazi mir u tome sto joj je 
jedino On Gospodar i Bog, sto jedino Njega obozava i pokorava 
Mu se, sto jedino On njome vlada, sto ce se Njemu vratiti i sto ne 
moze bez Njega ni koliko iznosi treptaj oka. 

Ukoliko je suprotno, onda je rijec o dusi sto navraca na lose. 
Ona zapovijeda covjeku da se preda prohtjevima i hirovima i da 
slijedi neistinu. Takva je dusa stjeciste svega loseg. Ako joj se cov- 
jek pokori, ona ce ga voditi svemu ruznom i zabranjenom. Uzvi- 
seni je takvu dusu nazvao emmara bis-sui (dusa koja nareduje ono 
sto je lose), jer takva dusa to mnogo cini, to je njena navika i obi- 
caj. 



131 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Ako joj se Allah smiluje i ucini je cistom, ona onda navraca 
na dobro. To je onda rezultat Allahove milosti, a ne njezina nasto- 
janja, jer ona je sama po sebi ta koja navraca na lose, buduci da je u 
osnovi stvorena kao neznabozacka i silnicka. Ona je takva osim 
ako joj se Allah smiluje. Takvu dusu pohodi i pravda i znanje i to 
kroz nadahnuce njezina Gospodara i Stvoritelja. Ukoliko ne krene 
Pravim putem, zahvaljujuci tome, ostaje i dalje nepravedna i nez- 
nalacka. Takva dusa i navraca na lose zbog neznanja i nepraved- 
nosti. Da nije Allahove dobrote i milosti prema vjernicima, nijed- 
na dusa ne bi bila cista. 

Kada Allah zeH nekome dobro, onda podari njegovoj dusi 
zelje i misli koje ce je navesti da se popravi i ocisti, a ukoliko to ne 
zeli, onda je ostavi u neznanju i nepravdi onakvom kakva je i stvo- 
rena. 

Uzrok nepravdi jeste ili neznanje ili kakva potreba. 

Potreba je u osnovi stvar neznanja, a dusa neizostavno nesto 
treba. Dusa koja nareduje lose mora to ciniti ukoliko je Allah ne 
obaspe Svojom dobrotom i miloscu. 

Zbog toga treba znati da je covjeku potreban Njegov Gos- 
podar vise nego bilo sta drugo. Toj potrebi nema ravne, jer ukoli- 
ko bi mu On uskratio Svoju milost, pomoc i uputu, za treptaj oka 
propao bi. 

DUSA KOJA SAMA SEBE KORI 

Postoji razilazenje vezano za korijen rijeci 'levvama' (koja 
sama sebe kori), da li je to rijec izvedena iz 'et-televvum' sto znaci 
'oklijevanje i dvoumljenje', ili je izvedena iz 'el-levm\ sto znaci 
'koriti, osudivati'? Tumacenja starih ucenjaka krecu se oko ova dva 
znacenja. 

Seid bin Dzubejr kaze: "Upitao sam Ibn Abbasa: 'Sta znaci 
rijec el-lewame} On je odgovorio: 'To je nevaljala dusa.'" Mudza- 
hid veli sljedece: "To je ona dusa koja se' kaje zbog onoga sto je 
proslo i kori se zbog toga." Katada kaze: "To je grjesna dusa." 

"To je dusa koja se kori i zbog onoga sto je dobro i zbog 
onoga sto je lose", rekao je Ikrima, 

132 



SEJTANOVE ZAMKE 



Ata prenosi od Ibn Abbasa da je kazao: "To je svaka dusa 
koja ce se koriti na Sudnjem danu. Dusa covjeka koji je cinio dob- 
ro korit ce se zbog toga sto nije jos vise cinila dobro, a dusa grjes- 
nika korit ce se zbog toga sto se nije okanila cinjenja losih djela." 

El-Hasan kaze: "Vjernik se, tako mi Allaha, kad god ga ugle- 
das, kori u svakoj situaciji. Misli da je mogao uciniti vise, kaje se i 
kori se. A grjesnik ce provesti i vjecnost ne pokajavsi se." 

Ovo su tumacenja onih koji smatraju da je rijec 'el-levvama' 
nastala od rijeci 'el-hm' (koriti). 

Oni koji smatraju da je rijec 'el-levvama' nastala od rijeci 'et~ 
televvum^ (oklijevati) povodili su se karakterom te duse koja se 
mnogo dvoumi i koja nije postojana u jednom stanju. 

Prvo tumacenje je prihvatljivije, jer da se u ajetu htjelo upot- 
rijebiti za dusu drugonavedeno znacenje, onda bi bila upotrijeblje- 
na rijec ^ el-mutelevvima' ili 'el-mutereddida^ (ona koja oklijeva, ona 
koja se dvoumi). Medutim, ovo znacenje se podrazumijeva unutar 
prvoga, jer dusa zbog toga sto je nepostojana i sto se dvoumi ucini 
nesto i potom se kori zbog toga. Dakle, oklijevanje i dvoumljenje 
podrazumijeva se kao nesto sto je imanentno korenju. 

Dusa nekada navraca na zlo, nekada se kori, a nekada je smi- 
rena. Stavise, u jednom danu ili u jednom trenu njoj se desava da 
bude i ovakva i onakva. Onakva je kakvo je svojstvo koje prevla- 
dava. Smirenost je pohvalno svojstvo, navracanje na zlo je pokud- 
no svojstvo, a korenje samo sebe je izmedu pohvalnog i pokudnog 
svojstva, ovisno o povodu zbog kojeg se kori. 

Cilj nam je kazati kako se lijeci srce koje je oboljeto usljed 
toga sto je njome zagospodarila dusa koja navodi na zlo. 2a takvo 
srce postoje dva lijeka: svoditi racune s dusom i suprotstavljati joj 
se. 

Za srce je propast ukoliko zanemari svodenje racuna s du- 
som koja navodi na grijeh, ukoliko se slaze s njom i sUjedi njene 
prohtjeve. U hadisu koji Ahmed i drugi prenose od Seddada bin 
Evesa Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaze: 

133 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



.4)1 Jp 

"Vjest je onaj ko natjera svoju dusu na polaganje racuna i ra- 
di za ono sto dolazi poslije smrti, a nesposoban je onaj ko sli- 
jedi prohtjeve i zelje svoje duse dajuci im prednost nad Alla- 
hom."'« 

Imam Ahmed biljezi da je Omer bin Hattab, r.a., kazao: 
"Sami sa sobom svodite racune prije nego sto budete pozvani na 
polaganje racuna, vagajte svoja djela prije nego sto budu izvagana. 
Bit ce vam lakse poloziti racune sutra ukoliko ih svedete danas. 
Ukrasite se za sudenje na Sudnjem danu, toga dana bit cete izve- 
deni i nista vase nece skriveno biti,""^^ 

Prica se takoder da je El-Hasan kazao: "Kojee god vjernika 
sretnes, on propituje svoju dusu: 'Sta zelis uraditi?' 'Sta zelis jesti?' 
'Sta zelis piti?' A grjesnik ce provesti i vjecnost, a da ne zapita sebe 
sta cmi. 

Kur'anske rijeci: ^lly VjA h\Sj^ "... i njegovi postupci su 
daleko od razboritosti" (El-Kehf, 28). El-Hasan tumaci ovako: 
"Upropastio je svoju dusu i bio nemaran. Takvog c&s vidjeti kako 
vodi racuna o svome imetku, a zapostavlja vjeru." 

"Covjek je na dobrom putu", veli El-Hasan, "sve dok ga nje- 
gova dusa opominje i dok brine o polaganju racuna." 

Mejmun Ibn Mihram kazao je ovo: "Covjek nece biti bogo- 
bojazan sve dok ne bude od samoga sebe trazio polaganje racuna 
ostrije nego sto to jedan ortak trazi od drugog." U tome smislu 
postoji izreka: "Dusa je kao vjeroloman ortak. Ukoliko od nje ne 
trazis polaganje racuna, odnijet ce ti ono sto imas." 

Mejmun Ibn Mihram kazao je i sljedece: "Pobozan covjek 
trazi od samoga sebe polaganje racuna cvrsce nego sto to trazi 
vladar silnik ih gramziv ortak." 

Imam Ahmed prenosi da je Vehb kazao: "U mudrostima 



5!* 



5y 



Hadis je slabe vjerodostojnosti. Biljeze ga Ahmed, Tirmizi i drugi. 
Vjerodostojno predanje. Biljeze ga Ahmed, Ibn Ebi Dun'ja i Ebu Neim. 



134 



SEJTANOVE ZAMKE 



Davudovih sljedbenika zapisano je: Tametan covjek ne smije za- 
nemariti cetiri vremena: vrijeme kada se obraca svome Gospodaru, 
vrijeme kada svodi sa sobom racune, vrijeme kada se osami sa svo- 
jim prijateljima koji mu kazu njegove mahane i iskreno iznesu sta 
misle o njemu, te vrijeme u kojem se preda sebi i dozvoljenim uzi- 
cima.' U ovom posljednjem jeste pomoc za prethodno nabrojana 
vremena i odmor za srca." Ovo se predanje vezuje i za Vjerovjes- 
nika, s.a.v.s., a prenose ga Ebu Hatim, Ibn Hibban i drugi. 

Ahmed ibn Kajs znao je prici svijeci i staviti prst na plamen 
govoreci: "Kusaj, Ahnefe, koliko mozes podnijeti za ono sto si 
ucinio jucer i koliko mozes podnijeti za ono sto si ucinio tog i tog 
dana." 

Omer ibn Hattab pisao je jednom od svojih namjesnika: 
"Svodi racune sa sobom na miru prije nego sto to budes cinio u 
nedacama. Onaj ko bude sa sobom svodio racune na miru bit ce 
zadovoljan i sretan, a onaj koga njegove strasti ucine robom i zao- 
kupe ga kajat ce se i propast ce dozivjeti." 

"Vjernik je jaci od svoje duse (nefsa)", kaze El-Hasan, "on 
svodi racune sam sa sobom u ime Allaha. Na Sudnjem danu lahko 
ce biti polagati racune onim Ijudima koji su svodili sa sobom racu- 
ne na ovome svijetu, a to ce tesko biti onima koji to nisu cinili. 
Vjernik je takav da kada mu se iznenada desi nesto sto mu se do- 
pada, on kaze: 'Tako mi Allaha, ovo sam i zelio, to mi treba, ali 
nisam, tako mi Allaha, mogao to ostvariti, bilo je to daleko, daleko 
od mene.' A kada mu nesto ne pode za rukom, on kaze samome 
sebi: 'Ovo nisam ni zelio. Cemu ce mi ovo trebati? Tako mi Alla- 
ha, necu se tome vise ni vracati.' Kur'an zaustavi vjernike i zadrzi 
ih da ne odu u propast. Vjernik je na ovom svijetu zarobljenik koji 
nastoji da se oslobodi. On nije siguran sve dok ne sretne Allaha. 
On zna da ce biti pitan za ono sto je slusao, za ono sto je gledao, 
govorio i cinio. Bit ce pitan za sve to." 

Malik bin Dinar veli: "Allah ce se smilovati onome robu koji 
kaze svojoj dusi: 'Zar nisi takva i takva.' Potom je izgrdi, zauzda i 
natjera da slijedi AUahovu knjigu i tako postane njen voda." 

Dusa {nefs) moze se predstaviti kao ortak. Covjek ne moze 



135 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



znati koliko je zaradio u zajednickom poslu ukoliko na prvom 
mjestu ne napravi ugovor s ortakom, potom nadgleda i nadzire 
ono sto on radi, kao drugo. Kao trece, treba traziti od ortaka da 
mu polaze racune, i kao cetvrto, mora ga sprijeciti da ga vara uko- 
liko primijeti da je to cinio. Isti je slucaj s dusom: covjek treba s 
njom napraviti ugovor da ce cuvati svih sedam organa sto preds- 
tavljaju glavnicu. Zarada dolazi tek poslije, jer onaj ko nema glav- 
nicu ne moze ocekivati zaradu. Sedam spomenutih organa su: oci, 
usi, usta, jezik, spolni organ, ruke i noge. To su lade koje covjeka 
nose u propast ili u spas. U propast ce otici onaj ko ih zanemari i 
ne bude ih cuvao, a spasen ce biti onaj ko ih bude cuvao i ko bude 
vodio racuna o njima. Cuvanje tih organa temelj je svakome dob- 
ru, a njihovo zanemarivanje temelj je svakome zlu. Uzviseni Allah 
kaze: 

'^ ^jjt iii'i ^j> i_jiLC% (Lb^i j^ ijiJ: .<^^>ij j5 



f' 






''Red vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o 
stidnim mjestima svojim" (En-Nur, 30); 



■^ J ^ f 



i y ■■ '. 






'We hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne mozesprohiti ni br- 
da u visinu dostici" (El-Isra, 37); 



< t i f ^ ■■ f^j 



C ' 



'"Ne povodi se za onim sto ne znasl 1 sluh, i vid, i razum, za sve 
to ce se, zaista, odgovarati" (El-Isra, 36); 



136 



SEJTANOVE ZAMKE 



"jRm robovima Mojim da govore samo lijepe rijeci" (El-Is ra, 

53); 



> ■' .■S;''' >ir-'i 



»■-» J t 



"O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu" (El-Ahzab, 
70); 

"O vjernici y Allaha se bojte, i neka svaki covjek gleda staje za 
sutra pripremio^ (El-Has r, 18). 

Kada zakljuci ugovor s dusom da ce cuvati ove organe, vjer- 
nik onda pocinje da je prati, nadzire, kontrolira i ne zapostavlja je, 
Ukoliko je zanemari i na trenutak, ona ce, neizostavno, obmanuti 
ga. Potraje li covjekov nemar prema dusi, potrajat ce i njeno ob- 
manjivanje te ce glavnica biti izgubljena. Zato, kada primijeti neki 
nedostatak, covjek treba pristupiti svodenju racuna kako bi vidio 
koliko je zaradio, a koliko izgubio. Ako uvidi da je na gubitku, 
onda ce nastojati da to ispravi onako kao sto bi ucinio ortak s or- 
takom: zatrazio bi da mu vrati ono od prije, a onda bi stalno pazio, 
nadzirao, trazio da mu polaze racune i bio oprezan da ga ne preva- 
ri. 

Pri nadziranju i svodenju racuna od koristi mu je saznanje da 
ako to danas cini vise, sutra ce moci biti na miru, kada drugi budu 
polagali racune, a sto vise to zanemari danas, teze ce mu biti polo- 
ziti racune sutra. 

Od pomoci mu je i to sto zna da je zarada od ovakve trgovi- 
ne nastanjenje u Dzennetu, gledanje u lice Gospodara, slavijen 
neka je, a gubitak bi bio: boravak u vatri i nedostupnost Gospoda- 
ru Uzvisenom. Ako covjek cvrsto vjeruje u ovo, onda mu je lahko 
svoditi racune sa sobom. Onome ko cvrsto vjeruje u Allaha i Sud- 
nji dan duznost je da ne zanemaruje svodenje racuna sa samim 

137 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



sobom i da sputava samoga sebe pri svakom pokretu, misli i kora- 
ku. 

Svaki je dah u zivotu dragocjeni dragulj za koji se moze ku- 
piti riznica blagodati za vjecnost. Protraciti dragocjeno vrijeme ili 
ga zamijeniti za nesto sto vodi u propast jeste golemi gubitak ka- 
kav sebi mogu dozvoliti samo najvece neznaiice i Ijudi bez pameti i 
razbora. Prava sustina ovoga gubitka takvima ce biti ocita tek na 
Dan kada na vidjelo izbiju samoobmane: 



^y "-j^cr^ 



'jiJus' d' 







"Onoga dana kad svaki covjek pred sobom nade dobro djelo 
koje je uradio i lose djelo koje je ucinio - pozeljet ce da se iz- 
medu njih i njega nalazi udaljenost velikd" (Alu Imran, 30). 

DVUE VRSTE SVODENJA RACUNA SA SAMIM SOBOM 

Jedna je vrsta uciniti to prije cinjenja samog djela, a druga 
poslije toga. 

Prva se vrsta ogleda u tome da covjek kada naumi nesto uci- 
niti, zastane i ne cini to sto je naumio dok ne razmotri da li bi 
zbog nekog opravdanog razloga trebao odustati od tog djela. 

Ei-Hasan, neka mu se Allah smiluje, kaze: "Allah neka se 
smiluje onome robu koji zastane kada nesto naumi uciniti, pa ako 
vidi da to kani uciniti u ime Allaha, nastavi, a ako je to bio naumio 
uciniti u ime nekoga drugog, odustane." 

Neki su to objasnili ovako: kada se dusa spremi da nesto 
ucini te covjeka potakne na to, on prvo treba zastati i vidjeti da li 
to moze ili ne moze uciniti? Ukoliko ne moze, nece ni pokusavati, 
a ukoliko moze, onda ce ponovo zastati i pogledati da li mu je to 
bolje uciniti ili ne? Ukoliko je posrijedi ovo drugo, onda nece cini- 
ti to djelo, a ako je posrijedi prvo, ponovo ce zastati i razmisliti da 
li ga je na to djelo potakla zelja za postizanjem Allahovog zado- 
voljstva i Njegove nagrade ili zelja da kod Ijudi stekne ugled poh- 



138 



SEJTANOVE ZAMKE 



vale i neku materijalnu korist? Ako mu je zelja bila ovo drugo, 
onda nece uciniti spomenuto djelo, bez obzira sto bi njime mogao 
ostvariti postavljeni cilj, kako se ne bi navikao na pripisivanje sud- 
ruga Allahu i na olahko cinjenje djela u ime nekoga drugog osim 
Allaha. U mjeri u kojoj je covjeku lahko ciniti nesto u ime nekoga 
drugog osim Allaha, u toj mjeri mu je tesko ciniti nesto u ime Al- 
laha. Vremenom mu to postane nesto najteze. Ako mu je pak zelja 
bila ono prvo, i tada ce zastati te vidjeti da li bi mu iko imao po- 
moci pri tome ako mu pri zeljenom poslu treba pomoci. Ne bude 
U mu imao ko pomoci, odustat ce, kao sto je i Vjerovjesnik, 
s.a.v.s., odustao u Meki od borbe dok nije stekao toliko pristalica 
da je to predstavljalo snagu. Nade li pak da mu ima ko pomoci, 
neka pristupi tome djelu jer ce biti potpomognut. 

Uspjeh ce izmaci samo onome ko nema neko od ovih svoj- 
stava, a kod koga se nadu ova svojstva, tome uspjeh nece izmaci. 

Ovo su cetiri stupnja gdje se covjek treba preispitati prije 
nego ucini neko djelo. Jer covjek ne moze uciniti sve sto pozeli, a i 
kada moze uciniti ono sto zeli, nekada mu je to bolje uciniti, a 
nekada ne. Isto tako, ono sto mu je bolje uciniti nego ne uciniti 
covjek ne cini uvijek u ime Allaha, niti kada nesto cini u ime Alla- 
ha, moze uvijek naci nekoga da mu pomogne. 

Kada sve ovo preispita sam sa sobom, covjek ce znati da H 
treba neko djelo uciniti ili ne. 

Druga vrsta preispitivanja samoga sebe jeste preispitivanje 
poslije ucinjenog djela, i to se cini na tri nacina: 

jedan od njih je preispitati samoga sebe u vezi s nedovoljnim 
pokoravanjem Uzvisenom Allahu, te pronaci razlog zbog kojeg je 
to tako. 

Covjek je duzan, pokoravajuci se Allahu, ispuniti sest stvari 
o kojima je prethodno bilo govora. Te stvari su: iskrenost u cinje- 
nju djela, preporucivanje da se cine djela u ime Allaha, slijedenje 
Vjerovjesnika, svjedociti da je cinjenje takvih djela dobrocinstvo, 
svjedociti o Allahovoj dobroti i svjedociti o tome da se on sam 
prema Allahu ne ponasa onako kako bi trebalo. 

Covjek, dakle, treba propitati svoju dusu (sebe), da li je pos- 

139 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



tigla navedene stupnjeve i da li je je doveo u stanje ovakve pokor- 
nosti?; 

drugi je nacin da se preispita u vezi sa svakim djelom koje je 
bolje ne ciniti nego ciniti; 

treci je nacin da se preispita u vezi s onim sto je dozvoljeno 
ciniti i sto je uobicajeno, i to na nacin da se preispita da li je time 
zelio postici Allahovo zadovoijstvo i buduci svijet, i na taj nacin 
ostvariti zaradu ili je zelio postici ovaj svijet i nesto ovosvjestsko, 
pri cemu bi izgubio zaradu i pri cemu bi mu uspjeh izmakao. 

Posljednje o cemu cemo govoriti jeste: sta znaci biti nema- 
ran; ne svoditi racune sa sobom i biti ravnodusan, sta znaci olahko 
se odnositi prema stvarima i nakaradno ih izvrsavati? Ovo covjeka 
vodi u propast, a to se desava onima sto su obmanuti: oni zatvara- 
ju oci pred posljedicama, idu nasumice, oslanjaju se na to da ce im 
biti oprosteno, te zapostavijaju svodenje racuna sa samim sobom i 
ne mare za posljedice. Kada tako postupe, covjeku je lahko uciniti 
grijeh, naviknuti se na cinjenje grijeha, a tesko mu je odustati od 
toga. Onaj ko je upucen zna da je suzdrzati se lakse nego odusta- 
jati i odvikavati se. 

Ibn Ebi Dun'ja veli da je jedan covjek iz plemena Kurejs, a 
bio je to, kako neki kazu, sin Talhe bin UbejduUaha, ispricao kako 
je Tevba bin Simmet jednom prilikom, kad je zakoracio u starost, 
stao svoditi sa sobom racune. Tada je imao sezdeset godina. Izra- 
cunao je da je to dvadeset i jedna hiljada i petsto dana, a onda je 
uzviknuo: "Tesko meni! Zar da pred svoga Gospodara izadem sa 
dvadeset i jednom hiljadom grijeha? A sto ce tek biti ako uzmem 
da je u svakom danu bilo na hiljade grijeha." Potom se onesvijestio 
i umro. Culi su tada kako je neko kazao: "Kako ti divno u najvise 
dzenetske basce u trenu ude." 

Opcenito uzevsi, covjek na prvome mjestu treba sa sobom 
srediti racune u vezi sa svojim strogim duznostima (farzovima). 

Ukoliko vidi da je nesto propustio ili manjkavo uradio, to ce 
nadoknaditi ili popraviti. Potom ce svoditi racune u vezi s onim 
sto je zabranjeno. Kada uvidi da je pocinio neki grijeh, nastojat ce 
to nadoknaditi pokajanjem i trazenjem oprosta te cinjenjem dob- 

140 



SEJTANOVE ZAMKE 



rih djela, jer ona brisu losa djela. Potom ce svoditi racune kad je 
rijec o nemaru. Ukoliko uvidi da je bio nemaran u vezi s necim 
zbog cega je stvoren, nastojat ce to nadomjestiti tako sto ce spo- 
minjati Allaha Uzvisenog i razmisljati o Njemu i biti mu posve 
predan. Onda ce opet svoditi racune i vidjeti sta je govorio, gdje 
su mu sve noge krocile, sta su mu ruke cinile, sta su mu usi slusale, 
sta je u svemu tome bila njegova nakana, u ime koga je to cinio i 
na koji nacin? 

Covjek treba znati da za svaku rijec i pokret postoje dvije bi- 
Ijeznice: jedna u kojoj se biljezi: zbog cega si ucinio to sto si uci- 
nio; i druga, u kojoj se biljezi: kako si ucinio to sto si ucinio? Prvo 
je pitanje vezano za iskrenost a drugo za slijedenje. 

Uzviseni Allah kaze: 

"/ tako Mi Gospodara tvoga, njih cemo sve na odgovornost po- 
zvati za ono sto su radili" (El-Hidzr, 92-93); 

"/ sigurno cemo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitat 
cemo, doista, i poslanike, i izlozit cemo im, pouzdano, sve sto o 
njima znamo, jer Mi nismo odsutni hiW (El-E'raf, 6-7). 

Uzviseni je Allah kazao i ovo: 

"... Da bi On mogao da pozove na odgovornost vjerovjesnike 
za ono sto su govorili" (El-Ahzab, 8). 

Ako ce i vjerovjesnici biti pozivani na odgovornost, sta mis- 
lis sta ce tek biti s onima koji govore neistinu? 



141 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Mukatil ovako tumaci navedeni ajet: "Uzeli smo od njih zav- 
jet kako bismo ih mogli na odgovornost pozvati, to jeste vjerovje- 
snike, i pitati da li su valjano dostavili ono sto im je objavljeno." A 
Mudzahid kaze da se u ovom ajetu raisli na dostavljace koji su do- 
stavljali od vjerovjesnika, oni ce biti pitani za to, kao sto ce i vje- 
rovjesnici biti pitani da li su valjano dostavili ono sto im je Allah 
naredio. 

Kada se sve uzme u obzir, navedeni ajet obraduje i jedno i 
drugo, jer je u ajetu upotrijebljena rijec 'sddikun' koja podrazumi- 
jeva i vjerovjesnike i one koji dostavljaju od njih samih. I jedni i 
drugi bit ce pitani da li su valjano dostavili to sto su bili duzni dos- 
taviti, a onda ce na odgovornost biti pozvani i oni kojima je dos- 
tavljana Objava i bit ce upitani sta su odgovorili vjerovjesnicima: 



•- _ J 



"A na Dan kad ih On pozove i upita: 'Sta ste po$lamci?na od- 
govorili}'" (El-Kasas, 65). 

"Dvije stvari o kojima ce svi Ijudi biti pitani", veli Katada, 
"jesu sta ste obozavali i sta ste vjerovjesnicima odgovorili? Dakle 
bit ce pitani o onome sto su obozavali i o tome kako su obozava- 
li." 



Uzviseni Allah kaze: 



— > ^ ^ ^ '^ ^ i -' 



"Zatim cete toga dana za sladak zivot biti pitani sigurnol" (Et- 
Tekasur, 8). 

Muhammed bin Dzerir ponudio je sljedece tumacenje ovog 
ajeta: "Uzviseni ce vas Allah sigurno pitati o blagodatima u kojima 
ste na ovome svijetu uzivali. Sta ste ucinili dok ste u njima uzivali? 
Kako ste do njih dosli? Sta ste s njima postigli?" 

Katada, opet, kaze ovako: "Allah ce zasigurno svakog roba 
pitati za blagodati i duznosti koje mu je dao." 



142 



SEJTANOVE ZAMKE 



Dvije su vrste onih koji su u blagodatima uzivali i koji ce biti 
pitani. Jedna su vrsta oni koji su blagodati nalazili u necemu sto je 
dozvoljeno i koristili ih onako kako treba, takvi ce biti pitani kako 
su zahvalni na tome bili. Druga su vrsta oni koji su blagodati nala- 
zili u necemu sto nije dozvoljeno i koji su uzivali u necemu sto 
nije dozvoljeno. Oni ce biti pitani sta ih je navelo da tako postupa- 
ju. 

Covjek ce, kako stoji u Kur'anu, biti gitan o svemu, cak i o 
onome sto je slusao, gledao i u srcu krio: ^ Sljlilj P^^j ^^' <^\¥ 
4^ j>l:» aIc- 0^ ShJj\ "I sluh, i vid, i razum, za sve to ce se, zaista, od- 
govarati" (El-Isra, 36). Buduci da je tako, onda bi covjek doista 
trebao prije toga sam sa sobom svesti racune. 

Kur'an upucuje na to da je covjek obavezan sam sa sobom 
svoditi racune: 4-^ <^^ ^ ^'j^j ^^^ 'j^'^ 'j^' <>:4^'l ^^ 'C^O vjernici, 
Allah a se bojte, i neka svaki covjek gleda sta je za sutra pripremio" 
(El-Hasr, 18). 

Dakle, Uzviseni kaze da svaki covjek vidi sta je pripremio za 
Sudnji dan: da li su to dobra djela, kojima ce postici spas ili su to 
losa djela, koja ce ga u propast odvesti. 

Katada ovako tumaci navedeni ajet: "Vas Gospodar vam 
stalno priblizava Sudnji dan, tako da on izgleda kao nesto sto ce se 
desiti sutra." 

Smisao je u sljedecem: valjanost, zdravlje i cestitost srca re- 
zultat su svodenja racuna sa samim sobom, a iskvarenost srca re- 
zultat je nemara i nesvodenja racuna sa samim sobom. 

U SVODENJU RACUNA SA SAMIM SOBOM IMA NEKOLIKO 

KORISTI 

U spomenute koristi spada to sto ce covjek na taj nacin 
uvidjeti svoje vlastite nedostatke. A onaj ko ne uvidi vlastite nedo- 
statke ne moze ih ni otkloniti. Kada covjek uvidi vlastite nedos- 
tatke, oni mu postanu mrski. 

Imam Ahmed biljezi da je Ebu Derda, r.a., kazao: "Covjek 
ne moze biti posve razborit dok mu Ijudi ne budu manje dragi od 
Allaha i dok sam sebi ne bude najmanje drag." 

143 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Mutref bin Abdullah veil: "Da ne poznajem samoga sebe, 
prezirao bih Ijude." On je takoder kazao: "Boze moj, nemoj Ijude 
odbijati zbog mene." 

"Kada sam pogledao svijet koji je stajao na Arefatu", kaze 
Bekr bin Abdullah el-Muzni, "pomislio sam kako bi im bili opros- 
teni grijesi kada ja ne bih bio medu njima." A Ejjub es-Sehtejani 
kaze: "Kada se spomenu dobri robovi, ja tu nisam ubrojan." 

_Kada_se Sufianu es-Sevrini rtr\rpa\^^rt rutjnu ra<: rlrycli en mn 
bi ti volio da ovakvi kao ja budu spaseni od vatre?" "Da, tako mi 
Allaha, doista ti to zelim", odgovori mu ovaj. 

Kazuju kako je Muslim bin Seid el-Vasiti rekao: "Hammad 
bin Dzafer ispricao mi je da mu je otac ispripovijedao sljedece. 
'Kada smo krenuli u pohod na Kabil, u vojsci je bio i Ibn Esjem. U 
sumrak se vojska zaustavila da odahne. Klanjali su i polijegaU, a ja 
rekoh samome sebi: 'Pratit cu sta ce on raditi.' On se iskrade i ude 
u obliznje siprazje, a ja podoh za njim. Uzeo je abdest i poceo kla- 
njati. Utom dode lav i priblizi mu se. Ja sam se popeo na jedno 
stablo i giedao lava. Kada je Ibn Esjem bio na sedzdi, rekoh sebi: 
'Sada ce ga rastrgati.' Medutim, on sjede, preda selam i rece: 'Hej 
lave, potrazi sebi hranu na nekom drugom mjestu.' Lav se okrenu i 
stade tako rikati da sam pomislio kako ce se brda raspasti. Nasta- 
vio je tako klanjati sve do pred zoru, a onda je sjeo i uputio zahva- 
lu AUahu, dz.s., kakvu nisam nikada cuo. Potom je rekao: 'Boze 
moj, molim Te da me udaljis od vatre. Ovakvi kao ja sitni su da bi 
te molili da im podaris Dzennet.' Potom se vratio, a izgledao je 
kao da je spavao na duseku. Ja sam utom osjetio neku vrstu klonu- 
losti. Allah najbolje zna sta je to bilo.'" 

Junus bin Ubejd je rekao ovo; "Po meni, postoji stotinu do- 
brih svojstava. Ne znam da kod mene ima i jedno od njih." 

Ibn Ebi Dun'ja biljezi da je Ibn Ejub ispripovijedao sljedece: 
"Neki monah iz Benu Israila bijase u samostanu sezdeset godina. 
Jedanput mu u snu neki glas rece: 'Neki El-Iskafi je bolji od tebe.' 



144 



SEJTANOVE ZAMKE 



To se nastavi iz noci u noc. A onda se pojavi taj El-Iskafi, i monah 
ga upita sta je to sto on cini. On mu odgovori: 'Ja sam takav cov- 
jek da pored mene rijetko ko prode a da ja ne pomislim kako ce on 
biti u Dzennetu a ja u Dzehennemu.' Zbog toga sto je unizavao 
samoga sebe on je bio bolji od monaha." 

Jednom prilikom neko je spomenuo Davuda el-Taija pred 
nekim velikasima, i oni ga pohvalise. Na to je on rekao: "Kada bi 
Ijudi znali samo dio onoga kakvi jesmo, jezik nas ne bi nas htio 
poslusati da ikada nesto dobro kazemo." 

"Ko ne bude optuzivao svoj nefs u svako vrijeme i ne bude 
mu se suprotstavljao u svakoj situaciji", kaze Ebu Hafs, "taj je u 
zabludi, a onaj ko s dopadljivoscu gleda u nesto sto pripada nefsu, 
to ce ga u propast odvesti." 

Nefs zove u propast, pomaze neprijateljima, stremi svemu 
sto je lose, slijedi svako zlo. On se po svojoj prirodi suprotstavlja. 

Neizmjerna je blagodat izdici se iznad nefsa i osloboditi se 
njegovih okova, jer je nefs najveci zastor sto stoji izmedu roba i 
Uzvisenog Allaha. Nefs najbolje poznaju oni Ijudi koji ga najvise 
unizavaju i koji najvise prema njemu osjecaju omrazenost. 

Ibn Ebi Hatim u svome Tefsiru navodi sljedece: "Prenio nam 
je Ali bin el-Husejn el-Mukaddemi, a on je cuo od Amira bin Sali- 
ha, a ovaj od svoga oca da je Ibn Omer kazao: Omer bin Hattab 
rekao je jednom prilikom: 'Boze moj, oprosti mi moje nasilje i 
nevjernistvo.' Neko je utom upitao: 'Zapovjednice pravovjernih, 
jasno nam je to sto se molis za nasilje, ali zasto si se molio za nev- 
jernistvo.' On je na to odgovorio: 'Doista covjek cini nasilje i puno 
je nevjeran.'" 

On dalje navodi i da je Ibn Sahban el-Henai kazao da je neko 
upitao Aisu, r.a., sta znace kur'anske rijeci: "Mi cemo uciniti da 
Knjigu poslije naslijede oni Nasi robovi koje Mi izaberemo; bit ce 
onih koji ce se prema sehi ogrijesiti, bit ce onih cija ce dobra i losa 
djela podjednako teska biti, i bit ce onih koji ce, Allahovom voljom, 
svojim djelima druge nadmasiti" (Fatir, 32). Ona je odgovorila: 
"Svi ce oni u Dzennet. Oni sto ce svojim djelima druge nadmasiti, 
jesu oni sto ce nastaviti postupati onako kao sto se postupalo za 

145 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s. Za takve ce on svjedociti vezano za 
Dzennet i opskrbu. Sto se tice onih cija ce dobra i losa djela pod- 
jednaka biti, to su oni koji su zivjeli u doba Vjerovjesnika i koji ce 
nastaviti tako dok mu se ne pridruze. A oni koji ce se prema sebi 
ogrijesiti poput su mene i vas", kazala je ona ubrojivsi sebe Zajed- 
no s nama. 

V 

Imam Ahmed biljezi: "Prenio nam je Hadzdzadz od Surejka, 
on od Asima, ovaj od Ebu Vaila, a on od Mesruka, koji je ispricao 
da je Abdurrahman jednom prilikom usao kod Ummu Seleme, 
r.a., i ona mu je kazala: 'Cula sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako go- 
vori: 'Medu mojim ashabima ima i onih koji me poslije moje smrti 
nikada nece vidjeti." Abdurrahman je izasao od nje s osjecanjem 
straha i otisao kod Omera, r.a., i rekao mu: Toslusaj sta kaze tvoja 
majka.' Omer, r.a., ustade, ode do nje i upita je: 'Tako ti AUaha, 
jesam U ja jedan od njih?' 'Ne', kaza ona, 'ali poslije tebe necu ni- 
kome drugome kazati da nije on.' 

Cuo sam kako nas ucitelj tumaci ono sto je kazala. Naime, 
on kaze da ona nije dalje htjela otvarati razgovor o tome, a nije 
zeljela kazati: 'Jedino si ti od ashaba izuzet iz toga.'" 

Unizavati samoga sebe pred Allahom svojstvo je iskrenih 
robova. Time se covjek priblizi Allahu u jednom trenu mnogos- 
truko vise nego sto Mu se priblizi cinjenjem nekih djela. 

Ibn Ebi Dun'ja navodi da je Malik bin Dinar ispripovijedao: 
"Israilci bijahu negdje u svome hramu za vrijeme nekog blagdana. 
Utom na vrata hrama stupi neki mladic. 'Ne dolici da neko poput 
mene ulazi s vama, ja sam takav i takav, uradio sam to i to', kaza 
on unizavajuci samoga sebe." 

A Allah Uzviseni objavi potom nekom od njihovih vjerovje- 
snika: "Taj i taj iskreni je rob." 

Imam Ahmed biljezi: "Prenio nam je Muhammed bih Hasan 
bih Enes od Munzira, a ovaj od Vehba sljedece: 'Neki covjek po- 
koran Allahu sedamdeset godina hodao je po dzamijama, postio i 
zivio isposnickim zivotom. A onda je jednog dana kada je krenuo 
na put stao umanjivati to sto je radio, tuziti sebe pred Allahom 
zbog toga i priznavati svoje grijehe. Utom mu dode glasnik od 

146 



SEJTANOVE ZAMKE 



Allaha i rece mu: 'Ovo sto sada cinis draze mi je od svega sto si 
dosada uradio u zivotu."" 

Kaze Ahmed a Ebu Hilal prenosi od Katade da je Isa, a.s., 
kazao: "Pitajte me, ja sam mehka srca i malehan sam u svojim 
ocima." 

Ahmed biljezi i to da je Abdullah bin Rijah el-Ensari ispri- 
povijedao sljedece: "Davud, a.s., ugledao je kako grupa ubogih 
Israilaca, bolesnih ociju, sjedi u halki. Onda je sjeo medu njih i 
kazao: 'Boze moj, siromasak medu siromasnima.'" 

Prica se, a prenosi Umran bin Musa Kasir, da je Musa, a.s., 
upitao: "Boze moj, gdje da Te trazim?" On mu je odgovorio: 
"Trazi Me kod onih cija su srca slomljena jer Ja im se svakoga dana 
pribHzim za jedan hvat. A da nije tako oni bi klonuli." 

U poglavlju o zuhdu imam Ahmed kaze da je neki covjek iz 
reda Israilaca sezdeset godina bio pokoran Allahu i molio je od 
Njega nesto, ali mu se to ne ispuni. Onda on kaza samome sebi: 
"Tako mi Boga, da u meni ima ikakva dobra, bilo bi mi ispunjeno 
to sto trazim." Onda je u snu cuo: "Pogledaj, to sto si u tome tre- 
nu samoga sebe unizavao, bolje ti je nego to sto si sve te godine u 
ibadetu provodio." 

Jedna od koristi koju donosi svodenje racuna sa samim so- 
bom jeste da se time spoznaje pravo koje Uzviseni Allah ima nad 
covjekom. Ibadeti onih koji to ne spoznaju gotovo su bezvrijedni i 
mala je korist od njih. 

Imam Ahmed biljezi: "Prenio nam je Hadzdzadz od Dzerira 
bin Hazima, a ovaj od Vehba, koji kaze: 'Cuo sam da je Boziji pos- 
lanik Musa, a.s., naisao pored nekog covjeka koji je skruseno upu- 
civao dovu Allahu, dz.s. Musa potom kaza: 'Gospodaru, smiluj mu 
se, ja sam osjetio samilost nad njim.' A Allah mu na to objavi: 
'Kada bi Me molio sve dok ne bi potpuno klonuo, Ja mu ne bih 
udovoljio dok ne razmisli o pravu koje imam nad njim."" 

Jedna od najkorisnijih stvari za srce jeste razmisljati o pravu 
koje Allah ima nad robovima. To covjeku omogucava da samoga 
sebe drzi nistavnim, da se oslobodi samodopadljivosti i pretvara- 
nja, i otvara mu vrata skrusenosti i poniznosti prema Gospodaru. 

147 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Na taj nacin covjek uvida da nije samome sebi dovoljan, da 
mu je spas samo u Allahovom oprostu i milosti. AUahovo je pravo 
da Mu se Ijudi pokoravaju, a ne da Mu budu nepokorni, da Ga 
spominju a ne da Ga zaboravljaju, te da Mu zahvaljuju a ne da Mu 
nezahvalni budu. 

Ko dobro razmisli o ovome pravu koje pripada Gospodaru 
pouzdano ce znati da ga ne izvrsava onako kako bi trebao, da mu 
nema spasa bez oprosta, te da bi propao ukoliko bi bio prepusten 
onome sto cini. 

Ovako razmisljaju oni koji su spoznali AUaha i same sebe. 
To ih navodi da se ne pouzdaju u sebe same i da sva svoja nadanja 
vezuju za Allahov oprost i milost. 

Ukoliko dobro promislis, vidjet ces da vecina Ijudi postupa 
suprotno tome. Oni samo imaju u vidu pravo koje Ijudi imaju kod 
AUaha, a ne pravo koje Allah ima nad njima. Na taj nacin oni se 
udaljavaju od AUaha, njihova srca bivaju zastrta koprenom, te nisu 
u stanju spoznati Ga, voljeti, ceznuti za susretom s Njim niti uzi- 
vati spominjuci Ga. To je vrhunac neznanja o AUahu i o samome 
sebi. 

Svoditi racune sa samim sobom znaci da covjek porazmisH o 
pravu koje Allah ima nad njim, na prvom, te da porazmisli da li on 
tome na valjan nacin pristupa, na drugom mjestu. Najbolji vid ra- 
zmisljanja jeste razmisljati o ovome, jer na taj nacin srce je pred 
Allahom ponizno, skruseno, nemocno pred AUahom, ali snazno, 
siromasno pred Njim, ali bogato, ponizno pred Njim, ali silno. 
Uzmimo da covjek i uradi ono sto je propustio prije uraditi, a ipak 
je dobro koje ga je masilo bolje od onoga koje dolazi. 

Imam Ahmed biljezi sljedece: "Ispricao nam je Ibn KasJm, 
njemu Salih el-Medeni, a njemu Ebu Imran el-Dzevni da je Ebu 
Dzeld kazao: 'Uzviseni Allah objavio je Musau, a.s.: 'Kada Me se 
sjetis, neka ti tijelo zadrhti. Kada Me spomenes, budi ispunjen 
strahopostovanjem i smirenoscu. Kada Me spominjes, neka ti je- 
zik slijedi srce. Kada stojis preda Mnom, budi kao rob ubogi i po- 
nizni. Kori nefs svoj jer njega ponajprije koriti treba. Kad Me do- 
zivas, cini to srcem, umom i iskrenim jezikom."" 



148 




LIJECENJU SRCA KOJE JE OBOUELO USUED SEJTANOVOG 

DJELOVANJA 

Ovo je jedno od najvaznijih i najkorisnijih poglavlja ove 
knjige mada mu danasnji autori koji govore o putu ka Allahu ne 
posvecuju onoliko paznje koliko posvecuju dusi {nefsu), njenim 
mahanama i nedacama koje ona donosi. Naime, toj temi daju 
mnogo prostora, dok ovome o cemu cemo govoriti u ovome pog- 
lavlju govore ukratko. 

Oni koji dobro prouce o cemu govori Kur'an naci ce da se o 
sejtanu, njegovim spletkama i borbi protiv njega govori vise^nego 
o nefsu. Naime, Kur'an spominje dusu, kudeci je, gdje kaze: b\^ Uj 
i.jh\.i3€^ jJjl "...dusaje sklona zlu..." (Jusuf, 53), zatim spomi- 
nje dusu koja sama sebe kori: ^Ailjlil ^L. f-ilS!j> "I kunem se du- 
som koja sebe kori" (El-Kijame, 2). Kur'an spominje dusu kudeci je 
i na sljedecem mjestu: <^>l ^ ^\ J^j^ ".- i dusu od prohtjeva 
uzdrzao" (En-Naziat, 40), a 6 sejtanu govori na vise mjesta, cak 
mu jednu suru u potpunosti posvecuje. Dovoljno je kazati da Go- 
spodar na vise mjesta upozorava na sejtana nego na nefs. Zlo koje 
se javlja u dusi zacinje se iz sejtanova dosaptavanja {vesvese), dusa 
je lada koju ta vesvesa koristi, mjesto gdje ona prebiva i gdje se 
covjek pokorava sejtanu. Uzviseni Allah naredio je da se trazi uto- 
ciste od sejtana, prije ucenja Kur'ana i u drugim prilikama, dok ni 
na jednom mjestu nije naredio da se trazi utociste od nefsa, jedino 
je ResuluUah, s.a.v.s., zatrazio utociste od zla duse prilikom drza- 
nja hutbe kada je kazao: "Molimo Aliaha da nas sacuva od zla dusa 
nasih i od losih postupaka nasih." 

Vjerovjesnik je, s.a.v.s., zajedno spomenuo trazenje zastite 
od sejtana i od nefsa u vjerodostojnom hadisu koji biljezi Tirmizi, 
a koji glasi: "Ebu Bekr es-Siddik upitao je: 'Boziji Poslanice, podu- 
ci me necemu sto cu govoriti ujutro i navecer?' Poslanik mu je 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



kazao: 'Reci: 'Boze moj, Poznavaoce vidljivog i nevidljivog, Stvori- 
telju i Gospodaru nebesa i Zemlje i svega drugoga, svjedocim da si 
samo Ti Bog, utjecem Ti se od zla duse moje, od zla sejtanovog i 
sirka na koji on navodi, i utjecem Ti se da sebi niti nekom musli- 
manu ne ucinim nesto lose...' Reci ovo ujutro i navecer te pri po- 
lasku u postelju.'" 

Ovaj hadis objedinjuje trazenje utocista od zla, od njegovih 
uzroka i posljedica. Svako zlo dolazi ili od sejtana ili od nefsa, a 
posljedice zla vracaju se ili onome ko ga cini ili njegovom bratu 
muslimanu. 

TRAZENJU UTOCISTA OD SEJTANA 

Uzviseni Allah kaze: 

j'UijsLL, Ujl (^ o^^i^ss^ J^J i^J \y^K v,_^AIf (Ji- (^/M*" 

"Kad hoces da ucis Kur'an, zatrazi od Allaha zastitu od sejtana 
prokletog, on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeru- 
ju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegovaje vlast jedino 
nad onima koji njega za zastitnika uzimaju i koji druge Allahu 

ravnim smatraju" (En-Nahl, 98-100). 

U ajetu su upotrijebljene rijeci 'iste iz hillah\ sto znaci 
'potrazi zastitu i utociste kod Allaha'. U osnovi ovoga glagola jeste 
infinitiv 'a'Hz\ ^ijdz^ i 'me'dz\ (trazenje utocista i zastite). Vjerovje- 
snik, s.a.v.s., kazao je: "Potrazio sam zastitu i utociste." 

Osnovno je znacenje ove rijeci: "pribjeci necemu trazeci 
zaklon i pribliziti mu se." Arapi obicavaju reci: "Najukusnije je 
meso ono sto se skrilo izmedu kostiju." 2a devu uz koju se sklanja 
njeno mladunce kaze se da je d'iz. U hadisu koji govori o Hudej- 
bijji stoji: "I s njima bijahu (kao a'uz) deve s mladuncadima svo- 
jom (metafil)." 



150 



SEJTANOVE ZAMKE 



Neki, medu kojima je i autor Dzamiul-usula, kazu da je rijec 
'metafil' ustvari upotrijebljena kao metafora za zene i djecu, pa bi 
znacenje trebalo biti da su s njima bile njihove zene i djeca. Medu- 
tim, nema potrebe takvom tumacenju, ovu rijec treba razumijevati 
u njenom osnovnom znacenju, tj.: izasli su pred vas s konjima i 
devama, medu kojima su cak bile i deve s mladuncadima. 

Allah je naredio da se trazi utociste od sejtana prije ucenja 
Kur'ana. Postoji vise mogucih tumacenja zbog cega je to naredio. 

Kur'an je lijek za srca, on odagnava iz srca vesvese, strasti i 
porocne zelje sto ih donosi sejtan. Trazenje utocista kod Allaha 
lijek je za ono na sta navraca sejtan. On nagovara da se iz srca uk- 
loni ono sto je lijek kako bi srce postalo slobodnim prostorom za 
djelovanje bolesti, a ona ce ga u torn slucaju nadvladati. Neko je 
kazao: 

Ljuhav prema njoj snade me pnje nego sto i znadoh sta l]uhav je, 
srce prazno nadepa ga zaposjede. 

Lijek koji se ogleda u trazenju utocista kod Allaha dospijeva 
u srce i biva mu od koristi. 

Kur'an je sastavni dio srca, a ogleda se u uputi, znanju i dob- 
ru na nacin kao sto je voda sastavni dio biljke. A sejtan je vatra 
koja unistava biljku. Kad god osjeti biljku dobra, on je nastoji spa- 
liti. Zbog toga je Allah naredio da se trazi utociste od Njega kako 
sejtan ne bi u srcu unistio ono sto mu donosi Kur'an. 

Razlika izmedu prvog i drugog tumacenja jeste u tome sto se 
u prvom slucaju o trazenju utocista govori s ciljem postizanja ko- 
risti od Kur'ana, a u drugom se govori s ciljem ucvrscenja i ocuva- 
nja te koristi. 

Oni koji kazu da se euza (trazenje zastite od Allaha) uci na- 
kon ucenja Kur'ana kao da su imali na umu ovo tumacenje. To bi 
doista bilo dobro zapazanje, medutim i sunnet i ono sto su kazaU 
ashabi pokazuju da se euza prouci prije nego se pocne uciti 
Kur'an. To je i misljenje vecine ucenjaka iz svih generacija, i tak- 
vim se postupanjem postize i jedno i drugo od navedenog. 

151 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Sejtan napada ucaca Kur'ana svom silom dok mu ne odvrati 
paznju od onog sto on zeli postici ucenjem, a to je razumijevanje i 
shvatanje onog sto zeli reci Govornik, neka je hvaljen. On se tako 
zeli isprijeciti izmedu srca i Kur'ana da ucac ne bi imao koristi od 
ucenja. Zato je On naredio da se uci euza prije pocetka ucenja. 

Ucac se povjerava Uzvisenom Ailahu, a Allah vise slusa uca- 
ca dobrog glasa nego sto pjevacicu slusa onaj kome ona pjeva. Sej- 
tanovo su ucenje pjesma i pjevanje. Zato je On naredio da mu se 
"zapjeva" euza kad se povjeravamo Uzvisenom i kad nas Gospodar 
slusa. 

Allah, neka je hvaljen, rekao je da nije poslao nijednog pos- 
lanika i vjerovjesnika, a da mu nije, kad bi ovaj nesto pozelio, uba- 
cio sejtana u njegovu zelju. Svi se prethodnici slazu da to znaci da 
kad uci Kur'an, ubaci mu sejtana u ucenje. Pjesnik o Osmanu veli: 

Na pocetku noci zelio hi Knjigu Boziju, 
a na njenom kraju nasao bi smH takmicarevu. 

Ako je ovako bilo s poslanicima, neka im je mir, kako je on- 
da s ostalima? Zato ucac nekad grijesi i ucenje mu bude kvarno, pa 
mu se zamrsi jezik ili mu se smete srce i pamet. Kad ucac pocne 
uciti, nije se rijesio jednog ili drugog, ili oboga. Tad je najvaznije 
traziti zastitu od njega. 

Sejtan je pohlepan za onim sto covjek ima kad cini dobro. 
On ude u njega i "pritisne" ga da bi ga odvratio od toga. U vjero- 
dostojnom hadisu prenosi se od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: 

V 

"Sejtan je jucer nasrnuo na me, zelio me odvratiti od nama- 



za. 



"60 



Sve sto djelo bude korisnije covjeku i draze Allahu, sejtan ce 
mu se vise protiviti. U Musnedu imama Ahmeda stoji hadis od 



60 



■'° Biljezi Buhari, Muslim i dr. 



152 



SEJTANOVE ZAMKE 



Sebre ibn Ebu el-Fakiha. On je cuo da Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaze: 

: JLii c;^l J,>/^' :^ p^ ^L^ 4t^ 5^^3 ^:^^ Cf^J ^3 

"Sejtan je postavljao zasjede covjeku na mnogim putevima. 
Postavio mu je zasjedu na putu islama rekavsi: 'Zar ces pri- 
miti islam, a napustiti svoju vjeru, vjeru svojih oceva i njiho- 
vih oceva?' Covjek ga nije poslusao pa je primio islam. Zatim 
mu je postavio zasjedu na putu hidzre govoreci: 'Zar ces uci- 
niti hidzru i napustiti svoju zemlju i svoje nebo? Muhadzir je 
kao konj u daljini.' Covjek ga nije poslusao pa je ucinio hidz- 
ru. Potom mu je postavio zasjedu na putu dzihada, tj. borbe 
na AUahovom putu zivotom i imetkom, rekavsi: 'Borit ces se 
pa ces poginuti, a ozenit ces se pa ce zena podijeliti imetak.' 
Rekao je: 'Nije ga poslusao i otisao je u dzihad.'"" 

Sejtan vreba covjeka u svakom hairli-poslu. 

Mensur prenosi od Mudzahida, Allah mu se smilovao, slje- 
dece rijeci: "Nijedna skupina ne pode u Meku, a da Iblis ne spremi 
toliki broj svojih." Ovo prenosi Ibn Ebu Hatim u svom Tefsiru, a 
odnosi se na vrebanje sejtana, narocito pri ucenju Kur'ana. On je, 
neka je hvaljen, naredio robu da se bori protiv svog neprijatelja 
koji mu postavlja zasjede na putu, da se prvo utjece Allahu od nje- 
ga, a poslije se uputi na put, isto kao sto se putnik na putu prvo 
odbrani od razbojnika pa onda nastavlja putovanje. 

Trazenje zastite (ucenje euze) prije ucenja Kur'ana govori da 
je ono sto slijedi poslije nje Kur'an. Zato se euzom ne zapocinje 
govor nekog drugog. Euza je uvod i pokazatelj slusaocu da poslije 
nje slijedi ucenje Kur'ana. Kad neko cuje euzu, spremit ce se da 
slusa Boziji govor, a ucac zapocinje ucenje. A ako je sam, spome- 



61 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Nesai, Ahmed, Ibn Hibban i di 



153 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



nuii smo vec razlog za to. 

Evo nekih koristi trazenja utocista: 

iDrfMesis prehosi sljedecer'TCacl'gocl je uclo "Kur'an, traiio 
je zastitu." 

Abdullah ibn Ahmed kaze; "Cuo sam svog oca, kad je ucio 
Kur'an, da je trazio zastitu rijecima: 'Utjecem se AUahu od sejtana 
prokletog, Allah sve cuje i sve zna.'" 

U Ahmedovom Musnedu i kod Tirmizija stoji da je Ebu Seid 
el-Hudri rekao: "Kad bi Vjerovjesnik stao da klanja, donio bi po- 
cetni tekbir pa bi onda rekao: 

'Utjecem se Allahu, Koji sve cuje i vidi, sve od sejtana prok- 
letog: od njegovog bockanja, njegovog puhanja i njegovog 
pljuvanja.'"" 

Ibn Munzir veH: "Od Vjerovjesnika se prenosi da je prije 
ucenja^ Kur'ana govorio: 'Utjecem se Allahu od sejtana prokle- 
tog.'" Safi, Ebu Hanifa i El-Kadi u djelu el-Dzami opredijeHU su se 
za to da je govorio: "Utjecem se Allahu od sejtana prokletog." To 
je Ahmedovo predanje, na osnovu 'vanjskog' smisla ajeta i hadisa 
koji prenosi Ibn Munzir. 

Abdullah prenosi od Ahmeda: "Utjecem se Allahu, Koji sve 
cuje i zna sve od sejtana prokletog", na osnovu Ebu Seidovog pre- 
danja, a tako misle i Hasan i Ibn Sirin. Na to upucuje i Ebu Davu- 
dovo predanje u prici o grijehu: "Vjerovjesnik, s.a.v.s. sjeo je, ot- 
krio lice i rekao: 'Utjecem se Allahu, Koji sve cuje i zna sve od 
sejtana prokletog.'" 

U drugom Ahmedovom predanju stoji da je rekao: "Utje- 



" Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Ebu Davud, Tinnizi, Ibn Madza i Ahmed. 



154 



SEJTAHOVE ZAMKE 



cem se Allahu od sejtana prokletog, On sve cuje i zna sve." To 
isto tvrde Suf jan es-Sevri i Muslim ibn Jessar, a za isto se opredje- 
Ijuju El-Kadi, u djelu El-Mudzerred, i Ibn Ukajl, jer ajet: ''Zatrah 
odAllaha zastitu od sejtana prokletog" pokazuje da je utociste tra- 
zio rijecima: "Utjecem se Allahu od sejtana prokletog." 

Drugi ajet: "Ti zatrazi utociste od Allaha, jer On, uistinu, sve 
cuje i zna sve'' pokazuje da trazenje utocista povlaci za sobom i to 
da se spomene da On sve cuje i zna, i to posebnom recenicom ko- 
ja je naglasena jer On tako govori. 

Ishak kaze da oni koji su se opredijelili za ovo ne spominju 
da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., govorio: "Moj Boze, utjecem Ti se^od 
sejtana prokletog: od njegovog bockanja, puhanja i pljuvanja." U 
hadisu se to pojasnjava. On kaze: "Bockanje je epilepsija, puhanje 
je oholost, a pljuvanje poezija." 

Uzviseni kaze: 

"/ red: 'Tebi se ja, Gospodaru moj, ohracain za zastitu od boc- 
kanja sejtanskih, i Tehi se, Gospodaru moj, ohracam da me od 
prisustva njihovog zastitif" (El-Mu'minun, 97-98). 

Ibn Abbas i Hasan kazu da su sejtanska bockanja navracanje 
na zlo i dosaptavanje. Mudzahid kaze da su to oholost i poezija, a 
neki opet da je to epilepsija koja je slicna ludilu. 

Iz hadisa je jasno da se bockanje razlikuje od puhanja (oho- 
losti) i pljuvanja (poezije). Kad se spomenu sama bockanja, ozna- 
cavaju sve ono cime sejtan napada na covjeka, a kad se spomenu s 
puhanjem i pljuvanjem, onda su slicna njima, ali nisu ista. 

Potom kaze: '7 Tebi se, Gospodaru moj, obracam da me zasti- 
tis od prisustva njihovog." Ibn Zejd kaze: "... u mojim poslovima." 
El-Kelbi veU: "... pri ucenju Kur'ana." Ikrima: "... u bezizlaznoj 
situaciji." Naredio je da se trazi utociste od dvije stvari: napada 
bockanjem i njegovog priblizavanja. 

155 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Trazenje utocista podrazumijeva da ne idu u zlo i da mu se 
ne priblizavaju. To spominje Hvaljeni u prethodnom ajetu: 



f^-^. 



-• - . ^ ^ -;, f ^ ' ' ^- 



j ^ . f 



2- 



I ji.^ U_) *j£^ I ^^ 4il^! jjjs-l i^^L ^3^ 



"r/ lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo sta oni iznose" (El- 
Mu'minun, 96). 

On je naredio da se cuvamo od sejtana medu Ijudima na taj 
nacin sto cemo dobrim uzvratiti na zlo, a da se od sejtana medu 
dzinima trazi utociste. 

Slicno ovom, On veli u suri El-E'raf: 



"Ti sa svakim - lijepo! I trazi da se cine dobra djelay a neznali- 
casekloni" (El-E'raf, 199). 

Naredio mu je da se brani od neznalica tako sto ce ih se klo- 
niti, a onda mu je naredio da se brani od sejtana trazeci utociste od 
njega, rekavsi: 



'^-'- 



fj 



"A ako sejtan pokusa da te na zlo navede, ti potrazi utociste u 
Allaha, On uistinu sve cuje i zna" (El-E'raf, 200). 

Nesto slicno je i u suri Fussilet: 



> - ' f 



,-^^ 



-* y A ^ ^ f ^ 






''Dobro i zlo nisu istof Zlo dobrim uzvrati, pa ce ti dusmanin 
tvoj odjednom prisni prijatelj postati" (Fussilet, 34). 

Ovo je za odbranu od sejtana medu Ijudima. Potom veli: 



156 



SEJTANOVE ZAMKE 



J % 



» 






"A had sejtanpokusa da te na zle misli navede, ti zatrazi utoci- 
ste kod Allaha, jer On, uistinu, sve cuje i zna sve' (Fussilet, 
36). 

DOKIDANJE SEJTANOVE VLASTI 

Kur'an nam je pokazao kako da se na najlaksi nacin odbra- 
nimo od ovih dvaju neprijatelja, a to su: trazenje utocista (ucenje 
euze), udaljavanje od neznalica i uzvracanje dobrim na njihovo zlo. 

Nagovijestio je veliku srecu onome ko to postigne, jer time 
prestaje zlo njegovog neprijatelja, i on se pretvara u prijatelja, time 
postize da ga Ijudi vole i da su mu zahvalni, pobjeduje svoje strasti, 
njegovo je srce sigurno od mrznje i zlobe; Ijudi ce biti sigurni u 
njega, cak i njegovi neprijatelji. Pored toga, zasluzit ce cast kod 
Allaha, Njegovu nagradu i zadovoljstvo, a to je najveca sreca na 
ovom i na onom svijetu. Sve to postize se samo strpljivoscu: "To 
mogupostici samo strpljivi" (Fussilet, 35). Onaj ko je lahkomislen 
nece se strpiti pri susretu s njim. 

Posto je srdzba sejtanovo podrucje, srdita dusa i on saraduju 
protiv smirene duse kojoj je naredeno da se dobrim brani od zla. 
Covjeku je naredeno da joj pomogne trazenjem utocista. Tako ce 
se istiaza prenijeti na smirenu dusu i ojacati je u borbi protiv voj- 
ske srdite duse. Onda ce doci strpljenje, a s njim i pobjeda; stici ce 
vjera i pouzdanost, i to ce ukinuti sejtanovu vlast jer 

"...on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji 
se u Gospodara svoga pouzdaju' (En-Nahl, 99). 

Mudzahid, Ikrima i neki mufessiri kazu da on nema dokaza. 

Tacno je zapravo to da on nema nacina da ovlada njima, a ni- 
je u pitanju argument ili moc, jer vlast podrazumijeva moc, a ar- 
gument se naziva vlascu zato sto onaj ko ima argumente vlada kao 

157 



sto mkom vlada onaj koji ima moc. Hvaljeni je rekao da Njegov 
neprijatelj nema vlasti nad Njegovim robovima koji su iskreni i 
koji se oslanjaju na Njega. U suri El-Hidzr On kaze: 

"'Gospodaru moj\ rece, 'zato sto si me u zabludu doveo, ja cu 
njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit cu se da 
ih sve zavedem, osim medu njima Tvojih robova iskrenih.' 
'Ove cu se istine Ja drzati\ rece On: 'Ti neces imati nikakve 
vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slije- 
dili, od onih zalutaW" (El-Hidzr, 39-42). 

A u suri En-Nahl kaze: 



-f -i 



>33 ^j^A/^ ^tj ^ ^zy-'A'^i ^^3^3^ ^^^^.aI' Jl^ j4;'j^l.., Uji 

''On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji 
se u Gospodara svoga pouzdaju, njegova je vlast jedino nad 
onima koji njega za zastitnika uzimaju i koji druge Allahu 
ravnim smatraju" (En-Nahl, 99-100). 

To podrazumijeva dvije stvari: prva je negiranje njegove vlas- 
ti nad pravim i iskrenim vjernicima, a druga potvrda njegove vlasti 
nad onima koji cine sirk i onima koji od njega traze zastitu. 

Posto je Allahov neprijatelj vidio da mu Uzviseni nece dati 
da vlada pravim i iskrenim vjernicima, rekao je: 



C^J. 



^ s- jitf^ '_ i 



U^ I jv4^ ^^Cf % :: 1$ Oi*^' ^4^j^ ^ "^y^ J Li 



"£ tako mi dostojanstva Tvoga, sigurno cu ih sve na stranputi- 



158 



SEJTANOVE ZAMKE 



cu navesti, osim Tvojih medu njima rohova iskrenih'' (Sad, 82- 

83). 

Allahov je neprijatelj znao da ne moze zavesti i odvesti u za- 
bludu onog ko se veze za Allaha Uzvisenog, ko je iskren vjernik i 
ko se oslanja na Njega. On ima vlast nad onima koji ga uzimaju za 
zastitnika i koji Allahu pripisuju druga, om su njegovo stado, a on 
je njihov zastitnik, vladar i voda. 

Da je njemu Allah potvrdio vlast nad njegovim sticenicima, 
kako bi to onda negirao rijecima: 

"/ Ihlis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se po- 

veli za njim, osim nekolicine vjernika nad kojima nikakve 

vlasti nije imao: Mi smo htjeli da ukazemo na onoga ko vjeruje 

u onaj svijety akou njega sumnja" (Sebe, 20-21) . 

Ako se kaze da nad vjernicima nije imao nikakvu vlast, stvar 

je prosta. Ali stavljeni su na ispit da bi se vidjelo ko vjeruje u onaj 

svijet, a ko ne. Medutim, to se moze i ovako tumaciti: daU smo mu 

vlast nad njima samo da bi znali ko vjeruje u onaj svijet."' 

Ibn Kutejba kaze sljedece: "Posto je Iblis zatrazio od Uzvi- 
senog Allaha da mu da vremena i posto mu je On to dao, rekao je: 
'Sigurno cu ih zavesti, u zabludu ih odvesti, naredivati im to i to i 
uzimat cu od Tvojih robova odredeni dio.' Kad je ovo govorio, 
Iblis nije bio siguran u svoju moc, govorio je samo pod pretpos- 
tavkom. Posto su ga Ijudi poceU slijediti i pokoravati mu se, on se 



'' A ne: «Nad njima nije imao nikakve vlasti: 'Mi smo htjeli da ukazemo na 
onoga ko vjeruje u onaj svijet'», kako stoji u prijevodu Besima Korkuta. Ongi- 
nalni tekst, naravno, dozvoljava oba prijevoda jer to kontekst omogucava (Pre- 
vodilac). 



159 



IBN KAJJIM EL-DZEVZiJJE 



kod njih uvjerio u ono sto je pretpostavljao. Zato je Uzviseni re- 
kao da mu je data vlast nad Ijudima samo da bi se vidjelo ko vjeru- 
je, a ko je u sumnji, tj. da se pokaze na lieu mjesta kako bi se os- 
tvarilo ono sto je receno i kako bi pala nagrada (odnosno kazna)." 

Prema tome, on vlast ima nad onima koji ne vjeruju u ahiret i 
koji sumnjaju, a to su oni koji njega uzimaju za zastitnika i koji 
cine sirk. Tako se vlast potvrduje, a ne nijece pa se ovaj ajet slaze s 
drugim ajetima. 

S druge strane, kad je u pitanju ajet iz sure Ibrahim, gdje on 
stanovnicima Dzehennema kaze: °^y>i jf Vj jLkU J, Jcli ^^ ois" Uj)> 
^ J (I4^^li "Ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo 'sam vas 
pozivao i vi ste mi se odazivali" (Ibrahim, 22), ovo su bile njegove 
rijeci tako da je Allah obavijestio o njemu potvrdno, a ne negativ- 
no. Dakle, ukazao je na to da je on takav. 

Ovo je dobro pitanje, a odgovor je da je vlast koja je zanije- 
kana u ovora slucaju argument i dokaz. Znaci, ja nisam imao do- 
kaza. Ibn Abbas kaze: "]a. nisam imao nikakva dokaza, tj. jedini mi 
je argument to sto sam vas pozivao, a vi ste mi se odazvali, povje- 
rovali ste mi i slijedili me bez argumenata." Sto se tice vlasti koju 
je On potvrdio rijecima: "NJegova je vlast jedino nad onima koji 
njega za zastitnika uzimaju", to je njegova vlast nad njima pomocu 
smutnje i dovodenja u zabludu te moc da ih navraca na nevjerova- 
nje i sirk stalno i dosadujuci, ne dajuci im da se produ toga, kao 
sto kaze Uzviseni: 



f f f- 



"Zar ne vidis da Mi nevjernike sejtanima prepustamo da ih sto 
vise na zlo navracaju' (Merjem, 83). 

U pitanju je njegova vlast nad njegovim sticenicima i onima 
koji cine sirk. Medutim, on za tu vlast nema argument; oni su se 
odazvali cim ih je pozvao, zato sto su se njihove strasti slozile s 
tim. Oni su ti koji su pomogli svojira dusama i omogucili svom 
neprijatetju da ovlada njima, slazuci se s njim i slijedeci ga. Posto 
su mu se predali, on je ovladao njima da bi im to bila kazna. 



160 



SEJTANOVE ZAMKE 



Ovim se pokazuje znacenje rijeci Uzvisenog: 

''Allah nece dati priliku nevjernicima da uniste vjernike" (En- 
Nisa, 141). 

Ovaj je ajet jasan: vjernici su ti koji grijese i rade ono sto je 
protivno vjerovanju dajuci tako nevjernicima priliku da ih uniste, 
shodno tome koliko grijese. Oni su ti koji uzrokuju sebi nevolje, 
kao sto su jednog dana bili uzrok sto su ih nevjernici pobijedili 
kad nisu poslusali Poslanika. Allah, neka je hvaljen, nece dati sej- 
tanu vlast nad covjekom sve dok mu se sam covjek ne pokori i ne 
pocne ciniti sirk. Tad ce Allah sejtanu dati vlast i pobjedu nad 
njim. Zato, koga zadesi kakvo dobro, neka zahvaljuje Uzvisenom 
Allahu; a koga zadesi nesto drugo, neka prekorava samo sebe. 

Oslanjanje na Allaha i iskrena vjera sprecavaju tu vlast, a sirk 
i njegove 'sestre' je uzrokuju. Sve se desava po odredenju Onog od 
Koga potjece sve i Kome se sve vraca. Njemu pripada zadnja rijec. 
Da je htio, ucinio bi da svi Ijudi budu isti, ali Njegova mudrost, 
hvala i vlast odbijaju sve osim sljedeceg: 



? -* <: '■ 






"Pa neka je hvaljen Allah, Gospodar nebesa i Gospodar 2em~ 
Ije, Gospodar svih svjetova! Njemu ponos i dika na nebesima i 
na Zemljiy Onje Silni i Mudri" (El-Dzasija, 36-37). 



* Poenta: zastita vjernika od sejtana jeste u spominjanju Svemilosnog, u udenju 
Kur'ana i stalnom trazenju utocista i oprosta. 



161 




SPLETKAMA KOJIMA SEJTAN OBMANJUJE COVJEKA 

Kazujuci o Svome neprijatelju Iblisu, Allah Uzviseni govori 
kako ga je upitao sta ga je sprijecilo da ne ucini Ademu sedzdu. 
On je kao razlog naveo da je bolji od Adema, a Allah ga je protje- 
rao iz Dzenneta. Sejtan je zamolio Allaha da mu da jos vremena, 
sto mu je On udovoljio, a onda je Allahov neprijatelj sejtan kazao: 



"£ Zitf o sio 5/ odredio, pa sam u zabludu pao, kunem se da cu ih 
na Tvom Pravom putu presretati, pa cu im i sprijeda, i straga, i 
zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ces ustanoviti da vecina njih nece 
zahvalna biti" (El-EVaf, 16-17). 

Ibn Abbas kaze da se rijecima: "... Tvoj Pravi put" zeli kaza- 
ti: "Tvoja ispravna vjera." Ibn Mesud smatra da se radi o Allahovoj 
knjizi dok Dzabir kaze "To je islam", a Mudzahid: "To je istina." 

Sva navedena objasnjenja znace jedno, a to je da se radi o pu- 
tu koji vodi Uzvisenom Allahu. Naprijed je naveden hadis koji 
prenosi Sebra ibn el-Fakih, a koji glasi: "Sejtan na svakom putu 
ceka covjeka u zasjedi." Na svakom putu koji vodi dobru ceka 
sejtan i presrece one koji njime hode. 

Sejtan je kazao "... pa cu im prilaziti sprijeda." Ibn Abbas, 
kako prenosi Atijja, pojasnjava da receno znaci: "prilazit cu im 
kroz ovaj svijet" ili "Dovodit cu ih u sumnju da ce biti prozivljeni 
na buducem svijetu", kako stoji u jednom predanju koje od njega 
prenosi Ali)a. 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Hasan isto tako kaze da navedene rijeci iz ajeta znace: "Pri- 
lazit cu im iz pravca ahireta tako sto cu im laznim predstavljati 
prozivljenje, Dzennet i Dzehennem." 

Mudzahid smatra da rijeci: "Pa cu im prilaziti sprijeda" zna- 
ce: "Prilazit cu im odande gdje su upravljeni njihovi pogledi." 

Sto se tice rijeci "... i straga" Ibn Abbas to tumaci ovako: 
"Budit cu im zelju za ovim svijetom", dok El-Hasan drzi da spo- 
menuto znaci: "Prilazit cu im iz onoga sto cini zivljenje na ovom 
svijetu, prikazivat cu im to lijepim i podstrekivat cu ih da za tim 
zude." U jednom drugom predanju od Ibn Abbasa stoji da sejta- 
novo prilazenje straga znaci: iz pravca buduceg svijeta. A Ebu Sa- 
lih daje sljedece tumacenje: "Navodit cu ih da sumnjaju u ahiret i 
prikazivat cu im ga dalekim", a Mudzahid je, opet, kazao da spo- 
menute rijeci znace: "Prilazit cu im odande gdje su upravljeni nji- 
hovi pogledi." 

Ibn Abbas smatra kako rijeci "... i zdesna" znace: "Budit cu 
im sumnje u vjerovanje", a Ebu Salih kaze: "Istinsko je znacenje: 
'Podstrekivat cu ih da sumnjaju u vjeru.'" Za iste rijeci Ibn Abbas 
kaze da znace: "Prilazit cu im iz smjera odakle dolaze njihova dob- 
ra djela", dok El-Hasan daje sljedece tumacenje: "Prilazit cu im 
odande odakle dolaze njihova dobra djela tako sto cu ih stalno 
odvracati da ih ne cine." 

Ebu Salih je takoder kazao da rijeci: "... pa cu im i sprijeda, i 
straga, i zdesna, i slijeva prilaziti" znace: zabavit cu ih ovim svije- 
tom i budit cu im zelju za njim. 

El-Hasan tumaci rijeci: "Prilazit cu im i slijeva" znace da ce 
sejtan naredivati Ijudima da cine losa djela, podstrekivati ih na 
njih, prikazivati im ih lijepima i pomagati im da ih cine. 

"Sejtan nije rekao da ce prilaziti Ijudima odozgo jer je", tu- 
maci Ibn Abbas, "znao da je Allah iznad njih." 

Es-Sa'bi kaze: "Uzviseni Allah spusta odozgo milost na Iju- 
de." 

Katada je kazao sljedece: "Sejtan ti, covjece, prilazi sa svake 
strane, ah ne odozgo jer nije u stanju isprijeciti se izmedu tebe i 



164 



SEJTANOVE ZAMKE 



Allahove milosti." 

Tumacenja koja kazu da desna strana u prenesenom smislu 
znaci dobra, a lijeva losa djela valjana su, po El-Vahidiju, jer Arapi 
imaju obicaj kazati: "Stavi me sa svoje desne, a ne s lijeve strane", 
zeleci pritome kazati: "Daj da budem od onih koji su pribrani kod 
tebe, a ne da budem od onih koji to nisu." Tako je neko Ibn Du- 
mejni izrecitirao sljedece stihove: 

Lubna, jesi li me u desnu ruku uzela, 
pa da se radujem. Hi si me u lijevu vratila. 

El-Asmei je pojasnio da "biti s desne strane" znaci biti priz- 
nat, ugledan; a da "biti s lijeve strane" ima suprotno znacenje, te je 
kazao sljedeci stih: 

Vidim kako su braca oca moga, nakon sto su se urotili, 
dio moj, na mene se ne osvrcuci (dosl.: drzeci me s lijeve strane) za 

sebe prigrabili. 

Neki su, kako kazuje El-Ezheri, kazali da ajet o kojem je ri- 
jec znaci: "Sigurno cu ih na krivo navratiti, tako da ce laznim drza- 
ti ono sto se desilo narodima koji su prije njih zivjeli." Pod prila- 
zenjem straga misli se na to da ce sejtan navoditi Ijude da zanijecu 
ponovno prozivljavanje, dok prilazenje zdesna i slijeva znaci: si- 
gurno cu ih u zabludu dovoditi kroz ono sto rade, jer se, recimo, 
kada nesto covjek ucini kaze: "Ovo je zbog onoga sto su ucinile 
tvoje ruke", mada ruke same nisu nista skrivile. Medutim, s obzi- 
rom da su ruke neizostavne kada se nesto radi, uzimaju se u pre- 
nesenom smislu i za sva djela koja se inace ne cine rukama." 

Neki ce, a medu njima su Ebu Ishak i Zamahseri, kazati: "U 
ovom slucaju spomenute su strane da bi se postiglo krajnje poja- 
canje znacenja; tako bi se moglo reci da je znacenje: sigurno cu im 
prilaziti sa svih strana. Sustina je, a Allah najbolje zna: sa svake cu 
ih strane navoditi na zabludu. Zamahseri je kazao da bi znacenje 
moglo biti i ovo: "Prilazit cu im sigurno s cetiri strane s kojih ve- 
cinom prilazi neprijatelj. Ovo se da usporediti s time kako sejtan, 

165 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



koliko god moze, donosi Ijudima zle misli i navodi ih na zlo. U 
Kur'anu je o tome kazano: 

"/ zavodi glasom svojim koga mozes i potjeraj na njih svoju 
konjicu i svoju pjesadiju..." (El-Isra, 64). 

Kazano se slaze sa Katadinim misljenjem, koje smo naprijed 
naveli, tj.: "Sejtan ce ti prilaziti sa svake strane osim odozgo." Ovo 
je misljenje najobuhvatnije u pogledu smisla i ne suceljava se s 
onim sto su kazali prethodnici, ono je kazano u stilu navodenja 
primjera, a ne kao precizno odredivanje. 

"Kad god osvanem", kaze Sekik, "sejtan me vreba iz cetiri 
zasjede: jedna je ispred mene, jedna iza, jedna s desne i jedna s 
lijeve strane. Iza one ispred mene kaze mi: "Nemoj se bojati, Allah 
prasta i milostiv je", a ja na to proucim: 



f^' 



^^(_|^aiAl 13 \5>Al^ J^j^^KjC^\3^jSjj\jik} ^jlj 



"Ja cu sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra 
djela ciniy i koji zatim na Pravomputu istraje" (Ta-Ha, 82). 

Iz zasjede iza mene plasi me kako cu, kada izadem iz kuce, 
izgubiti ono sto ostavljam iza sebe, a ja na to proucim: J '0 ^ Uj^ 
i^jj -till j^ "^i cr^j>^\ "Na Zemlji nema ni jednog zivog bica, a da ga 
Allah he hrani^' (Hud, 6). Iz zasjede s desne strane sejtan me vreba 
putem zena, a ja proucim: 4>1^^^ buJlj^ "... a lijep ce ishod biti za 
one koji se budu Allaha bojali" (El-E'raf, 128). Iz zasjede s lijeve 
strane vreba me kroz prohtjeve, a ja proucim: U cJ^j l£; j-^j)> 
4o_4^r "I izniedu njih i onoga sto budu zeljeli bit ce prepreka 
postavljena" (Sebe, 54). 

Ja bih rekao ovako: cetiri su pravca kuda ide covjek, ne vise. 
Nekad on ide desno, nekad lijevo, nekad naprijed, a nekad se vraca 
nazad. Gdje god krene, naide na sejtana, koji ga ceka u zasjedi. 
Ako se nade na putu pokornosti, sejtan ce ga odvracati, zasretati 
ga, praviti mu poteskoce i usporavati ga. Ako se nade na putu koji 

166 



SEJTANOVE ZAMKE 



vodi u grijeh, sejtan ce ga podstrekivati, biti mu na usluzi, poma- 
gati mu i buditi mu zelju. Kada bi, kojim slucajem, covjek krenuo i 
dolje, sejtan bi mu dosao i sa te strane. 

Sljedeci kur'anski ajet potvrduje ispravnost misljenja pret- 
hodnika: 



"Mi smo im bili odredili lose drugove koji su im lijepim prika- 
zivali ono sto su uradili i ono sto ce uraditi" (Fussilet, 25). 

El-Kelbi pojasnjava da ovaj ajet znaci: ucinili smo da su stal- 
no uz njih sejtani kao drugovi. A Mukatil kaze: "Sejtane smo im 
kao drugove prikladnim ucinili." 

Ibn Abbas smatra da u ajetu spomenute rijeci 'ma hejne 
ejdihim' (ono isprcd) oznacavaju stvari vezane za ahiret, a 'ma 
halfehum' (ono iza) oznacavaju stvari vezane za dunjaluk. 

Dakle, ti losi drugovi su im lijepim prikazivali dunjaluk, dok 
ga oni nisu zavoljeli vise od svega, i navodili su ih da ahiret smatra- 
ju laznim te ga zapostave. 

Kelbi je kazao i sljedece tumacenje: "Lijepim su im prikazi- 
vali drugi svijet na nacin da ne postoje ni Dzennet ni Dzehennem 
ni prozivljenje, a ovaj su im svijet predstavljali tako sto su im lije- 
pim prikazivali stranputicu kojom idu." Ovo je tumacenje kao 
dobro prihvatio El-Ferrai. 

Ibn Zejdovo tumacenje je sljedece: "Lijepim su im prikaziva- 
li njihova ruzna djela koja su pocinili i ona koja su namjeravali po- 
ciniti." Znacenje bi ajeta u skladu s ovim tumacenjem bilo da su im 
lijepim prikazivali ono sto su ucinili, i nisu se pokajali za to, ali i 
ono sto su odlucili uciniti i ne kane odustati od toga. 

Rijeci koje je izrekao Allahov neprijatelj sejtan: "... pa cu im i 
sprijeda i straga prilaziti", podrazumijevaju ovaj i buduci svijet; a 
sto se tice rijeci: "i zdesna i slijeva", to se moze posmatrati u smis- 
lu cinjenice da je melek koji biljezi dobra djela na desnoj strani i 
police covjeka na cinjenje dobrih djela, a sejtan mu prilazi s te 

167 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



strane i odvraca ga. Melek koji biljezi losa djela nalazi se na lijevoj 
strani, i on odvraca covjeka od cinjenja losih djela, a sejtan mu 
prilazi s te strane i podstice ga da ih cini. Ovo bi moglo posluziti 
kao pojasnjenje sljedeceg sto je sejtan kazao: 

"£ tako mi dostojanstva Tvoga, sigurno cu ih sve na stranputi- 
CH navesti' (Sad, 82). 

Uzviseni je Allah kazao: 



._i^j^ (^^^^J .>:^VI ._:^l3lp ,^j^r=C'y^S3 ^j^^3 ^4^^J 



"Ow/ se mfmo Allaha zenskim kumirima klanjaju, a ne klanja- 
ju se drugom do sejtanu prkosniku, prokleo ga Allah! A on je 
rekao: Ja cu se sigurno potruditi da preotmem za sebe odreden 
broj Tvojih robova, i navodit cu ih, sigurno, laznim nadama, t 
sigurno cu im zapovijediti, pa ce stoci usi rezati, i sigurno cu im 
narediti, pa ce stvorenja Allahova mijenjatir A onaj ko za zas- 
titnika sejtana prihvati, a ne Allaha, doista ce propasti! On im 
obecava i primamljuje ih laznim nadama, a ono sto im sejtan 
obeca samo je obmana" (En-Nisa, 117-120). 

Ed-Dahhak pojasnjava da se rijecima: "... odredeni broj robo- 
va Tvojih", misli na broj koji je poznat, a Ez-2edzdzadz kaze da 
to znaci: broj koji sam sebi stavio u obavezu. 

Ja cu kazati sljedece: "Sustinsko znacenje rijeci 'mefrud (od- 
redeni) jeste ocjena, procjena, tako bi ona u ovom ajetu trebaia 
znaciti da su oni koji slijede sejtana i pokoravaju mu se udio koji 

168 



SEJTANOVE ZAMKE 



njemu pripada. Svako ko se pokorava Aliahovom neprijatelju sej- 
tanu pribraja se njemu. Ljudi se, sljedstveno tome, dijele na dvije 
vrste: na one koji se smatraju sejtanovim udjelom i na Allahove 
prijatelje, koji su Njegova stranka i Njegovi odabranici. Sejtan je 
kazao: "... zavodit cu ih sigurno'\ a to znaci da ce ih skretati s puta 
istine. Ibn Abbas je protumacio kako rijeci: "I primamljivat cu ih, 
signrno, laznim nadamcC" podrazumijevaju odvracanje od tevbe i 
njeno odgadanje. 

El-Kelbi kaze da navedene rijeci znace: pruzit cu im nadu da 
nece biti ni Dzenneta ni Dzehennema niti prozivljenja. 

Ez-2edzdzadz pak kaze da to znaci: "Zavodit cu ih tako sto 
cu ih zavaravati da ce i pored toga sto su na krivom putu postici na 
ahiretu ono sto zele." 

Neki su kazali da je znacenje navedenog ajeta sljedece: "Si- 
gurno cu ih primamljivati da ustrajavaju u prohtjevima koji vode 
neposluhu i grjesnim novotarijama." Postoji i sljedece tumacenje: 
"Primamljivat cu ih time da ce dugo zivjeti u ovosvjetskim blago- 
datima. Tu cu im nadu stalno produzivati kako bi dali prednost 
ovom svijetu nad buducim." 

Sejtan je takoder rekao: "Sigurno cu im zapovijediti, pa ce sto- 
ci usi rezati." Rezanje usiju, u ovom slucaju odnosi se na devu ili 
ovcu kojima se ako prilikom petog ili desetog porodaja dobiju 
zensko mladunce, razreze uho i od tada je njeno meso zabranjeno 
zenama, kako to tumace svi mufessiri. Odatle vecina ucenjaka drzi 
pokudenim da se djeci probijaju usi radi stavljanja mindusa, mada 
neki ucenjaci smatraju to dopustenim kada je u pitanju zensko 
dijete, zbog potrebe da se ono ukrasi nakitom, pri cemu se kao na 
argument pozivaju na hadis koji prenosi Ummu Zerr. 

Ahmed je, Allah mu se smilovao, iznio argumente da je 
spomenuto dopusteno kada je u pitanju zensko, a pokudeno kada 
je u pitanju musko dijete. 

"/ sigurno cu im narediti pa ce stvorenja Allahova mijenjati." 

Ibn Abbas protumacio je da kazano znaci da sejtan zeU mijenjati 
Allahovu vjeru. Istog su misljenja i Ibrahim, Mudzahid, El-Hasan, 
Ed-Dahhak, Katada, Seid bin el-Musejjeb, Seid bin Dzubejr i Sud- 

169 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



di. 

Smisao navedenog jeste u tome sto je Allah Uzviseni Svoje 
robove stvorio u zdravoj prirodi, a ona se ogleda u pripadnosti 
islamu, upravo onako kako Uzviseni kaze: 



jjoi ^ i:^ ^ill ! jy ^'T ^T oj£i lL^ ji4i^ dX^j j^li 



> I ' 



-»'■•» C- 



^<^ 



(^;oj^^ ^^^y^-^==='\ J^jX^^ ^IjiJ^^ -^''^ ^^o^^ 



f s^ '-- 



ly^'j^^^lOi^if^ 



w^ 



"T/ upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Alla- 
hovu, prema kojoj je On Ijude nacinio - ne treba da se mijenja 
Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali vecina Ijudi to ne zna 
- obracajuci Mu se predanof' (Er-Rum, 30-31). 

U torn je smislu Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: 

- M I • <r- > -i" °, - ° 1 ' • ' ^ i I" -1'°" "- - -•- -ti ^■'°- 

"Svako se rada u ispravnoj vjeri, a onda ga njegovi roditelji 
ucine zidovom, krscaninom ili vatropoklonikom, isto kao 
sto se i stoka zdrava rada, mozete li medu njom primijetiti da 
ima osakacene, prije nego sto je sami takvom ucinite."^'^ 

Kada je ResuluUah, s.a.v.s., ovo kazao, Ebu Hurejra je prou- 
cio kur'anske rijeci: "... vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On 
Ijude nacinio" (Er-Rum, 30). 

ResuluUah, s.a.v.s., povezao je dvije stvari: mijenjanje isprav- 
ne prirode (fitra) pozidovljenjem ili pokrstavanjem s promjenom 
na stvorenjima do koje dolazi osakacenjem. To su one dvije stvari 
za koje je Iblis kazao da ce ih Ijudi po njegovu nagovoru neizos- 
tavno izmijeniti. Ispravnu prirodu on mijenja nevjerstvom. To je 



M 



Hadis je vjerodostojan, biljeze ga Buhari, Muslim i Ahmed. 



170 



SEJTANOVE ZAMKE 



mijenjanje stvaranja kojim su Ijudi stvoreni, a tjelesnu formu mije- 
nja putem osakacenja i rezanja uha. Umjesto ispravne prirode on 
uvodi mnogobostvo, a umjesto skladnog stvaranja on uvodi reza- 
nje i odsijecanje usiju. Ovo je, ustvari, mijenjanje skladno stvorene 
duse i mijenjanje skladno stvorenog tijela. 

U ajetu dalje stoji: "On im obecava i primamljuje ih laznim 
nadama." Sejtanovo se obecanje ogleda u necemu sto je covjeku 
milo kao naprimjer: "Dugo ces zivjeti"; "Na ovom ces svijetu pos- 
tici ono sto ti predstavlja zadovoljstvo"; "Nadmasit ces svoje pri- 
jatelje"; "Nadvladat ces neprijatelje"; "Ovaj ce svijet pripadati tebi 
kako je pripadao i drugima." 

Sejtan covjeku produzava nadu, obecava mu sve najbolje, cak 
i onda kada je zagazio u mnogobostvo i grijehe te mu daje razno- 
vrsne lazne nade. Razlika izmedu obecanja i nada koje sejtan pruza 
Ijudima jeste u tome sto kada im obecava, onda im nudi nesto laz- 
no, a kada im daje nadu, onda im nudi nesto sto je neostvarivo. 
Snishodljiva dusa ipak slijedi njegova obecanja i lazne nade koje 
nudi. Neko je kazao: 

Ako je ono sto zeljesmo istina bilo, onda su to bile zelje najljepse, 
ako tako nije bilo, onda zeleci to bezbrizno zivjesmo. 

Svako ko uzalud traci svoje vrijeme moze pronaci sebe u 
kur'anskim rijecima: "On im obecava i primamljuje ih laznim na- 
dama, a ono sto im sejtan obeca samo je obmana" 

U ovom su smislu i sljedece kur'anske rijeci: 

"Sejtan vas plasi neimastinom i navraca vas da budete skrti, a 
Allah vam obecava oprost i nagradu svoju" (El-Bekara, 268). 

U ajetu stoji: "Sejtan vas plasi neimastinom", tj. plasi vas go- 
voreci: "Ako budete dijelili vas imetak, osiromasit cete." Potom je 

171 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



kazano: "... i navraca vas da budete skrti." U tekstu ajeta upotrijeb- 
Ijena je rijec fahsd (ruzno, razvratno), koja na ovom mjestu ima 
specificno znacenje skrtosti. Prenosi se da su Mukatil i El-Kelbi 
kazali: "Svaki put kad je u Kur'anu upotrijebljena rijec fahsd ona 
oznacava blud, razvrat, jedino na ovom mjestu znaci skrtost. 

Ispravno je sljedece: rijec fahsd upotrijebljena u svom osnov- 
nom znacenju, oznacava bilo sta sto je ruzno, s tim sto je na ovom 
mjestu upotrijebljena kao atribut za pojam koji je izostavljen. Po- 
jam na koji se odnosi ovaj atribut izostavljen je da bi se postiglo 
znacenje opcenitosti, tj. sejtan nareduje da se cini sve sto je ruzno, 
a u okviru toga spada i skrtost. Uzviseni je spomenuo sta sejtan 
obecava i sta nareduje: on nareduje Ijudima da cine ono sto je lose, 
a plasi ih cinjenjem dobra. Ove su dvije stvari upravo ono sto sej- 
tan trazi od covjeka, jer kada zaplasi covjeka cinjenjem dobrih dje- 
la, covjek odustane od njih, a kada mu naredi nesto sto je ruzno 
prikazujuci mu ga lijepim, covjek to ucini. Uzviseni je sejtanovo 
plasenje covjeka nazvao wa'd (prijetnja/obecanje); neko kome je 
upucena prijetnja ocekuje njen ishod jednako kao i ishod obecanja. 
Potom Uzviseni Allah kaze da je za pokoravanje Njemu, za pridr- 
zavanje onoga sto je On naredio te za klonjenje od onoga sto je 
On zabranio obecao oprost i nagradu. Obecanim oprostom Allah 
stiti covjeka od zla, a nagradom mu podaruje svako dobro. 

Melek i sejtan smjenjuju se iznad srca poput smjene dana i 
noci; tako ima Ijudi kod kojih je noc duza nego dan, a kod drugih 
je obratno. Kod nekih je opet cijelo vrijeme dan, a kod nekih noc. 

Molimo Allaha Uzvisenog da nas sacuva od sejtana. 

KAKO SEJTAN COVJEKU PRIKAZUJE LIJEPIM ONO STO JE LOSE 

Jedna od spletki koje sejtan pravi covjeku jeste i to da ga na- 
vodi na nesto sto mu se pricinjava korisnim, potom ga dovodi u 
situacije koje za covjeka znace propast, a onda ga ostavi samog, 
iznevjeri ga, podruguje se njegovoj nesreci, ismijava ga, nagovara 
ga da krade, cini blud, ubija, i naposljetku upire prstom na njega i 
sramoti ga pred Ijudima. Uzviseni Allah kaze: 



> '- , '- ^ 



cr 



ilji ^ ^^jT^^Li ^ jLi3^4Uii ^^^Oji j^^ ijj 



172 



SEJTANOVE ZAMKE 









^''rf^ 



P' 



"/ )^^J im je sejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i re- 
kao: 'Niko vas danas ne moze pobijediti, ija sam vas zastitnik!\ 
onda je on, kad su se dva protivnicka tabora sukobila, natrag 
Hzmaknuo, i rekao: Ja nemam nista s vama, ja vidim ono sto vi 
ne viditey ija se bojim Allaha, jer Allah strogo kaznjava'" (El- 
Enfal,48). 

Sejtan se tako mnogoboscima, kad su krenuli u Bitku na Be- 
dru, prikazao kao Suraka bin Malik i kazao: "Ja sam vas komsija iz 
plemena Benu Kinana, ako oni namjeravaju vasim porodicama i 
potomstvu uciniti nesto nazao, s vama sam." Medutim, kada je 
AUahov neprijatelj ugledao Allahove vojske meleka koje su se spu- 
stile da pomognu Vjerovjesniku, pobjegao je od njih i ostavio ih 
na cjedilu, upravo kao sto kazu stihovi koje je spjevao Hassan: 

Zavede ih varkama, potom ih izdade, 
pokvarenjak kad s nekim prijateljuje, ustvari grdno ga vara. 

Sejtan je slicno postupio i s monahom koji je ubio jednu ze- 
nu i njeno dijete. Nagovorio ga je da s njom bludnici, a potom da 
je ubije, a potom je njenu porodicu naveo na njega i otkrio im sta 
se desilo. Nakon toga naredio mu je da mu ucini sedzdu. Monah je 
to ucinio, a sejtan je onda pobjegao od njega i ostavio ga. Allah, 
slavljen neka je, objavio je: 



* •* '' ^ <- 






"Slicni su sejtanu kad kaze covjeku: 'Budi nevjernikP pa kad on 
postane nevjernik, on onda rekne: 'Ti se mene vise ne tides, ja 
se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojimV" (El-Hasr, 16). 



173 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Navedene kur'anske rijeci ne odnose se samo na naprijed na- 
vedenu pripovijest, vec obuhvataju sve one koji se pokore sejtanu 
kada im on naredi da uznevjeruju nadajuci se pri tome da ce im 
sejtan pomoci i rijesiti njihove potrebe. On ce se svih njih odreci i 
izdati kao sto ce se u Dzehennemu odreci svih onih koji su ga 
smatrali svojim prijateljem i pomagacem. Tada ce on kazati: Uj^ 
4f-4^=^^ ^_^S jl ^/l jQali Jc ^JCip 3 jii" "/^ nemam nista s tim sto ste 
me prije smatrali Njemu ravnim" (Ibrahim, 22). Sejtan ce ih, dakle, 
dovesti na najgore mjesto, a onda ce ih se potpuno odreci. 

Sejtan ce kazati: "Ja se, zaista, Allaha bojim" O tome su neki 
raspravljah, tako da su Katada i Ibn Ishak kazali: "Allahov je nep- 
rijatelj rekao istinu kazavsi: 'Ja vidim ono sto vi ne vidite\ ali ce 
lagati kada bude govorio: Ja se, zaista, Allaha bojim\ jer on se Al- 
laha nikako ne boji. Ustvari, on je znao da nema snage, i da se ne 
moze oduprijeti, zato ih je doveo tu gdje ih je doveo, a onda ih se 
odrekao i izdao ih. Na isti nacin sejtan postupa i s onima koji mu 
se pokore. 

Neki su, opet, kazali: "Sejtan se jedino boji AUahove kazne 
na ovom svijetu, slicno nevjerniku i razvratniku koji se boje da ce 
biti ubijeni iU kaznjeni za razvrat, a ne boji se kazne na ahiretu! 
Ovo je ispravnije pojasnjenje jer strah ove vrste ne podrazumijeva 
vjerovanje niti spas." 

El-Kelbi kaze: "Sejtan se pobojao da ce ga Dzibril razotkriti 
pred onima koje je zaveo, te mu se vise nece pokoravati." 

Ovo je tumacenje neosnovano jer je sejtan kazao spomenute 
rijeci tek nakon sto se dao u bijeg, a da su mnogobosci znah da je 
onaj koji im se pridruzio i poveo ih Iblis, oni mu ne bi bih poslus- 
ni poslije toga. 

Ata razumijeva spomenute sejtanove rijeci na sljedeci nacin: 
"Bojim se da me Allah ne unisti zajedno s onima koje ce unistiti, 
to je strah od propasti na ovom svijetu, i sejtan nece imati koristi 
od takvog straha." 

Ibn Zedzdzadz i El-Enbari vele: "Sejtan je pomislio da je vri- 
jeme koje mu je dato da moze zavoditi Ijude isteklo", a El-Enbari 
je jos dodao: "Sejtan se pobojao da je njegovo vrijeme isteklo, i da 

174 



SEJTANOVE ZAMKE 



je dosla kazna. Kada je ugledao meleke, uhvatio ga je strah, pa je 
rekao to sto je rekao iz sazaljenja prema samome sebi." 

KAKO SEJTAN PLASI VJERNIKE SVOJIM PRISTALICAMA I 

VOJSKOM 

Jedna od spletki koje pravi Allahov neprijatelj sejtan jeste i 
to da plasi vjernike svojom vojskom i pristaiicama, kako se vjernici 
ne bi borili protiv njih, kako im ne bi preporucivali da cine dobro i 
kako ih ne bi odvracali od cinjenja onoga sto je lose. Ovo je jedna 
od najvecih spletki koje sejtan pravi vjernicima. Uzviseni Allah 
kazuje nam o tome: 






"To vas je samo sejtan plasio pristaiicama svojim, i ne bojte ih 
se, a bojte seMene, ako ste vjernicil" (Alu Imran, 175). 

Svi mufessiri kazu da ovaj ajet znaci to da sejtan plasi vjerni- 
ke svojim pristaiicama. Tako Katada smatra da je znacenje ovog 
ajeta sljedece: "Sejtan cini da vi u dusi osjecate njegove pristalice 
velikim i znacajnim, zbog toga Uzviseni Allah kaze: '... i ne bojte ih 
se, a bojte se Mene, ako ste vjernici' Kada je kod covjeka vjera jaka, 
nestane iz njegovog srca straha od sejtanovih pristalica, isto tako 
kada kod covjeka vjera oslabi, strah od sejtanovih pristalica postaje 
jaci. 

Sejtan spletkari i tako sto stalno opcinjava covjekov razum 
dok ga ne uhvati u zamku. Od njegovog opcinjavanja {sihra) cov- 
jek je siguran samo uz Allahovu pomoc. 

Sejtan tako prikazuje covjeku stetna djela kao nesto najkori- 
snije, a djela koja su mu najkorisnija nastoji mu omrziti tako da se 
covjeku ucine stetnim. 

Samo je Allah Bog. Koliko je samo Ijudi zavedeno ovakvim 
opcinjavanjem; kod koliko se Ijudi ovakva opcinjenost isprijecila 
izmedu srca i islama, vjerovanja i dobrocinstva? Koliko puta je 

175 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



sejtan laz uzdigao i predstavio je u slici neceg lijepog i pozeljnog, a 
koliko je puta istinu mrskom ucinio prikazujuci je u slici neceg 
ruznog? Koliko je sejtan lazi iznio na one koji ga kritikuju i koliko 
je izmisljotina prosirio o onima koji su ga prepoznali? 

On opcinjava razum Ijudi dovodeci ih u razlicita raspoloze- 
nja i namecuci im razlicita misljenja i poglede, on ih navodi na bilo 
koji put koji vodi u zabludu, baca ih iz jedne propasti u drugu. On 
im lijepim prikazuje obozavanje kipova, kidanje rodbinskih veza, 
zakopavanje zive zenske djece, obecava im da ce zivjeti u rajskim 
blagostanjima, iako ne vjeruju i cine grijehe. Kada covjek smatra 
nekoga ravnim Allahu, sejtan mu to prikazuje tek kao uvazavanje. 
Nijekanje svojstava Uzvisenog Gospodara, Njegove uzvisenosti i 
Njegovog govorenja sadrzanog u Njegovim knjigama sejtan pri- 
kazuje covjeku kao tenzih (odricanje Bogu svakog nesavrsenstva). 
Izostavljanje duznosti naredivanja dobra i odvracanja od zla sejtan 
prikazuje covjeku kao Ijubazno postupanje prema Ijudima i nacin 
da se stekne njihova naklonost, naposljetku on im kao opravdanje 
nudi tumacenje da oni i postupaju u skladu s rijecima iz Kur'ana 
koje glase: 4^i:Jj| ^iji^ "Brinite se o sebi" (El-Maida, 105). 2a 
odustajanje od Vjerovjesnikove prakse sejtan nalazi Ijudima op- 
ravdanje u tome da oni samo slijede one koji znaju bolje od njih. 
Licemjerstvo u vjeri prikazuje im kao prakticno i pametno postu- 
panje koje omogucava covjeku da nade svoje mjesto medu drugim 
Ijudima. 

V 

Sejtan je onaj koji je bio s Ademom i Havom kada su istjera- 
ni iz Dzenneta, on je bio uz Kabila kada je ovaj ubio svoga brata, 
bio je uz Nuhov narod kada je potopljen, bio je uz Ad kada su 
unisteni strasnim vjetrom, bio je uz Salihov narod kada su unisteni 
krikom, bio je uz Lutov narod kada su unisteni kamenjem koje je 
na njih padalo, on je bio i uz faraonov narod kada su kaznjeni naj- 
tezom kaznom, bio je i uz one koji su se klanjali teletu kada ih je 
zadesilo ono sto ih je zadesilo, bio je i uz Kurejsije kada su prizi- 
vali pomoc za vrijeme Bitke na Bedru, on je sa svakim ko ide u 
propast i ko je zaveden. 



176 



SEJTANOVE ZAMKE 



SPLETKE PROTIV ADEMA I HAVE 

Njegova prva spietka bila je lazno vjerovanje, tj. predstavljao 
se da je on njihov savjetnik i da zeli da oni vjecno ostanu u Dzen- 
netu. Uzviseni kaze: 

"/ sejtan im poce bajati da hi im otkrio stidna mjesta njihova, 
koja su im skrivena bila, i rece im: 'Gospodar vas vam zabra- 
njuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali Hi da ne 
biste besmrtni bili. ' / zaklinjase im se: 'J a sam vam zaista savje- 
tnik iskreni.' I na prevaru ih zavede" (El-E'raf, 20-22). 

Dosaptavanje je govor dusi, skriveni glas. Zato se kitnjast 
govor nekad naziva spletkom i sejtanskom besjedom. Za covjeka 
koji to radi kaze se da ga njegova dusa navodi na zlo: U ^^^j)s^ 
^^iil aj o^r^y ^^ znamo sta mu sve dusa njegova dosaptava" (Kaf, 
16). 

Allahov je neprijatelj znao da ce im biti otkrivena stidna 
mjesta ako kusaju zabranjene plodove, jer ce tada zgnjesiti, a gri- 
jeh ce ukloniti ono sto pokriva ta stidna mjesta. Posto su pocinili 
grijeh, prekrivac je spao i oni su vidjeli svoju sramotu. Grijeh po- 
kazuje vanjsku sramotu, tj. stidna mjesta, ali i unutrasnju. Poslanik 
je u snu vidio bludnike i bludnice gole: stidna su im mjesta bila 
otkrivena. Zato, ako neko sebe u snu vidi golog, to ukazuje na 
slabo vjerovanje. Jedan pjesnik veli: 

Kao da vidim hestidnoga, 
med Ijudima nepovjerljivoga, gologa. 

Bog je dao dvije odjece: vidljivu, onu koja skriva stidna mjes- 
ta i pokriva tijelo, i nevidljivu, odjecu bogobojaznosti koja covjeka 

177 



IBN KAJJiM EL-DZEVZIJJE 



cini Ijepsim i, isto tako, pokriva ga. Ako ova odjeca spadne, pojavi 
se unutrasnja sramota has kao sto se pojave stidna mjesta kad spa- 
dne ono sto ih pokriva. 

"Gospodar vas zabranjuje vam ovo drvo samo da ne histe me- 
leki postali", znaci iz bojazni da ne postanu meleki i iz bojazni da 
ne ostanu vjecno u Dzennetu. Sejtan im je prisao ovako jer je znao 
da oni zele vjecno ostati u Dzennetu. Ovo je glavni prolaz kroz 
koji on ulazi medu potomke Ademove. On se krece kroz krv dok 
ne stigne do duse (nefsa) i s njom se pomijesa, pa je upita sta ona 
zeli. Kad to sazna, on joj pomogne protiv covjeka. Dakle, on ulazi 
u covjeka na ova vrata. Tako je naucio svoju bracu i prijatelje me- 
du ijudima, kada jedni drugima zele zlo, da se priblize preko ono- 
ga sto ovi vole i sto im je drago, jer ce na taj nacin sigurno postici 
ono sto zele. Ko pak zeli uci na druga vrata, ona ce biti zakljucana 
i svoj cilj nece postici. 

Allahov je neprijatelj prozreo naseg oca i majku osjetivsi nji- 
hovu teznju i zelju za besmrtnoscu u torn domu, u Dzennetu koji 
je njihovo vjecno boraviste. Znao je da im ne moze prici drukcije 
pa im se zakleo AUahom da im je on uistinu iskren savjetnik, re- 
kavsi: "Gospodar vas zabranjuje vam ovo drvo da ne biste meleki 
postali ili da ne biste meleki bili." 

Abdullah ibn Abbas daje drukcije tumacenje i kaze da oni ni- 
su zeljeli postati meleki, vec su zeljeli vlast, pa im je on s te strane 
prisao.^'' Ovome u prilog ide ajet: 

^^s^3 ill 5>i Jiiijif ji f iiii: 

"O Ademe, hoces li da ti pokazem drvo besmrtnosti i vlast koje 
nece nest ati}" (Ta-Ha, 120). 

Vratimo se prvom misljenju. Kako je Allahov neprijatelj na- 
veo Adema, a.s., na pomisao da ce, ako proba plodove, postati me- 
lek ako je on znao da meleki ne jedu i ne piju. Adem je dovoljno 



''"'' Mulk (ar.) = vlast. Ova rijec ima isti raspored slova kao rijec melek i, zbog 
specificnosti arapskog jezika, moze se citati i jedno i drugo (Prevodilac). 



178 



SEJTANOVE ZAMKE 



poznavao i AUaha i sebe i meleke da ne bi zelio postati jedan od 
njih kusajuci to, pogotovo to ne bi ucinio jer mu je to Uzviseni 
Allah zabranio? Odgovor je sljedeci: Adem i Hava, a.s., to uopce 
nisu zeljeli. Allahov neprijatelj im je slagao, prevario ih je rekavsi 
im da se to drvo zove drvo vjecnosti (sedzeretul-huld) , sto je nje- 
gova prva spletka. 

Ovako su zabranjene stvari pocele dobijati imena koja Ijudi 
vole cuti. Tako je vino prozvano majkom svih radosti, kocki je 
dato ime trenutak radosti, kamata je nazvana poslovanjem, teski 
nameti pravima drzave, najgora nepravda sprovodenje zakona, 
najvece nevjernistvo, tj. nijekanje Bozijih svojstava oslobadanje 
Boga od svakog nesavrsenstva (tenzih). 

Posto ga je nazvao drvetora vjecnosti, sejtan je rekao: "Zab- 
ranjuje vam ovo drvo samo da ne biste probali njegove plodove i 
vjecno ostali u Dzennetu i da ne biste besmrtnima, kao meleki koji 
ne umiru, postali." Adem, a.s., dotad nije znao da ce umrijeti, pa je 
pozelio da postane besmrtan, a sumnja se pojavila odatle sto se 
Allahov neprijatelj cvrsto zakleo da je on njihov iskreni savjetnik. 
Tako su se udruzile sumnja i zelja, a pomogla je i "predodrede- 
nost", pa su postali nemarni, a neprijatelj je bio budan umjesto 
njih, onako kao sto neko kaza: 

Prohudise se, a Allah je htio da ne mare, 
da izvrseno hude, sto u ezelu odredeno je. 

Medutim, ovom odgovoru oponiraju rijeci: "... ili da ne biste 
besmrtni bili." 

Kad neko spletkari i zanemaruje posljedice, mora postojati 
nesto sto ukazuje na njegovu spletku, tako da nema potrebe da mi 
korigujemo rijeci Allahovog neprijatelja ili da trazimo opravdanje. 
On je trazio opravdanje da ude u Adema i ovlada njegovim slu- 
hom. Nije im jasno rekao da ce postati meleki ako kusaju zabra- 
njene plodove, nego im je stalno ponavljao dvije stvari: sustezanje 
i mogucnost. Ovo je najvece lukavstvo, jer je on, posto je naveo 
Adema da pozeU moguce, rekao jednom i nije vise ponavljao. Re- 
kao je: "O Ademe, hoces li da ti pokazem drvo besmrtnosti i vlast 

179 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



koje nece nestati?" Nije unio ni najmanju dozu sumnje kao sto je 
ucinio kad je rekao: "... samo da ne biste meleki postal! ili da ne 
biste besmrtni bill." Potom je razmislio i zaklinjuci se kazao: "Ja 
sam vam zaista savjetnik iskreni." 

Ova recenica sadrzi nekoliko potvrda: zakleo se; izgledao je 
siguran; njegov se savjet odnosio na njih, a ne na njega; oni su ti 
koji su trebali imati koristi od toga, a ne on; upotrijebio je rijec 
savjetnik sto je trebalo znaciti da je savjetovanje njegova vrlina i 
prikazao je sebe kao nekoga ko im zeli dati savjet. Kao da im je 
rekao: "Mnogi ce vam ovo savjetovati, a ja sam samo jedan od 
njih." Kao sto se kaze kad se nekome hoce nesto narediti: "Svi se 
sa mnom slazu u pogledu toga, ja sam samo onaj koji ce ti na to 
ukazati." 

Prilazio joj je dok granicu neprijede, 
posumnjala je, iako malo htio je. 

Boziji je neprijatelj ovo lukavstvo ostavio u naslijede svojim 
prijateljima kako bi mogli obmanjivati vjernike. Tako su munafici, 
kad bi dolazili Poslaniku, s.a.v.s., govorili: 



>i f 



^ f r, 



\ \ t (I ■- 

^1 Oy^y *i-Aj] JLpiJ 



"Mi svjedocimo da si ti Boziji poslanik" (El-Munafikun, 1). 

Oni su, dakle, potvrdivali svoju izjavu svjedocenjem i tobo- 
znjom sigurnoscu. Tu je i ajet: 



J>S^j^ *^ ^j%. 



^}4\^^. 



)jJ^-3 



"Oni se zaklinju Allahom da su doista vasi, a oni nisu vasi" 
(Et-Tevba, 56). 

Zatim Uzviseni kaze: "/ namjerno ih zavede'\ a Ebu Ubejda 
to tumaci ovako: prevari ih, ostavi ih na cjedilu. Ostavio ih je na 
cjedilu kao sto se ostavi kanta u bunaru. El-Ezheri spominje dva 
porijekla ove rijeci (della): 

180 



SEJTANOVE ZAMKE 



prvo: zedan covjek se vjesa o bunar da dohvati vode, ali je ne 
nade i ostane visiti tako prevaren. Ta rijec oznacava zelju za necim 
od cega nema nikakve koristi, kako kaze El-Huzzeli; 

drugo: namjerno ih zavede, znaci ohrabri ih da probaju plo- 
dove drveta. Semr kaze da se ova rijec moze upotrijebiti u ovom 
znacenju, a Lekis ibn Zuheir pjeva: 

Smatram da pamet upucuje na moj narod, 
ali i pametan katkad pogrijesi. 

Ova se rijec upotrebljava kad neko nesto baci, pa ostane visi- 
ti, a na to ukazuju i rijeci Uzvisenog: 4'JJS jSli l^ijlj ljL:-jU^ 
"Poslase vodonosu svoga i on spusti vedro svoje" (Jusut, 19). Jezicari 
se slazu da se ova rijec odnosi na spustanje u bunar (...)^^ Ovdje je 
cilj spomenuti spletke protiv Adema i Have. 

Mutrif ibn Abdullah kaze kako im je rekao: "Ja sam stvoren 
prije vas i imam vise znanja nego vi. Zato me slijedite, a ja cu vas 
voditi." Potom im se zakleo pa je prevario njih koji su vjerovali u 
Boga. Katada prenosi da neki ucenjaci vele: "Ko nas pokusa preva- 
riti zaklinjuci se Allahom, prevarit ce nas." Vjernik je plemenit i 
vjeruje svakom, dok je nevjernik lukav i prepreden. U jednom vje- 
rodostojnom hadisu stoji da je Isa, sin Merjemin, vidio nekog cov- 
jeka kako krade pa mu je rekao: "Ukrao si!" Ovaj je odgovorio: 
"Nisam, tako mi Allaha, pored Kojeg drugog boga nema." Na to je 
Isa rekao: "Vjerujem u Allaha, a slagale su moje oci."^^ 

Neki, tumaceci ovaj hadis, kazu da je, posto mu se zakleo, 
uzeo svoju stvar, a Isa je pomislio da je kradljivac. To nije tacno, 
jer je Uzviseni Allah u ocima Isaa veci i bolji od toga da se neko 
lazno zaklinje Njime. Kad mu se kradljivac zakleo, Isa je razmis- 
Ijao da h da optuzi njega ili svoje oci. Na kraju je optuzio svoje oci 
jer se ovaj potrudio i zakleo se. Tako je i Adem, a.s., smatrao da je 



'-'' Dalje autor objasnjava rijeci istog korijena sto je tesko adekvatno prevesti na 
bosanski jezik, ali to i nije od posebne vaznosti za citaoca (Prevodilac). 
''^ Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari, Ahmed i Nesai. 



181 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Iblis iskren posto se zakleo Allahom, i rekao: "Nikoga nisam sma- 
trao lascem ako se zakune Allahom." 

ODVAZNOST I SUZDRZUIVOST 

Njegova neobicna spletka jeste to sto promatra covjeka dok 
ne uvidi koja od dviju snaga njim ovladava: smjelost i hrabrost ili 
suzdrzljivost i slabost. 

Ako vidi da ovladava suzdrzljivost i slabost, on ga pocne gu- 
siti, slabiti njegovu odlucnost i odvracati ga od onog sto mu je 
naredeno prikazujuci mu to teskim. Pn tome mu kao olaksanje 
nudi da to ne izvrsi sve dok ga potpuno ne ostavi ili svede na malu 
mjeru. 

Ako vidi da je odlucan i odvazan, navodi ga na reduciranje 
naredenog (svih obaveza) ili obmanjuje ga da mu to nije dovoljno 
te da mu treba jos nesto. Tako covjek jedno pocne zapostavljati, a 
u drugom pretjerivati. Prethodnici su kazali: "Za sve sto je Allah 
naredio sejtan ima dvije ruzne misli kojima nastoji zaokupiti Ijude: 
zapostavljanje toga ili pretjerivanje, Svejedno je koje ce prevlada- 
ti. 

Vecina Ijudi, osim malo njih, pala je u zamku zapostavljanja 
iU u zamku pretjerivanja. Rijetki su cvrsti na Pravom putu, na ko- 
jem su bili Boziji Poslanik i njegovi drugovi. 

Neki Ijudi zapostavljaju obaveze cistoce, a neki pretjeruju 
toliko da su time opsjednuti. Neki skrtare kad je u pitanju imetak, 
a drugi, opet, pretjeruju toliko da potrose sve i raspu na Ijude, pro- 
tracivsi sve sto imaju. 

Ima Ijudi koji se sustezu od jela, pica i odijevanja koji su im 
potrebni, nanoseci tako stetu tijelu i dusi, a ima i onih koji pretje- 
ruju toliko da uzimaju preko svojih potreba, pa i oni nanose stetu 
svojim tijelima i dusama. 

Neki su uskracivali prava poslanicima i njihovim nasljedni- 
cima pa su ih cak i ubijali, a drugi su im, opet, pretjerujuci, robova- 

h. 

Postoje Ijudi koji su skroz smanjili druzenje s drugim Ijudi- 



182 



SEJTANOVE ZAMKE 



ma, izdvojivsi se tako u stvarima kao sto su dzuma-namaz, dzemat 
i borba na Allahovom putu, dok se drugi toliko mijesaju da Zajed- 
no cine neprevdu i grijehe. 

Jedni se libe zaklati vrapca ili ovcu radi jela, drugi, opet, pret- 
jeruju pa kolju toliko da se to moze nazvati krvoprolidem. 

Pojedinci zapostavljaju bavljenje naukom koja im koristi, a 
drugi je dizu na takav nivo da im ona postaje cilj, a ne rade po 
onome sto znaju. 

Pojedini Ijudi reduciraju svoje jelo na travu i biljke, a drugi 
pretjeruju i jedu i ono sto je ocito haram. 

Nekima se dobrim cini zapostavljanje prakse Bozijeg Posla- 
nika, s.a.v.s., o pitanju braka, pa ga mrze iz dna duse, a drugi pret- 
jeruju i cine svaki haram do kojeg stignu. 

Ima Ijudi koji ne priznaju pametne Ijude koji poznaju vjeru i 
ispravno djelovanje i suprotstavljaju im se, a ima i onih koji pretje- 
ruju do te mjere da ih pocnu obozavati, pored Allaha Uzvisenog. 

Pojedinci, isto tako, ne priznaju ono sto uceni ijudi govore i 
uopce ne mare za to, a neki drugi zaista pretjeruju smatrajuci doz- 
voljenim ono sto im oni dozvole, a zabranjenim ono sto oni zab- 
rane, dajuci tako prednost onome sto oni govore nad jasnim i is- 
pravnim sunnetom Allahovog Poslanika, s.a.v.s. 

Ima onih koji govore da Allah, neka je hvaljen, nema moc 
nad Ijudskim djelima niti ima veze s njima, vec ih oni cine neovis- 
no od Njega i bez Njegovog odredenja. Drugi pretjeruju i govore 
da Ijudi uopce ne cine svoja djela, da je Allah Taj Koji ih uistinu 
obavlja, da su to Njegova djela, a ne njihova. Boziji robovi, po 
njima, nemaju nikakve moci ni djelovanja. 

Neki Ijudi govore da se Gospodar svjetova ne nalazi medu 
Svojim stvorenjima i da se ne pojavljuje, da nije iznad njih i ispod 
njih, iza njih i ispred njih, s njihove desne i lijeve strane. Drugi 
naucavaju da je On na svakom mjestu fizicki prisutan, isto kao sto 
se zrak nalazi na svakom mjestu. 

Ima onih koji nijecu da je Allah, neka je hvaljen, direktno 
govorlo s bilo kime, a ima ih i koji govore da jos uvijek govori i da 

183 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



ce uvijek govoriti: "O Iblise, sta te je sprijecilo da ucinis sedzdu, Ja 
sam te stvorio." Da govori Musau: "Idi faraonu" (Ta-Ha, 24). Po 
njima, On jos uvijek govori ovo, a oni ga slusaju isto kao sto je 
vjecno Njegovo svojstvo zivota. 

Jedni govore da Allah, neka je hvaljen, ni od koga nece pri- 
miti zauzimanje u korist bilo koga i da se nikome nece smilovati 
bilo cijim zauzimanjem (sefaat). Drugi cak drze da ce se stvorenja 
kod Njega zauzimati bez Njegove dozvole, isto kao sto se ugledni 
Ijudi zauzimaju kod vladara. 

Ima ih koji govore da je iman naveo Ijude na grijesenje i nep- 
ravdu, kao sto je slucaj s imanom Dzibrila i Mikaila, pogotovo 
Ebu Bekra i Omera. Drugi pretjeruju i kazu da samo jedan veliki 
grijeh izvodi iz islama. 

Neki Ijudi nijecu istinu o postojanja Bozijih imena i svojsta- 
va i kazu da Mu ona ne pristaju. Drugi pak pretjeruju, poredeci ih 
sa svojstvima stvorenja i izjednacavajuci ih s njima. 

Bilo je onih koji su protjerali Poslanikovu porodicu i borili 
se protiv nje smatrajuci dozvoljenim da je ekskomuniciraju, a dru- 
gi su im, opet, pripisali neka poslanicka svojstva kao sto je bezgr- 
jesnost i sL, pa mozda cak i Bozije osobine. 

Jevreji su Mesiha smatrali lascem, protjerivali su njega i nje- 
govu majku zato sto je Allah kazao da nije tacno ono za sta su njih 
dvoje optuzivani. Krscani su ga, s druge strane, proglasili Bozijim 
sinom i bogom kojeg treba obozavati, pored Allaha. 

Neki drze da ne postoje Ijudski nagoni, narav i priroda, drugi 
ih smatraju neophodnim i misle da se oni ne mogu promijeniti ili 
necim zamijeniti, neki od njih prikazah su ih gotovo neovisnim. 

Neki su narodi ogrezli u necistoci, kao sto su krscani i njima 
slicni. Neke su njihove smutnje odvele u ropstvo, a to su jevreji. 

Pojedini se Ijudi dotjeruju radi drugih Ijudi, sluze im i obo- 
zavaju ih. Drugi, opet, cine losa djela kojima gube ugled kod Ijudi. 
Oni sebe nazivaju melamijama. 

Neki su zapostaviU djela srca, ne pridaju im nikakvu vaznost 
i ne daju im nikakvu zaslugu, Drugi su toliko pretjeraU da su svoje 

184 



SEJTANOVE ZAMKE 



misljenje i djelovanje sveli na njih i odrekli se djelovanja svojim 
rukama i nogama. 

Kad bi zeljeli ovo potpuno objasniti, bilo bi to veoma dugo 
poglavlje. Mi smo samo ukazali na njega onoliko koliko je neop- 
hodno. 

LAZNE RIJECI 

U sejtanove trikove spadaju: lazne rijeci, stavovi koji sami 
sebe opovrgavaju i kontradiktorne predodzbe koje pomucuju ra- 
zum i ogoljavaju misli. To je pjena kojom su prekrivena crna zbu- 
njena srca, pa su im jednaki istina i iaz, pogresno i ispravno, a va- 
lovi sumnje poigravaju se s njima i oblaci slutnje nadvijaju se nad 
njima. 

Njihov brod (spasa) jesu: rekla-kazala, sumnja i navodenje 
na sumnju i brojne rasprave u kojima ne vjeruju u ono sto zastupa- 
ju niti to ima veze s istinom. Jedni druge varaju kitnjastim govo- 
rom. Zato su napustili Kur'an i govore neistinu i ruzne stvari, opi- 
jeni su svojom sumnjom, stalno se vracaju svojim nedoumicama, 
odbacili su Allahovu knjigu, iako posjeduju znanje, slijede ono sto 
sejtani govore svojim sljedbenicima koji su u zabludi. Oni to opo- 
nasaju i svadaju se oko toga. Napustili su dokaze i slijede one koji 
su zalutali, koji su mnoge u zabludu odveli i koji su s Pravog puta 
skrenuli. 

"ALLAHOV I POSLANIKOV GOVOR SAMO SU JEZICKI FENOMEN" 

Sejtan izvodi iz vjere i znanja govoreci Ijudima da su Boziji 
govor i govor Njegovog Poslanika samo jezicki fenomen koji ne 
doprinosi stvarnom uvjerenju. Rekao im je da filozofija daje defi- 
nitivno i odrzivo uvjerenje, kao i apologetika {ilmul-kelam) i nji- 
hovi postulati. Isprijecio se izmedu njih i upute iz svjetla Kur'ana 
uputivsi ih na grcku logiku i laznu propagandu bez dokaza. Rekao 
im je: "To su stare nauke koje su brusili pamet i razum, koje su 
izdrzale mnoga stoljeca." 

Pogledaj kako ih je pridobio varkama i spletkama dok ih nije 
izveo iz vjere. Kao da je iscupao dlaku iz kose. 



185 



IBM KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



NJEGOVE SPLETKE PROTIV SUFIJA 

On je podmetnuo neobrazovanim sufijama plesove i razne 
grozne stvari, pokazao im to kao put otkrica gurnuvsi ih tako u 
razne lazi i besmislice i otvorio im vrata za iznosenje raznih tvrd- 
nji. 

On im se obraca govoreci kako postoji put izvan znanja, koji 
ce ih, budu li ga slijedili, dovesti do "pravog otkrica" i oslobodit ce 
ih pridrzavanja sunneta i Kur'ana. Ucinio im je lijepim vjezbanje i 
glacanje duse i preciscavanje morala, uz to ih navodi da se susteg- 
nu od onog sto rade obicni Ijudi, oni koji vladaju i tumace propise 
i oni koji se bave naukom. Ucinio im je Ujepim praznjenje srca pa 
ih navodi da ga oslobode svega kako bi se u njemu ukazala istina 
bez posrednika. Posto se oslobodilo onog znanja s kojim je dosao 
Poslanik, sejtan je u njega ugravirao razne lazi i spletke na koje je 
spreman, sve dok ga nije ucinio prizorom otkrica i uvjerenja. Po- 
tom su oni "nasljednicima poslanika"^^ rekli: "Vi posjedujete iz- 
vanjsko znanje, a mi unutarnju sustinu. Varna pripada izvanjski 
zakon (Serijat), a nama unutrasnja istina (hakikat), vi imate koru, 
a mi srz." Posto je uspio uciniti ovo s njihovim srcima, odvojio ih 
je od Knjige i sunneta, bas kao sto je dan odvojen od noci. Zatim 
ih je naveo da se ponasaju po tome sto su umislili i obmanuo ih da 
su to jasni dokazi, da su to nadahnuca i obznane od Allaha, neka je 
hvaijen, te da se ne protive sunnetu i Kur'anu i da postupaju pra- 
vilno i pokorno. Radi nekog drugog, ne radi Allaha, sejtan im je 
otkrio svoje ideje, plesove i razne besmislice. Sto su se vise udalja- 
vaK od Kur'ana i onoga s cime je dosao Poslanik, s.a.v.s., on je nji- 
hovim srcima otkrivao vise. 

SPLETKA PROTIV COVJEKA LIJEPIIVI PONASANJEM 

Jedna vrsta lukavstva jeste i to sto sejtan navodi covjeka na 
razne grijehe i razvrat radosno i lijepim ponasanjem. Sastavi ga s 
onim koji je los i kojeg izbjegava. Neprijatelj (sejtan) ucini mu 
lijepim da ga docekuje veselo, radosno i lijepim rijecima dok ne 



^^ Rijec je o ucenjacima, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao da su ucenjaci nasljednici 
poslanika (Prevodilac). 



186 



SEJTANOVE ZAMKE 



postane ovisan o njemu. Onda on pokusa da ga se oslobodi, ali ne 
moze. Neprijatelj se i dalje krece medu njima dok ne zadovolji 
svoje potrebe. Dakle, on covjeku prilazi pomocu spletke lijepog 
ponasanja. Zato su oni koji lijece srca preporucivali izbjegavanje 
novatora, selamljenje s njima, okretanje lica prema njima, prepo- 
rucivali su da se s njima srece samo Ijutito i odbojno. 

Preporucivali su isto ovo onima koji se boje iskusenja prili- 
kom sretanja zena i govorili su: "Kad se zenama nasmijes, otkrit ce 
sta ti je na zubima, a kad ih sretnes namrstenog lica, zastitit ces se 
od njihovog zla." 

Njegova spletka jeste i to sto sreces siromahe i one koji ima- 
ju kakvu potrebu namrstenog lica i ne pokazujes im svoju radost i 
vedrinu. Onda oni pozele lose tebi, tvoj ugled opadne kod njih, i 
prestanu uciti dove za te i voljeti te. Onda ti on naredi da se ruzno 
ponasas, zabrani ti da se prema njima lijepo ophodis, a naredi ti da 
se lijepo ponasas prema onim prvima kako bi ti otvorio vrata zla, a 
zatvorio vrata dobra. 

SPLETKE PROTIV COVJEKA SIUENJEM I UZDIZANJEM 

On te navraca da se osilis i uzdignes toliko, da je tvom Gos- 
podaru zadovoljstvo da te ponizi, kao sto je slucaj s dzihadom 
nevjernika i licemjera. Sejtan navraca razvratnike i nepravednike da 
cine dobro, a odvraca ih od zla, a tebi pokazuje kako je to tebi po- 
nizenje, te da ce neprijatelji ovladati tobom i pokoriti te budes li 
cinio dobro i izbjegavao ono sto je lose. Tako se tebi ucini da ce ti 
opasti ugled, te da poslije toga nista od tebe nece biti primljeno 
niti ces biti slusan. 

Takoder ti nareduje da ponizavas svoju dusu tako da njoj 
kao izlaz ukaze to da se osili i uzdigne. Nareduje ti neposlusnost 
vladarima i njihovo vrijedanje. On ti predocava da tako jacas svoju 
dusu, da postajes mocniji ponizavajuci ih, kao da ti spominje rijeci 
pjesnika sto kaza: 

Unizavam ih da hih se uzdigao iznad njih. 
Nije vrijedan ko vrijedati ne zna. 



187 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Ovaj je pjesnik napravio gresku. Naime, unizavati se moze 
samo u ime Allaha, i to u sljedecem smislu: kad god rob unizi sa~ 
moga sebe pred Allahom, On mu ukaze pocast i ojaca ga. A ti, kad 
god unizavas nekoga, unizavas sebe kod Allaha i Njegovih dobrih 
robova i postajes bezvrijedan. 

POVLACENJE U DZAMIJE 

Sejtan nareduje covjeku da se povuce u dzamiju, tekiju ili 
turbe, i zatvori ga tamo. Zabranjuje mu izlazak govoreci: "Ako 
izades, ponizit ces se pred Ijudima, postat ces manji u njihovim 
ocima i izgubit ces ugled kod njih. A mozda ces napolju vidjeti i 
nesto ruzno." 

Neprijatelj ovdje ima skrivene namjere, a to su: oholost, pre- 
ziranje Ijudi, cuvanje skrovista i vladanje, a druzenje s Ijudima ne 
ide s tim. Takav covjek zeli da bude posjecivan, a on ne posjecuje 
druge, da mu se Ijudi obracaju, a on njiraa ne, raduje se kad mu 
dolaze vladari, kad se Ijudi sakupljaju kod njega i Ijube mu ruku. 
On napusta obaveze, pozeljne stvari i ostalo sto ga priblizava Al- 
lahu, a navikava se na ono sto Ijude priblizava njemu. 

A Boziji Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga, izlazio je 
u carsiju. Neki hadiski ucenjaci kazu: "Kupovao je ono sto mu je 
bilo potrebno i nosio je to licno," Ovo spominje Ebu el-Feredz el- 
Dzevzi i drugi.^^ I Ebu Bekr, r.a., izlazio je u carsiju noseci odjecu 
i tamo prodavao i kupovao. Abdullah ibn Selam, r.a., na glavi je 
nosio zavezljaj drva, pa ga je neko upitao: "Zasto to nosis kad te je 
Uzviseni Allah oslobodio toga?" "Hocu da time otjeram oholost 
od sebe, a cuo sam Bozijeg Poslanika kako govori: 

'Nece uci u Dzennet onaj u cijem srcu ima i najmanji trun 
oholosti.'"'' 

Ebu Hurejra je nosio drva i druge potrepstine, dok je bio up- 



'"'' To stoji u njegovoj knjizi: Sajd el-hatir. 
Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madza. 



70 



188 



SEJTANOVE ZAMKE 



ravitelj Medine, i govorio: "Napravite mjesta svom upravitelju, 
napravite mjesta svom upravitelju."^^ Omer ibn el-Hattab, r.a., 
izasao je pjesice radi neke svoje potrebe, a bio je halifa. Umorio se 
pa je vidio jednog djecaka na magarcu i rekao mu: "Djecace, po- 
mozi mi, umoran sam." Djecak je sjahao sa zivotinje i rekao: "Uz- 
jasi, vladaru pravovjernih." Na to je ovaj rekao: "Ne, ti uziasi, a ja 
cu iza tebe." Potom je uzjahao iza djecaka i stigli su do Medine, a 
Ijudi su to gledali/^ 

OHRABRIVANJE 

On ohrabruje Ijude Ijubeci im ruke, umiljavajuci im se, hva- 
leci ih, trazeci da upute dovu za njega i slicno tome. Tad covjek 
vidi svoju dusu i zacudi se. Ako se takvom covjeku rekne: "Ti si 
medu najboljim Ijudima na Zemiji i s tobom nestaju nesrece Ijudi", 
on pomisli da je to istina. Hi mu se govori da se spominjuci njega 
obraca Ailahu i moli za oprost, a da On tako usiisava molbe, tada 
to obuzme njegovo srce i bude mu drago jer to smatra istinom, a 
ustvari je to potpuno unistenje. Ako vidi da je neko hladan prema 
njemu ili mu ne podilazi, biva time nezadovoljan i to smatra losim. 
Ovo je zlo gospodara ohoiosti, a i oni su blizi spasu od onoga ko- 
ga zavedu. 

NAPUSTANJE SERUATSKIH PROPISA 

Onima koji vole zuhd, osamljivanje i razna prakticiranja sej- 
tan ucini lijepim to sto osjecaju, kao sto im lijepim prikaze to da 
ne izvrsavaju ono sto im je naredeno. 

Takvi govore: "Kad Allah cuva srce, ono sto ono zeli i misli 
oslobodeno je gresaka." Ovo se ubraja u najvece spletke neprijate- 
Ija. 

Postoje tri vrste ovih misli i zelja: one koje dolaze od Allaha 
{rahmanijje), one koje dolaze od sejtana (sejtanijje) i one sto pot- 
jecu iz covjekove duse (nefsanijje), kakav je slucaj i sa snovima. Ma 



^' Vidi: Medaridzus-salikin. 

^^ Vidi: El-Mnntehah minel-kenz. 



189 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



koliki stepen covjek postigao u zuhdu i ibadetu, sejtan je s njim i 
nece ga napustiti do smrti, jer se krece njegovim venaraa. Nepog- 
resivi su samo vjerovjesnici, koji posreduju izmedu Allaha i Ijudi 
dostavljajuci im Njegove zapovijedi, zabrane, obecanja i prijetnje. 
Svako drugi i pravo cini i grijesi. Dakle, bezgrjesnost ne moze bid 
odlika obicnih Ijudi. 

I sam Omer ibn el-Hattab, mada je prednjacio u proniclji- 
vosti, znao je kazati nesto s cime se ne bi slozio neko ko mu nije 
bio dorastao, i njemu bi postalo jasno da je pogrijesio. On bi raz- 
motrio to sto je kazao, i ako to ne bi bilo u skladu s Kur'anom i 
sunnetom, ne bi se vise obazirao na to niti bi donosio odluke i 
postupao po tome. 

A ove neznalice smatraju nekog medu njima najpozvanijim 
za svaku stvar. Taj sudi po vlastitom nahodenju, protivno Knjizi i 
sunnetu, ne poziva se na njih i govori: "Moje srce mi je pricalo o 
mom Gospodaru. Mi uzimamo od 2ivog, Koji ne umire. Vi uzi- 
mate posredno, a mi uzimamo pravu istinu. Vi slijedite parafraze i 
slicne govore koji su nevjernistvo i varka, a cilj onih koji to govore 
jeste da budete neznalice koje imaju opravdanje za svoje nezna- 
nje." Onda ih neko upita zasto ne odu i ne slusaju hadis od Ab- 
durrezzaka, a oni kazu: "Sta je onaj koji slusa Abdurrezzaka za 
onog koji slusa Vladara, Stvoritelja?" 

To predstavlja dno neznanja, jer samo je Musa, sin Imranov, 
slusao Vladara, Stvoritelja. Sto se tice ovih i njima slicnih, oni nisu 
slusali ni neke nasljednike poslanika, a tvrde da su slusali govor 
Onog Koji ga je poslao da bi bili neovisni o vanjskom znanju. 
Mozda je onaj ko je govorio s njima sam sejtan, ili njihova dusa 
nemarna, ili, mozda, oboje zajedno, ili odvojeno. Onaj ko misli da 
moze bez onog s cim je dosao Poslanik zato sto mu njegovo srce 
daje neke raisli taj je najveci nevjernik. Potpuno je isto ako smatra 
da se nekad moze zadovoljiti ovim, a nekad onim. Od onog sto 
srce slusa nema nista, niti ista vrijedi ako je u suprotnosti s onim 
sto jePoslanik donio ili s cim se slozio, jer ako je tako, onda je to 
govor nefsa ili sejtana. 

Abullahu ibn Mesudu jednom prilikom postavljeno je pita- 
nje na koje je trebao odgovoriti za mjesec dana. Kada je prosao 

190 



SEJTANOVE ZAMKE 



mjesec, on je odgovorio: "Reci cu onako kako mislim. Ako bude 
tacno, to je od Allaha. Bude li pak netacno, to je od mene ili od 
sejtana, a Allah i Njegov Poslanik nemaju nista s tim.'"' 

Jedan je hazreti Omerov pisar pred njim napisao: "Ovako je 
Allah naucio Omera." Omer je rekao: "Izbrisi to i napisi: 'Ovako 
misU Omer.'" 

Nekom prilikom Omer je rekao: "Ljudi, podredite misljenje 
vjeri. Vidjeh ste me kako sam postupao u Boju kod Ebu Dzendela, 
mada bih tada da sam mogao odbiti Poslanikovu naredbu, to si- 
gurno ucinio." 

Mnogo je slucajeva gdje su ashabi pobijali svoja misljenja, a 
oni imaju najbolja srca, najvece znanje i najdalji su od sejtana u 
cijelom umetu, najvise su slijedili sunnet i najocitije pobijah svoja 
misljenja. A ovi rade suprotno. 

Sljedbenici Pravog puta hodili su torn stazom i nisu uzimali 
u obzir misli, nahodenja i inspiracije ako to nisu potvrdila dva 
svjedoka.'''* 

El-Dzunejd veli da je Ebu Sulejman ed-Darani kazao: "Ne- 
kada mi na um padne neka od narodnih dosjetki, ali je primim sa- 
mo uz dva pravedna svjedoka: Kur'an i sunnet." 

Ebu Zejd preporucuje da ako ugledamo covjeka koji izvodi 
keramete (nadnaravna djela), pa cak i da poleti, da mu se ne cudi- 
mo dok ne vidimo kako se odnosi prema naredbama, zabranama i 
cuvanju granica. 

On kaze: "Onaj ko napusti ucenje Kur'ana, obaveze u zajed- 
nici, odlazak na dzenaze i posjecivanje bolesnika, ko zanemari ovo 
sve i on ce biti zanemaren." 

Dzunejd veli: "Nas put pociva na Knjizi i sunnetu. Ko ne 
cuva Knjigu, ne zapisuje hadise i ne konsultuje ih, na njega se ne 



" Prenosi Ebu Davud. U lancu prenosilaca spominje se Katada, koji je krivotvo- 

rio hadise. 

'"• Misli se na Kur'an i sunnet. (Prevodilac) 



191 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



treba oslanjati." 

"Ko prijede granice naredbi i zabrana", kaze Ebu Bekr ed- 
Dekkak, "nece moci vidjeti svoje srce." 

"Koga vidis", kaze Ebu Husein en-Nuri, "da se pored Allaha 
poziva na nesto sto izlazi iz granica Serijata, ne priblizavaj mu se, a 
ko se poziva na nesto cime nece sacuvati svoju vanjstinu (zahir), 
sumnjaj u njegovu vjeru." 

El-Dzeriri veli: "Nasa je vjera skupljena u jednoj stvari: oba- 
vezati srce da se kontrolise i drzati znanje ne razini izvanjskog 
(zahir)" 

Ebu Hafs rekao je veliku stvar: "Onoga ko ne uskladuje svo- 
je postupke s Knjigom i sunnetom i ko ne sumnja u svoje nahode- 
nje ne ubrajajte u Ijude dostojne razgovora." 

Kako je lijepo ono sto je rekao Ebu Ahmed es-Sirazi: "Sufije 
su se nekada rugale sejtanu, a sad se sejtan ruga sufijama." 

Neki ucenjaci govore slicno: "Nekada je sejtan prilazio Iju- 
dima, a sad je covjek taj koji prilazi sejtanu." 

DAVANJE OBAVEZA 

Sejtan nekim Ijudima nareduje da obavezno nose jednu odje- 
cu, da se drze odredenog izgleda i nacina hodanja, da slijede odre- 
denog sejha i neki tarikat, i stavi im u duznost da se toga drze kao 
farza. Oni to izvrsavaju, a grde i ponizavaju onog ko to ne radi. 
Neki medu njima cak odredeno mjesto smatraju obaveznim za 
obavijanje namaza, i klanjaju samo na njemu. A Poslanik, Bog mu 
se smilovao i spasio ga, zabranio je da se covjek drzi samo jednog 
mjesta na kome ce obavljati namaz, onako kao sto se deva navikne 
na jedno mjesto/'* Tako ces nekog od njih vidjeti da klanja na se- 
dzadi, a Poslanik nije klanjao na sedzadi, niti je ona bila prostrta 
pred njim. Klanjao je na zemlji, ponekad je cinio sedzdu na njoj, 
klanjao je na hasuri ili na onom sto je bilo prostrto, a ako ne bi 
bilo nista, klanjao je na zemlji. 



75 



Hadis je hasen (dobar). Biljeze ga Ebu Davud, Nesai, Ahmed i drugi. 



192 



SEJTANOVE ZAMKE 



Ovi se opterecuju cuvanjem formalnosti na stetu Serijata i 
sustine, pa su poceli uvoditi nove formalnosti i bez saglasnosti 
uleme. Onaj ko zna ne veze se za formalnosti jer one spadaju u 
najneprovidnije zastore izmedu srca i Allaha. Ko se ogranici for- 
malnostima zaustavi putovanje svog srca, a to je najgore stanje za 
srce, da stagnira, da se ne krece, bez obzira da U napreduje ili na- 
zaduje. Uzviseni kaze: 4>-'^' J' f^' ^^ r^^ ^^ J^^ "Onome medu 
vama ko zeli ici naprijed ili nazad..." (El-Mudessir, 37). Nema, 
dakle, stajanja na putu, postoji ili napredovanje ili povratak i naza- 
dovanje. 

Oni koji razmisle o putu Bozijeg Poslanika, s.a.v.s., i o nje- 
govom zivotu shvatit ce da njihov put nije isto sto i njegov. On je 
nekad oblacio kosulju, nekad kaftan, nekad dzubu, a nekad ogrtac. 
Jahao je devu sam ili s nekim drugim, jahao je konja sa sedlom i 
bez sedla, a jahao je i magarca. Jeo je ono sto je imao. Nekad je 
sjedio na zemlji, nekad na hasuri, a nekad i na cilimu. Ponekad je 
hodao sam, a ponekad sa svojim drugovima. On se ponasao tako 
da se nije obavezivao i ogranicavao onim sto mu nije naredio nje- 
gov Gospodar. Izmedu njegovog puta i puta ovih velika je udalje- 
nost. 

NAVODENJE NA ZLO 

Ovo je jedna od spletki kojom sejtan zavodi neznalice. To je 
navodenje na zlo kada se radi o cistoci i nijetu za namaz kojima ih 
navodi na grijesenje i odvaja ih od sljedbenika sunneta Bozijeg 
Poslanika, s.a.v.s. Sejtan, naime, uvjerava neke od njih da ono s 
cim je dosao Poslanik nije dovoljno, dok se tome jos nesto ne do- 
da. Tako ih je naveo da pogresno misle i da se zamaraju pretjeriva- 
njem. 

Nema sumnje da sejtan poziva na zlo, a njegovi sljedbenici 
mu se pokoravaju, slusaju njegov poziv i slijede njegove naredbe, a 
mrze sljedbenike Poslanikovog sunneta i puta. To ide tako daleko 
da neki misle da ako se budu abdestili kao Poslanik ili se budu ku- 
pali kao on, nece se moci ocistiti. Da nije tako, to ne bi bilo do- 
voljno ni Poslaniku, a on je za abdest upotrebljavao minimalnu 
kolicinu vode, a isto tako i za kupanje. Zlobnici smatraju da im to 



193 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



nije dovoljno ni za pranje jedne ruke. Pouzdano se zna da Posla- 
nik pri uzimanju abdesta nije prao jedan dio tijela vise od tri puta i 
da je govorio: "Ko bude radio preko toga postupit ce lose, preci ce 
mjeru i uciniti ruznu stvar."^^ Zlobnici su ovakvi prema svjedoce- 
nju Bozijeg Poslanika. Kako ce se, onda, pribliziti Allahu iosim 
postupcima i prelazenjem granica koje je On uspostavio!? 

Prenosi se da su se Poslanik i Aisa, r.a., kupali iz posude u 
kojoj su bili ostaci tijesta/'' Da zlobnik vidi nekog da radi ovo, 
nikad to ne bi odobrio. Govorio bi: "Kako je ta kolicina dovoljna 
da se dvoje okupa? Kako se moze kupati kad se tijesto rastvorilo u 
vodi i izmijenilo je? I kad se voda poprska kapljicama, po nekima 
od njih ona postaje necista, a, po nekima, neupotrebljiva. A Posla- 
nik, Bog mu se smilovao i spasio ga, radio je ovo ne samo s Aisom, 
vec i sa Ummu Selemom i Mejmunom, a to sve stoji u vjerodos- 
tojnom hadisu. 

Takoder, pouzdano se zna da je Ibn Omer govorio: "Ljudi i 
zene u Poslanikovo doba uzimali su abdest iz jedne posude/'''^ 
Posude iz kojih su se kupali Poslanik i njegove zene, i ashabi i nji- 
hove zene, nisu bile velike i nisu imale pipe kao u hamamima i sli- 
cno. Nisu ni pazili hoce li poplaviti kad voda pocne prelijevati 
preko ivica, kao sto paze neznalice u kadama i hamamima. 

Onome ko ima averziju prema onom sto je radio Poslanik, 
njegov je sunnet odbojan. Dozvoljeno je kupati se u koritima i 
banjama, pa cak i ako nisu popunjene. Ko ceka da se banja skroz 
napuni i koristi se njom sam on je novotar koji ne radi u skladu sa 
Serijatom. 

Nas sejh veli: "Puni prijekor zasluzuju oni koji propisuju 
ono sto Allah nije dozvolio i koji Ga novatorski obozavaju." 

Ovi vjerodostojni hadisi pokazuju da Poslanik, s.a.v.s., i as- 
habi nisu puno prosipali vodu, a tako su postupali i tabiini. 



^^ Hadis je hasen (dobar). Biljeze ga Ebu Davud, Ibn Huzejma i drugi. 
^^ Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari i drugi. 
''*' Eser je vjerodostojan. Biljezi ga Buhari. 



194 



SEJTANOVE ZAMKE 



Seid ibn Musejjeb prica: "Jz se operem poslije nuzde iz vrca, 
uzmem abdest i ostavim jos vode za svoje ukucane." 



vo 



du. 



Imam Ahmed kaze: "Pametan je onaj covjek koji ne rasipa 



Muruzi je pricao: "Pomagao sam Ebu Abdullahu pri uzima- 
nju abdesta. Bili smo s vojskom pa sam ga zaklonio od Ijudi kako 
ne bi kazali da ne uzima abdest ispravno jer trosi malo vode. Ah- 
med je uzimao abdest, pri tom jedva navlazivsi zemlju." 

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., uzimao abdest iz korita pa 
je stavio ruku unutra i iz njega oprao usta i nos/^ To je isto radio i 
kad se kupao: stavljao je ruku u posudu i iz nje uzimao vode, a po 
ovim zlobnicima to nije moguce jer ce se, po njima, tako voda 
uprljati. 

Njihove im se duse uopce ne pokoravaju u slijedenju Bozijeg 
Poslanika. Kako ce se natjerati da se zajedno sa svojim zenama 
kupaju u banji od priblizno pet damaskih ratla, da u nju zagnjure 
ruke i da se iz nje polijevaju? Zlobnicima je to odvratno, isto kao 
sto musrici ne vole kad se spominje Bozije ime. 

Oni govore da su bili na oprezu radi svoje vjere i da su radili 
po rijeciraa Poslanika, koji je kazao: 

"Ostavi ono u sta sumnjas i prijedi na one u sta ne sum- 



njas"'°; 



t" 



*Ko ostavi sumnjive stvari sacuvat ce svoju vjeru i cast"^'; 
'Grijeh je ono sto je duboko usadeno u srcu."^^ 



79 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari i drugi. 
"^ Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Tirmizi, Ahmed, Nesai i Abdurrezzak. 
'''' Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Ahmed, Buhari, MusHm, Ebu Davud i Tir- 
mizi. 



195 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Neki su stari govorili da grijeh mijenja srca, tj. ometa ih i 
zbunjuje. Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom je nasao hurmu i rekao: 
"Da se ne bojim da bi mogia biti sadaka, pojeo bih ]e."^^ Zar iz 
ovog nije jasno da je nije pojeo iz opreza? 

Malik je izdao fetvu da ako covjek pusti zenu, a nije siguran 
je ii to prvi ili treci put, treba to racunati kao treci, i to iz opreza 
prema svom spolnom organu (tj. da bi se sacuvao i ne bi otisao u 
postelju sa zenom koja mu nije dozvoljena). 

Takoder je izdao fetvu za onog koji se zakune razvodom za 
stvar kao sto je siucaj u ovoj izjavi: "U ovom bademu nalaze se 
dvije kospice." U torn ga slucaju sljeduje to cime se zakleo, jer se 
zakleo za ono sto ne zna. 

Ko ostavi jednu od svojih zena, a ne zna koju, po Maliku, on 
se razveo od svih. Razlog ovakvom stavu jeste oprez u odagnava- 
nju sumnje. Malikovi ucenici za zakletvu koja se kasnije zaboravi 
kazu da onog koji se zakleo obavezuje:sve cime se obicno zaklinje. 
Obavezuje ga razvod braka, oslobadanje roba, sadaka trecine 
imetka, kefaret za pustanje zene, kefaret za zaklinjanje Uzvisenim 
Allahom i da pjesice ide na hadz. Razvod se odnosi na sve njegove 
zene i mora osloboditi sve svoje sluge i sluskinje. Ovo je ispravniji 
stav. 

Po njihovom mezhebu, ako se neko zakune da ce nesto ura- 
diti, krivo se zakleo sve dok to ne izvrsi i zabranjena mu je njegova 
zena. 

Oni, takoder, kazu da ako dode do treceg pustanja, zena je 
istog trena razvedena. 

Razlog svemu ovome jeste oprez. 

Ako je kod nekog i skriveni dio odjevnog predmeta prljav, 
pravnici kazu da mora oprati citav taj predmet. Ako mu je odjeca 
inace cista, a ima nesto sto je prljavo pa nije siguran u kojoj je kla- 



**' Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Ahmed, Muslim i drugi. 

^^ Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari, Ahmed, Abdurrezzak i drugi. 



196 



SEJTANOVE ZAMKE 



njao, mora ponovo klanjati kako bi bio siguran da je izvrsio svoju 
obavezu. 

Po njima, ako se sumnja u cistocu posuda, svega ga treba op- 
rati i osusiti. Ako nismo sigurni u kojem je pravcu kibla, treba, 
prema misljenju nekih imama, klanjati cetiri namaza kako bismo 
bili sigurni da smo obavili ono sto smo trebali. 

Ako neko ostavi namaz pa zaboravi koji, po njima, obavezan 
je klanjati pet namaza. Poslanik, s.a.v.s., naredio je onome ko 
sumnja u svoj namaz da klanja tako da bude siguran. Zabranio je 
da se jede lovina za koju iovac nije siguran da li je ubijena njego- 
vom strijelom ili necijom drugom, ili ako je pala u vodu; zabranio 
je da se jede i ako su se njegov pas i pas drugog lovca pomijesali, 
jer tako postoji sumnja ko ju je ulovio. 

Ovo nabrajanje moglo bi potrajati veoma dugo. 

Oprez i uzimanje stvari sa sigurnoscu nije u neskladu sa Seri- 
jatom, cak i ako to nazovemo i nepotrebnim pretjerivanjem. 

Ebu Hurejra bi, kada bi uzimao abdest, nakvasio ruke do 
ramena, a noge do koljena. 

Ako smo oprezni, ako stvari uzimamo samo sa sigurnoscu, 
ako ostavljamo sumnjivo zbog onog sto to nije, ako napustamo 
ono sto ne znamo sigurno radi sigurnog i poznatog i ako se klo- 
nimo nesigurnih stvari, time necemo izaci iz okvira Serijata niti 
cemo zagaziti u podrucje novotarstva. Ali, da li je ovo bolje nego 
olaksica? Ako covjek zapostavlja svoju vjeru, ako nije oprezan, vec 
sebi olaksava i tako se ponasa, ako ne vodi racuna kako se abdesti i 
kojom vodom, na kojem mjestu klanja, ako ne vodi racuna da li je 
nesto uprljalo njegovu odjecu, ako se ne pita da li je ispunio ono 
sto je duzan, vec se nemarno odnosi prema tome i smatra sve ovo 
ispravnim, on je nemaran prema svojoj vjeri i ne mari za ono u sta 
nije siguran. 

Ovi sve mjere prema cistoci, a mozda je upravo to najgora 
necistoca. Oni ulaze sumnjajuci i izlaze sumnjajuci. Daleko su oni 
od onih koji predano izvrsavaju ono sto im je naredeno i koji se 
trude da nista ne zapostave ulazuci pri tome vise napora zato sto 
to zele uraditi dobro i bez nedostataka. 

197 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Oni govore da sve za sta ih se kritikuje rade iz opreza kako 
bi uradili ono sto je naredeno, a klonili se zabranjenog, te da je to 
bolje nego zanemarivati ovo dvoje, jer to uglavnom vodi manjka- 
vosti pri izvrsavanju duznosti i odlasku u haram. Ako bismo uspo- 
redili ovu neispravnost i neispravnost koja se ogleda u sitnicare- 
nju, onda je sitnicaranje manje zlo. Mi to zovemo oprezom i zasti- 
tom. I ne drzite se vi sunneta vise nego mi, mi mu se stalno vra- 
camo i zelimo ga sto bolje prakticirati, 

Skromni i Poslaniku poslusni navode ajete: 

^ *y I ^"y^l Ij 4^1 \y>~lji '^^J-«4 ^^-*^^ S^ t 4J0I Jj-^j ^j ^5J 1^ 'J-S-f 

"Vz w Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se 
nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu" (El-Ahzab, 

21); 



"Red: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ce Allah 
voljeti'" (Alu Imran, 31); 






A " 



Ji J *- 



)j JCL^ \ ^^— pi.itj a jjcj 



"Njega slijedite da biste na Pravomputu hili" (El-E'raf, 158); 

"/ doista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega drzite i druge pute- 
ve ne slijedite, pa da vas odvoje odputa Njegova - eto, to vam 
On nareduje, da biste se grijeha klonili" (El-Ena'm, 153). 

Ovo je Pravi put koji nam je propisan da ga slijedimo, to je 
put kojim je hodio Boziji Poslanik, s.a.v.s., i njegovi drugovi. E, to 
je taj put, a svi drugi su putevi nepravde, ko god da je to rekao. 

198 



SEJTANOVE ZAMKE 



Nepravda moze bid velika, a nekad je mala, sve izmedu toga ste- 
peni su koje zna samo Allah. 

To je osjetljiva staza, jer je putnik nekad na ispravnom putu, 
nekad je veoma daleko, a nekad malo blize. Vaga pomocu koje se 
spoznaje Pravi put jeste ono sto su radiii Poslanik, s.a.v.s., i njego- 
vi drugovi. Onaj koji je skrenuo s Pravog puta moze biti neprave- 
dni nehajnik, mudztehid ili tradicionalist bez znanja. Jedan od njih 
zasluzuje kaznu, jednom ce biti oprosteno, a jedan ima jednu nag- 
radu, i to sve shodno njihovim namjerama, ciljevima i trudu da 
budu pokorni Uzvisenom AUahu i Njegovom Poslaniku, i shodno 
njihovom nemaru. 

Mi hodimo stazom Bozijeg Poslanika i njegovih drugova, 
koja nam pokazuje koju skupinu treba slijediti i, s Bozijom pomo- 
cu, odgovaramo na njihove argumente. 

Prije ovoga bilo je govora o tome da su preuvelicavanje, pre- 
lazenje granica i neskromnost zabranjeni. Skromnost i pridrzava- 
nje sunneta jesu ono u cemu se nalazi nasa vjera. Uzviseni Allah 
kaze: 






J^t^ 



"O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju" (En- 
Nisa, 171); 



f '- .'S H f , t ^ 






'I ne rasipajtey jer On ne voli rasipnike" (El-En'am, 141); 



To su Allahove grantee pa ih neprelazite" (El-Bekara, 229); 



'"k3: 









;- > 



! \yj^ % 



"I ne pravite prijestupe, Allah zaista ne voli prijestupnike" (El- 

199 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Bekara, 190); 






"Molite Gospodara svoga ponizno i u sebi, ne volt On one koji 
pretjeruju" (El-E'raf, 55). 

Abdullah ibn Abbas, r.a., kaze da je Poslanik, s.a.v.s., uoci 
Akabe, dok je bio na devi, rekao: 

° -* 

J j_UJt jvSXJ jL? ^^^ JJLUl l^U .^,JJ1 J jilllj ^Uj ^V>* Jll-L 



" .JJI 



•ere* 

"Dajte mi jedan kamencic", te su mu donijeli sedam kamen- 
cica s jedne hrpe. On ih je istresao na dlan i rekao: "Odbacite 
ovakve primjere." Potom je rekao: "Ljudi, cuvajte se pretjeri- 
vanja u vjeri jer je pretjerivanje u vjeri unistilo one prije 

vas."^'^ Ovaj hadis prenose Ahmed i Nesai. 

Enes, r.a., prica da je Poslanik rekao: 



" •' '^ B "^ -t T^ I -* " 



^^.-r 



o-r^ ^ " ^>f i* ^.°\ <'■ > 



iJ-U jl^-^1 J^ IjjjJLi Uy (jU tj»5JLp SjlIJ jtiL^I Jp Ij^Ji^ "y" 

"Ne otezavajte sebi, jer ce vam onda Allah otezati. Ima ljudi 
koji su sebi pravili poteskoce, pa im je Allah otezao. Njihovi 
su ostaci po samostanima i manastirima, a to je monastvo, 
sto je kao novotarija uvedeno i koje im mi nismo propisa- 



»'85 



li. 

Vjerovjesnik je zabranio prekomjerno obavezivanje u vjeri, i 
to radi boljeg izvrsavanja onog sto je propisano, i rekao da je to 
razlog zbog cega ce Allah otezati covjeku, bilo da se to odnosi na 



84 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Ahmed, Ibn Madza i El-Hakim. 
'^^ Ovo predanje je slabo. Biljeze ga Ebu Davud i Taberani u djelu El-Kebir. 



200 



SiJTANOVG ZAMKE 



kolicinu obaveza ili na propise. Qtezav^nje u pogledu propisa je, 
recimo, kada se covjek obaveze nekim zavjetom koji je tesko is- 
puniti, a koji je obavezan ispuniti, a otezavanje u pogledu kolicine 
obaveza jeste ono sto rade ovi sitnicari. Oni su se prekomjerno 
obavezali, tako da su to uzeli sebi za obavezu, i to je postalo nesto 
sto im je svojstveno. 

Buhari veli da ucenjaci mrze pretjerivanje u ibadetu i preko- 
racenje onog sto je radio Vjerovjesnik, Bog mu se smilovao i spa- 
sio ga. Ibn Omer kaze da je propisno uzimanje abdesta bogoboja- 
znost. 

Fikh trazi ekonomicnost u vjeri i drzanje sunneta. Moj otac, 
Ibn Ka'b govorio je: "Drzite se Pravog puta i sunneta, jer nema ni 
jednog covjeka kojem, kad se spomene Allah, zadrhti koza zbog 
straha od Njega, a da s njega ne spadnu grijesi kao sto s drveta 
spada suho lisce. Skromnost na Pravom putu i u slijedenju sunneta 
bolja je nego ulaganje truda u suprotno. Zato pazite, ako ste eko- 
nomicni u djelovanju, da to bude onako kako su to radili vjerovje- 
snici. 

Sejh Ebu Muhammed el-Makdesi veli: "Hvala Allahu, Koji 
nas je Svojim blagodatima uputio, Muhammedom i njegovim pos- 
lanstvom pocastio, da ga slijedimo i da se njegovog sunneta pridr- 
zavamo uputio. Uputio nas je da slijedimo nadredene koji su to 
stekli znanjem da bi nas zavolio, grijehe nam oprostio, Svoju mi- 
lost i uputu nam zapisao." 

Uzviseni Allah kaze: 

"Red:' Ako Allaha volite, mene slijedite) i vas ce Allah voljeti i 
grijehe vam oprostiti'" (Alu Imran, 31); 



^ -i- -* 






201 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



"A milost Moja obuhvata sve; dat cu je onima koji se budu gri- 
jeha klonili i zekat davali i onima koji u dokaze Nase budu 
vjerovali, onima koji ce slijediti Poslanika, vjerovjesnika koji 
nece znati ni da cita ni dapise"" (El-EVaf, 156-157). 



oJL-jlj 



^^iii^i I >^ii' 



; 4J I j^^\ l^\ 4jLjj ^L ]jL \^ 



% - ■'' 



Zatim kaze: "Z^fo vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vje- 
rovjesnika koji ne zna ni da cita ni da pise, koji vjeruje u Alla- 
ha i rijeci Njegove, njega slijedite - da biste na Pravom putu 
bili" (El-E'raf, 158). 

Na kraju, Allah, neka je hvaljen, sejtana je ucinio covjekovim 
neprijateljem, koji ga s Pravog puta skrece i prilazi mu sa svake 
strane i sa svakog puta, onako kao sto Uzviseni veli: 



X. :t. 



K *^ - '-1 






> .^'j 




"Kunem se da cu ih na Tvom pravom putu presretati, pa cu im 
i sprijeda i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ces ustanoviti da 
vecina njih nece zahvalna bitV (El-E'raf, 16-17). 

Uzviseni Allah upozorio nas je da ne slijedimo sejtana, nare- 
dio nam je da mu budemo neprijatelji i da mu se suprotstavljamo: 
^IJjLp eji^U jjlp liO jUallJ! jj^ "Scjtan je uistinu vas neprijatelj i tak- 
vim ga smatrajte" (Fatir, 6); ^^ (^Jjt ^^1 \^ jUal2ji jtSoIxi^ V ^ST ^ U"^ 
^A^l "O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede sejtan kao sto je 
roditelje vase iz Dzenneta izveo" (El-E'raf, 27). Obavijestio nas je 
sta je uradio nasem ocu i majci da bi nas upozorio da ga ne slije- 
dimo, ili da ne bismo opravdavali to slijedenje. Uzviseni nam je 
naredio da slijedimo Njegov pravi put, a zabranio slijedenje drugih 
puteva rekavsi: 

202 



SEJTANOVE ZAMKE 






•jP iSo (J^ii^j J--^l 'j*t-^ *^J o_^*-^Ls L»-ji:u^ i^'j^ ''-*-^ O'J 

^ *■ " 

"/ doistUy ovo je Praviput Moj, pa se njega drzite i drugepute- 
ve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova" (El-En'am, 

153). 

Njegov pravi put jeste onaj kojim je hodio Boziji Poslanik i 
njegovi drugovi, sto dokazuju Njegove rijeci: 

{" t y ji.«.fl. " .«'Wja 

"Ja-Sin. Tako Mi Kur'ana mudrogy ti si, uistinu, poslanik, na 
Pravom putu" (Ja-Sin, 1-4); 



^f '■.'-. i: 



"Ti si, uistinu, na Pravom putu" (El-Hadzdz, 67) ili: 

V 

"r/ zaista upucujes na Praviput" (Es-Sura, 52). 

Ko slijedi Poslanika, s.a.v.s., rijecju i djelom taj je na Pravom 
putu, on pripada onima koje Allah voli i kojima ce oprostiti grije- 
he. Ko svojom rijecju i djelom bude suprotstavljen njemu, taj je 
novator, sljedbenik sejtanovog puta, i nece biti medu onima koji- 
ma je Allah obecao Dzennet, oprost grljeha i dobrocinstvo. 

KRITIKA PRETJERIVANJA 

Jedna grupa sitnicara pokoravala se sejtanu dok nisu, zave- 
deni njegovim zlom, prihvatili njegov govor i pokorili mu se, a 
udaljili se od slijedenja Poslanika i ashaba. To je islo dotle da su 



203 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



neki pomislili da ako se budu abdestili kao Poslanik i ako budu 
klanjali poput njega, da ce njihov abdest biti kvaran, a namaz neis- 
pravan. Oni misle da ako budu postupali kao Poslanik, koji je vje- 

priblizivsi se ucenju sofista koji su negirali nepobitno opipljive 
stvari i covjekovo znanje o njegovom odnosu s realnoscu. Tako 
neko od njih pere svoj ud gledajuci ga i oholeci se, ili cita ustima, 
tako da cuje usima, a sazna srcem, stavise da saznaju i drugi i da 
budu uvjereni. Potom on posumnja je li to ucinio ili nije. Tako mu 
sejtan izazove sumnju u njegovu namjeru i cilj koji ne pripadaju 
njegovom uvjerenju, a stjecajem okolnosti oni nisu u skladu s ne- 
cijim drugim uvjerenjem. 

Pored toga, on prihvati sejtanove rijeci, pa nanijeti da klanja, 
a ne klanja. Tako mu se on ocigledno oholi, potiskujuci u njemu 
ono u sta je siguran. Takvog ces covjeka vidjeti oholog i zbunje- 
nog: kao da se pokusava rijesiti neceg sto ga jako privlaci ili je na- 
sao nesto u sebi pa to pokusava izbaciti. Sve ovo spada u pokor- 
nost Iblisu i prihvatanje njegovog nagovaranja. Ko ovoliko bude 
pokoran Iblisu taj je dostigao vrhunac pokornosti njemu. 

Potom mu se povinuje u samokaznjavanju i poslusa ga, pa 
nanosi stetu svom tijelu: katkad tako sto zaroni u hladnu vodu, 
nekad toliko ga izlazuci teretu dok ne sastruze kozu. Nekad cak 
otvori oci u hladnoj vodi i pere njihovu unutrasnjost ostecujuci 
tako vid, nekad pokazuje stidna mjesta Ijudima ili dode u situaciju 
da mu se rugaju djeca ili da ga ismijavaju oni koji ga vide. 

Rekao sam vec da Ebu el-Feredz prenosi od Ebu el-Vifaa el- 
Ukajla da mu je jedan covjek rekao: "Znam zaroniti u vodu mno- 
go puta i sumnjam da li sam se dobro okupao ili ne. Sta ti misiis o 
tome?" Sejh mu je odgovorio: "Idi, spala je s tebe obaveza nama- 
za." Ovaj je upitao: "Kako?", pa je on rekao: "Poslanik, s.a.v.s., 
rekao je da se od trojice dizu pera (tj. ne pisu se njihova djela - op. 



204 



SEJTANOVE ZAMKE 



prev.): ludaka, dok ne ozdravi, spavaca, dok se ne probudi i djete- 
ta, dok ne bude punoljetno."®^ Onaj koji zaroni u vodu vise puta i 
sumnja da li ga je ona nakvasila, je ludak. 

Cak ga sejtan zadevera svojim vesvesama, pa zaboravi na 
dzemat ili na vrijeme. Zaposli ga nijetom pa mu promakne pocetni 
tekbir u namazu, ili prvi rekat, ili vise njih. Medu njima ima onih 
koji se kunu da ne pretjeruju, a lazu. 

Pricao mi je jedan povjerljiv covjek da je vidio jednog sitni- 
cara koji je ponavljao nijet mnogo puta, pa je unio veliki razdor 
medu one koji su klanjali za njim. Nalozeno mu je da se zakune 
razvodom da to vise nece raditi, ali cim ga je Iblis pozvao, on je to 
ponovo uradio pa je razveden od svoje zene zbog cega je bio veo- 
ma tuzan. Ostali su tako razdvojeni dugo, a ona se udala za dru- 
gog covjeka s kojim je dobila dijete. Dakle, prekrsio je zakletvu pa 
su rastavljeni, a ona se udala cim ju je napustio. 

Cuo sam o drugom da je robovao rijecima u nijetu i pridavao 
im veliki znacaj, pa je utonuo jednog dana tako da je ponavljao 
Hsallije (da klanjam - op. prev.) vise puta, pa je htio reci eda'en i 
stavio je tacku na d, te je umjesto eda'en lillahi (obaviti u ime Al- 
laha) rekao eza'en lillahi (ometajuci Allaha). Tada je covjek do 
njega prekinuo svoj namaz i rekao: "I Njegovog Poslanika, meleke 
i one koji klanjaju." 

Neki od njih su zavedeni izgovaranjem jednog slova pa ga 
stalno ponavljaju. Vidio sam da neki od njih govore: 'Allahu 
ekkkber.' Jedan od njih mi je rekao da ne moze govoriti: 'esselamu 
alejkum', pa sam mu rekao da rekne ono sto je upravo izgovorio i 
da ce se onda odmoriti. 

Sejtan ima toliku moc nad njima da ih je kaznio na dunjaluku 
prije ahireta, odvratio ih od slijedenja Poslanika i uveo ih medu 
one koji pretjeruju, a oni smatraju da dobro cine. 

Ko se zeli spasiti ovog belaja neka zna da je istina u slijede- 



^"^ Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madza i 
drugi. 



205 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



nju Bozijeg Poslanika rijecju i djelom i neka donosi odluke zbog 
kojih nece sumnjati da li je na Pravom putu, a ono sto se s tim ne 
poklapa sejtanovo je zavodenje i navracanje na zlo. I neka bude 
siguran da mu je on neprijatelj koji ga ne navraca na dobro: pi)> 
4^j-^\ y-A^\ °jA ijJjS^ ^<i'j>^ y^'-h ''On poziva svoje sljedbenike da budu 
medu sianovnicima ognja" (Fatir, 6). Neka ostavi ono sto nije u 
skladu s putem Bozijeg Poslanika, bez obzira sta bude; neka ne 
sumnja da je Boziji Poslanik bio na Pravom putu, jer ko sumnja u 
ovo on nije musliman. Kada covjek to zna, kako onda moze ne 
slijediti njegov sunnet?! Sta osim njegovog puta treba covjeku?! 
Neka svojoj dusi (nefsu) kaze: "Zar ne znas da je staza Bozijeg 
Poslanika pravi put? Kad ona potvrdno odgovori, neka kaze: "Da 
li je on to radio?" Ona ce reci: "Ne", a ti joj reci: "Sta je poslije 
istine, osim zabluda? Zar pored Dzenneta ne postoji samo vatra, a 
pored Allahovog i puta Njegovog Poslanika samo sejtanov put? 
Ako slijedis njegov put, bit ces njegov drug." Ona ce reci: 

''Da je bogdo izmedu tebe i mene razdaljina dva istoka. Los si 
ti drug" (Ez-Zuhruf, 38). 

Neka pogleda kako su stari slijedili Poslanika i neka tako ra- 
di; neka izabere njihov put. Neki je od njih kazao: "Neki bi me 
Ijudi preduhitrili. Da nisu pomocu abdesta zasluzili uspjeh, ne bih 
ih uspio preteci. Smatram da je to bio Ibrahim en-Nehai." 

Zejnul-Abidin jednog dana rece svom sinu: "Sinko donesi mi 
odjecu koju oblacim kada izvrsavam neku obavezu, vidio sam da 
muhe slijecu na sve pa i na tu odjecu." Potom je zastao pa je rekao: 
"Vjerovjesnik i njegovi drugovi imali su samo jednu odjecu, zato 
je ostavi." Omer, r.a., istrazivao je jednu stvar i donio odluku. Kad 
mu je receno da to nije radio Poslanik, on je rekao: "Naumio sam 
zabraniti oblacenje ove odjece jer sam cuo da se boji mokracom 
starica." Moj otac mu je rekao: "Nije tvoje da zabranjujes jer ju je i 
Poslanik ponekad oblacio i nosena je u njegovo vrijeme. Da je Al- 
lah odredio da je haram oblaciti je, objasnio bi to Svom Poslani- 
ku." Omer je rekao: "Tako je." 



206 



SEJTANOVE ZAMKE 



I neka se zna da medu ashabima nije bilo onih koji su sitni- 
carili i pretjerivali. Da je navodenje na zlo dobro, ne bi ga Allah 
udaljio od Svog Poslanika i ashaba, a oni su najbolji Ijudi. Da je 
Poslanik poznavao sitnicare, sigurno bi ih ukorio; da ih je znao 
Omer, kaznio bi ih i poducio; da su ih znaU ashabi, smatrali bi ih 
novotarima. A ja sam podrobno objasnio sta biva s onima koji 
pretjeruju u onome sto je Allah propisao lahkim. 



207 



POGLAVUE MUZICI 

U varke Allahovog neprijatelja kojima vara one ciji su zna- 
nje, razum i vjera oskudni i kojima zavodi srca nemarnih neznalica 
i besposlicara spada: slusanje zvizdukanja, pljeskanja rukama i mu- 
zike koju proizvode zabranjeni instrumenti, a koja odvraca srce od 
Kur'ana i podstice ga na grijesenje i nepokornost. To je sejtanski 
kur'an, gusti zastor i pregrada od Milostivog, talisman sodomije i 
zinaiuka. Preko toga grjesni zaljubljenik dobije ono sto zeli od 
svoje ijubavi. Na taj nacin sejtan zavarava besposlena srca i lukavo 
ubacuje lazne dileme i sumnje, a ona to upijaju, i zbog toga napus- 
taju Kur'an. 

Da ti je vidjeti kako im u zanosu slusanja glasovi utihnu, po- 
kreti se umire, srca usmjere ka slusanju, pa se pocnu Ijuljati vise 
nego pripit covjek, pocnu se lomiti u plesu vise nego dvospolci i 
zene. To im i prilici, jer su njihova srca opijena vise nego sto je to 
slucaj s onima koji izgaraju za casom. 

Tu se radi necega drugog, a ne radi Allaha, a sto je jos gore 
radi sejtana, srca slamaju, odjeca cijepa, a imetak u ono sto nije 
pokornost trosi. Kada ih opijenost svlada, sejtan postigne ono sto 
je zelio, pa na njih navali svojim glasom, 'pjesadijom i konjicom'. 
Potom na njihovom srcu napravi prolaz i navodi ih da udaraju no- 
gama o zemlju i da poput magaraca kruze oko stozera, ili da plesu 
poput medvjeda. Neka Allah sacuva nebo i Zemlju od takvih no- 

Takve je ruzno porediti s magarcima i ostalom stokom. Tre- 
ba zaliti neprijatelje islama koji su za njih mislili da su musliman- 
ska elita, a oni zivot provode u uzivanjima i muzici, praveci od 
zivota i vjere zabavu i igru. Draze su im sejtanske svirale nego slu- 
sanje kur'anskih sura. Kada bi neko od njih slusao Kur'an od po- 
cetka do kraja, ne bi se mrdnuo, niti pokrenuo. To u njemu ne bi 
izmamilo nikakvu ceznju, niti bi upalilo plamen Ijubavi prema Al- 
lahu, dz.s. Medutim, kada bi mu se ponudio 'sejtanski kur'an', iz 
njegovog srca provreli bi izvori ekstaze koji bi potekli preko ociju 
koje bi suzile, preko nogu koje bi zaplesale, preko ruku koje bi 
pljeskale i preko ostalih organa koji bi biH uzbudeni i veseU. Nje- 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



govo disanje i uzdisaji pojacali bi se, a vatra ceznje bi se raspalila. 

O ti koji zavodis i koji si sam zaveden, ti koji si svoju srecu 
dobivenu od AUaha prodao sejtanu i time napravio propali pazar, 
zasto nema ove zudnje pri slusanju Kur'ana? Zasto izostaje slast i 
uzitak pri ucenju Kur'ana? Zasto nema uzvisenih osjecaja pri uce- 
nju sura i ajeta? 

Imam Ebu Bekr Tartusi, u uvodu svoje knjige o zabrani slu- 
sanja muzike, kaze: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Sretan 
zavrsetak pripada bogobojaznim, a neprijateljstvo je upravljeno 
samo prema nasilnicima. Molimo Ga da nam istinu pokaze isti- 
nom pa da je slijedimo, a neistinu neistinom pa da je izbjegavamo. 
Ljudi su u proslosti krili svoje grijehe i od AUaha traziii oprost i 
kajali se zbog njih. Nakon toga dolazi do sirenja neznanja i sma- 
njivanja znanja. Stvari se mijenjaju i ljudi javno cine grijehe. Kasni- 
je stvari idu jos dalje, tako da cujemo kako sejtan neku nasu bracu 
mushmane, da nas Allah sve uputi, navodi na grijeh i njihov razum 
usmjerava da budu odani muzici, zabavi i slusanju raznih zvukova i 
melodija. Oni smatraju da je to od vjere i da ih to priblizava Alla- 
hu, dz.s. To cine javno i time se suprotstavljaju muminskom putu 
i islamskim ucenjacima iz razlicitih polja. Allah, dz.s., kaze: 

is 

'^'Onoga koji se suprotstavi Poslanikuy a poznat mu je Pravi 
put, i koji pode putem koji nije put vjernika, pustit cemo da ci- 
ni sta hoce, i bacit cemo ga u Dzehennem, a uzasno je on bora- 

t;f5fe!'" (En-Nisa, 115). 

Slusanje ove sejtanske muzike suprotno je slusanju Allaho- 
vih ajeta i ono u Serijatu ima vise od deset imena: lehv (zabava), 
lagv (besposlica), batil (laz), zur (obmana), muka (zvizdukanje), 
tasdija (pljeskanje rukama), rukjetuz-zina (podsticaj na zinaluk), 
kur'ariHS-sejtan (sejtanski kur'an), munbitun-nifak fd-kalb (uzroc- 
nik dvolicnjastva u srcu), es-savtul-ahmak (glupi zvuk), es-savtul- 
fadzir (grjesni zvuk), savtus-sejtan (glas sejtana), mezmurus-sejtan 

210 



SEJTANOVE ZAMKE 



(sejtanske svirale) isumud (zabavljanje). 

Prvo ime lehv (zabava) i lehvul-hadis spomenuto je u 
Kur'anu: 

is 



"/m^ Ijudi koji kupuju price za razonodu, da hi, ne znajuci ko- 
liki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da hi ga predmetom 
za ismijavanje uzimali. Njih ceka sramna kazna. Kad se nekom 
od njih ajeti Nasi kazuju, on oholo glavu okrece, kao da ih nije 
ni cuOy kao da je gluh - zato mu navijesti patnju nesnosnu" 
(Lukman, 6-7). 

Vahidi i drugi mufessiri kazu: "Vecina je mufessira na stano- 
vistu da se pod lehvul-hadis misli na pjesmu." Tako smatra Ibn 
Abbas u predanju koje je prenio Seid ibn Dzubejr i Mukasem, te 
Abdullah ibn Mesud u predanju koje je prenio Ebu Sahba, a to je 
stav i Mudzahida i Ikrime. 

Sevr prenosi od Ebu Fahite, a on od svoga oca Abbasa, da je 
o pitanju Aliahovih rijeci: ^'^Ima Ijudi koji kupuju price za razono- 
du..."., rekao: "To je covjek koji iznajmi robinju da mu pjeva danju 
i nocu." Ibn Ebu Nedzih prenosi od Mudzahida da je rekao: "To 
se odnosi na kupovinu ili iznajmljivanje pjevaca ili pjevacice za 
odredeni iznos novca, te slusanje njih ili neceg slicnog, sto spada u 
hatil - neistinu i laz. Ovo je misljenje i Mekhula, kao i Ebu Ishaka, 
koji kaze: "Najcesce tumacenje rijeci lehvul-hadis jeste da se one 
odnose na muziku, jer ona zaokuplja i odvraca od zikra." 

"Misljenje mufesira", kaze Vahidi, "jeste da se pod ovim po- 
drazumijeva svako ko, pored Kur'ana, izabere i da prednost zabavi, 
muzici i muzickim instrumentima. Ovdje se upotrebljava izraz: 
kupiti (sira), ali on takoder moze znaciti: zamijeniti i izabrati, sto 
se u Kur'anu desava na nekoliko mjesta." Vahidi zatim dodaje: 
"Ovo nam potvrduju i rijeci Katade, koji za ovaj ajet kaze: 'Moze 

211 



IBN iCAJJIM EL-DZEVXIJJE 



V 

se to desiti a da i ne potrosi novae. '^^ Na kraju zakljucuje: 'Covjeku 
je dovoljno zablude da pored istine izabere ono sto je hatil - neis- 



tina. 



Drugi i treci naziv za muziku jesu zur (obmana) i lagu (bes- 
poslica). Allah, dz.s., kaze: 



^ f-i J 



f ^ ^ ^ 



"/ oni koji ne svjedoce lazno, i koji, prolazeci pored onoga sto 
ih se ne tide, prolaze dostojanstveno" (El-Furkan, 72). 

Muhamraed ibnul-Hanefijja smatra: "Zur ovdje znaci muzi- 
ka." Ovakvo misljenje prenosi i Lejs od Mudzahida. Kelbi drzi da 
je znacenje sljedece: "Ne prisustvuju gdje se govore laz i neistina!" 

Lagv u arapskom jeziku oznacava sve ono u cemu se grijesi i 
sto se odbacuje. Tako bi ajet znacio: "Ne prisustvuju mjestima 
gdje se govori neistina i kada prolaze pored mjesta gdje se grijesi u 
govoru ili djelima, ne zaustavljaju se niti teze za tim," Nasi su pra- 
vovjerni prethodnici tumacili da se to odnosi na nevjernicke praz- 
nike, na muziku i sve vrste neistine. Zedzdzadz tumaci ovako: 
"Ne druze se s onima koji cine grijehe, niti ih to veseli, nego pro- 
du ponosno poput onih koji nisu zadovoljni nikakvim lazima i 
besposlicama, jer oni sebe postuju i ne dozvoljavaju luksuz da bu- 
du s takvim Ijudima. 

Prenosi se kako je Abdullah ibn Mesud prolazio pored neke 
zabave pa se okrenuo i prosao. Poslanik je, s.a.v.s., nakon toga 
rekao: "Ibn Mesud postupio je zaista dostojanstveno." 

Allah, dz.s., hvaU onoga ko se okrene od besposlice: 

>LX '^3 \:Sl^\ Lll l^^LSj^LxP t^y^l3iill \yu^ 1^13 
"i4 kad cuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: 'Nama 



'*'' Ovo predanje prenose: Ibn Dzerir, Ibnul-Munzir i Ibn Mirdevejh, kako to 
stoji u djelu Ed-Durrul-mensur. 



1\1 



SEJTANOVE ZAMKE 



nasa djela, a vama vasa djela'" (El-Kasas, 55). 

lako ovaj ajet ima povod objave, njegovo je znacenje univer- 
zalno i odnosi se na svakog ko cuje neku besmislicu i okrene se, 
govoreci svojim jezikom ili srcem: "Nama nasa djela, a vama vasa 
djela." 

Cetvrti naziv je batil (laz), a ta rijec suprotna je rijeci hakk 
(istina). Pod tim se misli na ono sto ne postoji ili na ono sto pos- 
toji, all je steta od toga veca nego korist. Primjer za prvo je, reci- 
mo, kada onaj koji vjeruje u Jednog Boga kaze: "Svako bozanstvo 
osim Allaha je batil - neistina", a za drugo, uzmimo, rijeci: "Sihr i 
kufr su batil." 

Allah, dz.s., kaze: "I reci: 'Dosla je istina, a nestalo je lazi; 
laz, zaista, nestaje'" (El-Isra, 81). 

Batil je ono sto ne postoji, ili ono sto postoji, ali od njega 
nema koristi. Nevjerovanje, grijesenje, neposlusnost, sihr, pjevanje 
i slusanje muzickih instrumenata spada u ovo drugo. 

Ibn Vehb prenosi da mu je saopcio Sulejman ibn Bilal, a ovaj 
prenosi od Kesira ibn Jezida kako je cuo Ubejdullaha da pita Ka- 
sima ibn Muhammeda; "Sta mislis o muzici?" Kasim mu je rekao: 
"To je batil (laz)." Ovaj mu je ponovo rekao: "Znam da je batil, ali 
kakvo ti je konacno misljenja o batilu?" Tada Kasim njega upita: 
"Sta mislis gdje ce batil zavrsiti?" On odgovori: "U dzehenemskoj 
vatri." Kasim na kraju dodade: "To je tako." 

V 

Prenosi se da je neki covjek upitao Ibn Abbasa, r.a.: "Sta 
mislis da li je muzika halal ili haram?" On odgovori: "Haramom 
mogu proglasiti samo ono sto je zabranjeno u Allahovoj knjizi." 
Covjek ponovo upita: "Je U onda halal?" Ibn Abbas odgovori: 
"Nisam to rekao." Potom dodade: "Sta mislis gdje se muzika mo- 
ze svrstati na Sudnjem danu, s hakkoni, istinom iU batilom, neisti- 
nom?" Covjek odgovori: "Bit ce s neistinom." Ibn Abbas mu tada 
rece: "Mozes ici, dao si sebi fetvu." 

Sljedeci naziv jeste zvizdanje i pljeskanje rukama. Allah, 
dz.s., o nevjernicima kaze: "Moliwa njihova pored Hrama svodi se 
samo na zvizdanje i pljeskanje rukama" Ibn Abbas, Ibn Omer, 
Atijja, Mudzahid, Dahhak, Hasan i Katada kazu: "El-muka znaci 

213 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



zvizdanje, a tasdije pljeskanje rukama." 

Ibnul-Arefe i Ibnul-Enbari kazu; "Zvizdanje i pljeskanje ru- 
kama nisu namaz, ali ih Allah obavjestava da oni umjesto namaza, 
koji im je nareden, cine zvizdanje i pljeskanje rukama, zbog cega 
sebi tovare veliku odgovornost i grijeh." 

Sto se tice naziva munhitun-nifak {uzrocnik dvolicnjastva) , 
Ali ibnul-Dza'd kaze: "Ispricao nam je Muhammed ibn Talha od 
Seida ibn Ka'ba el-Mirvezija, a on od Muhammeda ibn Abdurrah- 
mana ibn Jezida, a ovaj od Ibn Mesuda, r.a., kako je rekao: 'Muzika 
izaziva dvolicnjastvo u srcu kao sto voda cini da nice bilje.'"^^ 

Su'ba kaze: "Prenio nam je Hakem od Hammada ibnul- 
Ibrahima da je Ibn Mesud rekao: 'Muzika ubacuje dvolicnjastvo u 
srce.'" 



Znaj da je muzika specificna po tome sto utjece da u srcu ni- 
ce dvolicnjastvo, kao sto biljka nice pomocu vode. To se dogada 
na taj nacin da muzika zabavlja i odvraca srce od razumijevanja i 
razmisijanja o Kur'anu, kao i od slijedenja njegovih propisa. Nika- 
da se Kur'an i muzika ne mogu sastaviti u jednom srcu, jer je me- 
du njima suprotnost. Kur'an zabranjuje slijedenje strasti i insistira 
na cednosti, na izbjegavanju onoga sto vodi hiru i strastima, kao 
sto zabranjuje slijedenje sejtanskih stopa. Muzika pak podstice na 
suprotno i to prikazuje lijepim. 

Sto se tice naziva 'sejtanski kur'an', on se prenosi od tabiina, 
kao i od Poslanika, s.a.v.s. Katada prica: "Nakon sto je sejtan 
proklet, upitao je: 'Gospodaru, prokleo si me, pa sta mi je posao?' 
Allah, dz.s., odgovorio mu je: 'Sihr (magija i vradzbine).' Zatim je 
upitao: 'Sta je moj kur'an?' Odgovoreno mu je: 'Pjesme.' 'Sta je 
moje pismo?' Allah dz.s. mu je odgovorio: 'Tetoviranje.' Sejtan je 
ponovo upitao: 'Sta mi je hrana?' Dobio je odgovor: 'Ono sto je 
krepalo i ono sto je zaklano bez spominjanja Allahovog imena.' 
'Sta cu piti?', ponovo je upitao. Allah mu je odgovorio: 'Sve sto 
opija.' 'Gdje cu stanovati?' Allah mu je odgovorio: 'Po carsijama.' 



ss 



Predanje je vjerodostojno, a prenose ga Ibn Ebi Dun'ja i Bejheki u Sunenu el- 
kuhra, \0/lll>. 



214 



SEJTANOVE ZAMKE 



Potom je upitao: 'Sta je moj glas?' Dobio je odgovor: 'Svirale.' Na 
kraju je upitao: 'Koje su moje zamke?' Allah mu je odgovorio: 
'Zene.'" 

Ovo je predanje poznato kao mevkuf (predanje od ashaba), 
all ga Taberani u svome Mu'dzmeu preko Ebu Umame prenosi od 
Poslanika, s.a.v.s. 

Sto se tice nazivanja muzike sejtanovim glasom, Uzviseni Al- 
lah kaze sejtanu i njegovim sljedbenicima: "Odlazi! Onima koji se 
za tobom budu poveU i tebi - kazna dzehenemska bit ce vam puna 
kazna. I zavodi glasom svojim koga mozes i potjeraj na njih svoju 
konjicu i svoju pjesadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji 
im obecanja - a sejtan ih samo obmanjuje" (El-Isra, 63-64). 

Ibn Ebu Hatem u svome tefsiru kaze: "Ispricao nam je moj 
otac da je njima prenio Ebu Salih, Lejsov pisar, a njima je ispricao 
Muavija ibn Salih, a ovaj prenio od Alije ibn Ebu Talhe da je ajet: 7 
zavodi glasom svojim koga mozes^ Ibn Abbas protumacio ovako: 
'To je sve ono sto podstice na grijesenje.'" 

Poznato je da muzika spada u stvari koje u velikoj mjeri 
podsticu na grijeh, te je zato protumaceno da se pod sejtanovim 
glasom misli na muziku. Ibn Ebu Hatem kaze: "Obavijestio nas je 
Jahja ibnul-Mugira, koji kaze da im je prenio Dzerir od Lejsa, a on 
od Mudzahida, da ajet: 7 zavodi glasom svojim koga mozes' znaci: 
navodi na grijeh od njih koga mozes, a sejtanov je glas muzika i 
sve sto je neistina i beskorisno.'" 

Prenosi se istim senedom, preko Dzerira, a on od Mensura 
da je Mudzahid rekao: "Sejtanov su glas svirale." 

ISKUSENJE ZAUUBUENIMA 

U spletke i lukavstva spada i ono cime on iskusava zaljublje- 
ne. 

To je, tako mi Allaha, velika smutnja i ogromno iskusenje 
koje cini duse robovima onih koji nisu njihovi stvoritelji, ovladava 
srcima koja nisu ponizena od njihovih zaljubljenika, izaziva rat 
izmedu Ijubavi i tevhida (vjerovanja da je samo Allah Bog), i poziv 
na prijateljstvo sa svakim sejtanom prkosnim. Potom srce preob- 

215 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



razi u zaljubljenika strasti koje ucini njegovim vladarem i zapovje- 
dnikom uvecavajuci tako patnju srca, puneci ih smutnjom i ispre- 
cavajuci se izmedu srca i zrelosti njihove. Onda ih od njihovih 
nakana udalji, a pozove ih na pijacu Ijubaznosti pa ih proda za ci- 
jenu nistavnosti, u zamjenu za visoka stanista Dzenneta, da mu 
najnizi oblik srece i najgore potrepstine, a da ne govorimo o ono- 
me sto je jos vise, a to je biizina Milostivog. Ta srca utociste nadu 
u nistavnim voljenima kojima njihov bol udvostrucava zadovolj- 
stvo. Postici ovo znaci postici stetu, jer kako samo brzo voljeni 
postaje neprijatelj kad ga se pokusava otarasiti, isto kao da mu nije 
bio voljeni. Ko na ovaj nacin uziva nakon nekog ce vremena isku- 
siti veUku bol, narocito onog dana kada prijatelji jedni drugima 
postanu neprijatelji, sto jedino nece biti slucaj s bogobojaznim. 

Zalostan li je zaljubljenik koji za saku para proda dusu i zud- 
nju nekom drugom, a ne Onome Koga ponajprije treba voljeti. 
Otici ce njena slast, a ostati gorcina, isceznut ce ono sto joj koris- 
ti, a ostat ce ono sto joj steti. Tako ce otici njena radost, a ostati 
zalost, otici ce njena sreca, ostat ce tuga. On ima dvije tuge: onu 
sto je izgubio Uzvisenog, Koga treba ponajprije voljeti, i vjecni 
uzitak i tugu zbog kazne koju ce trpjeti u patnji bolnoj. Tek tada 
ce prevareni shvatiti sta je izgubio, i shvatit ce da onaj koji je vla- 
dao njegovim srcem nije bio nikad njemu na usluzi. A nema vece 
nesrece od nesrece vladara zbacenog s prijestolja koji je postao rob 
nekome nedolicnom cije naredbe i zabrane mora trpjeti. 

Da pogledas srce zaljubljenog dok njime vlada osoba koju 
voli, vidio bi ga: 

Poput vrapca u ruci djeteta koje se sprema 
uhiti ga, a dijete se njim igra. 



Da si svjedok stanja u kojem se nalazi i zivota kojim zivi, re- 



kao bi: 



216 



Na svijetH tuznijeg od zaljubljenog nema 

pa i kad mu strast gorkog ukusa nema. 

Vidis ga, uvtjek je uplakan 



SEJTANOVE ZAMKE 



12 straha da napusten hude. Hi otjeran. 

On place ako je voljena daleko, za njom ceznuci, 

a place i kad su tu, plasi se da ce ga napustiti. 

Kad bi vidio takvog covjeka, rekao bi da se kod njega san i 
odmor nikada nece zajedno naci, a kad bi vidio kako lije suze ili 
plamen ognja u njegovoj utrobi, rekao bi: 

Hvaljen neka je Gospodar Arsa, Koji ga je satkao, 

koji miri suprotnosti da se ne suceljavaju. 

Kap stvorena od plamena u stomaku, 

voda i vatra na jednome mjestu. 

Kad bi se moglo vidjeti kako Ijubav putuje prema srcu i pro- 
dire u njega, znalo bi se da Ijubav njeznije ulazi u njega nego dusa 
u tijelo. 

Da li bi pametan covjek prodao ovoga Gospodara za onoga 
koga ceka najgora kazna? Izmedu njega i njegovog prijatelja i zas- 
titnika od kojeg ne moze pobjeci niti se rastati s njim nalazi se 
najveci zastor. Zaljubljenoga ce ubiti onaj koga on voH, a on mu je 
rob, sluga ponizni. Ako ga ovaj pozove, on ce mu se odazvati. 
Ako bi zaljubljeni upitan bio sta zeli, odgovorio bi da je osoba 
koju voli krajnje sto zeli, i da se nikome drugome prikloniti ne zeli 
niti smiraj igdje drugo potraziti. On dolicnim drzi da plemenitost 
voljenoj osobi poklanja te da je za cijenu nisku ne prodaje. 

POKRETACKA SNAGA 

Pokretac svega na svijetu jeste Ijubav i volja; oni su pocetak 
svih djela i kretanja kao sto su Ijutnja i mrznja, pocetak svakog 
ostavljanja i napustanja. Kaze se da su ostavljanje i napustanje 
normalne stvari jer vecina Ijudi to radi, ili su necemu suprotne, a 
za to je dovoljno da imaju svoje suprotnosti. 

Ustvari, postoje dvije vrste napustanja, a to su: napustanje 
koje je svakodnevna pojava, kao sto je zatvaranje duse i zabrana 
njenog djelovanja. Uzroci su ovog svakodnevne pojave, a suprot- 
no ovom ostavljanju je aktivnost. Ovdje je dovoljno postojanje 

217 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



suprotnosti. Medutim, ostavljanje se dijeli na dva dijela: onaj ko- 
jem je za postojanje dovoljna suprotnost i dio koji mora imati raz- 
log svog postojanja, kao sto je mrznja. Ona sama po sebi ne vodi 
zatvaranju u sebe. 

Spajanje je uzrocnik Ijubavi, a volja trazi ono sto nam je dra- 
ze od onog zbog cega smo se zatvorili u sebe. Onda se kod covje- 
ka sastave ove dvije stvari i pobijedi ona koja je bolja, jaca, korisni- 
ja za njega i draza mu od one koja je dalja. Mi ostavljamo onog 
koga volimo samo zbog nekog koga volimo vise i drzimo se onog 
koga mrzimo samo da bi se otarasili onog koji nam je mrzi. 

Trebamo odrediti koliko nesto volimo, a koliko nesto mr- 
zimo, i to znalacki, pa odabrati ono sto vise volimo od onog sto 
nam je manje drago i podnijeti ono sto nam je manje mrsko da bi 
se rijesili onog sto nam je mrze, sve to snagom strpljivosti, cvrsto i 
samouvjereno. 

Nijedna dusa ne ostavlja voljenog, osim zbog drugog volje- 
nog, i ne podnosi ono sto joj je mrsko, osim da bi dobila ono sto 
joj je drago ili se rijesila neceg drugog sto joj je mrsko, a zeli ga se 
rijesiti samo zato sto je suprotstavljeno onom sto ona voli. Tako 
joj je cilj dobiti ono sto voli, a njegovi uzroci (pokretaci) jesu 
sredstvo; cilj joj je rijesiti se onog sto mrzi, a njegovi uzroci su 
sredstvo. Covjek zeli stici do onog sto voli jer mu je tako ugodno. 
Isto tako, zeli se rijesiti onog sto ne voli, jer ako ga se rijesi, bit ce 
mu ugodno. Tako zeli obaviti malu i veliku nuzdu, zeli da prestane 
krvariti i povracati, zeli se rijesiti vrucine i hladnoce, gladi, zedi i 
si. 

Ako znamo da nesto sto mrzimo vodi onom sto volimo, mi 
to zavolimo. Tako nam je s jedne strane drago, a s druge mrsko. 
Ili, ako znamo da nesto sto volimo uzrokuje nesto sto mrzimo, to 
nam postaje mrsko. Mrsko nam je s jedne strane, a drago s druge. 

Covjek ostavlja ono sto voli samo zbog onog sto vise voli, 
prihvata ono sto mrzi i cega se boji samo iz straha da ne bi upao u 
nesto drugo sto mrzi i cega se boji. Samo pametan ce covjek napu- 
stiti manje korisno radi korisnijeg i prihvatit ce manju stetu da bi 
izbjegao vecu. 



218 



SEJTANOVE ZAMKE 



Iz ovog je jasno da su Ijubav i volja pokretaci mrznje i njen 
uzrok, i tu nema suprotnosti. Razlog svake mrznje jeste oprecnost 
onog sto mrzimo s onim sto volimo. Da nema onog sto volimo, 
ne bi bilo ni mrznje prema drukcijem od toga. Ljubav jeste sama 
po sebi, a ne zbog oprecnosti s mrznjom. Ali, covjek mrzi nesto 
zato sto stoji naspram onog sto voli, jer voli ono sto je drukcije od 
toga. Sve sto je ljubav jaca veca je i snaga mrznje prema suprot- 
nom. 

Zato je najsigurniji iman "ljubav radi Allaha i mrznja radi 
AUaha."^^ I zato "ko voli radi Allaha, mrzi radi Allaha, daje radi 
Allaha i ne daje radi Allaha, taj je upotpunio svoje vjerovanje."^° 

Vjerovanje se sastoji iz znanja i cinjenja, s tim da je cinjenje plod 
znanja. Postoje dvije vrste cinjenja: cinjenje srcem iz Ijubavi i iz 
mrznje, na cemu se temelji cinjenje organima, tj. djelovanje i os- 
tavljanje ili davanje i zabranjivanje. Ako je ovo cetvero radi Uzvi- 
senog Allaha, onda je onaj kod koga se ova svojstva nalaze upot- 
punio svoje vjerovanje. Ako nesto od ovog nedostaje, to je radi 
nekog drugog i posrijedi je manjkavost vjerovanja. 

VRSTE KRETANJA 

Sad znamo da je uzrok i cilj svih kretanja na ovom i na onom 
svijetu ljubav i volja. Postoje tri vrste kretnji: voljne, prirodne i 
prisilne. Ako postoje osjecaji i volja za kretanje, onda su to voljne 
kretnje. Ako ne postoje osjecaji, ili postoje, ali ne postoji volja, ti 
su pokreti u skladu s prirodom, ili nisu. Prvi od ovih su prirodni, a 
drugi su prisilni. 

Jasnije ce biti ako se kaze da je pocetak kretanja nesto sto je 
suprotstavljeno onom koji se krece ili je snaga u njemu. Kretanje 
je prvog prisilno, a kretanje drugog je, u zavisnosti da li postoje 
osjecaji ili ne, voljno ili prirodno. 

To znaci da je voljno kretanje ono koje ukljucuje osjecaje i 
volju. Kad ne postoji ovo dvoje, ako je snagom onog koji se krece, 



^'^ Hadis je hasen (dobar). Biljeze ga Ibn Ebu Sejba u Musannefu i drugi. 
'^° Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Ebu Davud i Taberani u djelu El-Kebir. 



219 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJiE 



onda je prirodno, a ako nije, onda je prisilno. 

Sva kretanja na nebesima i na Zemlji, npr. kretanja nebeskih 
tijela, zvijezda, Sunca, Mjeseca, vjetrova, oblaka, biljaka i zivotinja 
polaze od meleka kojima su povjerena na brigu nebesa i Zemlja, 
kao sto Uzviseni veli: 4\'J\ oly^jili)> '"Tako Mi onih koji sreduju 
nesredeno" (En-Naziat, 5), i\y^ c^\;l^\^^ '"Tako Mi onih sto naredbe 
sprovode" (Ez-Zarijat, 4). 

To su meleki za one koji vjeruju i slijede poslanike, Bog ih 
spasio. Lazljivci i oni koji negiraju Tvorca kazu da su to zvijezde. 

Zadovoljit cemo se njihovim pobijanjem u nasoj staroj knjizi 
pod imenom El-Miftah. 

Allahova knjiga i sunnet ukazuju na to da postoji vise vrsta 
meleka koji su zaduzeni za razne vrste stvorenja. On je, neka je 
hvaljen, povjerio planine nekim melekima, nekima je povjerio ob- 
lake i kisu, odredio je meleke za materice, i zaduzeni su za sjeme 
dok se ne stvori dijete. Potom je odredio meleke koji cuvaju cov- 
jeka i meleke koji biljeze sve sto on radi. Neke je meleke zaduzio 
za smrt, a druge je zaduzio za ispitivanje u kaburu. Nebeska tijela 
povjerio je melekima koji ih pokrecu, i Sunce i Mjesec povjerio je 
melekima. Melekima je povjerio vatru dzehenemsku, njeno odrza- 
vanje i kaznjavanje njenih stanovnika, povjerio im je Dzennet, 
brigu o njemu i njegovim stanovnicima. Meleki su najveca Allaho- 
va vojska. Medu njima su: 

f f 1 iTjs c-.i'Lfl.ilj li ffl U'i cuii aII li 

"... oni koji se jedan za drugim saljupa kao vihor hite, oni koji 
objavljuju, pa razdvajaju i Objavu dostavljaju" (El-Murselat, 
1-5) kao i 



110 



SEJTANOVE ZAMKE 



"oni koji cupaju grubo, oni koji vade blago, oni kojiplove brzo 
pa naredenja izvrsavaju zurno i sreduju ono sto nije sredeno" 
(En-Naziat, 1-5). Medu njima su i: 

"... oni u redove poredani, oni koji odvracaju i oni koji opome- 
nu citaju^ (Es-Saffat, 1-3). 

U njih spadaju: meleki milosti, meleki kazne, meleki koji su 
zaduzeni za drzanje Arsa, meleki zaduzeni za nebesa, namaz, tes- 
bih, i druge vrste meleka koje zna samo Uzviseni Allah. 

U rijeci melek osjeca se da je to poslanik koji izvrsava necije 
naredbe. Oni nemaju vlast, vlast pripada Allahu, Jednom, Pobjed- 
niku. Meleki sprovode Njegovu vlast: 



li 






"0«/ we govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On 
odredi. On zna sta su radili i sta ce uraditiy i oni ce se samo za 
onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz 
strahopostovanja prema Njemu, brizni" (El-Enbija, 27-28); 



>-r, t 



'■1 



ojj^ji u oj\^^jj^^j3 ^ ^j oy ^^ 



"Boje se Gospodara svoga, Koji vlada njima i cine ono sto im se 
naredi" (En-Nahl, 50); 



-f -' -- ^ -^-^ fr- --^f 



"Owf se onome sto im Allah naredi nece opirati, oni ce ono sto 
im se naredi izvrsiti" (Et-Tahrim, 6). 

Oni donose Objavu samo kad On naredi i nista ne rade dok 
On ne dozvoli. Meleki su ''robovi postovant" (El-Enbija, 26), neki 

221 



IBM KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



su u safovima, neki tesbih cine, svakom se od njih zna mjesto ko- 
jeg se drzi. Oni ono sto im se naredi ne izvrsavaju djelimicno niti 
pretjeruju. Najyisi polozaj kod Uzvisenog imaju oni koji V^ 
4jj^Mi V j^iilj JlUl Jj^x^-^, ^f jjj^-;,?,jiw-j Vj aj^Lp j2;P OJ^;i^l«J we zaziru da 
Mu se klanjaju i ne zamaraju se, hvale Ga nocu i danju, ne malaksa- 
vaju" (El-Enbija, 19-20). Njihovi su zapovjednici trojica meleka: 
Dzibril, Mikail i Israfil. Vjerovjesnik, s.a.v.s., govono je: 

"Moj Boze, Dzibrilov, Mikailov i Israfilov gospodaru, Tvorce 
nebesa i Zemlje, Znalce nevidljivog i vidljivog svijeta, Ti pre- 
sudujes medu robovima Tvojim u onome u cemu se razilaze. 
Uputi me, s Tvojom pomoci, istini u kojoj se Ijudi razilaze. 
Ti upucujes na Pravi put koga hoces."'^ 

Nastojao je zadobiti Njegovu milost pomocu Njegove opce 
vlasti i posebne vlasti nad ovom trojicom meleka zaduzenih za 
zivot. Dzibril je zaduzen za Objavu, koja znaci zivot srca i duse, 
Mikail je zaduzen za kisu, koja je zivot zemlji, biljkama i zivoti- 
njama, a Israfil za puhanje u rog koje ce oznaciti pocetak zivota 
poslije smrti. 

Poslanik je molio Allaha Njegovom vlascu nad ovim mele- 
kima da ga uputi istini u kojoj se Ijudi razilaze zato sto je koristan 
zivot onoga za sta su oni zaduzeni. 



Allah je u Kur'anu dao najbolju pohvalu Dzibrilu i opisao ga 
najboljim epitetima rekavsi: 



f. .-1 - 



if J' J -^ -/ 



«r-«? -» 






91 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Muslim, Ahmed, Tirmizi i Ibn Madza. 



222 



SEJTANOVE ZAMKE 



"/ kunem se zvijezdama koje se skrivaju, koje se krecu i iz vida 
gube, i nocu kad ona veo dize, i zorom kada dise - Kur'an je za- 
ista kazivanje izaslanika plemenitog, mocnog, od Gospodara 
svemira cijenjenog, kome se drugi potcinjavaju, tamo pouzda- 
nof (Et-Tekvir, 15-21). 

Dzibril je Njegov izaslanik. On je kod Njega plemenit, on je 
mocan i cijenjen od Gospodara, neka je hvaljen. Njemu se povinu- 
ju meleki na nebesima i on je pouzdani dostavljac Objave. 

Gospodar mu je ukazao cast, on je Njemu najblizi melek. 
Neki su stari govorili da je njegov polozaj kod Allaha polozaj vla- 
darevog vratara. 

Njegovu snagu pokazuje to sto je na svojim krilima digao 
domove Lutovog naroda pa ih srusio na njih. On je, dakle, mocan 
u sprovodenju onoga sto mu se naredi; nije nemocan, jer mu se 
pokoravaju meleki na nebesima u onome sto im on od Allaha na- 
redi. 

Ibn Dzerir u svom Tefsiru prenosi od Ismaila ibn Ebu Hali- 
da, a on od Ebu Saliha sljedece: Pouzdan je da ude u sedamdeset 
postaja svjetlosti bez dozvole. 

Opisan je kao pouzdan, za sto je potrebna iskrenost, srdac- 
nost i dostavljanje poslanicima onoga sto mu je naredeno bez 
pretjerivanja, umanjivanja i zatajivanja bilo cega. Kod njega su se 
sastale: cast, pouzdanost, mod i blizina Allahu. 

O pitanju casti i pouzdanosti slican je Jusufu, za kojega je 
vladar kazao: ^oy'} J^^ ^^ fj^^* -^i^ ^Ti ces od danas kod nas 
utjecajan i pouzdan biti" (Jusuf, 54). O pitanju snage i pouzdanosti 
slican je Musau, za kojega je Suajbova kcerka svome ocu kazala: Jl 
4o>?^'' iJj^^ o^Ull j^ j^^"Najbolje je da unajmis snazna i pouzda- 
na" (El-Kasas, 26). Opisujuci ga, Uzviseni kaze: ^j (^JiJl juji idp)^ 
4,iS'J^^ 'lyi j^ "Uci ga jedan ogromne snage> razboriti (zu mirretin), 
koji se pojavio u liku svome" (En-Nedzm, 5-6). Ibn Abbas, r.a., 
kaze da izraz zu mirretin znaci: 'lijepog izgleda', a Katada kaze da 

223 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



to znaci: lljepog ponasanja', dok Ibn Dzerir veli: "J^ mislim da je 
to zdravo tijelo, sigurno od bolesti. Kad je tijelo takvo, onda je 
ono jako." 

Ovo je samo jedno od znacenja koja oznacavaju cvrstinu i 
postojanost. Ja zelim ukazati na snagu i zdravlje o cemu govori 
Vjerovjesnik, s.a.v.s.: "Sadaka nije dozvoljena bogatom i onom ko 
je pri snazi (zw mirretin). 

Ibn Zejd i Mudzahid smatraju da se u spomenutom ajetu mi- 
sli na snagu, sto je slabo odrzivo, jer je u prethodnom ajetu spo- 
menuto: "... onaj ogromne snage." 

Nema sumnje da se u prethodnom hadisu radi o fizickoj 
snazi, a ne lijepom izgledu. To je stanje kad je tijelo zdravo i si- 
gurno od vidljivih i nevidljivih bolesti, i ta snaga podrazumijeva 
sama po sebi lijepo i dobro vladanje. Nekad se bolesti pojavljuju 
zato sto je ponasanje neprihvatljivo, tako da je to snaga koja uk- 
Ijucuje dobrotu i Ijepotu, a Allah opet najboije zna. 

Jevreji su pitali Poslanika koji mu melek dolazi, jer ne moze 
biti poslanik ako nema meleka koji mu donosi vijesti. Poslanik je 
odgovorio da je to Dzibril, a oni su na to rekli: "Onaj koji ti dono- 
si rat i ubijanje to je nas neprijatelj." "Da sam mozda rekao da je to 
Mikail, koji spusta kisu i milost." Na to je Allah objavio: 

<' I ^ -• - ^ ^ " ,~^ - '-'Tt ^'^"^ ^ ^ ^ ■'--' .---''-' 

'^:^^jijA^^jJ^ 4JUl ^J_^li J-l5w.j JiJ^j ^^J3 -^~=V-^J 

"iCo je neprijatelj Dzibriluf On, Allahovom voljom, tebi na sr- 
ce stavlja Kur'an, koji potvrduje da su iprijasnje objave istinite 
kao putokaz i radosna vijest vjernicima. Ko je neprijatelj Alia- 
hu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Dzibrilu i 
Mikailuy pay Allah je, doista, neprijatelj onima koji nece da 



92 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madza i Ahmed. 



224 



SEJTANOVE ZAMKE 



vjeruju" (El-Bekara, 97-98). 

Allah, neka je hvaljen, i gornji i donji svijet povjerio je mele- 
kima. Oni ureduju svijet Njegovom dozvolom, voljom i nared- 
bom. Nekad se uredenje pripisuje melekima, jer su oni direktno 
zaduzeni za uredivanje, kao npr. u ajetu: "... oni koji sreduju nesre- 
deno" (En-Naziat, 5). Nekad se, opet, uredenje pripisuje Allahu, 
kao npr. u ajetu: 



^ .> 



* T-f 



^■'fif ^- 






"Gospodar vasje Allah, Kojije nebesa i Zemlju za sest vremen- 
skih razdoblja stvorio, a onda - upravljajuci Arsom, svemir 
uredio'' (Junus, 3) ili u ajetu: 



* T-f 



^ f 



<f 



t^*^' ^^ Cj*3 l^' >^j_^ <^^4*JI C-^^ 9-f*-'' iy. (^' £>^" 

4AJI ijjj^yllw«3 

^'^Upitaj: ^Ko vas hrani s neba i iz zetnlje, cije su djelo sluh i vid, 
ko stvara zivo iz nezivog, a prewar a zivo u nezivo i ko ureduje 
sver Reci ce: Allah'" (Junus, 31). 

On ureduje naredbom, voljom i dozvolom, a meleki ureduju 
direktno. 

Nekad se njima pripisuje usmrcivanje: ^uLij ^S"'^ "Jzaslanici 
nasi dusu mu uzmu^" (El-En'am, 61), a nekad Njemu: Jj^^ 4)1 
4 J~i^'V! "Allah uzima duse" (Ez-Zummer, 42) itd. 

Meleki su zaduzeni za covjeka od vremena kad je on bio kap 
sjemena. Oni prate njegov prelazak iz jednog u drugi oblik do ro- 
denja. Potom pisu njegovu opskrbu, njegova djela, smrtni cas, nje- 
govu tugu i srecu, njegove potrebe. Oni biljeze njegove rijeci i 
djela, cuvaju ga dok je ziv, uzimaju mu dusu u casu smrti i izlazu je 

225 



IBN iCAJilM EL-DZEVZIJJE 



njegovom Tvorcu. Zaduzeni su da ga kazne ili nagrade u berzehu i 
poslije prozivljenja. Oni upravljaju sredstvima nagrade i kazne, oni 
ga, Allahovom dozvolom, ucvrscuju na Pravom putu, uce ga onom 
sto ce mu koristiti, stite ga; oni su njegovi zastitnici na dunjaluku i 
na ahiretu. Meleki mu u san donose ono cega se plasi, da bi ga 
upozorili, i ono sto voli da bi ojacali njegovo srce i da bi bio zah- 
valniji. Oni ga navode na dobro, a odvaracaju ga od zla i upozora- 
vaju ga na njega. 

Meleki su njegovi zastitnici, pomagaci, cuvari, ucitelji, pozi- 
vaci, zalagaci da mu se oprosti; oni mole da mu se smiluje, sve dok 
je pokoran svom Gospodaru i sve dok Ijude poucava dobru; dono- 
se mu radosnu vijest o casti od Allaha u njegovom snu, pri njego- 
voj smrti i prozivljenju; oni ga odvracaju od dunjaluka, a navode 
ga na ahiret; oni ga podsjecaju kad zaboravi, sokole ga kad postane 
lijen i smiruju ga kad je uznemiren. Oni su ti koji rade u interesu 
njegovog ovog i onog svijeta. 

Meleki su Allahovi izaslanici u stvaranju i naredbama, oni su 
Njegovi izaslanici Njegovim robovima, nose Objavu od Njega na 
razne strane svijeta pa se onda vracaju njemu, po naredbi. Nebo 
naprosto vrvi od meleka, nema prostora ni koliko jedan dlan, a da 
na njemu melek ne stoji, cini ruku' ili sedzdu. Svaki dan sedamde- 
set hiljada meleka ude u naseljenu kucu i ne vracaju se Njemu dok 
ne izvrse ono sto imaju. Kur'an je pun spominjanja meleka, njiho- 
vih vrsta, zaduzenja i deredza, kao sto je sljedece: 



^1 - 



\lS ^^H ^U:.i^4-« 'jJ^ @ Oi!r^-^^ "(^ 0\ t^^ fU^Lj ^^ 



> f£ 



226 



SEJTANOVE ZAMKE 






"A ^rfJrf Gospodar tvoj rece melekima: 'J a cu na Zemlji namje- 
snika postavitU' - oni rekose: 'Zar ce ti namjesnik biti onaj koji 
ce na njoj nered ciniti i krv prolijevatif A mi Tebe velicamo i 
hvalimo i, kako Tebi dolikuje, postujemo.' On rece: Ja znam 
ono sto vi ne znate/ 1 pouci On Adema nazivima svih stvari, a 
onda ih predoci melekima i rece: 'Kazite Mi nazive njihove^ 
ako istinu govoritef 'Hvaljen neka siP - rekose oni - 'Mi zna- 
mo samo ono cemu si nas Ti poucio; Ti si Sveznajuci i Mudri. ' 
*0 Ademe', - rece On - 'kazi im ti nazive njihove!' I kad im on 
kaza njihove nazive y Allah rece: ' Zar vam nisam rekao da sa- 
mo J a znam tajne nebesa i Zemlje i da samo J a znam ono sto 
javno cinite i ono sto krijetef A kad rekosmo melekima: 'Pok- 
lonite se Ademuf - oni se poklonise, ali Iblis ne htjede, on se 
uzoholi i postade nevjernik" (El-Bekara, 30-34). I tako do 
kraja kazivanja. 

Oni se spominju i u sljedecem ajetu: oil L^ rjj^'j ^^iSui Jj^^ 
4^1 J5 J> ^j "Meleki i Dzibril, s dozvolorn Gospodara svoga, 
spustaju se u njoj" (El-Kadr, 4). Spominju se takoder i u mnogim 
surama koje se nalaze izmedu ove dvije. 

Nema sure u Kur'anu u kojoj nisu spomenuti meleki, dekla- 
rativno, aludirajuci ili ukazujuci. 

Sto se tice njihovog spomena u hadisima, suvise je poznat da 
bi se to sada ponavljalo. 

Zbog toga je vjerovanje u meleke jedno od pet nacela, sas- 
tavnih dijelova vjerovanja, a to su: vjerovanje u Allaha, Njegove 
meleke, knjige, poslanike i Sudnji dan. 

Vratimo se nasem ciiju. Meleki pokrecu i gornji i donji svijet. 
Voljni pokreti slijede volju koja nas pokrece da cinimo nesto. Uz- 
rok prirodnih pokreta jeste tendencija za njihovim okoncanjem od 
onog koji se krece, kao sto je vatra, rast biljaka, kretanje vjetrova, 
kao i kretanje teskog tijela nanize jer ono trazi stabilnost. Sto se 

227 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



tice prisilnih pokreta, kao sto je kretanje uvis, uzrok im je volja 
onog ko nas na to prisiljava. Tako nema kretanja ciji uzrok nisu 
volja i Ijubav. 

UUBAV 

Ljubav pokrece onog koji voli da dobije ono sto zeli kako bi 
se smirio. Ona pokrece onog koji voli Milostivog, koji voli 
Kur'an, znanje i vjerovanje, a pokrece i onog koji voli grijeh, koji 
voli idole, zene i djecu, zemlju i svoju bracu. Iz svakog srca zapo- 
cinje put prema onom sto se voli jer se onaj koji voli pokrece nje- 
govim spomenom, a ne spomenom neceg drugog. Zato se onaj 
koji voli zene i djecu, sejtanov Kur'an, koji znaci samo melodiju i 
lijep glas, nece pokrenuti znanjem i dokazima vjere, a ni uceci 
Kur'an. Medutim, kad se spomene ono sto on voli, sav ce se zat- 
resti, pokrenut ce se njegova unutrasnjost i vanjstina iz ceznje za 
tim i od dragosti zbog spominjanja toga. 

Svi su voljeni iazni i prolazni, osim AUaha i onih koje On sti- 
ti, a to su Njegov Poslanik, Knjiga, Njegova vjera i vjernici. Ova je 
ljubav trajna, traju njeni plodovi, njeno uzivanje traje koliko traje i 
onaj koji voli. Traje njena superiornost nad ostalim koji su voljeni, 
kao i superiornost onog ko ovo voli vise od svega drugoga. Ako bi 
veze medu onima koji se vole bile prekinute, ili ako bi nestali uz- 
roci njihove Ijubavi, opet, uzroci Ijubavi prema Allahu ostaju. Uz- 
viseni kaze: 



t-' . v i. 






;f^«4-^L, 



* f'' 



''Kad ce se glavesine za kojima su se drugi povodili svojih 
sljedbenika odreci i kad ce veze koje su ih vezivale prekinute 
hiti" (El-Bekara, 166). 

Ibn Abbas veli da su ove veze ljubav, dok Mudzahid misli da 
su to ovosvjetske povezanosti. Ed-Dahhak kaze da to znaci kad 
im dode sudeni cas pa budu baceni u vatru, a Ebu Salih smatra da 
su ove veze poslovne. 

228 



SEJTANOVE ZAMKE 



Svi oni imaju pravo, jer su te veze ovosvjetski interesi koji su 
postojali medu njima. Bit ce im uskraceno ono sto im bude najpo- 
trebnije. S druge strane, veze onih koji cvrsto vjeruju u Allaha tra- 
jat ce sve dok bude trajalo ono sto obozavaju i sto vole, jer veza 
slijedi svoj cilj, dok on postoji. 

UUBAV PREMA ALLAHU, KOJI NEMA DRUGA 

Posto smo sve ovo objasnili, znamo da je Ijubav koju je Al- 
lah naredio i sve stvorio zbog nje Ijubav prema Njemu, Onome 
Koji nema druga, i ona podrazumijeva robovanje samo Njemu. 

Postoji vise vrsta Ijubavi po kvantitetu i kvalltetu, a najvise 
spomena bilo je o Ijubavi prema Uzvisenom Allahu, o onom sto je 
vezano za Njega, kao sto je ibadet, pokajanje i skrusenost. 

Zato se za nju ne kaze ni strast, ni pozuda, ni ceznja, vec sa- 
mo Ijubav, kao sto je On rekao: i'<cJJ:j '^^'^ "... oni koje On volt i 
koji vole Njega" (El-Maida, 54). ^^\ ^.sCJi o.y4^ '^' *^jc# f^ •Ji J*)* 
"Red: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ce Allah voljeti... 
(Alu Imran, 31). ^^^i l!A lit \j^\ lf_J^\j^ "Pravi vjernici jos vise vole 
Allaha" (El-Bekara," 165). 

Sve Allahove knjige, od prve do posljednje, nareduju Ijubav 
prema Njemu, a zabranjuju Ijubav i povezanost s nekim drugim. 
Sve one za one koji imaju dvije Ijubavi navode primjere i situacije 
iz proslosti, navode se price, o takvima, kako su zavrsili i njihove 
nagrade i kazne. Slast i okus imana osjetit ce samo oni kojima su 
Allah i Njegov Poslanik drazi od drugih. Tako u Buharijevom i 
Muslimovom Sahihu stoji da je Enes, r.a., prenio kako je Vjerovje- 
snik rekao: "Slast ce imana osjetiti onaj kod koga se nade troje (u 
drugom predanju stoji da ce slast imana osjetiti samo onaj kod 
koga bude troje): kome Allah i Njegov Poslanik budu drazi od 
drugih, ko voli nekog samo u ime Allaha, i ko mrzi vracanje nev- 
jernistvu, nakon sto ga je Allah spasio od toga, isto koliko mrzi da 
bude bacen u vatru." 

Od njega se prenosi jos jedan hadis u dva Sahiha: 



■0>?^icr- 






229 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



"Tako mi Onog u Cijoj je ruci moja dusa, niko od vas nece 
biti vjernik dok mu ja ne budem drazi od njegovog oca, dje- 
teta i svih Ijudi."" 

Zato su svi poslanici, od prvog do posijednjeg, pozivali na 
obozavanje samo Allaha, Koji nema druga. 

Izvor ibadeta, njegov kraj i potpunost jeste Ijubav, i to da je 
za nju vezan samo Gospodar, neka je hvaljen. Covjek ne smije 
nikoga voljeti kao Njega. 

Iskaz koji sadrzi ova dva izvora jeste jedini pomocu kojeg se 
moze uci u islam, jedino s njim su cisti krv i imetak, samo njego- 
vim ocitovanjem, srcem i jezikom, moze se spasiti od Bozije kaz- 
ne. Izgovoriti to najbolje je sto se moze izgovoriti. Ibn Hibban 
prenosi hadis: 

"Najbolje je reci: 'Samo je Allah Bog.""'^ 

Ajet koji sadrzi sehadet najbolji je ajet, a sura koja se bavi 
njegovim ostvarenjem vrijedi trecinu Kur'ana. S njim je Allah pos- 
lao sve poslanike, dao je sve knjige i propisao sve zakone kako bi 
ga potvrdili i upotpunili. S njim rob ide Gospodaru, on je utociste 
za njegove prijatelje i neprijatelje, jer njegovi neprijatelji, kad ih 
zadesi kakvo zlo na kopnu ili na moru, traze utociste kod Njega, 
rjesavaju se sirka i dozivaju ga iskreno vjerujuci. 2a Njegove prija- 
telje on je utociste od nevolja dunjaluka i ahireta. 

Zato je dova potistenog sljedeca: 



II f 



"Nema boga osim Allaha, Velikog, Blagog. Nema boga osim 
Allaha, Gospodara Arsa, Velikog. Nema boga osim Allaha, 
Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje, Gospodara Arsa, 



■ Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari, Nesai i drugi. 
'^"^ Hadis je hasen (dobar). Biljeze ga Ibn Madia i Ibn Hibban. 



230 



5EJTANOVE ZAMKE 



Plemenitog."'^ 

Dova Junusa, cijim ucenjem Allah sigurno daje olakasanje 
jeste: 

"Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, ja sam bio neprave- 

dan."'^ 

Sevban, r.a., prica da je Poslanik, kad bi ga nesto zabrinulo, 
govorio: "Allah je moj Gospodar, ne pripisujem Mu druga."^^ U 

drugom predanju stoji: "On je Allah, Koji nema druga." Esmu 
bint Umejs Poslanik je poducio rijecima koje ce izgovarati kad je 
tuzna: "Allah, Allah, moj Gospodar, ne pripisujem Mu druga."^^ U 
Tirmizijevoj zbirci nalazi se vjerodostojan hadis: "Junusova dova, 
kad je bio u utrobi ribe, bila je: 'Nema boga osim Tebe, havljen 
neka si, ja sam bio nepravedan.' Svakom muslimanu bit ce dato 
ono sto njom bude trazio." U Ahmedovom Musnedu stoji: "Dove 
potistenog su: 'Moj Boze, trazim Tvoju milost, nemoj me ostaviti 
ni jednog trena, poboljsaj moje stanje, nema boga osim Tebe.'" 

Tevhid je utociste onih koji traze, pribjeziste onih koji bjeze, 
izlaz za potistene i radost za ozaloccene. 

SPOZNAJA POKRETACKE SNAGE 

Ako je poznato da su Ijubav i volja pokretaci svega, onda 
mora postojati ono sto se voli samo radi sebe, a da se ne voli radi 
nekog ill neceg drugog. Jer ako se nesto voli radi neceg drugog, to 
bi zahtijevalo citav niz razloga sto nije u skladu sa zdravim razu- 
mom. Sve sto volimo volimo zbog neceg drugog, samo se Allah 
voH u svakom pogledu. Samo je Njemu svojstveno da bude Bog, 
jer kad bi na nebesima i na Zemlji bilo jos bogova pored Allaha, 
nastao bi nered na njima. Vjerovjesnici su pozivaU Ijude da vjeruju 



''■^ Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari, Muslim i Ahmed. 

'"" Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Tirmizi, Ahmed i Hakim. 

" Hadis je hasen (debar). Biljeze ga Nesai i Taberani. 

'^'^ Hadis je hasen (dobar). Biljeze ga Ebu Davud, Ahmed i Ibn Madza. 



231 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



u samo jednog Boga (tevhidul-iUhijja) ^ a u osnovi je toga pokora- 
vanje i slijedenje. Tevhidul-ilahijja nuzno podrazumijeva i vjero- 
vanje da je jedino Allah gospodar {tevhidur-rubuhijja), sto inace 
deklarativno priznaju i mnogobosci, i sto ce Allah uzeti kao dokaz 
protiv njih. 

VOUA STVORENJA 

Svako zivo bice posjeduje volju i djelovanje u skladu s njom. 
Ko god se krece, ima cilj prema kojem ide, a Allah je jedini dosto- 
jan da bude njegov cilj i svrha njegove potrage. Ne bi on ni posto- 
jao da Allah nije njegov Gospodar i Stvoritelj. Dakle, postojanje 
moze zahvaliti samo Allahu, njegovo savrsenstvo pripada samo 
Allahu. Sve sto nije od Njega nema koristi i kratkotrajno je. Zato 
Uzviseni kaze: ^^^^'-^^ "*^i 4^ t^ ^^ °J>¥ "^^ nebesima i Zemljom 
vladaju drugi bogovi, a ne Allahy poremetili bi se" (El-Enbija, 22). 
Nije rekao da ne bi postojali, jer je On, neka je hvaljen, kadar da ih 
odrzi uprkos neredu, vec nije moguce da budu uredeni, osim ako 
je njihov tvorac Onaj Koji se obozava i Koji nema druga. Djela i 
pokreti su ispravni ako su ispravne njihove namjere i ciljevi. Svako 
djelo zavisi od namjere i cilja onog koji ga cini, kao i od njegove 
volje. 

Djela se dijele na dobra i losa, nekad s obzirom na njih same, 
a nekad s obzirom na namjere i ciljeve. 

Ljubav i volja dijele se na korisnu i stetnu, s obzirom na ono 
cemu su upucene. Ljubav je korisna ako je voljeni i zeljeni samo 
On. On je najuzviseniji medu voljenima. Covjek ce imati dobro i 
bit ce spasen i sretan samo ako On bude njegov voljeni, zeljeni i 
cilj svih njegovih potraga. Ako je to neko drugi, njegova ce ljubav 
biti stetna, bit ce mu kazna i nesreca. 

Korisna je ljubav ona koja covjeku pribavi srecu i spas, a ste- 
tna je ona koja mu pribavi nesrecu, bol i tugu. 

COVJEK JE STVOREN KAO NEPRAVEDNIK I NEZNALICA 

Onaj koji sebi zeli dobro nece se prepustiti Ijubavi koja mu 
donosi bol i stetu. U tu zamku past ce samo oni cije je znanje pog- 
resno, ili su pogresne njihove namjere. U prvom slucaju rijec je o 

232 



SEJTANOVE ZAMKE 



neznanju, a u drugom o nepravdi. 

Covjek je stvoren kao nepravednik i neznalica. Od neznanja 
i nepravde moze se spasiti samo ako ga Allah poduci onom sto ce 
mu biti od koristi. Kome On zeli dobro naucit ce ga onom sto ce 
mu koristiti i izvest ce ga iz neznanja. Tako ce mu koristiti ono 
cemu je poducen, pa ce biti izveden iz nepravde. Kome pak ne zeli 
dobro ostavit ce ga onakvog kakav je u osnovi stvoren. U Musne- 
du se nalazi hadis koji prenosi Abdullah ibn Omer: 

^ <XU\ ^ coj^ ^ j^lU ^Li tiUli J '^^^ J^ <>-J >" '^^l '^l 

"Allah je Svoja stvorenja stvorio u mraku. Potom im je da- 
rovao Svoje svjetlosti, pa koga zapadne ta svjetlost, on je 
upucen, a koga mimoide, on je u zabludi."'' 

Dusa {nefs) voH ono sto je stetno za nju i od cega nema ko- 
risti. Nekad je razlog tome neznanje, nekad neciste namjere, a ne- 
kad oboje zajedno. Uzviseni je Allah u Svojoj knjizi prekorio one 
koji se odazivaju pozivima neznanja i nepravde: 



I . i 



Qj^ J-i?l ^j^j ijhplyhl ,.,_j_j^^*^ UjI ^Jtli vLU \yyiS>tzZ^^JJ ol^ 



f33jjiJdiiJi^3iJic^jL;:^'4l)i^i A 



4JDI 



(_^ Jj^^^ju A^jjJb «_o I 



"Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode za stras- 
tima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi 
strast svojuy a ne Allahovu uputuf Allah, doista, nece ukazati 
na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu cini" (Ei-Kasas, 

50); 



a 



'^'^ Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Ahmed, Ibn Hibban, Hakim i drugi. 



233 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



"Oni se povode samo za pretpostavkama i onim za dim duse 
zude, a vec im dolazi od Gospodara njihova prava uputa" (En- 
Nedzm, 23). 

Svako dobro potjece od znanja i pravednosti, a svako zlo re- 
zultat je neznanja i nepravde. 

Allah je, za pravednost koju je propisao, postavio granicu; 
ko je prijede, taj je nepravednik. On ce biti ukoren i kaznjen za 
nepravdu kojom je presao granicu pravednosti. Tako Uzviseni 
Allah kaze: 4ui5^l v4 *^ ^liy^-'^yj Uplj °\)Sj^ "Jedite ipijte, alt ne 
pretjerujte; Allah zaista ne voli one koji pretjeruju" (El-E'raf, 31). O 
onima koji traze nesto vise od svojih zena i robinja On kaze: jli^ 
4 jj^UJl ^ ikJjU iiJi ^jj j^\ "Oni koji i pored toga traze, oni u zlu 
sasvim pretjeruju' (El-Mu'minun, 7); 40ii^l4^'V aJIiJ^- Vj)^ "Ne 
pretjerujte, jer Allah ne voli one koji pretjeruju" (El-Bekara, 1 90) . 



Znaci, Ijubav prema zlu potjece od nevaljalog znanja, prljave 
nam j ere ili od oboga zajedno. 

Kaze se da lose namjere dolaze od loseg znanja iako, ako 
covjek zaista zna sta je stetno za njega, on to nece raditi. Ko zna 
da je neka ukusna i socna hrana otrovna sigurno je nece jesti. 2bog 
toga istinsko vjerovanje navodi covjeka da radi ono sto mu je od 
koristi, a da se prode onog sto ce mu stetiti. Ako ne cini prvo i ne 
prolazi se drugog, onda njegovo vjerovanje nije istinsko i on je 
vjernik onoliko koliko se toga pridrzava. Ko istinski vjeruje u 
Dzehennera, kao da ga ocima vidi, nece ici putem koji vodi u nje- 
ga, a kamoh da ulaze trud na tom putu. Onaj ko istinski vjeruje u 
Dzennet, njegova dusa ga ne raoze sprijeciti u trazenju njega. Ovo 
ce covjek naci na dunjaluku, jer na njemu ide ka korisnom, a uda- 
Ijava se od stetnog. 

KAKO RAZLIKOVATI LOSE I DOBRO 

Posto smo ovo razjasnili, vidimo da je covjeku najpotrebnije 
da zna sta mu steti kako bi se toga otarasio i da zna sta mu je kori- 
sno kako bi to sacuvao i cinio ga. Tako ce voljeti korisno, a mrziti 
stetno, i njegova Ijubav i mrznja bit ce u skladu s onim sto voli, 
odnosno mrzi Uzviseni Allah. Ovo je jedna od potrebnih stvari za 
robovanje i Ijubav. Kad izade iz ovih okvira, covjek voli ono sto 

234 



SEJTANOVE ZAMKE 



Ijuti njegovog Gospodara, a mrzi ono sto On voH, pa ce njegovo 
robovanje biti manjkavo shodno tome. 

Dva su puta do razlikovanja dobrog i loseg: razum i zakon. 

Sto se tice razuma, Allah je razumnim 1 prirodnim ucinio: is- 
krenost i pravednost, dobro i dobrocinstvo, oprost i snagu, ple- 
menite cudi, povjerljivost, porodicne veze, lijep savjet, drzanje 
ugovora, cuvanje komsijskih odnosa, pomoc onom kome je uci- 
njena nepravda, podrsku onima koji govore istinu, gostoprimstvo i 
slicno tome. Razumnim i prirodnim ucinio je da mrzimo ono sto 
je suprotno svemu ovom. Primjer toga je, recimo, napiti se hladne 
vode kad smo zedni, pojesti nesto ukusno i korisno, kad smo gla- 
dni, i obuci nesto toplo, kad nam je hladno. Isto kao sto ne mo- 
zemo bez ovog, tako ne mozemo ni bez lijepih i korisnih osobina. 
Onaj ko kaze da se to ne moze spoznati razumom i prirodnim 
putem, vec samo culom sluha, njegove rijeci ne vrijede. To je obja- 
snjeno u nasoj knjizi El-Miftah u 60 poglavlja. Naveli smo dokaze 
Kur'ana i sunneta te razuma i prirode o stetnosti toga. 

Drugi nacin razlikovanja dobrog i loseg djela jeste slusanje. 
Ovaj je nacin bolji i jasniji od prvog. Osobine djela i njihove nam- 
jere mogu biti skrivene. Jedini koji to potpuno zna jeste Poslanik, 
s.a.v.s. Najpametniji, najbolji i najispravniji je onaj ciji se stavovi i 
rijeci slazu sa sunnetom, kao sto je rekao Mudzahid: "Najbolji 
ibadet je dobro misliti, a to znaci slijediti sunnet." Uzviseni je re- 
kao: 

"Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono sto ti se oh- 
javljuje od Gospodara tvoga istina" (Sebe, 6). 

Prethodnici su one koji se nisu slagali sa sunnetom o pitanju 
znanja nazivali haberijama, tj. onima koji misle da sve znaju, a o 
pitanju prakticnih propisa zvali su ih sljedbenicima sumnje i stras- 
ti. Stav koji nije u skladu sa sunnetom jeste neznanje, a ne znanje, 
a strast nije vjera. Onaj koji tako postupa spada u one koji slijede 
svoje strasti, a ne Boziju uputu. On ce imati zabludu na dunjaluku, 
a nesrecu na ahiretu. Zabluda i nesreca zaobici ce onog koji slijedi 

235 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Boziju uputu s kojom je posko Svoje poslanike i objavio Svoje 
knjige: 









"Oc? Afewe ce -y^im uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu 
MoJH nece zalutati i nece nesretan biti. A onaj ko okrene glavu 
od knjige Moje^ taj ce teskim zivotom zivjeti, i na Sudnjem da- 
nu cemo ga slijepa oziviti" (Ta-Ha, 123-124). 

Slijedenje strasti pociva na Ijubavi i mrznji, kao sto kaze Uz- 



viseni: 



^ r 

\^ ^ Ll^ Jjl 4l)Li 1^ jl UJ> J_>. o! Cy^.J>^^5 Oi^;y I 

"O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedocite Allaha radi, pa 
i na svoju stetu i na stetu roditelja i rodaka, bio on bogat Hi si- 
romasan, Allahovo je da se brine o njima. Zato ne slijedite 
strasti - kako ne biste bili nepravedni" (En-Nisa, 135); 

(:^3iliJ 4^^313^ \^jsA \^^ *5i ~Js>/^ b^ '^,^==>l^jkj ^j 

"Neka vas mrznja koju prema nekim Ijudima osjecate nikako 
ne navede da nepravedni budete. Pravedni budite, to je najbli- 
ze cestitosti" (El-Maida, 8). 

Strasti ne dozvoljavaju slijedenje upute, bile one usmjerene 
prema nekoj osobi ili prema necemu drugom. Jedna strast isklju- 
cuje drugu, a sve one su suprotne Bozijoj uputi s kojom je poslao 
Svoje poslanike i objavio Svoje knjige. 

236 



SEJTANOVE ZAMKE 



REZULTAT POGRESNE UUBAVI 

Korijen razvratnih djela jeste u Ijubavi prema nekom dru- 
gom, a ne prema Allahu, bez obzira da li se radi o gledanju, spol- 
nom opcenju ili necemu trecem. Musrici su u tome vise nego is- 
kreni, kod njih se nalazi ono sto kod iskrenih ne postoji. 

Uzviseni veli: 






"O sinovi Ademoviy neka vas nikako ne zavede sejtan kao sto 
je roditelje vase iz Dzenneta izveo skinuvsi s njih odjecu njiho- 
vu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i 
vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo ucinili sejtane 
zastitnicima onih koji ne vjeruju, A kada urade neko ruzno dje- 
loy govore: 'Zatekli smo pretke nase da to rade, a i Allah nam je 
to zapovjedio.' Red: 'Allah ne zapovjeda da se rade ruzna dje- 
la! Zasto Allahu govorite ono sto ne znatef Reci: 'Gospodar 
moj nareduje pravednost. I obracajte se samo Njemu kad moli- 
te, i molite Mu se iskreno Mu ispovjedajuci vjeru" (El-E'raf, 
27-29). Dalje kaze: 






237 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



"Red: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i 
grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate rav- 
nim one za koje On nikakav dokaz objavio nijey i da o Allahu 
govorite ono sto ne znate" (El-E'raf, 33). 

Hvaljeni nas je obavijestio da je sejtane ucinio prijateljima 
onih koji ne vjeruju, to su Njegove rijeci: 






JL>tx:3l 



3 



"Zar cete njega iporod njegov, pored Mene, kao zastitnike pri- 
hvatiti, kad su vam oni neprijatelji. Kako je sejtan losa zamje- 
na nevjernicima" (El-Kehf, 50). 

Uzviseni Allah o sejtanu kaze sljedece: 



'■■J' 



>£ 



^j"^ ^^. ^ ^^i^-^^3 ^"^yy-i ^_i_^-AIi Jp ^4-.',ui,n UjI 



"Njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zastitnika 
uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju" (En-Nahl, 100). 

Takoder nas je obavijestio da se zakleo velicinom svog Gos- 
podara da ce zavesti sve Njegove robove, ali je izuzeo iskrene. Uz- 
viseni nas je upozorio da se sejtanovi prijatelji, kada ucine kakvo 
razvratno djelo, pozivaju na to da su isto radili i njihovi preci i 
smatraju da im je Allah to naredio. Oni slijede lazne pretpostavke 
i pogresnu strast. 

Nas sejh prica da je u ovome velika nesreca za one koji se 
vezu za proslost. Medu njima ima: sufija, obicnih Ijudi, vladara, 
vojnika, filozofa, mutekellima, obicnog svijeta, itd., koji dozvolje- 
nim smatraju ono sto su zabranili Allah i Njegov Poslanik, bilo da 
drze da je Allah to dozvolio ili da slijede svoje pretke. Ustvari, 
uzrok je Ijubav koju Allah mrzi. Mnogi od njih to smatraju dije- 
lom vjere i misle da ce se tako pribUziti Allahu. Nekad smatraju da 
to odgaja i obrazuje covjeka, a nekad da ce ga to uciniti covjekom i 
da robuje samo Allahu. Nekad se smatra da su lijepe slike proiz- 

238 



SEJTANOVE ZAMKE 



vod istine i njen odraz pa ih nazivaju "prizorima jedinstvene Ijepo- 
te". Ponekad oni smatraju da ih je Gospodar ucinio dozvoljenim i 
da se s njima mogu sjediniti. Zato ces vidjeti da ovi isposnici, nji- 
hovi podredeni, nadredeni i njihovi drugovi slozno uzimaju nekog 
drugog, pored Allaha, i vole ga kao sto Njega vole. Nekad je to 
vjera, nekad strast, a nekad oboje Zajedno. Zato oni Zajedno slusa- 
ju sejtana, koji navodi na zajednicku Ijubav unoseci na taj nacin 
razdor u svako srce koje ima Ijubavi. 

Razlog je nepostojanje u srcu onog zbog cega je stvoreno, tj. 
robovanja Allahu koje ukljucuje Ijubav i postovanje, podredenost i 
poniznost, slaganje s Njegovim naredbama i zabranama te s onim 
sto On voli i ne voli. Ko u svom srcu osjeca slast vjerovanja i nje- 
gov okus to ce ga sacuvati od Ijubavi prema drugima i njihovom 
obozavanju. Ako toga u srcu nema, ono trazi za zamjenu ono sto 
voli. To ce uzeti za svoga boga i tako promijeniti svoje vjerovanje i 
prirodu po kojoj je Allah stvorio Svoje robove. On kaze: 



^r-'^''-' '"-' -i'' 



£. ^ 



"Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Alia- 
hovu prema kojoj je On Ijude nacinio. Ne treba da se mijenja 
Allahova vjera" (Er-Rum, 30). 

Znaci, dusa koju je Allah stvorio ne treba se mijenjati, jer 
svako se rada u ispravnoj prirodi, kao sto je tijelo stvoreno od or- 
gana u jednoj sigurnoj cjelini. Ova se dusa ne bi trebala mijenjati, 
ah Ijudi se promijene nakon stvaranja, sto se vidi Iz rijeci Vjerovje- 
snika, Bog mu se smilovao i spasio ga, koji kaze: 

"Svako dijete rodi se u prirodnom stanju, pa ga roditeiji uci- 
ne jevrejom, krscaninom ili vatropoklonikom, kao sto se zi- 



239 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



votinja rada potpuno zdrava. Vidite li kakvog nedostatka na 
njoj dok je vi ne osakatite."'°° 

Srca po prirodi vole i obozavaju svog Boga i Stvoritelja. 
Promjenom prirode promijeni se i to obozavanje i Ijubav. Posto se 
promijene prirode ijudi, Allah posalje poslanike da ih poprave i 
vrate u stanje u kojem su stvoreni. Oni koji ih slijede vrate se na 
prirodno, a oni koji ne slijede ostanu takvi. 

ISKUSENJE KOJE SPRECAVA ROBA DA VJERUJE SAMO U 

ALLAHA 

Varka koja se ogleda u zaljubljenosti u nesto pojavno spre- 
cava covjeka da u potpunosti vjeruje u Allaha, nedostaje mu toliko 
vjere u Allaha koliko mu je uzeia ta Ijubav. Nekad ona covjeka 
ostavi bez imalo te vjere. Zato Allah porucuje: 

"Borite se protiv njih dok mnogobostvo ne iscezne i dok samo 
Allahova vjera ostane^ (El-Enfal, 39). 

Vjera u Allaha i zabluda dvije su oprecne stvari i jedna drugu 
iskljucuju. Zabluda se u tefsirima tumaci kao mnogobostvo (sirk). 
Tako je zabluda srca sirk ili jedan od njegovih uzroka. Ona podra- 
zumijeva mnoge vrste sumnji i strasti. 

Iskusenje^°^ onih koji vole druge, mimo Allaha, spada u naj- 
veca iskusenja. Iskusenje onih koji zure jeste primjer Musaa, ko- 
jem je Allah (posto je pozurio prije svog naroda) rekao: 



^Jbu^viX«33 UvXd 03 bli Jli 
"Mi smo narod poslije tvog odlaska u iskusenje doveW (Ta- 



100 
101 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari, Malik, Ebu Davud i Ahmed. 

U arapskom tekstu spominje se rijec fitna, sto, izmedu ostalog, znaci i zab- 
luda i iskusenje. Dakle, autor spominje jednu rijec koju smo na bosanski prevo- 
dili razlicito, na sto ukazujemo citaocu da ne bilo nekih nejasnoca (Prevodilac). 



240 



SEJTANOVE ZAMKE 



Ha, 85). 

Iskusenje Ijubavi je medu najvecim iskusenjima. Uzviseni 



Allah kaze: 






"/w2£? ih koji govore: 'Oslohodi me i ne dovodi me u iskusenje. ' 
EtOy basu iskusenje su p all" (Et-Tevba, 49). 

Ovaj je ajet objavljen zbog Dzedda ibn Kajsa. Posto je Boziji 
Poslanik zauzeo Tebuk, rekao mu je: "Hoces li otici kod plemena 
Benu Asfer da od njih uzmes robinje i robove." Dzedd je odgovo- 
rio: "Dozvoli mi da ostanem kod tebe. Moj narod zna da sam ja 
slab na zene. Bojim se, ako vidim djevojke Asfera, da se necu moci 
suzdrzati." Potom je Allah objavio ovaj ajet.^°^ 

U vezi s Allahovim rijecoma: "... eto, has u iskusenje su pali" 
Katada kaze sljedece: "U najvecoj zabludi (iskusenju) jeste onaj 
koji se razilazi s Bozijim Poslanikom i onaj koji ga ne voli." 

Iskusenje od kojeg je on bjezao, prema njegovom misljenju, 
jeste iskusenje zena i nemogucnost da se suzdrzi, a iskusenje u 
koje je pao je sirk i kufr na dunjaluku, a kazna na ahiretu. 

Kijecfitna u Allahovoj knjizi ima znacenje ispita kojim cov- 
jek nije iskusan. Ima znacenje ispita i iskusenja Zajedno. U prvom 
znacenju upotrijebljena je ondje gdje Allah Uzviseni kaze Musau, 
a.s.: ^lljij ilb^j^ "Raznih nevolja smo te spasili" (Ta-Ha, 40), u 
drugom znacenju upotrijebljena je u ajetu koji kaze: iLa}\ J ^\^ 
^i^iai^ "Eto, has su u iskusenje pali" (Et-Tevba, 49). Oba znacenje 
prisutna su u sljedecem ajetu: 



'°^ Lanac prenosilaca ovoga hadisa je slab. Biljezi ga Taberani. 



241 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



"Misle It Ijudi da ce biti ostavljeni na miru ako kazu: 'Mi vje- 
rujemo.' I da u iskusenje nece biti dovedenif A mi smo u isku- 
senje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na 
one koji govore istinu i na one koji lazu" (El-Ankebut, 2-3). 
Tu je i ajet u kojem se navode rijeci Musaa, a.s.: 

'^Toje samo iskusenje Tvoje kojim Ti, koga hoces, u zabludi os- 
tavljas, a kome hoces, na Pravi put ukazujef (El-E'raf, 155). 

Nekad vijecfitna moze imati i sire znacenje kao: 






"Imanja vasa i djeca vasa samo su iskusenja" (Et-Tegabun, 
15). 

Ovo se odnosi na svu djecu jer svaki covjek dolazi u iskuse- 
nje zbog svog djeteta. Covjek ce nekad uciniti grijeh prema Allahu 
zbog svog djeteta, upast ce u haram zbog njega ili pociniti velike 
greske od kojih ce se spasiti samo onaj koga Allah spasi. 

O tome najbolje svjedoci slucaj kad je Poslanik drzao govor, 
a slucajno su naisli Hasan i Husejn noseci na sebi crvene kosulje. 
Poslanik, s.a.v.s., sisao je, uzeo ih i stavio na krilo na minberu re- 
kavsi: "Istinu je rekao Allah: ^Imanja vasa i djeca vasa samo su isku- 
senje,^ Ko bude trazio utociste neka moli Allaha da ga spasi iskuse- 



nja 



"103 



Uzviseni je Allah rekao: 4ici ^y^^ ISi^^ USJ^j}^ "Mi cinimo da 
jedni druge u iskusenje dovodite" (Iil-Furkan, 20). Ovaj se ajet od- 
nosi na sva stvorenja, i jedni ce biti ispitani pomocu drugih. Posla- 
nici su na ispitu pred onima kojima su poslani: kako su ih pozivali 
istini i kako su strpljivi bili u tome. Oni podnose razne tegobe u 
ispunjenju misija svog Gospodara. Ljudi su iskusani poslanicima: 



103 



Hadis je hasen (dobar). Biljeze ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madza. 



242 



SEJTANOVE ZAMKE 



da li da im se pokore, pomazu im, da li da im vjerujii ili da ne vje- 
ruju, suprotstave im se i bore se protiv njih? Ucenjaci su na isku- 
senju zbog neznalica, da li ih pouciti, posavjetovati i biti strpljiv u 
tome? Ali, i oni su iskusenje neznalicama, tj. da li ih poslusati i 
pustiti da ih vode? Podanici su ispit za vladare, a vladari za poda- 
nike; bogatasi su iskusenje siromasnima, a siromasni bogatima, 
slabi jakima i jaki slabima, gospodari robovima i robovi gospoda- 
rima. Muz je na iskusenju zbog svoje supruge, a ona je na iskuse- 
nju zbog njega, muskarci su na ispitu zbog zena, a zene zbog mu- 
skaraca, vjernici zbog nevjernika i nevjernici zbog vjernika, oni 
koji nareduju dobro iskusani su oniraa kojima se obracaju i obrat- 
no. Zato su siromasni vjernici koji su slijedili poslanike bili kusnja 
bogatima i njihovim poglavarima koji nisu vjerovali, iako su znali 
da su poslanici u pravu i koji su govorili: 4^1 ^j^ ^ 1^ ^o\S ^'^ "Da 
je kakvo dobro, oni nas ne hi u tome pretekli" (El-Ahkaf, 11). Ova- 
kvi su govorili Nuhu: ^ jjJ^j^^l SX^Vj M ^jjl l^JU)^ "Zar da ti vjeru- 
jemoy a najnizi sloj Ijudi te slijedi" (Es-Suara, 111). Na to Allah 
kaze: 






^^ f ^i , f f 



^ ^A-^ ^1 ^_^ f^fjlAl l3J_^^^yallj jt4^Ju bii jOJ'J-^=j 



"/ tako Mi jedne drugima iskusavamo da bi nevjernici rekli: 
^Zar su to oni kojima je Allah, izmedu nas, milost ukazaoV 

(El-En'am, 53). 

Zato, ako bogatas vidi da ga je siromah pretekao i poceo vje- 
rovati i slijediti Poslanika, odbija se pokoriti da ne bi bio kao on, i 
govori: "Zar da primim islam i budem na istom nivou kao ovaj 
bijednik?" Zedzdzadz misli da je bogatas mozda htio primiti is- 
lam, ali je odustao da se ne bi govorilo kako je to prije njega ucinio 
neko drugi. Zato ostane i dalje nevjernikom kako onaj koji je prije 
njega prihvatio islam ne bi imao prednost u odnosu na njega. 

Jedni su Ijudi drugima iskusenje, pa siromasan ne zeli biti 
kao bogatas, slabi ne zeli biti poput jakog, onaj koji je u iskusenju 
ne zeli biti kao onaj koji nije, a nevjernici govore: 



243 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



fi * 



J" ,tf 



"Necemo vjerovati sve dok se i nama ne da nesto slicno onome 
Uo je Allahovim poslanicima dato" (El-En'am, 124). 

Mukatil veil da je ovaj ajet objavljen jer su musrici pali u is- 
kusenje zbog siromasnih muslimana: Bilala, Suhejba, Hubaba, Ebu 
Zerra, Ibn Mesuda, Ammara i drugih. Nevjernici Kurejsije govorili 
su: "Vidite ovih koji slijede musUmane, a pripadaju nasim sticeni- 
cima i najnizim od nas." Allah je rekao: 



f f 



rf.r ^- - 



^ ..*^i (j/^ p>oi '^ b>^ ^_^.a:^L3 j^^ oi^y 

"Kad su neki robovi Moji govorili: 'Gospodaru nas, mi vjeru- 
jemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!\ 
vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i 
uvijek ste ih ismijavalt. Oni su doista postigli ono sto su zeljeli" 
(El-Mu'minun, 109-111). Gospodar ih je nagradio zbog toga 
sto su bill strpljivi, kao sto je rekao: 

^ - f , rf'S-'- ''t' /■ ^''fl'" - 

"Mi cinimo da jedni druge u iskusenje dovodite, pa se strpitel" 

(El-Furkan, 20). 

Allah je iskusenje poistovjetio sa strpljenjem u ovom slucaju 
i u sljedecem: 



\jljy^j Ijj-^ij- JLj Ij^ L» j-«j^ Ij^La s..j^^ 



4j 



1^' 



"Gospodar tvoj ce onima koji se isele, nakon sto su na iskusenju 
bill, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili..." (En- 
Nahl, 110). 



244 



SEJTANOVE ZAMKE 



Ko bude iskusan strpljivoscu pa se strpi, strpljenje ce ga oci- 
stiti i skinuti mu grijehe, isto kao sto kovacki mijeh cisti zlato i 
srebro. Iskusenje je kovacki mijeh srca, proba vjerovanja i, zahva- 
ijujuci njemu, mozemo razdvojiti iskrenog i lazljivog. Uzviseni 

kaze: 



, f 



Is 



.X-f fi-1 < -^^ rr. 



"Mi smo u iskusenje dovodili i oneprije njih, da hi Allah sigur- 
no ukazao na one koji govore istinu i na one koji lazu" (Ei- 
Ankebut, 3). 

Iskusenje dijeli Ijude na iskrene i lazljive, vjernike i licemjere, 
na dobre i lose. Ko se pri iskusenju strpi sacuvat ce se veceg isku- 
senja, a ko ne izdrzi past ce u gore iskusenje. 

Iskusenje je neminovno i na ovom i na onom svijetu, kao sto 
kaze Uzviseni: ^bj^, jp\ Jp °S ^Jj^ ^ ^ t^iJ! 11a °^S^^ lyji^ 
^DjJUJtLl; "Onoga dana kada se u vatri hudu przili..." "Iskusite kaznu 
svoju - to je ono sto ste pozwivali" (Ez-2arijat, 13-14). Vatra je, 
dakle, kazna onome ko ne izdrzi iskusenje dunjaluka. Uzviseni o 
drvetu zekum veli: ^ilrAUaJJ i^^ UUJc>- Ll^ "Mi smo ga nevjernicima 
kao kaznu odredili" (Es-Saffat, 63). Katadin je stav; "Cim je Allah 
spomenuo ovo drvo, ucinio ga je iskusenjem nepravednima koji su 
rekli: 'Kako ce u vatri biti drvo, kad vatra guta drva?'" Potom je 
Allah objavio sljedece: ^<*-:^\ J-^l J rj^ ^j?^ ^\^ "To je drvo koje 
ce usred Dzehennema rastV (Es'-Saffat, 64). Obavijestio ih je da se 
ono hrani iz vatre. 

Ibn Kutejba kaze da je drvo zekum mozda plod vatre, od ma- 
terijala koji ne gori, kao sto su njeni lanci i okovi. Da je onakvo 
kakvo mi drvo znamo, ne bi moglo ostati u vatri. To nas Allah 
samo upucuje na onostrano i nama nepoznato (gajh) pomocu 
onoga sto je prisutno kod nas. Imena se slazu, ali su znacenja raz- 
licita, znaci to nije drvo kao zemaljsko. Tako je i s Dzennetom i 
njegovim plodovima, postetjama, drvecem i slicno. 

Smisao ovog ajeta jeste u tome da se kaze kako ce to drvo bi- 

245 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



ti njihovo iskusenje na dunjaluku, tako sto ga nisu smatrali stvar- 
nim, a bit ce im kazna na ahiretu jer ce kusati njegove plodove. 

Isti je slucaj i s onim o cemu nas je On obavijestio, a to je da 
ce devetnaest meleka biti zaduzeno za vatru. To je bilo iskusenje 
za nevjernike, tako da je Ebu Dzehl rekao: ''Zar ce vas Muhammed 
uplasiti s njih devetnaest, a vas je mnogo? 2ar ne mogu stotine vas 
napasti svakog od njih, pa da tako izadete iz vatre?" Na to je Ebul- 
Esed rekao: "Kurejsije, kad nastupi Sudnji dan i ja pred vama bu- 
dem prelazio preko sirat-cuprije, nosit cu desetericu na desnom, a 
devetericu na lijevom ramenu. Mi cemo je prijeci i uci u Dzennet. 

Spominjanje ovog broja bilo je njihovo iskusenje na dunjalu- 
ku, a bit ce njihova kazna na Sudnjem danu. 

Nevjernik na dunjaluku biva iskusan vjernikom, kao sto i 
vjernik biva iskusan njime. Zato su vjernici trazili od Allaha da ne 
budu iskusenje za nevjernike: 



1,;^ 



"Gospodaru nas, u Tebe se uzdamo, Tebi se obracamo i Tebi 
cemo se vratiti. Ne dopusti, Gospodaru nas, da nas nevjernici- 
ma stavis u iskusenje" (El-Mumtehina, 4-5). A Musaovi su 
drugovi govorili: 






^i^JiijT^^iu iili ULi Si li53 



"Gospodaru nas, ne uctni da zbog nas dodu u iskusenje Ijudi 
koji nasilje cine" (Junus, 85). 

Mudzahid kaze da to znaci: nemoj nas kazniti pomocu njih i 
nemoj nas kazniti Tvojom kaznom da oni ne bi rekli: "Da su ovi 
bili u pravu, ne bi ih ovo zadesilo." Zedzdzadz kaze: "Nemoj ih 
nadrediti nama da ne pomisle kako su u pravu, te da to bude nji- 
hovo iskusenje." Ferra misli: "Nemoj ih uzdici nad nama kako ne 
bi pomislili da su oni u pravu, a da mi grijesimo." Mukatil opet 



246 



SEJTANOVE ZAMKE 



veli: "Nemoj nam umanjiti opskrbu i dati je njima da im to ne bu- 
de iskusenje." 

Allah, neka je hvaljen, obavjestava nas da je svaka skupina is- 
kusana onom drugom rijecima: 

^^ ^^.Jp ail ^_^ f ^bljlAt l>l>a^^ l/=*H (vr^^^J l^ .^JiJ'JL^=>3 



"/ f^^o Mi jedne drugima iskusavamo da hi nevjernici rekli: 
'Zar su to oni kojima je Allah, izmedu nas, milost ukazaof A 
zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni" (El-En'am, 
53). 

Allah, neka je hvaljen, iskusao je one koji slijede strasti lije- 
pim licima i obratno. Svaka skupina je iskusenje drugoj, pa ko iz- 
drzi to iskusenje spasit ce se kazne, a onoga ko padne u iskusenje 
ceka gora kazna. Takvi se moraju iskreno pokajati, ili ce, u suprot- 
nom, propasti. Zato je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 



^( •'^s 



> ' .'- 



"Poslije sebe necu ostaviti veceg iskusenja od iskusenja zena 
za muskarce."'°^ 

Covjek je na ovom svijetu na kusnji zbog svojih strasti i duse 
koja ga podstice na zlo, zbog sejtana, svojih prijatelja, onoga sto 
vidi i od cega se ne moze suzdrzati. Tako slabi njegov iman i uvje- 
renje, slabi njegovo srce, brzoplet je, njegova dusa tezi cvijetu 
ovoga svijeta. Covjek je zaduzen da napusti svoju strast, radi gaj- 
ba, sto zahtijeva vjerovanje u njega. 

Boga mi, da Allah roba Svoga odredhom Svojom ne usreci, 

a On je prema robu najmilostiviji, 

Tad ne hi iman cvrst u srcu njegovom 

bio, kako jest, a vjera je preca. 



104 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari, Muslim, Ahmed i Tirmizi. 



247 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Ne hi dtisa njegova strast ostavila 
iz straha od vatre koja se rasplamsala. 

Ne bi se tog dana Boga bojao, 
Pravednogy jer nepravdu nije cinio. 

ISKUSENJE U SUMNJIVIM STVARIMA 

Postoje dvije vrste iskusenja: iskusenje sumnjivim stvarima, 
koje je vece, i iskusenje strastima. Nekad se oba ova iskusenja mo- 
gu pojaviti kod covjeka, a moguce je da bude i samo jedno. 

Iskusenje sumnjivim stvarima dolazi zbog slabe pronicljivos- 
ti i neznanje. Kad se tome pridodaju lose namjere i strast, dobije se 
veliko iskusenje i ogromna nesreca. Sta god mi rekli, ako je u pita- 
nju losa namjera, time vlada strast, a ne uputa. To je giupost i slaba 
upoznatost s onim zbog cega je Allah poslao Svog Poslanika, Tak- 
ve je Ijude Allah opisao ovako: 



-'£'-' ■,■' ^ <r'.-'< 



-• sf' 



"Oni slijede pretpostavke i ono za dim duse zude" (En-Nedzm, 

23). 

Allah nas je obavijestio da slijedenje strasti skrece s Njego- 
vog puta rekavsi: 

f ^ 

"O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji ucinili, zato su- 
di Ijudima po pravdi i ne povodi se za strascu da te ne odvede s 
Allahova puta; one koji skrecu s Allahova puta ceka teska pat- 
nja na onom svijetu zato sto su zaboravljali na Dan u kojem ce 
se racun polagati" (Sad, 26). 

Ishod ovog iskusenja jeste nevjermstvo i licemjerje. Ono je 
248 



SEJTANOVE ZAMKE 



iskusenje munafika i iskusenje novatora shodno njihovom nova- 
torstvu. Svi oni su izmisljali novotarije iz sumnjivih stvari, jer im 
je istina liclla lazi, a uputa je bila slicna zabludi. 

Sacuvati se ovoga iskusenja moguce je samo slijedenjem Pos- 
lanika, uzimanjem njega za onog koji objasnjava vjeru, ono sto je u 
vjeri unutrasnje i izvanjsko, sta treba vjerovati i ciniti, u cemu je 
sustina i sta su propisi. Treba od njega uzeti istine imana i zakone 
islama. Od njega cemo nauciti kako se ponasati i sta raditi, prihva- 
tit cemo obavezu namaza, vrijeme klanjanja kao i broj namaza, 
koliko cemo dati zekata i kome, obavezu abdesta, kupanja i post 
ramazana. 

On nije ucinjen poslanikom za neke stvari, on je poslanik za 
sve sto je umetu potrebno znati i ciniti. Samo od njega treba uzi- 
mati primjer. Uputa se nalazi u njegovoj rijeci i djelu, a sve sto 
prelazi preko toga jeste zabluda. To treba prihvatiti, a odbiti osta- 
lo. Sve se vaga onim sto je donio Poslanik, srce se s time treba sio- 
ziti. Ko se s njim razilazi on nesto dodaje, ma ko to bio. Ovo ce 
sve spasiti od iskusenja sumnjivih stvari. Ko ovo zapostavi past ce 
u iskusenje onoliko koliko je to zapustio. 

Ova zabluda nekada se zna pojaviti zato sto je nesto pogres- 
no shvaceno, nekada zbog laznog prenosenja istine, nekada zato 
sto je Ijudima prava istina sakrivena, a nekada zbog losih namjera i 
slijedenja strasti. U ovo iskusenje pada onaj ko je slijep i onaj koji 
se pravi slijep. 

ISKUSENJE STRASTIMA 

Druga vrsta iskusenja jesu strasti. Uzviseni spominje oba is- 
kusenja govoreci: 







"Vi ste kao i oniprije vast Oni su jaci od vas bill i vise su hlaga 
i djece imaliy i slatkim zivotom su zivjeli, a i vi slatkim zivo- 
tom zivite" (Et-Tevba, 69). Ovo se odnosl na strasti. Zatim 

249 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



kaze: 






"/ vi se upuUate kao sto su se oni upustali" (Et-Tevba, 69). 
Ovo je upustanje u nevaljalstine, a tu dolazimo do sumnjivih 



St van. 



U ovom ajetu, On je, neka je hvaljen, pokazao do cega do- 
vodi lose srce i losa vjera/°"' a to je lagodan zivot i upustanje u ne- 
valjalstine, jer losa vjera moze biti samo pogresno uvjerenje i pri- 
canje na osnovu toga ill rad u neskladu s ispravnim znanjem. Prvo 
su po vjeru stetne novotarije i ono sto one za sobom povlace, a 
drugo su grjesna djela. Prvo je proizvod sumnjivih stvari, a drugo 
strasti. Zato su stari govorili: "Cuvajte se dvije vrste Ijudi: onih 
koje su zavele strasti i onih koje je zaslijepio dunjaluk." Govorili 
su i: "Cuvajte se pokvarenih ucenjaka i robova neznalica, jer je njih 
zadesilo svako iskusenje (zabluda)." 

Svaka zabluda potjece od toga sto se vlastitom nahodenju 
daje prednost u odnosu na Serijat, i strastima u odnosu na razum 
(iskusenje strastima). 

Sumnjive stvari potiskuju se cvrstim vjerovanjem, a strastima 
se ovladava pomocu strpljenja. Stoga je Allah odredio one koji ce 
voditi vjernike u ovim iskusenjima: 

Oj^^ji ^■^^. •>'^^=j 'Jy^^ ^ ^J*^. ^d-Jj'^.^' }4^ ^^^j 



;;"^; 



"Izmedu njih Mi smo vode odredivali koji su, s Nasom zapovi- 
jedi, na Pravi put upucivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Nase 
cvrsto vjerovali" (Es-Sedzda, 24). 



105 «Yq ^^ ^^j vjj^ ^g djela biti ponistena i na ovom i na onom svijetu; i njima 
propast predstoji." 



250 



SEJTANOVE ZAMKE 



Znaci, ukazao nam je na to da cemo strpljenjem i cvrstim 
vjerovanjem dobiti one koji ce nas voditi u vjeri. 

Obje ove osobine, takoder, spomenute su u Njegovim rije- 



cima: 



"/et/wi drugima istinu preporucuju ijedni drugima preporucuju 
strpljenje" (El-Asr, 3), 

tj. prepomcujuci istinu odagnavaju sumnju, a strpljenjem 
vladaju strastima. Jos na jednom mjestu Uzviseni Zajedno spomi- 
nje cvrstu vjeru i pronicljivost: 



^'-' 






5V13 L^.^VT J3i<i^^jii^l3^'3^j''^'>^:?'^>i 



"Sjeti se robova Nasih: Ibrahima, Ishakuy Jakuba, sve u vjeri 
cvrstih i dalekovidih" (Sad, 45). 

Ibn Abbas, tumaceci ovaj ajet, navodi da su bili cvrsti u po- 
kornosti Allahu i da su Ga spoznali. El-Kelbi veli da su bili cvrsti i 
pronicljivi u ibadetu, Mudzahid smatra da su bili cvrsti u pokor- 
nosti Allahu i pronicljivi u istini, a Seid ibn Dzubejr misli da je u 
pitanju cvrstina u radu i pronicljivost u vjeri. 

Jedan mursel-hadis glasi: "Allah voli pronicljivost kad se po~ 
jave sumnje i voli prisebnost kad se pojave strasti." 

Dakle, pomocu razuma i strpljivosti vlada se strastima, pro- 
nicljivoscu i cvrstim vjerovanjem odagnava se sumnja, a Allah je 
Taj Kome se obraca za pomoc. 

KAKO ZASLUZITI UPUTU I MILOST 

Ako se covjek spasi sumnjivih stvari i strasti, postici ce dva 
najveca cilja koji ce ga usreciti i spasiti, a oni su uputa i milost. 

Uzviseni, govoreci o Musau i njegovom slugl, veli: 



jiif 



■' .^ 



Uip bo] ^ *ul^j ^•^ (jf -^-^^j <!^'^ ^^'^ cr^ ^-^ I -L^y 

251 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



f'~ 






"I nadose jednoga Naseg roba kojem smo milost Nasu darovali 
i onome sto samo Mi znamo naucili" (El-Kehf, 65). 

Znaci, data mu je milost i znanje, sto je slicno onom sto su 
govorili stanovnici pecine: 



i , 



^f 



^"Gospodaru nas, daruj nam od Sebe milost ipruzi nam u ovom 
nasem postupku prisebnost" (El-Kehf, 10). 

Prisebnost znaci znati ono sto je korisno i raditi po torn 
znanju; prisebnost i uputa podrazumijevaju jedno drugo, a ako bi 
ih poredili, uputa bi bila istinsko znanje, a prisebnost rad po nje- 
mu, dok bi nasuprot njima stajale zabluda i strasti. 

Nasuprot prisebnosti stoji steta i zlo. Uzviseni kaze: 



^ ^ %- f -^ i ^' 



"Red: 'Ja nisam u stanju da od vas kakvu stetu otklonim niti 
da nekom od vas kakvu korist"^*^ pribavim'' (El-Dzinn, 21). 
Vjernici medu dzinima govorili su: 



"Mi ne znamo da li se onima na Zemlji zeli zlo Hi im Gospodar 
njihov zeli dobro"'°' (El-Dzinn, 10). 

Prisebnost stoji i nasuprot zablude kao u ajetu: 



106 



107 



^ Upotrijebljena je rijec resed - prisebnost (Prevodilac). 
Resed (Prevodilac). 



252 



SEJTANOVE ZAMKE 



'"Ako vide Praviput (rusd - prev.), nece ga kao put prihvatiti, 
a ako vide stranputicu, kao put ce je prihvatiti" (El-E'raf, 
146). 

Ona je u suprotnosti i sa zlom i stetom, kao sto je naprijed 
receno, jer je zabluda uzrok zla i stete, a zlo i steta vrhunac su zab- 
ludenosti i njegov plod isto kao sto su milost i spas vrhunac upute 
i njen plod. 

Zato se svaki od njih suprotstavljaju onom drugom i njego- 
vom uzroku. Tako je uputa suprotstavljena zabludi: 

^L^O^ ^Mi3 ^^-Cr* J^ 

"Ow u zabludi ostavlja onoga koga hoce, a upucuje onoga koga 

hoce" {En-NM, 93); 

i^'^ c.^j;:'^'^! oP'^l* J^>>oJ 

""Ma koliko ti zelio da oni budu na Pravom putu, Allah nece 
ukazati na Pravi put onome koga je u zabludi ostavio" (En- 
Nahl, 37). Ovo se spominje i u mnogim drugim ajetima. 

Uputa je nasuprot zablude i kazne, odnosno nesrece: 

"Ko bude slijedio Moju uputu nece zalutati i nece nesretan biti" 
(Ta-Ha, 123). 

Uputa i spas idu zajedno, i uputa i milost po istom principu 
kao zabluda i nesreca, i zabluda i kazna. ij^j JSU- J jy^J:^\ Ji^ 
"Grjesnici ce sigurno stradati i u ognju biti" (£l-Kamer, 47). Zablu- 
da je suprotna uputi, a oganj i kazna stoje na suprotnim polovima 
u odnosu na milost. 



253 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



> ' f^ 



On kaze: 

"A ow^y ^0 okrene glavu od Knjige Moje, taj ce teskim zivotom 
zivjeti, i na Sudnjem danu cemo ga slijepa oziviti" (Ta-Ha, 
124). 

Onaj koji se spasi sumnjivih stvari i strasti zasluzio je uputu 
i milost, uputu i spas. 

Uzviseni kaze da Njegovi dobri robovi govore: 



''Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu kad si nam 
vec na Praviput ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uisti- 
nu, Onaj Koji mnogo daruje" (Alu Imran, 8) ; 

''''^J3 L?-*-* l^f^t^ (Jj r 'jJ*^' J^l 4-vkiJl ^_^^ ^ cLSCl llJj 

5^ 0>r^ fi^Q r* Oi::^ 



"Xi^J Musaa srdzba minu, on uze ploce na kojima je bila ispi- 
sana uputa i jnilost za one koji se Gospodara svoga boje" (El- 
E'raf, 154); 

"O-yo 5W y^rsTif dokazi od Gospodara vaseg i uputa i milost za 
Ijude koji vjeruju" (El-E'raf, 203); 

254 



SEJTANOVE ZAMKE 



^ ^ 






"t/ kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom ob- 
dareni. Kur'an nije izmisljena hesjeda, on priznaje da su istinite 
knjige prije njega objavljene, i objasnjava sve, i uputa je i mi- 
lost naroda koji vjeruju" (Jusuf, 111); 



^ i .-f 



> ' - 






"O /;W£, ^;ec vam je stigla poruka od Gospodara vaseg i lijek 
za vasa srca, i uputa i milost vjernicima" (Junus, 57). 

Rijeci: "Ovo su jasni dokazi od Gospodara vaseg"' odnose se 
na sve, a rijeci: "/ uputa i milost za Ijude koji vjeruju" posebno su 
spomenute za one koji cvrsto uvjerenje posjeduju. Slicna situacija 
je i u 57. ajetu sure Junus te u rijecima: 4(S:r5^ ts'-^^ "Uputstvo je 
onima koji se Allaha budu bojali" (El-Bekara, 2); g:l J^ ^\ <>^ ti^t:^ 
4(»SllJl jli 4JljJ>j "Njom Allah upucuje na puteve spasa one koji nas- 
toje steci zadovoljstvo Njegovo" (Ei-Maida, 16). Takva situacija 
ogleda se i u rijecima Uzvisenog: 4ui^^ '^y>j ,_$iAJ ^lllJ jC IJl_a^ 
"To je objasnjenje svim Ijudima, aputokaz onima koji se Allaha bo- 
je" (Alulmran, 138). 

Allah nas obavjestava da je Kur'an putokaz (besair) svim Iju- 
dima. Rijec istog korijena koristi se u ajetu: 4}}^ <5llll 3_^ ULlj^ 
"Semudu smo kamilu pokazali" (El-Isra, 59). 

Glagol izveden od ove rijeci moze imati dva znacenja: poka- 
zati i vidjeti. U ovom ajetu znaci pokazati, a ne vidjeti. Oni koji 
misle drukcije grijese i zbunjeni su u vezi s njegovim znacenjem. 

Kur'an je dokaz i pouka, uputa, lijek i milost. Zato Allah 
spominje jedno i drugo, Kur'an je uputa svim svjetovima, opome- 
na bogobojaznima; uputa bogobojaznima, lijek svim svjetovima, 
lijek vjernicima, opomena svim svjetovima. On je sam po sebi 

255 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



uputa i milost, lijek i opomena. 

Ko u njemu trazi uputu, opomenu i lijek, bit ce kao onaj ko 
koristi lijek koji ce ga izlijeciti. Kur'an je zaista lijek covjeku, i 
uputa. 

Kur'an upucuje one koji ga slijede u njihovom djelovanju, a 
one koji ga ne slijede upucuje silom. Zaista su njime vodeni bogo- 
bojazni i cvrsti vjernici, on im je milost i opomena. 

Ko ne bude radio prema njemu nece biti upucen, kao sto 
stoji u eseru: "Kome se poveca znanje, a ne poveca mu se uputa, 
povecat ce se samo njegova udaljenost od Allaha. Njegovo ime je 
Uputa jer mu je uloga uputa." Ovaj je stav ispravniji od onog da je 
Kur'an uputa u znacenju upucivac, kao npr. pravda u znacenju 
pravedan ili posjeta u znacenju posjetilac, jer je Allah Taj Koji 
njime upucuje. 

On je Upucivac, a Njegova knjiga uputa kojom upucuje je- 
zikom Svoga Poslanika, s.a.v.s. 

Tako imamo tri stvari: izvrsitelj, primalac i sredstvo. Izvrsi- 
telj je Uzviseni Allah, primalac je covjekovo srce, a sredstvo ono 
cijim posredstvom ono dolazi do upute, tj. knjiga koju je Allah 
stvorio da bude uputa. 

Mjesto primanja upute jeste srce bogobojaznog, onog koji se 
obraca Bogu, onog koji Ga se boji i koji zudi za Njegovim zado- 
voljstvom. Kad ga Allah uputi, to je kao da je ostao trag Njegovog 
djelovanja na torn mjestu. Tako covjek primi to sto mu postane 
uputa, lijek, milost i opomena. Ako srce nije takvo, uputa dode do 
njega, ali ne ostavi traga. To je isto kao kad hranu stavljamo ondje 
gdje ona nema utjecaja da nekog nahrani. Takvima se samo pove- 
cava slabost i propast, prema rijecima Uzvisenog: 

"5io se tice vjernikay njima je ucvrstila vjerovanje i oni se ra- 
duju" (Et-Tevba, 124-125); 



256 



SEJTANOVE ZAMKE 



"3f / objavljujemo u Kur'anu ono sto je lijek i milost vjernici- 
ma, a nevjernicima on samo povecava propast" (El-Isra, S2). 

Upucenosti manjka, nekad zbog nepostojanja mjesta prima- 
nja, nekad jer nema sredstva upute, a nekad jer to zeli Upucivac. 
Prava uputa dolazi samo kad je sve troje prisutno. 

Allah, neka je hvaljen, veli: 
_^^ -* ■, i * ^ ° t^'^'i >■'- ^' J'-'-' «'"'*'^ /a;-' ' ' 



"Da Allah zna da od njih moze biti kakva dobra, ucinio bi da 
cuju, a da je ucinio i da cuju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i 
inace glave okrecu" (El-Enfal, 23). 

Allah im je uskratio nacin upucivanja, tj. da njihova srca cuju 
i razumiju, jer ne zele primiti uputu. U njima nema dobra, jer se 
covjek pokorava istini zato sto je debar, zato sto joj tezi; sto je 
trazi, voli, zeli, raduje se njenoj pobjedi, a u srcima ovih ne postoji 
nista od spomenutoga. Uputa dolazi do njihovih srca i pada na 
njih poput kise koja pada na grubu i neplodnu zemlju koja ne za- 
drzava vodu niti daje kakvog ploda. Ona ne prima vodu niti daje 
plodove, iako je voda, po svojoj biti, milost i zivot, ona je opet ne 
prima. 

Potom Allah potvrduje ovo znacenje: "A daje ucinio i da cu- 
ju, oni bi se opet okrenuli, jer oni inace glave okrecu", tJ. pored toga 
sto uputu ne primaju i ne razumiju, kod njih ima jos jedno zlo, a 
to je oholost, odbijanje i pokvareni ciljevi. I da su razumjeli, ne bi 
se pokorili, ne bi slijediH istinu i ne bi radili po njoj. Uputa je, po 
njima, objasnjavanje i izvodenje argumenata, a ne uspjeh i pouka. 
Zato se kod njih uputa nije spojila s miloscu. 



257 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



A sto se tice vjernika, kod njih se uputa spojik s miloscu, pa 
je Kur'an postao njihova uputa i milost, a ovima uputa, ali ne i 
milost. 

Kod vjernika ce se milost i uputa sjediniti, i odmah i kasnije. 

Odmah je to sto ce im Allah na dunjaluku dati Ijubav prema 
dobru, okusit ce iman i osjetiti njegovu slast, radovat ce se sto ih 
je Allah, s Njegovom pomoci, uputio onom cemu druge nije i 
onom sto je predmet razilazenja. Oni posjeduju svjetlo Njegove 
upute i hode medu Ijudima pomocu nje, a druge gledaju zbunjene i 
u mraku. Oni su najradosniji Ijudi jer im je Allah darovao dio Svo- 
je upute. Uzviseni kaze: 

"Red: *Neka se zato Allahovoj milosti i blagodati raduju, to je 
bolje od onog sto gomilaju'" (Junus, 58). 

Dakle, vjernicima je naredeno da se raduju Njegovoj blago- 
dati i milosti. 

Veliki broj poslanika govori da su blagodat i milost znanje, 
vjerovanje i Kur'an, slijedenje Poslanika, a to je najveca milost ko- 
jom Allah obuhvata onoga koga hoce od Svojih robova. Sigurnost, 
oprost, sreca, smiraj srca i njegov uzitak postizu se vjerovanjem i 
hodom putem spasa i srece, a strah, briga, bol, tuga i iskusenje 
dolaze sa zabludom i zbunjenoscu. 

Shcna je stvar s putnicima. Jedan zna svoj put i zato putuje 
sigurno i smireno, dok je drugi zalutao, pa ne zna gdje ide. Uzvi- 
seni veli: 

'^Reci: *Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne 

258 



SEJTANOVE ZAMKE 



mogu nikakvu korist pribaviti ni neku stetu otklonitipa da bu- 
de?no vraceni stopama nasim i da budemo kao onaj koga su na 
Xemlji sejtani zaveli pa nista ne zna, a koga drugovi njegovi 
zovu na Pravi put: 'Hodi namaP Red: 'Allahov put je jedini 
praviput"" (El-En'am, 71). 

Milost koja se dobija uputom zavisi od nje. Sto je neko vise 
upucen vise ce milosti zasluziti. To je ta milost koja se odnosi sa- 
mo na vjernike, a ne ona koja se odnosi na dobro i zlo. 

Onima koji su upuceni Allah je darovao oprost, milost i 
uputu Zajedno: 



^=>. ' --. " m; ^ ^ 



. f 



"Njih ceka oprost od Gospodara njihova i milost, oni su na 
Pravomputu" (El-Bekara, 157). 

Omer ibn el-Hattab kaze: "Lijepi li su namaz i milost i lijepa 
li je i uputa."^°^ Oni su se pomocu upute spasili od zablude, milost 
ih je izbavila od nesrece i kazne, a oprostom su dobili blisko i 
plemenito mjesto. 

Oni koji su zalutali zasluzili su suprotno: skretanje s puta 
srece, padanje u nemilost, kao sto su bol i kazna, i prokletstvo i 
ponizenje koji su suprotni oprostu. 

Posto milost zavisi od upute, bit ce da su najbolji vjernici oni 
koji zasluzuju najvise milosti, kao sto Uzviseni Allah kaze za dru- 
gove Bozijeg Poslanika: 



I f j^j 



"Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici strogi 
su prema nevjernicima, a samilosni medu sobom" (El-Feth, 
29). 



108 



Za namaz i milost upotrijebljena je rijec adlan a za uputu hidaja. 



259 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Ebu Bekr je jedan od onih koji su zasluzili najvise milosti u 
cijelom umetu, a Vjerovjesnik je rekao: "Najmilostiviji u mom 
umetu prema umetu je Ebu Bekr."'°^ Ashabi su se slozili da je on 
medu njima imao najvise znanja. Ebu Seid el-Hudri kaze: "Ebu 
Bekr ga je medu nama najvise poznavao, tj. Vjerovjesnika." Dakle, 
kod njega su se sastali veliko znanje i milost. 

Takav je covjek. Sto mu se vise povecava znanje, povecava 
mu se i milost, a nas Gospodar miloscu i znanjem obuhvata sve. 
On je milostiviji prema Svom robu nego majka prema svom djete- 
tu, milostiviji je prema covjeku od njega samog i bolje zna njegov 
interes od njega. Covjek nanosi bol i stetu samom sebi jer ne zna 
svoj interes i nepravedan je prema sebi. On uskracuje sebi srecu i 
udaljava se od Allaha, a pritom misli da sebi cini korist i dobro. To 
je vrhunac neznanja i nepravde, a covjek je neznalica i nepraved- 
nik. Koliko je samo onih koji, prema njihovom misljenju, opleme- 
njuju dusu, a ustvari je ponizavaju; odmaraju je, a ustvari zamara- 
ju; daju joj neke slasti, a ustvari staju na put izmedu nje i svih nje- 
nih uzitaka. Oni ne znaju prave interese duse niti su milostivi 
prema njoj, i njihov neprijatelj nece postici ono sto ce postici sami 
oni o tom pitanju. Umanjit ce njenu srecu, izgubit ce njeno pravo, 
pokvariti njene interese, prodati vjecni uzitak, za onaj koji je pro- 
lazan. Ona je kao zamrseni san, kao sablast koja se pojavljuje dok 
spava, a to za njih nije cudno jer su izgubili uputu i milost. Kad bi 
ih imali, postali bi drukciji, ali Gospodar najbolje zna mjesto za 
Svoju uputu i milost, On ih robu daje, kao sto je rekao o Svom 
robu Hidru: 

LJp \jj^ ^jA Ai:^^^ ^'■^^ Cj^ 'U-^-j ^i^^U Lj^W^ (J* '-M^ 1 Jb?-j3 



f''^' 

-%-»!?' 



"/ nadose jednoga Naseg roba kojem smo milost Nasu darovali 
i onome sto samo Mi znamo naucili" (Ei-Kehf, 65). 



109 



'^ Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Ahmed, Tirmizi, Abdurrezzak i Hakim. 



260 



SEJTANOVE ZAMKE 



"Gospodaru nas, daruj nam od Sebe milost ipruzi nam u ovom 
nasem postupku prisebnost." (El-Kehf, 10). 

ISTINSKA MILOST 

Treba znati da milost znaci dobro za covjeka, pa cak i ako to 
njegova dusa mrzi i ako mu je to dosadilo. To je istinska milost. 
Najmilostiviji covjek prema tebi jeste onaj koji krci put onom sto 
je za tebe dobro, a udaljava ono sto je lose. 

Desava se da se oceva milost prema djetetu ispoljava kao na- 
silno odgajanje u svrhu stjecanja znanja i rada. On ga na to prisi- 
Ijava udaranjem i slicnim metodama. Zabranjuje mu tako strast 
koja je stetna za njega. Ako to dijete zanemari, razlog je nedovolj- 
no iskazivanje milosti prema njemu, iako otac misli da je dobar 
prema djetetu i da ga ne zamara. Ova je milost isto sto i neznanje, 
slican je slucaj majke. 

Milost Najmilostivijeg ispunjava se stavljanjem roba na isku- 
senja. On najbolje zna sta je dobro za njega. Njegovo iskusavanje, 
stavijanje na ispite i zabrana mnogih stvari jeste zbog milosti pre- 
ma robu, ali rob, zbog svog neznanja i nepravde, optuzuje Gospo- 
dara sto ga iskusava ne poznajuci Njegovo dobrocinstvo prema 
onima koje iskusava i stavlja na ispit. 

U jednom eseru stoji: "Kad se za onog ko je stavljen na isku- 
senje zamoli: 'Boze, smiluj mu se!', Allah kaze: 'Kako cu mu se 
smilovati za nesto za sto sam se vec smilovao?'" 

U drugom stoji: "Kad Allah zavoU roba, zastiti ga od dunja- 
luka i njegovih dobara i strasti, kao sto neko od vas stiti svog bole- 
snika.""° Ovo je milost prema robu, a ne skrtost. 

Kako? Pa, On je plemenit i dobar. On posjeduje svu dobro- 
tu. Dobrota svih stvorenja u odnosu na Njegovu dobrotu manja je 



no 



Hadis je hasen (dobar). Biljeze ga Ebu Sejba, Tirmizi i Hakim. 



261 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



nego trun u planinama zemlje i njenom pijesku (odnosno, kap u 
mom, kako bi to mi rekli, prev.). 

U Njegovu milost prema robovima spada i iskusenje nared- 
bama i zabranama. To je milost i zastita jer Njemu nije potrebno 
da nareduje, On je neovisan i hvaljen. On nije skrt ako zabranjuje, 
On je Dobri i Plemeniti. 

Njegova je milost sto nam je dunjaluk ucinio teskim. Nije 
htio da nam on bude vjecnim stanistem gdje bismo trajno uzivali u 
svojoj kuci i komsiluku. To nam je omogucio putem iskusenja i 
ispita. Zabranjivao nam je da bi nam dao, iskusavao nas je da bi 
nam oprostio, usmrtit ce nas da bi nas ozivio. 

Njegova je milost sto robove podsjeca na Sebe da Ga ne bi 
zanemarili i da se prema Njemu ne bi ophodili kako ne treba. Ka- 
ze: ^^Ajji%\ iSjj^j^ "A Allah vas na Sebe podsjeca i Allah je milostiv 
prema svojim robovima" (Aiu Imran, 30). Koliko je samo pretho- 
dnika govorilo da je Njegova milost prema robovima to sto ih je 
podsjecao na Sebe da Ga ne bi zanemarili. 

ZABLUDA I (BOZIJA) SRDZBA 

Uputa i milost Ijudima jesu blagodati, a one imaju svoje sup- 
rotnosti: zabludu i srdzbu. 

Allah, neka je hvaljen, naredio nam je da Ga molimo svakog 
dana i noci, mnogo puta, da nas uputi na put onih kojima je daro- 
vao Svoje blagodati, a oni su upuceni i oni kojima se smilovao; a da 
nas udalji od puta onih koji su izazvali Njegovu srdzbu, onih koji 
su nasuprot onih kojima se smilovao, te od puta onih koji su ostali 
lutati. Zato je ova dova medu najsveobuhvatnijim, najboljim i na- 
jobaveznijim dovama. 

A uspjeh je uz Allahovu pomoc. 

UZIVANJE 

Ako svako djelo potjece od Ijubavi i voije i ako se njime zeU 
postici uzitak u onome sto se voli, onda je svaka Ijubav tu zato sto 
je prisutan njen uzitak i slast, Uzitak je glavni cilj svake namjere i 
kretanja, isto kao sto kazna i bol dolaze zbog Ijutnje i zabrane. 

262 



SEJTANOVE ZAMKE 



Ademovim sinovima nepravda i neznanje dolaze zbog dvije stvari: 
vjerovanja koje nije valjano i razvratnog dunjaluka, jer pomocu 
njih traze uzivanje, a ustvari ono je u onom njima suprotnom. Ta- 
ke ih je mimoislo uzivanje tamo gdje su ga trazili, ali ih je sustigla 
kazna, i to tamo gdje su od nje bjezali. 

Da pojasnimo. Sve sto Ijudi rade oni to drze za vjeru. Oni 
koji to drze za vjeru, njihova vjera moze biti istinska ili lazna. Zato 
ja kazem da je potpuno uzivanje istinska vjera rijecju i djelom. Oni 
koji tako postupaju potpuno ce uzivati, kao sto nas Allah u Svojoj 
knjizi obavjestava na vise mjesta: 



^'j^ >$ ^«>al:u^i i?;>skli b jlaI g ^ 



:jliJlJ-l^ alkS-^ljl 



"Uputi nas na Pravi put, na put onih kojima si milost Svoju 
darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdzbu izazvaliy niti onih 
koji su zalutali" (El-Fatiha, 5-7). 

Njegove rijeci upucene bogobojaznim su: 



f ,' f.-ff 



, { 



"Njima ce Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni ce ono 
sto zele ostvariti" (El-Bekara, 5). 



t^'i" 



"Od Mene ce vam dolaziti uputa, i onaj ko bude slijedio Moju 
uputu nece zalutati i nece nesretan biti" (Ta-Ha, 123). U dru- 
gom ajetu stoji: 



"Oni koji uputstvo Moje budu slijedili nicega se nece bojati i ni 
za cim nece tugovati" (El-Bekara, 38). 



263 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



© 



^'Vrf 



t l-*-i 



j]j\^\ o]3!^©>^ J^/J^y^^ oj 



''Cestiti ce sigurno u Dzennet, a grjesnici sigurno u Dzehen- 
nem" (El-Infitar, 13-14). 

Kur'an je pun ovakvih ajeta. Onima koji slijede uputu i cine 
dobra djela obecano je potpuno uzivanje na ahiretu, a onima koji 
su u zabiudi i koji se ponasaju nemoralno obecana je nesreca u 
cemu su se slozili svi poslanici, od prvog do posljednjeg, i sto su 
potvrdile knjige. Recimo ovdje nesto sto ce nam biti od koristi. 

Covjek moze vidjeti i cuti kako vjernike na dunjaluku poga- 
daju mnoge nesrece, a kako nevjernici, nemoraini i nepravednici 
imaju vlast, imetak i ostalo, i pomisliti da je uzivanje na dunjaluku 
rezervirano za nevjernike i razvratnike, a da vjernici na ovom svije- 
tu imaju samo neznatna uzivanja. Takoder smatra da ce nevjernici 
i licemjeri na dunjaluku nadjacati vjernike. Kad cuje Njegove rije- 



ci: 



' -• It » -* "t ■'^ T'T * 



"Snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u vjernika" (El- 
Munafikun, 8); 

"Vojska ce Nasa zacijelo pobijediti" (Es-Saffat, 173); 



f -■ ^ ' 



"Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji sigurno cemo pobijediti" 

(El-Mudzadela, 21); 

"Lijep ce ishod biti za one koji se Allaha budu bojali" (El- 



264 



SEJTANOVE ZAMKE 



E'raf, 128). 

Dakle kad cuje ove i slicne ajete, a smatra Kur'an istinitim, 
misli da se to odnosi samo na ahiret i kaze: "Sto se tice dunjaluka, 
mi mislimo da nevjernici i licemjeri pobjeduju na njemu i da njima 
pripada trijumf." Medutim, Kur'an je nepobitan, bez obzira na 
necije osjecaje, a covjek podlegne ovakvom misljenju kad njim 
ovladaju neprijatelji medu nevjernicima i licemjerima ili nemoral- 
nim nepravednicima, mada on u sebi i dalje vjeruje i boji se Boga. 
Tako pomisli da je lazov iznad iskrenog i govori sebi da je u pravu, 
ali je porazen. To znaci da je onaj ko je u pravu na ovom svijetu 
porazen, a vlast pripada neistini, po njegovom misljenju. Kad se 
sjeti lijepog ishoda koji je Allah obecao vjernicima i bogobojaz- 
nim, on misli da se to odnosi samo na ahiret. Ako tog covjeka upi- 
tate kako ce Allah to uraditi Svojim dobrim robovima i miljenici- 
ma, ukoliko nije od onih koji ne smatraju da su Bozija djela u inte- 
resu dobra i reda, on kaze da Allah, vladajuci, radi sta hoce: jLlJ^)> 
^SjJUo ^j Ji^ l^ "On nece biti pitan xa ono sto radi, a oni ce biti 
pitani" (Ei-Enbija, 23). Ako nije od tih, reci ce da ih On tako is- 
kusava da bi im dao ahiret, podigao im deredze i dao im nagradu 
bez polaganja racuna. 

Svako o ovom pitanju ima neka razmatranja, argumente na 
koje se poziva, pitanja i odgovore u zavisnosti od stupnja spoznaje 
Allaha, Njegovih imena, svojstava i mudrosti, kao i neznanja o 
tome. Srca su prevrtljiva, kao sto je sudbina promjenljiva. 

Bili smo svjedoci mnogo neznanja o Uzvisenom Gospodaru 
i optuzbi na Njegov racun sto dolazi samo od neprijatelja (sejta- 
na). Dzehm je izasao sa svojim prijateljima i pokazao im Dzezemi- 
ju i one koji su u iskusenju rekavsi: "Pogledajte, zar Najmilostiviji 
radi ono sto je u suprotnosti s Njegovom miloscu i mudroscu?" 
Allah za Dzehma i njegove prijatelje, znaci, nije mudar i milostiv. 
Jedan drugi velikan kaze: "Stvorenjima najvise stete cini Stvori- 
telj." Neki od njih su uobrazili kazati i ovo: 



Ako ovo cini onima koje volt, 
sta mislis da ce ciniti onima koje ne voli. 



265 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Mozete vidjeti da mnogi Ijudi kad padnu u iskusenje, kazu: 
"Gospodaru, sta sam zgrijesio da mi ovo uradis?" 

Meni je vise Ijudi govorilo: "Kad Mu ucinim tevbu, pokajem 
se i radim dobra djela, On mi smanji opskrbu i zivot mi ucini tes- 
kim. A kad se vratim grijesenju i dam dusi ono sto zeli, dode mi 
opskrba, pomoc i siicno." Ja sam im rekao da je to Njegovo isku- 
senje kako bi se uvjerio u njihovo strpljenje i iskrenost. Da li ste 
iskreni u priblizavanju Njemu da se strpite u iskusenjima i zasluzi- 
te lijep ishod, ili ste neiskreni pa da se vratite grijesenju? 

Ove pogresne i neistinite tvrdnje zasnovane su na dvije stva- 
ri. 

Prva je sto covjek misli samo dobro o svojoj dusi i tijelu, 
smatra da se ponasa kako treba, da ostavlja ono sto mu je zabra- 
njeno, a da njegov neprijatelj radi suprotno, tj. ostavlja ono sto mu 
je naredeno, a cini ono sto je zabranjeno, te da je tako on biizi 
Allahu, Njegovom Poslaniku i Njegovoj vjeri nego ovaj drugi. 

Drugi razlog je sto smatra da Allah iskrenog vjernika ne 
pomaze i ne daje mu lijep ishod na dunjaluku na bilo koji nacin, 
vec da zivi kao onaj kome se cini nepravda, kao pobijeden, obavlja- 
juci ono sto mu je naredeno i ostavljajuci ono sto mu je zabranje- 
no. On, prema svom misljenju, izvrsava duznosti islama, drzi se 
istina imana, a potlacen je od nepravednih, nemoralnih i neprija- 
teljski nastrojenih. 

Boze dragi, koliko je samo ova obmana pokvarila neznalih 
robova, vjernika koji ne posjeduju pronicljivost, onih koji traze 
znanje, a ne posjeduju znanje o vjerskim istinama. 

2na se da covjek, iako vjeruje u ahiret, treba traziti na dunja- 
luku ono sto mora, a to je korisno, i bjezati od stetnog, ujedno tu 
osobinu smatrajuci potrebnom i pozeljnom ili dozvoljenom. Ako 
misH da prava vjera i slijedenje upute, tevhida i sunneta iskljucuje 
to i da se on treba boriti protiv cijelog svijeta, izlagati se iskuse- 
njima koja mu nisu odredena i davati svoju srecu i ovosvjetsko 
dobro, on se suprotstavlja zelji da upotpuni svoju vjeru i da se 
preda Allahu i Poslaniku. On svoje srce suprotstavlja onom sto su 
radili stari koji su postigli blizinu. Stavise, suprotstavlja se pamet- 

266 



SEJTANOVE ZAMKE 



nim i uspjesnim. Ulazi medu nepravedne, cak metlu dvolicne. lako 
OYO ne spada u stable vjere, nalazi se u njenim mnogim ograncima 
i dijelovima, kao sto kaze Vjerovjesnik: 

j^Li ^^^j L]i ji-;]i ^' <.^\ ^\ ^ ^ Jt:^V t b j^i: 

"Preduhitrite iskusenja djelima, kao sto tamna noc brzo pro- 
lazi. Covjek osvane kao vjernik, a omrkne kao nevjernik; 
omrkne kao nevjernik, a osvane kao vjernik. On prodaje 
svoju vjeru za nesto ovosvjetsko."^'' 

To je kada smatra da se potpuna vjera postize samo bjeza- 
njem od dunjaluka, kao sto su stete koje ne podnosi i koristi koje 
su neophodne. On se ne odvazava podnositi ove teskoce ili propu- 
stiti te koristi. 

Hvaljen neka je Allah! Koliko je ovo iskusenje samo Ijudi 
upropastilo, vecina njih je daleko od prave vjere. A ono potjece iz 
dvije velike zablude: zablude o pravoj vjeri i zablude o istinskom 
uzivanju koje je cilj svih dusa, njihovo savrsenstvo, radost i slast. 
Ove dvije zablude radaju ono sto je suprotno pravoj vjeri i traze- 
nju istinskog uzivanja. 

Poznato je da je savrsen covjek onaj koji poznaje uzivanje 
koje trazi i cin koji ga vodi njemu, koji je odlucan u tome sto radi i 
iskreno voli to uzivanje. 

Inace, nece imati znanja o onom sto trazi niti ce znati put do 
toga ako se ne poveze s tim cinom, a odlucnost podrazumijeva 
postojanje zeljenog samo ako je neodvojiva od strpljivosti. 

Tako sreca, slast i uzivanje covjeka zavise od pet stvari: od 
znanja o trazenom uzivanju, Ijubavi prema njemu, znanja o nacinu 
postizanja toga, rada u skladu s tim i strpljivosti u tome. 

Uzviseni kaze: 



HI 



Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Muslim, Tirmizi, Ahmed i drugi. 



267 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



-«. > 



.^taJl \jL^S-j 



Jpj^-JJ L^ l^ l^jj <3>J L^ Ij-^^ I jjj 



"Tako Mi vremena, covjek, doista, gubi, samo ne oni koji vje- 
ruju i dobra djela cine, koji jedni drugima istinu preporucuju i 
koji jedni drugima preporucuju strpljenje" (El-Asr, 1-3). 

Dvije osnove na kojima cvrsto stoji ovo iskusenje potjecu od 
nepoznavanja Bozijih naredbi, Njegove vjere, nagrade i kazne. 

Kad covjek misli da ispravno vjeruje, on misli da naredeno 
izvrsava, i sustinski i formalno, kao i da ostavlja zabranjeno, i sus- 
tinski i formalno. To se pojavljuje zato sto ne poznaje pravu vjeru, 
svoje obaveze prema Allahu i ono sto zeli. On ne poznaje Bozije 
pravo nad sobom, ne poznaje svoju vjeru, kako s obzirom na koli- 
cinu tako i s obzirom na vrstu znanja. 

Ako smatra da onom ko je u pravu ne pomaze Allah i na 
ovom i na onom svijetu, vec da je na dunjaluku lijepo kafirima i 
munaficima, a ne vjernicima, razvratnicima i nepravednicima, a ne 
cestitima i bogobojaznima, razlog je nepoznavanje Allahove nag- 
rade i kazne. 

U vezi s prvom od ovih pet stvari covjek cesto ostavlja neke 
obaveze, jer ih ne poznaje i ne zna cak ni da su to obaveze, te tako 
zanemaruje znanje. Medutim, cesto ih ostavlja i kad ih poznaje i 
zna za njihovu obaveznost, iz lijenosti i nemara, zbog pogresnog 
tumacenja, tradicije, ili sto smatra da je zauzet stvarima koje su 
prece od toga ili tome sHcno. Duznosti srca prece su od duznosti 
tijela, a one kao da nisu vjerske obaveze kod mnogih Ijudi, vec su 
lijepa i pozeljna djela. 

Tako cete vidjeti da se neko boji ostaviti farz ili jednu od 
obaveza tijela, a ostavio je vaznije i prece, tj. obaveze srca. Boji se 
cinjena najmanjih zabrana, a cini prijestupe srca koji su energicnije 
zabranjeni i koji su veci grijesi. Jos je vise onih koji robuju Allahu, 
a napustaju obaveze, pa tako prestanu naredivati dobro i odvracati 
od zla onoliko koliko mogu smatrajuci da ce se tako pribliziti Uz- 
visenom Allahu, usaglasiti se sa svojim Gospodarom i ostaviti ono 

268 



5EJTANOVE ZAMKE 



sto ih se ne tice. Ovo su najmrze osobe Allahu, mada oni smatraju 
da vjeruju u istine imana i da obavljaju duznosti, a Allah cuva one 
koji su s Njim. 

A koliko je samo onih koji sluze Bogu onim sto je On zab- 
ranio smatrajuci to pokornoscu i priblizavanjem Allahu. Njihovo 
je stanje gore nego stanje onih koji to smatraju grijehom. Takvj su 
oni koji kad slusaju poeziju, misle da se pribHzavaju Allahu i da su 
prijatelji Milosnog, a ustvari su prijatelji sejtana. 

Veliki je broj onih koji smatraju da im je ucinjena nepravda i 
da su obespravljeni, ali nije tako. Oni su unekoliko u pravu a une- 
koliko nisu. Isti je slucaj i s onima s kojima se spore. Ljubav prema 
necemu cini ih slijepim i gluhim. Covjek je opsjednut onim sto 
voli njegova dusa i vidi samo ono sto je za nju dobro, a lose za 
onoga s kim je u sukobu. On vidi samo ravne sebi. Nekad se ova 
ljubav JOS pojaca, pa lose stvari smatra dobrim, kao sto kaze Uzvi- 
seni: 

"Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova ruzna djela prika- 
zana lijepim, a i on ih smatra lijepim..." (Fatir, 8) . 

Njegova mrznja prema suparniku povecava mu se toliko da 
njegove lijepe stvari smatra losim, kao sto je receno: 

Gledali su okom neprijateljstva, a da su 
gledali okom zadovoljstvay voljeli bi ono sto mrzili su. 



Ovo je neznanje uglavnom identicno strasti i nepravdi jer je 
covjek neznalica i nepravednik. 

Vecina Ijudskih vjerovanja jesu obicaji koje su oni uzeli od 
svojih predaka i oponasaju ih u potvrdivanju ili negiranju necega, u 
Ijubavi i mrznji, u prijateljstvu i neprijateljstvu. Us^viseni Allah 
garantuje pomoc Svojoj vjeri, Svojoj strani i prijateljima koji su 
vjernici rijecju i djelom. On ne garantuje pomoc neistini, iako neki 
misle da su u pravu. Tako i snaga i visok polozaj pripada onima 

269 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



koji slijede vjerovanje s kojim je Allah posko Svoje poslanike, ob- 
javio Svoje knjige, i to rijecju, djelom i Svojim bicem. Uzviseni 
veli: 4c^> (^ ^\ O^'^^l f^'j^ "yi ste na visem polozaju ako budete 
vjerovali" (Alu Imran, 139), Covjek je na visokom polozaju ono- 
liko koliko vjeruje, ^o^iojiLj aJ^jJj sj^r^jj)^ "... a snagaje u Allaha i 
u Poslanika Njegova i u vjernika" (El-Munafikun, 8). Snazni smo 
onoliko koliko smo vjernici. Covjek gubi polozaj i snagu shodno 
onome koliko gubi od istinskog vjerovanja, znanja i rada, bilo da 
se to posmatra izvana ili sustinski. 

Isti je slucaj i s covjekovom zastitom, ona je proporcionalna 
vjerovanju. Uzviseni je rekao: ^l^T^iJl ^ l^lJb 4i)l d\^ "Allah doista 
stiti vjernike" (El-Hadzdz, 38). Ako oslabi zastita, to je zbog ne- 
dostatka u vjerovanju. 

Tako je i sa dovoljnoscu: ^iij^jJ^* Crt ^-^^^ Cr°J^^* illl^ ^1 1^1 1^^ 
*'0 Vjerovjesnice, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede" 
(El-Enfal, 64). Znaci, dovoljan je tebi i onima koji te slijede, i to u 
onoj mjeri koliko slijede svog Poslanika, koliko ga slusaju i poko- 
ravaju mu se. Ako je iman krnjav, i to ce biti nepotpuno. 

Vjernici i sljedbenici sunneta znaju da se iman povecava i 
umanjuje. 



Isto se odnosi i na Allahovu zastitu covjeka, i ona je onolika 
koliki je iman jer Uzviseni Allah kaze: <^Oi^jll ^j %\j^ "Allah je 
zastitnik vjernika" (Alu Imran, 68); ^\^\ ^.iJl Jj <ijl^ "Allah je 
zastitnik onih koji vjeruju" (El-Bekara, 257). 

Allah je Zajedno s vjernicima: ^Cj^J}^\ "^"S d^j^ "...jer je Allah 
na strani vjernika" (El-Enfal, 19). Ako oslabi iman, Allahova zasti- 
ta i zajednistvo bit ce isti takvi. 

Pomoc i potpuna podrska pripadaju onima koji potpuno vje- 
ruju: 



I -^ ?- 






"Mi cemo doista pomoci poslanike Nase i vjernike u zivotu na 
ovom svijetu i na Dan kada se dignu svjedoci" (El-Mu'min, 

51); 



270 



SEJTANOVE ZAMKE 



"Mi smo one koji su povjerovali protiv neprijatelja njihova 
pomogli i oni su pobijediW (Es-Saff, 14). 

Nema pomoci i podrske onaj ciji iman ima nedostataka. 2a- 
to, ako covjeka zadesi kakva nesreca, njega ili njegov imetak, ili ga 
njegov neprijatelj nadvlada, to je zbog njegovih grijeha: zbog os- 
tavljanja obaveza ili cinjenja zabranjenog, a to dolazi od nepotpu- 
nog ili iskrivljenog imana. 

U sljedecim slucajevima pojavljuje se dvosmislenost koju 
mnogi Ijudi uvode u rijeci Uzvisenog: 

^^ Allah nece dad priliku nevjernicima da uniste vjernike" (En- 
Nisa, 141). 

Mnogi misle da se to odnosi na ahiret, a ima ih i koji misie da 
je u pitanju unistenje pomocu argumenata. 

Ako oslabi iman, nevjernici dobijaju priliku da oslabe vjerni- 
ke, onoliko koliko je on oslabio. Oni su im dali priliku jer nisu bili 
pokorni Allahu. Vjernik je snazan, on je potpomognut, on je pob- 
jednik, dovoljan mu je Allah, zasticen je na svakom mjestu, pa i 
ako se svi urote protiv njega. To je sve tako ako istinski vjeruje i 
potpuno izvrsava svoje obaveze. Uzviseni je Allah vjernicima re- 
kao: 

'We gubite hrabrost i ne zalostite se; vi cete pobijediti ako bu- 
dete pravi vjernici" (Alu Imran, 139); 






271 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



"/ ne budite kukavice i tie nudite primirje kad stejaci, jer Allah 
je s vama. On vas nece nagrada za vasa djela lisiti" (Muham- 
med, 35). 

Ova garancija jeste zbog njihovog imana 1 djela koja im Allah 
nece prekinuti i uskratiti, a ni ponistiti. A nevjernici i licemjeri 
cine nepravdu svojim djelima, jer ih cine u ime nekoga drugog i 
nisu u skladu s Njegovom naredbom. 

POMAGANJE MEDU VJERNICIMA 

Sto se tice druge stvari u vezi s kojom se pojavljuju greske, 
mnogi Ijudi smatraju da su vjernici na dunjaiuku uvijek porazeni i 
ponizeni, nasuprot drugih koji se pokoravaju nekom drugom. Oni 
ne vjeruju u Allahovo obecanje da ce pomoci vjernicima i vjeri, vec 
misle da se to odnosi samo na neke, ill na odredeno vrijeme, ili da 
je to Bozija volja, iako to nisu izjavili. 

Ovo spada u nepovjerenje prema Njegovom obecanju i u lo- 
se razumijevanje Njegove knjige. Jer, Allah je u Svojoj knjizi jasno 
kazao da je On pomagac vjernika na dunjaiuku i na ahiretu. On 
kaze: 

"Mi cemo doista pomoci poslanike Nase i vjernike u zivotu na 
ovom svijetu i na Dan kada se dignu svjedoci'' (El-Mu'min, 
51); 

"Onaj ko za zastitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i 
vjernike - pa Allahova strana ce sigurno pobijediti" (El- 
Maida, 56). 



fip 



* T-" 



Wi -*> f 



,-iv ^ I- > 






272 



SEJTANOVE ZAMKi 



"Oni koji se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu bit ce, 
sigurnOy najgore porazeni. Allah je zapisao: 'J a i poslanici Moji 
sigurno cemo pobijediti' (El-Mudzadela, 20-21). 

Ovakvih je ajeta u Kur'anu mnogo. 

Uzviseni je jasno kazao da covjeku nesrece ili nadvladavanje 
njegovog neprijatelja i druge slicne situacije dolaze zbog njegovih 
grijeha. 

Allah ti je objasnio u Svojoj knjizi obje stavke, pa ako ih se 
budes drzao bit ce ti jasna istina, nestat ce nedoumica i rijesit ces 
se bespotrebnih obavezivanja i pogresnih tumacenja. 

Allah je prvu stvar (od onih pet) rijesio, i to smo vec rekli. U 
nju spada i sljedece: On prekorava onoga ko trazi pomoc 1 snagu 
od nekog drugog, a ne vjernika, kao u rijecima: 

f;|J Oi^J4aJI ^jil! iSMi ^ '^^ 0] j*4^ ^'^P f*^ (^,>^ iy3 u^=^ 

r' -.i^--'/'. t -'- k ^ * *^.-^ f- .. -fr ^-' 

; i - [t- , V I ■* ' -"' ' ' ' f 'f ' TTT ^ f' f J-i-f ' -I ^-^ T- 

(f^ jjb ^ J 4Julj ^Uo j^ aJJ^ 4Jo1 J^mj:> ^^ 2L.3J oy^"^j 
Oyjij S^^iyaJl Oj-*-?^ Oi^' ljjw«lf oi^'j -'^j— 'jj ^-J^' (*^v!j '-^l 



273 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



^'-' -" 






"O vjernici, ne uzimajte za zastitnike jevreje i krscane! Oni su 
sami sebi zastitnici! A njihov je i onaj medu vama koji zastit- 
nike prihvati; Allah uistinu nece ukazati na Pravi put Ijudima 
koji sami sebi nepravdu cine. Zato ti vidis one cija su srca bole- 
sna kako se zure da s njima prijateljstvo sklope, govoreci: 'Bo- 
jimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. ' A Allah ce sigurno po- 
bjedu Hi nesto drugo od Sebe dati, pa ce se oni zbog onoga sto su 
u dusama svojim krili kajati, a oni koji vjeruju reci ce: 'Zar su 
to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtezom zaklet- 
vom, da su zaista s vamaf Djela njihova bit ce ponistena, i oni 
ce nastradati. O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpad- 
ne, pa, Allah ce sigurno umjesto njih dovesti Ijude koje On voli 
i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, aprema nevjerni- 
cima ponosite; oni ce se na Allahovu putu boriti i nece se nici- 
jeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoce 
- a Allah je neizmjerno dobar i zna sve. Vasi su zastitnici samo 
Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obav- 
Ijaju i zekat daju. Onaj ko za zastitnika uzme Allaha i Poslani- 
ka Njegova i vjernike, pa, Allahova ce strana svakako pobije- 
diti" (El-Maida, 51-56). 

On je osporio one koji traze pomoc od nekog drugog, a ne 
od Njega i obavijestio da je Njegova strana pobjednik. 

Slicno tome je i sljedece: 



-**■ ''.'' ^ *. ■' 



c '-« 






f f 






^".-f <. 



"Oni govore: ^Ako se vratimo u Medinu, sigurno cejaci istjerati 
iz nje slabijeg.' A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u 
vjernika, ali licemjerni nece da znaju^^ (El-Munafikun, 8). 

Kaze Uzviseni: 



274 



SEJTANOVE ZAMKE 



jit < f 



f Ujl fjijAS^\ oj^JL^^ 0^^' v^^ Lo^Ji Ijt Jlp li o^j (^;ii-fli.'v-» J I j4^ 



"Bolnu patnju navijesti licemjerima, koji prijateljuju s nevjer- 
nicima, ane s vjernicima! Zar kod njih traze snagu, a sva snaga 
pripada samo Allahu}" (En-Nisa, 138-139); 



.. ^ 



> ^ '^ 



J^lj 44^' J^' -^^^^^ ^J! L^h^:?^ 3j*Jl ^ ajxJl ijj OlS^o-* 



.^ 






"A^o we^o ze// velicinu, pa-u Allahaje sva velicina! K njemu 
se dizu lijepe rijeci, i dobro djelo On prima" (Fatir, 10). 

Znaci, ko zeli snagu neka je trazi pokornoscu Allahu, lije- 
pom rijecju i dobrim djelima. Uzviseni veli: 



- J« 



-4^= 



"0« 7^ poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom 
da hi je uzdigao iznad svih vjera" (Et-Tevba, 33). Takoder, 
kaze: 



;i-f.f 



'y Oi^5^ '^J '-T--:J^ ^]^J ^' o^jy=^ VJ^ 



275 



IBN KAJJIM EL-DZEVZiJJE 



"O vjernici, hocete li da vam ukazem na trgovinu, ona ce vas 
spasiti patnje nesnosne; u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i 
imecima svojim i zivotima svojim na Allahovu putu se borite - 
to vam je, da znatCy bolje. On ce vam grijehe vase oprostiti i u 
dzenetske basce vas, kroz koje ce rijeke teci, uvesti, i u divne 
dvorove u edenskim vrtovima: to ce biti uspjeh veliki - a dat ce 
vam i drugu blagodat koju jedva cekate: Allahovu pomoc i sho- 
rn pobjedu! Zato obraduj radosnom vijescu vjernikel" (Es- 
Saff, 10-13). 

Dakle, dat ce vam drugu blagodat pored oprosta grijeha i 
ulaska u Dzennet, a to je pomoc i pobjeda: 

^jJLP ^Ji^ l^^li ^JiAIl lijJbU XaJ^ <^J^3 J^jlA"! C_JH 



^ ' ' f: 



"O vjernici, pomozite Allahovu vjeru, kao sto su ucenici rekli: 
'Mi cemo pomoci Allahovu vjeruF ~ kad ih je Isa, sin Merje- 
min, upitao: 'Hocete li me pomoci Allaha radif I neki od sino- 
va Israilovih su povjerovaliy a drugi nisu, pa smo Mi one koji 
su povjerovali - protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su 
pobijedili" (Es-Saff, 14). 

Uzviseni je rekao Mesihu: 

''Dusu cu ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasit cu te od nevjerni- 
ka i ucinit cu da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do 
smaka svijetal" (Alu Imran, 55). 

Posto ga krscani unekoliko slijede, bit ce iznad jevreja do 



276 



SEJTANOVE ZAMKE 



Sudnjeg dana, a posto ga muslimani vise slijede nego krscani, oni 
ce biti iznad krscana do Sudnjeg dana. 

Vjernicima Uzviseni porucuje: 



SS 



^j Oj ^ji^- ^ p >3Vi i jj'iJ ijjir ;yj'\ '^ 3Jj 



if^tf ;, 



^ 

-•i,: 



'-» -; -" tf 






"A (f<^ 5M nevjernici borhu s vama zametnuli, sigurno hi se u hi- 
jeg dali i poslije ne hi ni zastitnika ni pomagaca nasli - prema 
Allahovu zakonu koji oduvijek vaii, a ti neces vidjeti da se Al- 
lahov zakon promijeni" (El-Feth, 22-23). 

Ovo je poruka vjernicima koji se drze vjerskih istina, vanj- 
stine njihove i sustine njihove. Uzviseni kaze: ^o^illU ZS\^\ jl^ 
"Ishod ce, zaista, u korist cestitih hiti" (Hud, 49); ^tijixU h\^\j}^"A 
samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili ceka lijep ishod" 

(Ta-Ha, 132). 

To se odnosi na ishod na dunjaluku, prije ahireta, jer je taj 
ishod spomenut u vezi s Nuhom, gdje je spomenuta Allahova 
pomoc i strpljenje koje mu je dao da bi se s narodom svojim mo- 
gao iznijeti; 















"To SM nepoznate vijesti koje ti objavljujemo; ni ti ni narod 
tvoj niste prije ovoga nista o tome znali. Zato budi strpljiv, is- 
hod ce, zaista, u korist cestitih biti" (Hud, 49), 

tj. pomoc je za tebe i za one koji te sUjede, kao sto je bila 
Nuhu i onima koji su s njim vjerovali. 

Isto je: 



tf ^. 



l;iij3Tj lX5*jy^ iijjlilLzi^ i:^J^T3 3ji^jLiJJGii3;li3 



277 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIiJE 



"Naredi celjadi svojoj da ohavlja molitvu i ustraj u tome! Mi 
ne trazimo od tebe da se sam hraniSy Mi cemo te hraniti! A samo one 
koji se hudu Allaha bojali i grijeha klonili ceka lijep svrsetak" (Ta- 
Ha, 132); 



"Ako budete trpjeli i ono sto vam se zabranjuje izbjegavaliy 
njihovo lukavstvo vam nece nimalo nauditi" (Alu Imran, 
120); 

"Hocef Ako budete izdrzljivi i poslusniy i ako vas oni napadnu 
odmah, Gospodar vas poslat ce vam upomoc pet hiljada mele- 
ka, sve obiljezenih" (Alu Imran, 125). 

Jusuf je bio potpomognut bogobojaznoscu i strpljenjem: 



t , f - 






> 1-r - ' f ^ ^ 



Js: 






"Da, ja sam Jusuf, a ovoje brat moj, Allah namje milost daro- 
vao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa Allah, 
uistinu, nece dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra 
djela cine" (Jusuf, 90). 

On kaze: 



278 



SEJTANOVE ZAMKE 



"Vjernici, ako se budete Allaha bojali, On ce vam sposobnost 
darovati pa cete istinu od neistine moci rastaviti i preko ruznih 
postupaka vasih cepreci" (El-Enfal, 29). 

Rijec furkan (spomenuta u ajetu - prev.) oznacava snagu i 
pomoc, uspjeh i svjetlo koje rastavlja laz od istine. Uz;viseni veli: 



Lfe' 0^3 4-^- ^ ^i^ Jr^ '^Jji3 l^> ^^ J*i--'^' c^y Cr*i 



" ^^ 



" -S-* ■'. 



gtjJL3t^_^ J5O4J0I JjL^ JL3 <^«^l xIij4A)lo! ^<c-*-^j4^^' (Jj^ 

"Onome koji se Allaha boji On ce izlaz naci i opskrbit ce ga 
odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda On muje dos- 
ta. Allah ce, zaista, ispuniti ono sto je odlucio, Allah je svemu 
vecrok odredio" (Et-Talak, 2-3). 

Ibn Madza i Ibn Ebu ed-Dun'ja prenose od Ebu Zerra, a on 
od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: 

".^;j 01 ;i^^ ^ ^tJl J^ ji" 

"Da svi Ijudi rade po ovom ajetu, on bi im bio dovoljan.'"'^ 

Ovo je o prvoj stvari. 

V 

Sto se tice druge stvari, Uzviseni, veli: 



'i ,>> 



<T r> ' » . 



« - dT ' * 



JLiP ^ ^ ji IJLlA ^l ids t^UL« |*V-V»I J^ ^ - ^ -.^ ' ,t5\lALyiji LDj 



# 



-• > r 



"Z^r ^<?^ 'L'£r5 ye snasla nevolja koju ste vi njima dvostruko na- 
nijeli mozete reci: 'Otkud sad ovoff Red: 'To je od vas sa- 
mihV" (Alulmran, 165); 



'^" Lanac prenosilaca ovog hadisa je slab. Biljeze ga Ibn Madza i Ahmed, 



279 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



J. ^ 



o 



''One medu vama koji su uzmakli na dan kad su se dvije vojske 
sukobile uistinu je sejtan naveo da posrnu, zbog onoga sto su 
prije pocinili" (Alu Imran, 155);^ 



.113 



"Kakva god vas hijeda zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradi- 
li, a On mnoge i oprosti" (Es-Sura, 30); 



ir^"^- (*4-^^ cT*^' ^^'^ 



^ Oy^j. (H^ 'jV^ c^;:^' 



''Zbog onog sto Ijudi rade pojavio se metez i na kopnu i na mo- 
ru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga sto rade, ne bi li se 
popravili" (Er-Rum, 41); 



■»/rf ^ " -■ f — ' — * 






"Kad covjeku damo da blagodat Nam osjeti, on joj se obraduje, 
a kad ga zadesi kakva nesreca zbog onoga sto su uradile ruke 
njegove, onda covjek blagodati ne priznaje" (Es-Sura, 48); 

bl 1-y- JL)I cu* S2> Uu i^lvu ^-f'.^.") oj} l^ Ijj-^ 4^ J^uJl Liil Ijilj 



"' Ajet se odnosi na Bitku na Uhudu, a sejtan je naveo da posrnu oni koji su 
napustili polozaje na koje ih je postavio Poslanik, pa su zbog toga muslimani 
izgubili bitku (Prevodilac). 



280 



SEJTANOVE ZAMKE 



% ' 



""Kad dopustimo Ijudima da se blagodatima nasladuju, oni im 
se obraduju, a kad ihpogodi nevolja, zbog onog sio su ruke nji- 
hove cinile, odjednom ocajavaju" (Er-Rum, 36); 



>i£^j^ 



* . ' 



^_JUUJ lj-:-«^5 



L^ 






"Hi ihpotopi, zboggrijeha koje su zaradili, a mnogima i opros- 

ti" (Es-Sura, 34); 






"Sreca koja ti se dogodi, od Allaha je, a nesrecu koja te zadesi, 
sam si zasluzio" (En-Nisa, 79). 

Zato je Allah, neka je hvaljen, naredio Svom Poslaniku i 
vjernicima da slijede ono sto im je objavio, a to je da Mu budu 
pokorni - to je prva stepenica, naredio je da se iscekuje ono sto je 
obecao, a to je druga stepenica, naredio je trazenje oprosta i strp- 
Ijivost, jer covjeku se neizostavno desavaju manjkavosti koje ukla- 
nja trazenje oprosta, a mora cekati nagradu, strpljivo. Trazenjem 
oprosta upotpunjuje se pokornost, a strpljivoscu se upotpunjuje 
vjerovanje u ono sto je Allah obecao. Allah je je to doveo u vezu 
kazavsi: 



' . -' JM! 



' -f 



"'Zato ti budi strpljiv - Allahovo obecanje je istina ~ i molt da 
ti budu oprosteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i po- 
cetkom dana velicaj i hvalV" (El-Mu'min, 55). 

Allah je u Svojoj knjizi spomenuo price o Svojim poslanici- 
ma i njihovim sljedbenicima, kako ih je spasio pomocu njihove 
strpljivosti i pokornosti, pa je potom rekao: 

281 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



'J '/rf 



■f t^ 



"(/ kazivanjima o njima jeste pouka za one koji su razumom 
ohdareni" (Jusuf, 111). 

POTPUNI GOVOR 

Potpuni govor o ovoj veiikoj stvari objasnjava univerzalne 
osnove, uvijek konsne. 

Prvo: zlo i nedace koje pogadaju vjernike drukcije su od 
onih koje pogadaju nevjernike, sto potvrduju i cinjenice. Take i 
ono sto zadesi cestite umnogome se razlikuje od onoga sto je sna- 
slo razvratnike, grjesnike i nepravednike. 

Drugo: ono sto vjernike zadesi od AUaha identicno je zado- 
voljstvu, a ako ih zaobide zadovoljstvo, spas im je u strpljivosti i 
nadi da ce im olaksati iskusenje. Kako god bilo, znaju da ce dobiti 
naknadu, lakse podnose nedace i iskusenja, a nevjernici nemaju ni 
zadovoljstva ni nade. Ako se strpe, njihovo je strpljenje kao kod 
zivotinja. Na to je ukazao Uzviseni: 

Lo ^__j_jj-«JU ^,>4jji (_)yAj\li IjjjSo (j\ ^j-2Jl fLixjl \ Ij-- g" *^j 

"Nemojte malaksati trazeci neprijatelja; ako vi trpite hoi, trpe i 
oni bol kao i vi, a vi sejos od Allah a nadate onome ce7nu se oni 
nenadaju" (En-Nisa, 104). 

Znaci, oni ucestvuju u bolu, a vjernici se odlikuju cekanjem 
nagrade i uspjeha od AUaha Uzvisenog. 

Trece: kad vjernika zadesi kakva teskoca, ona ce biti uma- 
njena proporcionalno njegovoj pokornosti, iskrenosti i iskrenoj 
vjeri u njegovom srcu, dok od njega ne odu nevolje koje, da su 
zadesile nekog drugog, ne bi ih mogao ni podnijeti. To je jedan vid 
Allahove zastite Svog roba vjernika, jer ga On stiti od mnogih 
iskusenja, i ako je na nesto prisiljen, On mu umanji teskoce i na- 



282 



SEJTANOVE ZAMKE 



pore. 

Cetvrto: sve sto je Ijubav cvrsca u srcu, zadovoljstvo je vece, 
a ne manje. Oni koji vole ponose se ovom osobinom pred volje- 
nom osobom. Jedan od njih je govorio: 

Ako hi me rastuzilo da nas zadesi zlo, 
sigurno hi me usrecilo kad hih te se sjetio. 

Sta mislite o Ijubavi prema Najvecem, Voljenom, Koji onog 
koga voli iskusava da bi mu se smilovao i dobro mu ucinio. 

Peto: ako nevjernika i licemjera zadesi dobro ili bude pot- 
pomognut i stekne ugled, to nije isto kao za vjernike, mnogo se 
razlkuje. U tome je ponizenje, iako se pokazuje suprotno. 

Hasan, r.a., veli: "Iako im kaskaju konji i kuckaju magarci, 
ako je neposlusnost nevazna, to je u njihovim srcima. Allah ce 
poniziti samo onog ko Mu otkaze poslusnost." 

Sesto: iskusenje je vjernika kao lijek koji odstranjuje bolesno 
tkivo koje bi bolesnika unistilo i umanjilo njegovu nagradu te sro- 
zalo njegov ugled da je ostalo u njemu. Iskusenje odstranjuje iz 
njega to bolesno tkivo da bi ga pripremilo za potpunu nagradu i 
podizanje deredza. Zna se da je postojanje ovoga dobro za vjerni- 
ka, kao sto kaze Vjerovjesnik: 

ciJUj ^-J_Jj <u Vj^ jl5j 3w? f-\yj> AiiU^I j|j «u \j^ olS^j _^^Sw> <=-ij~- 

"Take mi Onog u Cijoj je ruci moja dusa, Allah vjerniku od- 
reduje samo one sto je dobro za njega. To je samo za vjerni- 
ka. Ako ga zadesi kakvo dobro, on je zahvalan i to bude nje- 
govo dobro; a ako ga zadesi kakvo zlo, on se strpi i to bude 
njemu dobro."^^'* 



"■* Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Muslim, Ahmed i Darimi u Sunenu. 



283 



IBN KAJJIM EL-DZEVZiJJE 



Iskusenje dolazi radi potpune pomoci, potpore i oprosta. 
Zato su najveca iskusenja medu Ijudima imali vjerovjesnici, pa naj- 
blizi njima, pa najblizi njima... Covjek je na iskusenju zavisno od 
svoje vjere. Ako je cvrst vjernik, iskusenje je jako, a ako je slabiji, i 
iskusenje ce bid slabije. Vjernik ce uvijek biti na iskusenju, sve 
dok je na Zemlji. 

Sedmo: ono sto zadesi vjernika na ovom svijetu: vladanje 
neprijateija njime i njegov trijumf, nanosenje boli, ponekad, to je 
neophodno, mora se desiti, to je kao jaka toplota i zestoka hlad- 
noca, bolest, briga, tuga. To je potrebno za prirodu i stasavanje 
covjeka na ovom svijetu, pa cak i kad su u pitanju djeca i zivotinje. 
To ukazuje na mudrost Najmudrijeg medu mudrima. Kad bi na 
ovom svijetu bilo samo dobro, samo korisno i lijepo, to bi bio 
drugi svijet, ne ovaj. Ne bi bilo mudrosti zbog koje se ispreplicu 
dobro i zlo, bol i slast, korisno i stetno, postojaio bi jedno bez 
drugog, a to je odlika onog svijeta, ne ovog, kao sto kaze Uzvise- 
ni: 



t ^ 1, 



"... da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale 
jedne na druge naslagaoy a onda ih sve u gomilu zbio i u Dze- 
hennem bacio. Oni ce doista biti izgubljeni" (El-Enfal, 37). 

Osmo; iskusenje vjernika, tako sto ih neprijatelj nekad pora- 
zi, sadrzi ogromnu mudrost, koju u tancine poznaje samo Allah. 

U nju spada to sto Mu robuju i ponizni su, skruseni, sto im 
je potreban, sto od Njega traze pomoc protiv svojih neprijateija. 
Da uvijek imaju pomoc i da pobjeduju, uobrazili bi se i pokvarili, a 
da su uvijek pobijedeni i da je njihov neprijatelj potpomognut pro- 
tiv njih, vjera ne bi imala mjesta, a istina ne bi imala vlasti. Mud- 
rost Najmudrijeg medu mudrima iziskuje da mijenja njihov polo- 
zaj tako da su nekad pobjednici, a nekad pobijedeni. Tako, kada su 
pobijedeni, skruseno Mu se mole, kaju se, ponizni su, skruseni, 
cine tevbu; a kada pobijede, uspostave Njegovu vjeru i zakon, na- 

284 



SEJTANOVE ZAMKE 



reduju dobro, a zabranjuju zlo, bore se protiv Njegovog neprijate- 
Ija, a pomazu Njegove prijatelje. 

Mudrost je i to da kad bi uvijek bill pobjednici, medu njih bi 
usli i oni ciji cilj nije vjerovanje i slijedenje Poslanika, jer su takvi 
prijatelji s pobjednicima i snaznima. A kad bi stalno bill pobijede- 
ni, niko im ne bi prisao. Zato Bozija mudrost iziskuje da nekad 
imaju vlast, a da su nekad nadviadani. Tako ce se izdvojiti oni koji 
teze Allahu i Njegovom Poslaniku od onih koji zele samo dunja- 
luk i ugled. 

U mudrost spada i to sto On, neka je hvaljen, voli kod Svo- 
jih robova da upotpunjuju svoje robovanje u dobru i u ziu, kad ce 
im biti oprosteno i kad su na iskusenju, kad su na vlasti i kad se 
njima vlada. Duznost je Ijudi robovati Allahu u oba stanja (dobru i 
zlu - prev.) onoliko koliko dato stanje zahtijeva. Samo tako ce se 
uspjeti, srce bez robovanja nece biti na Pravom putu, kao sto ni 
tijelo nije na "ispravnom putu" bez toplote i hladnoce, bez gladi i 
zedi, umora i nezgoda, i njima oprecnih stvari. Ta su iskusenja 
uvjet postizanja Ijudske savrsenosti, Pravog puta koji se trazi od 
njih i postojanja potrebnog koje ne zabranjuje njegovo nuzno. 

Mudrost je to sto ih ispiti vlasti njihovih neprijatelja nad 
njima oporavljaju, prociscavaju i uce. Uzviseni o mudrosti koja se 
krije u vlasti nevjernika nad vjernicima kaze: 






ft-J 



iJj ^J-^lll oi5 L^j'--^ f*^*^' '^J ^'^ rj^ fj-^' ij^ -^ r^ 

fjj i>J4aJi c^ ^ ^ij ;ia:^ iS^ 'JL^i \y^\i ^2^^^^ ^' 

;2^ 04/?^-^' (^-'^J ^-^^ 'j-^^ Oi:r^' ^' --*-^ ^J ^^^' ly^JG 

285 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



■' .t; -» 



-' ^ 'S 



"/ ne gubite hrabrost i ne zalostite se; vi cete pobijediti ako bu- 
dete pravi vjernici. Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopa- 
daJH. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad 
drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke 
od vas kao sehide - a Allah ne volt nevjernike ~ i da bi vjernike 
ocistio, a nevjernike unistio. Zar mislite da cete uci u Dzennet, 
a da Allah ne ukaze na one od vas koji se bore i na one koji su 
izdrzljivif A vi ste smrt prizeljkivali prije nego sto ste se s njom 
suocili, pa ste je, eto, ocima svojim vidjeli. Muhatnmed je samo 
poslaniky a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro Hi 
ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratilif Onaj ko se sto- 
pama svojim vrati nece Allahu ntmalo nauditt, a Allah ce zah- 
valne sigurno nagraditi" (Alu Imran, 139-144). 

Hvaljeni spominje dio mudrosti zbog koje su ih nevjernici 
nadvladali nakon sto ih je ucvrstio, ojacao i obradovao da su oni 
pobjednici s imanom koji im je dat i obradovao ih da su, ako su 
oni dopali rana u pokornosti Njemu i Njegovom Poslaniku, i nji- 
hovi neprijatelji dopaH rana u neprijateljstvu prema Njemu i Nje- 
govom Poslaniku. Zatim ih je obavijestio da On daje pobjedu sad 
jednim sad drugim, tako da ce je svako iskusiti, kao sto je nafaka i 
smrtni cas. 

Potom ih obavjestava da je to ucinio kako bi medu njima 
ukazao na one koji su vjernici. On sve zna prije nego sto se to desi 
i nakon sto se desi, ali zeli da ih upozna tada da bi znao njihovo 
trenutno vjerovanje. 

Nakon toga, govori im da On voli da od njih odabere sehide, 
jer to predstavlja uzvisen stepen kod Njega i visok polozaj koji se 
stjece pogibijom na Njegovom putu. Da nije vlasti neprijatelja, ne 
bi bilo sehidskog stepena koji je jedna od najdrazih stvari Njemu, 
a najkorisnijih robu. 

Zatim veil da On zeli ocistiti vjernike, tj. skinuti im grijehe 
286 



SEJTANOVE ZAMKE 



tevbom, vracanjem Njemu i trazenjem oprosta za grijehe pomocu 
kojih je neprijatelj zavladao njima, On uz to zeli unistiti nevjerni- 
ke njihovim nasiljem, tiranijom i neprijateljstvom kad pobijede. 

Poslije toga zanijekao je njihove proracune i misljenja da ce 
uci u Dzennet bez borbe i strpljivosti. Tu dolazi mudrost, jer ce u 
njega uci samo pomocu borbe i strpljivosti. Kad bi uvijek bili po- 
razeni, ne bi se niko protiv njih borio i ne bi dosli u iskusenje 
onim zbog cega trpe nepravdu svojih neprijatelja. 

Deveto: On je, neka je hvaljen i uzvisen, stvorio nebesa i 
Zemlju, stvorio je smrt i zivot i ukrasio Zemlju onim sto je na njoj 
da bi iskusao Svoje robove, da bi ih stavio na ispit, kako bi razliko- 
vao one koji teze Njemu i onome sto je kod Njega od onih koji 
zele dunjaluk i njegove ukrase. Uzviseni kazuje: 

(Ji- jaJ:»j^ ^^^[^=sj y>{^\ "aL^ iSij^j'^^J o'y.«-iJl ^j\i>- c^^JI j-Aj 

^^ - - > - ' ^ i'i^ * -* ~ "Y 



"On je u sest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio - a 
Njegov je prijesto iznad Zemlje bio - da bi vas iskusao koji ce 
od vas bolje postupati" (Hud, 7); 



f - 



i ft % % 



"Sve sto je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskusa- 
mo Ijude, koji ce se od njih Ijepse vladati' (El-Kehf, 7); 



. , f t,fi- t, ^ 



^ ■''' ^ '■ 



"Onaj koji je dao smrt i zivot da bi iskusao koji od vas ce bolje 
postupati" (El-Mulk, 2); 



tf ^ ji ;i 



-> ^ i. >. 



'Mi vas stavljamo na kusnju i u zlu i u dobru i Nama cete se 



287 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



vratiti" (El-Enbija, 35); 



"Af? cewo vas provjeravati sve dok ne ukazemo na horce i pos- 
tojane medu vama, a i vijesti o vama provjeravat cemo" (Mu- 
haramed, 31); 



lijj (5 0^' ^ f-Aj Li >p i>^j^' oi i/id oi ,>lii s-^ 






" Elif-Lam-Mim. Misle li Ijudi da ce biti ostavljeni na miru ako 
kazu: 'Mi vjerujemo' a da u iskusenje nece biti dovedenif A Mi 
smo u iskusenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno 
ukazao na one koji govore istinu i na one koji lazu"' (El- 
Ankebut, 1-3). 

Kad Ijudima budu poslani poslanici izmedu dvije stvari: da 
vjeruju ili ne vjeruju, vec ustrajavaju u ruznim postupcima i nevje- 
rovanju, mora postojati iskusenje za jedno i za drugo. 

Sto se tice onoga koji kaze: "Vjerujem!", mora ga iskusati da 
bi bilo jasno da li on govori istinu kad kaze da vjeruje, ili laze. Ako 
laze, vratit ce se na staro i pobjeci od ispita, kao sto bjezi od Alla- 
hove kazne. Ako je iskren, potvrdit ce svoje rijeci, a iskusenje ce 
mu povecati samo vjerovanje u odnosu na vjerovanje koje je imao 
dotad. 

Uzviseni veli: 






*\ t . . f^-1 



"A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: ^Ovo je ono sto 
su nam Allah i Poslanik Njegov obecali, i Allah i Poslanik 
Njegov istinu su govorilir - I to im je samo ucurstilo vjerova- 



288 



SEJTANOVE ZAMKE 



nje ipredanost" (El-Ahzab, 22). 

Onaj koji ne vjeruje na ahiretu ce biti iskusan kaznom, a to 
je vece iskusenje. To ce biti ako ne iskusi dunjalucku kaznu i nes- 
rece u koje je Allah bacio one koji ne slijede Njegove poslanike i 
ne pokoravaju im se. Iskusenje je neizbjezno na ovom svijetu, u 
berzehu i na ahiretu, i to za sve, samo sto ce vjerniku biti lakse jer 
ga Allah stiti imanoni. Skinut ce teret s njega i opskrbiti ga strplji- 
voscu, cvrstinom, zadovoljstvom i predanoscu, a to ce mu olaksati 
njegovo iskusenje. A sto se nevjernika, nemoralnog i licemjera 
tice, njihovo ce iskusenje biti zestoko. Iskusenje je vjernika, dakle, 
slabo i isprekidano, a iskusenje nevjernika, nemoralnog i licemjera 
jako i stalno. 

Svaka dusa mora okusiti bol i iskusenje, vjerovala ona ili ne 
vjerovala. Medutim, vjernik kusa bol na dunjaluku u pocetku, po- 
tom mu slijedi lijep ishod i na dunjaluku i na ahiretu. A nevjernik, 
razvratnik i licemjer u pocetku uzivaju, ali poslije toga dobiju bol, 
i nijedan se ne zeli otarasiti iskusenja i bola. To pojasnjava ono sto 
slijedi. 

Deseto: covjek je po prirodi drustveno bice, mora zivjeti s 
Ijudima, a Ijudi imaju svoje zelje, predodzbe i misljenja i traze od 
njega da se s njima slozi. Ako se ne slozi, oni ga proganjaju i kaz- 
njavaju, a ako se slaze s njima, ima nevolju i kaznu, s druge strane. 
On mora opciti s njima. U slaganju je bol i kazna, ako se slaze u 
pogresnom, a i u neslaganju je bol i kazna, ako se ne slaze s njiho- 
vim strastima i zeljama. Dakle, nema sumnje da je bol ako se ne 
slaze s njima u pogresnom slabiji i podnosljiviji od onog kada se 
slaze s njima. 

Ovo se odnosi na one koji traze da se slozi s njima u cinjenju 
nepravde, nemorala, ili u krivokletstvu, te da pomaze u haramu. 
Ako se ne slozi s njima, oni mu natovare nevolje, zlostavljaju ga i 
neprijateijski se odnose prema njemu. Medutim, on ce imati lijep 
ishod i bit ce potpomognut protiv njih ako bude strpljiv i ako se 
bude bojao Boga. A ako se slozi s njima bjezeci od bola koji zado- 
bija zbog neslaganja, ceka ga tezi bol od onog od kojeg je bjezao. 
U najvise slucajeva oni ovladaju njime i osjeti dvostruko vecu bol 
nego sto je bio uzitak na pocetku, kad se slozio s njima. 

289 



IBM KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



Znati ovo i drzati ga se jedna je od najkorisnijih stvari za 
covjeka, jer slaba bol za posljedicu ima veliki stalni uzitak, sto je 
lakse podnijeti od slabog uzitka koji za posljedicu ima jaki stalni 

1 1 T T * 1 ' XJ V ' • * 

ugledom'iri pdrofficorn"i"'ofiima"KOje von. isKusenje njim saiimu 
moze biti neka steta, ili bol bez stete. Ovo obuhvata sve sto covje- 
ka iskusava od Allaha. To je i najjace iskusenje. 

Poznato je da svi Ijudi umiru, a cilj vjernika jeste da umre 
kao sehid, to je najplemenitija i najlaksa smrt, jer sehid ne osjeti 
boli vise nego jedan ugriz, smrt sehida ne nosi veliku bol, kao sto 
je slucaj s ostalim Ademovim potomcima. Onaj ko smatra da je 
ova smrt bolnija od umiranja na postelji on je neznalica. Smrt je 
sehida medu najlaksima i najboljim umiranjima. Onaj koji bjezi 
misii da ce bjezeci duze zivjeti i uzivati u zivotu, a Allah je ovo 
misljenje prikazao laznim rekavsi: 



f i " 



''Red: 'Ako bjezite od smrti ili pogibije, bjezanje vam nece po- 
moci, opet cete samo kratko uzivati." (El-Ahzab, 16). 

Allah obavjestava da je bjezanje od smrti sehadetom beskori- 
sno, od toga nema koristi. I ako je korisno, to je samo kratko, jer 
se mora umrijeti i s ovim kratkim zivotom, zaobici ce ga bolje i 
korisnije, jer je sehid ziv kod svog Gospodara. 

Potom kaze: 



"Red: 'Ko ce vas od Allaha zastititi ako On hoce da vas zlo 



290 



SEJTANOVE ZAMKE 



snade, Hi, ko vam moze nauditi ako On hoce da vam milost 
ukazef Osim Allaha oni nece naci sebi ni zastitnika ni poma- 
gaca" (El-Ahzab, 17). 

Allah potvrduje da nas niko od Njega nece zastititi ako zeli 
danas zlo snade necim drugim pored smrti od koje bjezimo. Ljudi 
bjeze od smrti jer je smatraju losom, pa Allah obavjestava da ih 
niko od Njega nece zastititi ako nam zeli zlo pored smrti, jer ljudi 
bjeze od pogibije na AUahovom putu, koju smatraju losom, a za- 
desi ih gore od toga. 

Ako je tako o pitanju covjekove duse, isto je za imetak, ug- 
led i tijelo. Onome ko skrtari, tako da ne trosi imetak na AUaho- 
vom putu i uzdizanju Njegove rijeci, Allah ce mu ga oduzeti ili ce 
dati ono sto mu nece koristiti ni na dunjaluku ni na ahiretu, vec ce 
mu biti stetno i sada i kasnije. Njegov ce mu racun i stednja odu- 
zeti zadovoljstvo i prijenos na drugog. Allahu je to lahko uciniti, 
bez obzira na ugled covjeka. 

Isto je s onim koji cuva tijelo i ugled, zivi lagodno i ne zama- 
ra se na AUahovom putu, Allah ce mu dati duplo veci umor, sto 
ljudi znaju iz iskustva. 

Ebu Hazim veli: "Ono sto zadesi onoga koji nije bogoboja- 
zan, kad popravlja ponasanje, gore je od onog sto zadesi bogobo- 
jaznog, dok popravlja bogobojaznost.^^"^ 

Ovo se smatra poijem djelovanja Iblisa, jer je on Ademu od- 
bio uciniti sedzdu da ne bi bio ponizen i trazio je da ojaca sebe, pa 
ga je Allah ucinio najponizenijim i slugom grjesnika i razvratnika 
njegovog poroda. Nije bio zadovoljan time da ucini sedzdu Ade- 
mu, a zadovoljio se da on i njegovi potomci sluze grjesnicima nje- 
govog poroda. 

Tako i oni sto robuju kipovima odbijaju slijediti poslanika 
medu Ijudima i obozavati Jednog Boga, neka je hvaljen, a zado- 
voljni su robovanjem bogovima od kamena. 

Svako ko se nece poniziti radi Allaha, traziti imetak za ono 



115 



Ebu Nuajm el-HU'ja. 



291 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



cime je On zadovoljan ili zamarati dusu i tijelo u pokornosti Nje- 
mu mora biti ponizen zbog nekog ko Mu nije ravan, da za njega 
trosi imetak i da zamara dusu i tijelo u pokornosti njemu i onim 
cime je taj zadovoljan, a to je sve kazna, kao sto stari kazu: "Ko ne 
zeli Zajedno s bratom putovati radi njegove potrebe, Allah ce mu 
dati da vise putuje zbog necega drugog." 

ZAVRSETAK OVOG DIJELA 

U zavrsetku ovog dijela nalazi se trazeni cilj i sredstvo kojim 
se on postize. 

To je Ijubav prema Allahu, zudnja za susretom s Njim, za- 
dovoljstvo Njim u vjeri, radu i zelji, u spoznaji i znanju Njegovih 
imena, osobina i djela, sto predstavlja vrhunac znanja o vjeri. Spo- 
znaja Njega vrhunac je svih spoznaja, zelja za Njegovim licem je 
kraj svih stremljenja. Robovati Mu najplemenitije je djelo, a stalno 
Mu zahvaljivati Njegovim imenima i svojstvima najplemenitije su 
rijeci. To je osnov cistote Ibrahimovog milleta. 

Uzviseni je Svom Poslaniku rekao: 

"Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru Ihrahimovu, vjeru pra- 
vuy on nije Allahu druge ravnim smatrao" (En-Nahl, 123). 

Vjerovjesnik, s.a.v.s., oporucio je svojim drugovima da ujut- 
ro govore: 

j-A Ui Uij yLU Ld,;}-^ (♦-^j 'H^ '^^ i_^ c^^jil th-J '•(»-^J '^ 

"Osvanuli smo u prirodi islama, rijeci iskrenosti, vjeri naseg 
vjerovjesnika Muhammeda i u utnetu naseg oca Ibrahima, 
koji je bio pravi musliman i nije Allahu druge smatrao rav- 



292 



SEJTANOVE ZAMKE 



mm 



"116 



To je sustina svjedocenja da je samo Allah Bog. Na njoj stojl 
vjera islam, vjera svih vjerovjesnika i posianika. Kod AUaha ne po- 
stoji slicna vjera i ni od kog nece biti primljena druga: 



> ^ T-' > 



a^.r^'<S^ 5^ ill j/jJ^}^ J^o^ ^^^)^'J^^Cr*J 



w ^° J. 



"A onaj ko zeli neku drugu vjeru osim islama, nece mu biti 
primljena i on ce na onom svijetu nastradati" (Alu Imran, 85). 

Voljeti Uzvisenog vise nego sve ostalo jedna je od najvecih 
obaveza vjerovanja, jedan od njegovih prvih postulata i glavnih 
pravila. Ko pored Njega voli neko stvorenje, kao sto voli Njega, 
taj cini sirk koji nece biti oprosten i nece mu biti primljeno ni jed- 
no djelo. 

Uzviseni Allah kaze: 

4JjL^ .jl^I Ijj^i; 



"Ima Ijudi koji su umjesto Allah a kumire prihvatili, vole ih 
kao sto se Allah voli, ali pravi vjernici jos vise vole AUaha" 
(El-Bekara, 165). 

Niko nece biti vjernik sve dok mu Allah i Njegov Poslanik 
ne budu drazi od njega samog, porodice, djeteta, roditelja i svih 
Ijudi i dok njegova Ijubav ne bude slijedila Allahovu. Sta mislite o 
Ijubavi prema Allahu? On je stvorio dzine i Ijude samo da Mu ro- 
buju, a to robovanje podrazumijeva da Ga potpuno vole i velicaju. 
Zbog toga je poslao poslanike, objavio knjige i dao zakone. Od 
toga zavisi nagrada i kazna, zato su stvoreni Dzennet i Dzehen- 



116 



Hadis je hasen (dobar). Biljeze ga Ahmed, Ibn Ebu Sejba i Ibn Sinni. 



293 



nem, a Ijudi podijeljeni na sretne i nesretne. Kao sto Njemu nista 
nije slicno nema ni Ijubavi prema Njemu i straha od nekog kao od 
Njega. 

Sto se vise bojimo stvorenja, mi bjezimo od njih, a sto se vise 
bojimo Allaha, bjezimo Njemu. Sto se tice stvorenja, treba se bo- 
jati njihovih nepravdi i neprijateljstva, a sto se tice Allaha, treba se 
bojati Njegove pravde. 

Ista je stvar s Ijubavlju. Ljubav prema nekom drugom, ako 
nije radi Allaha, kazna je i nesreca za onog koji voli. Tu je veca bol 
nego uzitak i sve sto je neko dalji od Allaha, bol i kazna ce biti 
veci. 

Kad je u pitanju ljubav prema AUahu, ona je drukcija, srcima 
nista draze nema od njihovog Tvorca, On je njihov Bog i Njega 
obozavaju, On ih stiti i pruza im utociste, On je njihov Gospodar, 
On ih je takve stvorio i opskrbu im dao. On ih usmrcuje i zivot im 
daje. 

Voljeti je Njega uzitak, zivot, sreca duse, snaga srca, svjetlo 
uma, zjenica oka, izgradnja nase unutrasnjosti. Za zdrava srca, do- 
bre duse i pametne glave nista nije slade, ukusnije, prirodnije, sre- 
tnije i bolje od Ijubavi prema Njemu i naklonosti, zudnje za susre- 
tom s Njim. Slast koju tako vjernik osjeca u svom srcu iznad je 
svake druge slasti, uzivanje koje tako osjeca potpunije je od bilo 
kojeg drugog, ta slast je veca od svake druge. 

Neki, koji su to postigli, govore: "Uistinu se desava da srca 
tako ustreptaju, ako stanovnici Dzenneta budu osjecali isto, bit ce 
im zaista dobro." 

Hi: "Srce u nekim trenucima dozivi takvu ustreptalost zbog 
naklonosti i Ijubavi prema Allahu." 

Drugi pak govore: "Ubogi nemarnici odlaze s ovoga svijeta 
ne okusivsi ono sto je na njemu najbolje." 

U to spadaju i ove rijeci: "Kad bi kraljevi i njihovi sinovi zna- 
li sta imamo, navaUli bi na nas sabljama." 

Pronalazenje i kusanje recenog zavisi od snage Ijubavi, zna- 
nja o Ijepoti Voljenoga i bUzine Njemu. Sve sto je ljubav savrseni- 

294 



SEJTANOVE ZAMKE 



ja, znanje o Voljenom potpunije i udaljenost manja, slast, uzitak i 
sreca jaci su. 

Onaj ko najbolje zna Njegova imena i osobine, ko Njega 
najvise zeli i voli, ko Mu je najblizi u srcu ce osjetiti slast koja se 
ne moze iskazati i koja se moze znati samo kusanjem. Kad to srce 
okusi, ne moze vise voljeti nikog drugog od Njega, niti mu biti 
naklonjeno. Sve sto vise voli Allaha, to Mu se jace pokorava, poni- 
znije je prema Njemu i slobodnije je od robovanja drugom. 

Srce se raduje, dobro cini, uziva i smiruje se samo robujuci 
svom Gospodaru, voleci Ga i predajuci se Njemu. Da ima sve slas- 
ti stvorenja, ne bi se smirilo, samo bi mu se povecali siromastvo i 
briga. To je tako dok ne pobijedi tako sto ce mu Allah biti krajnji 
cilj i potreba. Covjek je ovisan o svome Gospodaru jer Njega voli, 
robuje Mu i trazi Ga, kao sto je ovisan jer ga On stvara, daje mu 
opskrbu i zivot mu ureduje. Sve sto je Ijubav prema Allahu u srcu 
jaca, to je u srcu manje robovanja nekom drugom: 

Postao je Slobodan, snazan i zasticen. 
Na lieu mu svjetlosti Njegove svijetle. 



U srcu je svakog vjernika Ijubav prema Uzvisenom Allahu, 
ono nalazi mir u spominjanju Allaha, uzivanje u spoznavanju Al- 
laha, slast i srecu nalazi dok razmislja o Njemu, zudi za susretom s 
Njim, razdragano je Njegovom blizinom. Srce onoga ko takvo sto 
ne osjeca zauzeto je necim (nekim) drugim, i necemu drugom 
tezi. Jacina ili slabost, povecanje i smanjenje tog osjecaja u ovis- 
nosti je o snazi iH slabosti, povecanju ili smanjenju imana. 

Ako Allah nije krajnji covjekov cilj i zelja - a On je sam po 
sebi Najvoljeniji, i sve drugo se voU zbog Njega, nece se ostvariti 
svjedocenje da je samo Allah Bog, i pojavit ce se nedostatak i sirk, 
a u zavisnosti od toga koliko je propustio, dozivjet ce bol, tugu i 
kaznu. 

Ako covjek ne bi ovim putem isao, ako ne bi otvarao sva vra- 
ta trazeci pomoc od Allaha, ako se ne bi oslanjao na Njega, ako ne 
bi bio uvjeren da ce stici Njegovom voljom i pomoci, ako ne bi bio 

295 



IBN KAJJIM EL-DZEVZIJJE 



siguran da nema drugog puta za njega, onda ne bi nasao ono sto 
trazi, jer ono sto Allah hoce, to biva, a sto nece, ne biva. Njemu ne 
vodi niko drugi, niti upucuje, robuje se samo Njegovom pomoci i 
pokorava: 



oa 



"Onome od vas koji hoce daje na Pravom putu, a vi ne mozete 
nista htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neceF' (Et-Tekvir, 
28-29). 

Ako je ovo poznato, covjek koji grijesi i zauzet je slastima, 
slast njegova imana bit ce mu pokvarena, bit ce manjkava, ili ce 
isceznuti. Da je ona potpuna, ne bi nad njom prednost imala strast 
i ne bi medu njima ni u kojem slucaju bilo veze i ne bi bila veca od 
zrna gorusice, kad je u pitanju dunjaluk i ono sto je na njemu. 2a- 
to Vjerovjesnik kaze: 

"Bludnik nije vjernik u casu dok cini blud, niti je kradljivac 
vjernik u casu dok krade, niti je onaj ko pije alkohol vjernik 
u casu dok pije."'^'' 

Okus pravog imana i njegov direktni kontakt sa srcem zab- 
ranjuje mu da to na njega utjece i zabranjuje mu ono sto je lose za 
njega. 

Ovako nesto ceka covjeka ako je iskren prema Allahu, kaje 
Mu se, smiruje se Njegovim spominjanjem, njegovo srce zudi da 
Ga susretne, a bjezi od zabranjenih stvari, ne okrece se za njima i 
ne namjerava ih ciniti. Mijenjanje toga dvoga vidi kao mijenjanje 
odvratnog izmeta za skupocjeni dragulj , kao davanje zlata za neje- 



'''' Hadis je vjerodostojan. Biljeze ga Buhari, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi. 



296 



SEJTANOVE ZAMKE 



stive zile zaklane zivotinje, davanje miska za izmet. 

Nema sumnje da medu Ijudima ima i takvih koji ceznu za 
onim sto im odgovara i teze za onim sto im je slicno, a bjeze od 

Onaj ko je stvoren da radi s kozom ne moze praviti mirise 
niti mu to dolikuje. Duse ostavljaju voljenog samo radi onog koji 
im je drazi ili iz straha koji ih vise pritisce nego rastanak s volje- 
nim. 

Grijeh nekada izostaje jer izostaje ono sto vodi grijehu, ne- 
kada jer je srce zauzeto onim sto mu je draze, nekada zato sto po- 
stoji nesto sto zabranjuje, a nekad, opet, iz straha od rastanka s 
onim koga vise volimo: 

prvo: to je stanje koje dolazi s okusom slasti imana, njegovih 
istina i uzitaka sto nadomjesta srcu padanje u grijehe; 

drugo: to je stanje onoga koga nesto zove da ucini grijeh i 
koji ima zelju da ga ucini, a istovremeno posjeduje vjeru i vjerova- 
nje u Allahovu nagradu i kaznu. On se boji da ce ako pocini grijeh, 
zapasti u ono sto mu je mrze i gore po njega. 

Prvo se odnosi na duse koje se smiruju kod svog Gospodara, 
a drugo na borce i strpljive. Ove ce dvije duse imati posebnu srecu 
i spas. 

O prvoj dusi Uzviseni veli: 



f ■£ 



f ■'-' ), '' -iT -* 



^' ■M I 






"j4 ti, o duso smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i 
On tohom zadovoljan, pa udi medu robove Moje, t udi u 
DzennetMojr (El-Fedzr, 27-30). 

A o drugoj kaze: 



297 



IBN KAJJIM EL-DZiVZIJJE 



\J 



''Gospodar ce tvoj onima koji se isele, nakon sto su zlostavljani 
bill, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili - Gospodar 
tvoj ce im, poslije toga, doista, oprostiti i samilostan biti" (En- 
Nahl, 110). 

Postoje tri vrste dusa: 

1- duse koje se smiruju kod svog Gospodara, koje su 
najplemenitije i najcisce; 

2- duse koje se bore i strpljive su; 

3- duse obuzete strastima, koje su nesretne i koje ceka 
bol, kazna, udaljenost i zastor od Uzvisenog Allaha. 



298 



SADR2AJ 



Biografija imama Ibn Kajjima El-Dzevzijje 5 

PRVO POGLAVLJE 

O podjeli srca na zdrava, bolesna i mrtva 13 

O mrtvora srcu 15 

O bolesnom srcu 16 

DRUGO POGLAVLJE 

O sustini bolesti srca 23 

O uzrocima koji dovode do bolesti tijela i srca te o njenim 
osobenostima 26 

TRECE POGLAVLJE 

Lijekovi za bolest srca dijele se naprirodne i vjerske 31 

CETVRTO POGLAVLJE 

Zivotnost i prosvijetljenost srca temelj su svakog dobra u njemu, a 

njegova umrtvljenost i pomracenost temelj su svakog 

zla u njemu 35 

PETO POGLAVLJE 

Zivot i zdravlje srca moguci su samo ako ono shvata istinu, zeli je i 
daje joj prednost nad onim sto nije istina 45 

SESTO POGLAVLJE 

Sreca, uzivanje blagodati i zdravlje u srcu moguci su samo ako ono 
vjeruje da je jedino Allah bog, ako vjeruje da je On jedini njegov 
stvoritelj, ako jedino Njemu robuje, ako mu je krajnji cilj postici 
njegovo zadovoljstvo i ako mu je On drazi od svega drugoga 49 

Uzivanje u gledanju Allahovog lica na Sudnjem danu plod je 
spoznaje Allaha i Ijubavi prema Njemu na ovom svijetu 61 



Zavrsetak ovog poglavlja 80 

SEDMO POGLAVLJE 

Kur'an u sebi sadrzi lijek za srce i njime se lijece sve bolesti srca 82 

OSMO POGLAVLJE 

O cistoti srca > 87 

DEVETO POGLAVLJE 

Ciscenje srca od necistota i prljavstina 95 

O necistoti koju sa sobom nose mnogobostvo, blud i sodomijal04 
O necistoci Ill 

DESETO POGLAVLJE 

O znakovima bolesti i zdravlja srca 1 19 

JEDANAESTO POGLAVLJE 

Lijecenje bolesti srca kako ne bi njime ovladala strast 128 

Dusa koja sama sebe kori 132 

Dvije vrste svodenja racuna sa samim sobom 138 

U svodenju racuna sa samim sobom ima nekoliko koristi 143 

DVANAESTO POGLAVLJE 

O lijecenju srca koje je oboljelo usljed sejtanovog djelovanja.... 149 

O trazenju utocista od sejtana 150 

Dokidanje sejtanove vlasti 157 

TRINAESTO POGLAVLJE 

O spletkama kojima sejtan obmanjuje covjeka. 163 

Kako sejtan covjeku prikazuje lijepim ono sto je lose 172 

Kako sejtan plasi vjernike svojim pristalicama i vojskom 175 

Spletke protiv Adema i Have .177 

Odvaznost i suzdrzljivost 182 

300 



Lazne rijeci 1°^ 

"Allahov i Poslanikov govor samo su jezicki fenomen" 185 

Njegove spletke protiv sufija 186 

Spletka protiv covjeka lijepim ponasanjem 186 

Spletke protiv covjeka siljenjem i uzdizanjem 187 

Povlacenje u dzamije 188 

Ohrabrivanje 189 

Napustanje serijatskih propisa 189 

Davanje obaveza 1^2 

Navodenje na zlo 1^^ 

Kritika pretjerivanja 203 

POGLAVLJE O MU2ICI 209 

Iskusenje zaljubljenima 215 

Pokretacka snaga • 217 

Vrste kretanja 219 

Ljubav 228 

Ljubav prema Aliahu, Koji nema druga 229 

Spoznaja pokretacke snage 231 

Volja stvorenja 232 

Covjek je stvoren kao nepravednik i neznalica 232 

Kako razlikovati lose i dobro 234 

Rezultat pogresne Ijubavi 237 

Iskusenje koje sprecava roba da vjeruje samo u Allaha 240 

Iskusenje u suranjivim stvarima 248 

Iskusenje strastima 249 

Kako zasluziti uputu i milost 251 

Istinska milost 261 

Zabluda i (Bozija) srdzba 262 

Uzivanje 262 

Pomaganje medu vjernicima 272 

Potpuni govor 282 

Zavrsetak ovog dijela 292 



301 



Ibn Kajjim el-Dzevzijje 

Izvod iz knjige 

Sejtanove zamke 

Izdavac: 

Bookline d.o.o. 

£I-Keiimeh 

Za izdavaca: 
Edin Becirovic 
Malik Nurovic 

Redaktura i recenzija: 

Prof. dr. Izet Terzic 

Hfz. Dzevad HrvaiSi^, prof. 

Lektura: 
Mr. Ismail Palic 

Korektura: 
Fatima Zimic 

Stampa: 
Bemust, Sarajevo 

Za stampariju: 
Mustafa Becirovic 



Tiraz: 
1.000